Republika Hrvatska
Županijski sud u Sisku
Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5
Poslovni broj: Kž-138/2021-12
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Sisku u vijeću sastavljenom od sudaca, Melite Avedić predsjednice vijeća te mr. sc. Zorislava Kaleba i Ivančice Cvitanović, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Blaženke Wolf, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. M. zbog kaznenih djela iz članka 139. stavka 2. u vezi stavka 4. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak i 101/17., dalje: KZ/11) odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Splitu podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: K-252/19 od 9. veljače 2021., u sjednici vijeća održanoj 2. ožujka 2023.
p r e s u d i o j e
Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se optuženi M. M. za dva kaznena djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. u vezi stavka 4. KZ/11, za koje je prvostupanjskom presudom proglašen krivim, prihvaćanjem po prvostupanjskom sudu utvrđenih pojedinačnih kazni zatvora u trajanju od po 5 (pet) mjeseci, na temelju članka 51. KZ/11 osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 7 (sedam) mjeseci.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: K-252/19 od 9. veljače 2021. optuženi M. M. proglašen je krivim da bi u stjecaju počinio dva kaznena djela protiv osobne slobode – prijetnjom - opisano i kažnjivo po članku 139. stavak 2. i 4. KZ/11, a sve u vezi članka 51. KZ/11.
1.1. Na temelju članka 139. stavak 2. KZ/11 optuženi M. M. osuđen je za svako od dva kaznena djela iz članka 139. stavka 2. i 4. KZ/11 na kazne zatvora u trajanju od po 5 mjeseci, nakon čega mu je na temelju članka 51. KZ/11 izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci. Na temelju članka 56. stavak 1. KZ/11 optuženom M. M. je izrečena uvjetna osuda te se kazna zatvora neće izvršiti ako optuženik u roku od 3 (tri) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.
1.2. Na temelju članka 148. stavak 1. u vezi članka 145. stavak 2. točka 1. i. 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda RH, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19; dalje: ZKP/08) optuženik je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka od 3.500,00 kuna od čega se 2.500,00 kuna odnosi na troškove sudsko psihijatrijskog vještačenja, a 1.000,00 kuna „predstavlja sudski prosjek“.
2. Žalbu je pravodobno podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Splitu zbog odluke o uvjetnoj osudi s prijedlogom da Županijski sud prihvati žalbu i pobijanu presudu preinači u odluci o uvjetnoj kazni.
3. Odgovor na žalbu je podnio optuženik po branitelju A. Ć., odvjetniku u S. s prijedlogom da se odbije žalba državnog odvjetnika kao neosnovana te u cijelosti potvrdi prvostupanjska presuda.
4. Temeljem članka 474. stavak 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državom odvjetništvu u Sisku, koje ga je uz podnesak broj KŽ-DO-158/2021 vratilo na nadležni postupak.
5. Vijeće je održalo javnu sjednicu drugostupanjskog vijeća na zahtjev branitelja optuženika. Na sjednicu nisu pristupili uredno obaviješteni branitelj optuženika i Županijska državna odvjetnica u Sisku te optuženik koji je obaviješten putem e-oglasne ploče s obzirom da nije dva puta preuzimao poslane obavijesti o sjednici, pa je ista, sukladno članku 475. stavku 4. ZKP/08. održana u njihovoj odsutnosti.
6. Žalba državnog odvjetnika je osnovana.
7. Razmatrajući žalbene navode državnog odvjetnika i odgovor na žalbu optuženika u odnosu na odluku o kazni ovo Vijeće je utvrdilo da je prvostupanjski sud optuženiku prilikom izbora sankcije cijenilo kao olakotne okolnosti korektno i „suradno“ držanje tijekom postupka te činjenicu kako žrtve nisu zainteresirane za kazneni progon, dok je kao otegotnu okolnost uzeo u obzir dosadašnju osuđivanost zbog drugih težih kaznenih djela, stupanj povrede zaštićenog dobra te posebno izraženo kajanje optuženika za počinjenim djelom te verbalizaciju želje za promjenom načina života te da je uvjetna osuda kao mjera upozorenja sankcija koja će ispuniti svoju svrhu.
