REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: 78 Pž-3181/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Mladen Šimundić, u pravnoj stvari tužitelja LOVAČKO DRUŠTVO „SRNDAĆ“, Hreljin, OIB 03523139412, Hreljin 174, kojeg zastupa punomoćnik Nikola Sabljar, odvjetnik u Rijeci, Agatićeva 6/I protiv tuženika EUROHERC osiguranje d.d. Zagreb, OIB 22694857747, Ulica grada Vukovara 282, Podružnica Rijeka, Riva 8, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Grgić & partneri, Zagreb, Pisarnica Rijeka, Riva 8, radi naknade štete, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv dijela presude Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-328/2021-52 od 9. lipnja 2022., 3. ožujka 2023.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-328/2021-52 od 9. lipnja 2022. u pobijanim točkama I. i II. njene izreke.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-328/2021-52 od 9. lipnja 2022. odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 2.865,00 kn s kamatma (točka I. izreke), naloženo je tuženiku platiti tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 9.335,76 kn s kamatama (točka II. izreke), te je odbijen kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troška u daljem iznosu od 156,25 kn (točka III. izreke). U bitnome, prvostupanjski sud zaključuje kako vozač vozila osiguranog kod tuženika nije mogao izbjeći iznenadan nalet divljači, pa stoga ne postoji odgovornost tuženika za naknadu štete, te da se motorno vozilo u pokretu u tom slučaju ne može smatrati opasnom stvari prema čl. 1063. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje: ZOO).

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tužitelj, zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, navodeći kako je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbe čl. 1063., 1067. i 1069. ZOO-a, jer je do štete došlo sudarom dvije opasne stvari, pa da se stoga odgovornost ne može prebaciti samo na tuženika. Ovakav pravni stav tužitelj smatra pogrešnim, jer imatelj opasne stvari odgovara po načelu objektivne odgovornosti, i suprotan je odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske te Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske na koje se žalitelj poziva. Zbog toga smatra pogrešnim i zaključak kako nema odgovornosti tuženika samo zbog toga što vozač vozila nije mogao izbjeći nalet na divljač, već smatra kako je za oslobođenje od odgovornosti potrebno dokazati više od toga, sukladno čl. 1063. i 1067. ZOO-a. Poziva se na to da je postavljen znak „divljač na cesti“, te se izlazak divljači na cesti ne može smatrati nepredvidivim. Predlaže preinačiti presudu uz naknadu troškova žalbe.

3. Neovisno o tome što žalitelj navodi kako se žalba odnosi na cijelu presudu, iz njenog je sadržaja jasno da se tužitelj žali protiv dijela presude u kojemu nije uspio u sporu, odnosno protiv točaka I. i II. njene izreke.

4. Odgovor na tužiteljevu žalbu nije podnesen.

5. Ovaj predmet predstavlja spor male vrijednosti, temeljem odredbe čl. 502. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 122/22; dalje ZPP), s obzirom na to da se isti odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 50.000,00 kn. Prema odredbi čl. 467. ZPP-a žalba u sporovima male vrijednosti može se podnijeti isključivo zbog pogrešne primjene materijalnog prava te bitnih povreda postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede postupka iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a.

6. Stoga je pobijana presuda ispitana u okviru dopuštenih žalbenih navoda iz čl. 467. ZPP-a, te po službenoj dužnosti u odnosu na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i zbog moguće pogrešne primjene materijalnog prava, osim u dijelu odluke o troškovima.

7. Žalitelj u svojoj žalbi niti sadržajno ne navodi koju bi to bitnu povredu odredaba parničnog postupka počinio prvostupanjski sud, a ovaj sud nije utvrdio postojanje niti jedne od povreda na koje pazi po službenoj dužnosti.

8. U odnosu na dio žalbe u kojemu se žalitelj poziva na druge odluke, ovaj sud ukazuje kako ranije donesene odluke, osim snagom pravne argumentacije, ne sprječavaju sud da u drugom predmetu zauzme drugačije pravno shvaćanje. Naime, prilikom odlučivanja o pojedinim pravnim pitanjima svaki je sud prvenstveno vezan Ustavom, zakonom, međunarodnim ugovorima i drugim važećim izvorima prava (čl. 115. st. 3. Ustava Republike Hrvatske). Naravno, kako bi se izbjegla arbitrarnost u odlučivanju, sud je dužan argumentirano obrazložiti razloge svake pojedine odluke, posebno u situaciji kada se njegova odluka razlikuje od ranijih odluka tog ili kojeg višeg suda.