7.1. Pogrešno je prvostupanjski sud cijenio kao olakotno, korektno i „suradno“ držanje s obzirom da bi to trebalo biti standardno ponašanje sudionika u kaznenom postupku. To što žrtve nisu zainteresirane za kazneni progon nije nikakva olakotna okolnost jer se kazneni progon kod bliskih osoba ne poduzima prijedlogom za progon. Također je sud kod optuženikove osuđivanosti propustio kao otegotno uzeti u obzir osuđivanost za istovrsno djelo prijetnje te da ga je počinio u roku kušnje. Izraženo kajanje i žaljenje optuženika zbog počinjenja djela je bespredmetno kao olakotna okolnost s obzirom da je naveo kako se ne smatra krivim za počinjeno djelo. „Verbalizacija želje za promjenom načina života“ također je ostalo samo obećanje s obzirom da je u međuvremenu ponovio počinio još dva istovrsna kaznena djela. No, prvostupanjski sud je propustio kao olakotno cijeniti da je optuženik otac jednog djeteta i da je u vrijeme počinjenja djela bio mlađi punoljetnik u dobi od 21 godine.
7.2. Za predmetno kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 2. i 4. KZ/11 je u vrijeme događaja bila predviđena kazna zatvora do tri godine. Optuženik je prije počinjenja djela, prema izvodu iz KE, bio dva puta osuđivan presudama Općinskog suda u Splitu i to za kazneno djelo neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz članka 190. stavak 1. KZ/11 na uvjetnu osudu (2018.) te za kaznena djela prijetnje i oštećenja tuđe stvari (2020.) na 10 mjeseci zatvora koja je kazna zamijenjena radom za opće dobro. U međuvremenu je nakon završetka suđenja u ovom predmetu presudama Općinskog suda u Splitu osuđen prvo za tri kaznena djela prijetnje, nasilja u obitelji i oštećenja tuđe stvari (2021.) na djelomičnu uvjetnu kaznu, uz obvezan psihosocijalni tretman te za kazneno djelo prijetnje na uvjetnu kaznu (2021.). Navedene dvije osude nakon donošenja nepravomoćne presude u ovom predmetu stoga treba cijeniti kao ponašanje počinitelja nakon počinjenog djela u smislu članka 47. stavak 1 KZ/11.
8. Slijedom navedenog prvostupanjski je sud, precjenjujući olakotne okolnosti i podcjenjujući značaj otegotnih okolnosti, pogrešno optuženika osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci uvjetujući izvršenje iste kazne rokom kušnje od tri (3) godine, koja po stavu ovog drugostupanjskog suda nije primjerena okolnostima počinjenog djela, te se takvom kaznom ne može ostvariti svrha kažnjavanja propisana u članku 41. KZ/11.
8.1. Stoga je, prihvaćajući žalbu državnog odvjetnika, ovo Vijeće smatralo kako se samo bezuvjetnom kaznom zatvora kod optuženika može postići svrha opće i posebne prevencije, i načelo individualizacije u kažnjavanju, pa je presudu valjalo preinačiti u odluci o kazni i optuženika osuditi na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci, jer je tako izrečena kazna zatvora primjerena svim okolnostima počinjenog djela i nastalim posljedicama. Vijeće je smatralo da će se time pozitivno utjecati na optuženika da shvati štetnost svog djela i preispita svoje dosadašnje ponašanje, a i druge osobe da se ubuduće suzdrže izvršenja takvih i sličnih kaznenih djela. Također bi optuženik boravak u zatvoru trebao iskoristi da dovrši školovanje i osposobi se za neko traženo zanimanje, kako bi od njega mogao živjeti i uzdržavati mlt. dijete.
9. Prvostupanjskom sudu se ukazuje i da bi tijekom postupka i u presudi trebao koristiti izraze žrtva ili oštećenik, ovisno o tome je li žrtva zainteresirana da sudjeluje kao oštećenik u kaznenom postupku ili je postavila imovinskopravni zahtjev, a ne oba pojma istovremeno, jer je su oba posebno definirana u članku 202. stavku 2. točka 11. i 12. ZKP/08 s tim da je oštećenik, žrtva kaznenog djela koja sudjeluje u svojstvu oštećenika u postupku.
10. Slijedom iznijetog, kako nije dovedena u sumnju ispravnost i zakonitost pobijane presude u ostalom dijelu te ispitivanjem iste po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08, nisu nađene druge povrede materijalno pravne ili procesno pravne prirode na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je, na temelju članka 486. stavak 1. ZKP/08., prihvatiti žalbu državnog odvjetnika i preinačiti prvostupanjsku presudu u odluci o kazni.
U Sisku 2. ožujka 2023.
Predsjednica vijeća
Melita Avedić, v.r.