9. Pravna shvaćanja izražena u navedenim odlukama ne mogu se, niti snagom pravne argumentacije.

10. Naime, nakon provedenog postupka prvostupanjski je sud zaključio kako vozač, u konkretnom slučaju, nije mogao izbjeći nalet na srnu, što je prvostupanjski sud obrazložio nalazom i mišljenjem vještaka te iskazom svjedoka. Iz nalaza i mišljenja vještaka, kojemu tužitelj nije prigovorio, vozač je u pogledu brzine kretanja bio pažljiv te da nije mogao izbjeći nalet na divljač koja je došla na cestu u skoku s obližnjeg uzvišenja, a ovakav nalaz potvrdio je i saslušani svjedok.

11. Zaključak prvostupanjskog suda kako vozač nije mogao izbjeći nalet na srnu tužitelj potvrđuje i u svojoj žalbi, pri čemu navodi kako smatra da to nije dovoljno za odbijanje tužbenog zahtjeva.

12. U odnosu primjene materijalnog prava na ovako utvrđeno činjenično stanje, valja ukazati da nije pravilan zaključak prvostupanjskog suda kako motorno vozilo u pokretu u ovom slučaju nije opasna stvar. Naime, motorno vozilo u pokretu uvijek je opasna stvar, no, vlasnik stvari (pa tako i osiguravatelj) može se osloboditi odgovornosti ako dokaže da je do štete došlo isključivom ili djelomičnom krivnjom oštećenika (čl. 1067. st. 2. i 3. ZOO-a).

13. Ovo je posebno bitno u situacijama poput ove, kada je do štete došlo zbog sudara dvije opasne stvari – motornog vozila u pokretu i divljači koja je iskočila na cestu, kada se smatra da šteta potječe od te/tih stvari, osim ako se dokaže da one nisu uzrokom štete (čl. 1063. ZOO-a).

14. Ovaj sud ukazuje na odredbu čl. 51. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19 i 42/20; dalje: ZSPC), koja regulira pojam „prilagođene brzine“, odnosno obveze vozača da brzinu kretanja vozila prilagodi osobinama i stanju ceste, vidljivosti, preglednosti, atmosferskim prilikama, stanju vozila i tereta te gustoći prometa tako da vozilo može pravodobno zaustaviti pred svakom zaprekom koju, u konkretnim uvjetima, može predvidjeti, odnosno da može pravodobno postupiti prema prometnom pravilu ili znaku. Pri tome se maksimalno dopuštena brzina odnosi na objektivno najvišu dopuštenu brzinu u idealnim uvjetima, dok se pojam „prilagođene brzine“ odnosi na subjektivne situacije u prometu, što u ovom slučaju znači prilagođavanje brzine mogućnosti naleta na divljač koja izlazi na cestu.

15. U ovom konkretnom slučaju, kako je to utvrdio vještak, vozač motornog vozila nije samo upravljao vozilo dopuštenom brzinom, već je u pogledu brzine kretanja bio pažljiv, te da usprkos tome nije mogao izbjeći sudar jer je srna iskočila na cestu s uzvisine. Dakle, iz nalaza i mišljenja vještaka može se utvrditi da je vozač upravljao vozilom prilagođenom brzinom, te da usprkos tome nalet na srnu nije mogao izbjeći.

16. Stoga je, i pravilnom primjenom materijalnog prava, trebalo odbiti tužbeni zahtjev, jer je tuženik doista dokazao postojanje razloga za otklanjanje odgovornosti iz čl. 1064. i 1067. st. 2. i 3. ZOO-a.

17. U odluci o troškovima postupka prvostupanjski je sud primijenio odredbe čl. 154. i 155. ZPP-a, odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 104/14, 118/14 i 107/15; dalje: Tarifa) kao i Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 74/95, 57/96, 137/02, 125/11, 112/12 i 157/13) i Tarifu sudskih pristojbi.

18. Kako žalitelj ne navodi da bi sud, prilikom odlučivanja o troškovima, pogrešno primijenio materijalno pravo, žalba je i u tom dijelu neosnovana.

19. Slijedom navedenog, žalba je odbijena kao neosnovana, a prvostupanjska presuda potvrđena u pobijanom dijelu (čl. 368. st. 1. ZPP-a).

Zagreb, 3. ožujka 2023.

Sudac

Mladen Šimundić