Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Savska cesta 62

Poslovni broj: I Kžzd-53/2022-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sutkinja dr.sc. Lane Petӧ Kujundžić, predsjednice vijeća te mr.sc. Ljiljane Stipišić i Snježane Hrupek-Šabijan, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Vanje Petrović zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog VR zbog kaznenih djela iz članka 188. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 110/97., 27/98. - ispravak, 50/00. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 129/00., 51/01., 111/03., 190/03., 105/04., 84/05. - ispravak, 71/06., 110/07., 152/08. - dalje: KZ/97.) i drugih, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Varaždinu broj Kzd- 3/2022-34 od 31. kolovoza 2022., u sjednici vijeća održanoj 2. ožujka 2023., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice optuženog VR i branitelja optuženika, odvjetnika Krešimira Golubića,

p r e s u d i o  j e

I Povodom žalbi državnog odvjetnika i optuženika, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u pravnoj oznaci djela te se izriče da je optuženi VR radnjama iz presude opisanim pod točkom 1) počinio kazneno djelo protiv spolne slobode - silovanje iz članka 153. stavak 1. u vezi članka 152. stavak 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak – dalje: KZ/11.-15)

II Uslijed odluke pod I i prihvaćajući žalbu državnog odvjetnika, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se optuženom VR za kazneno djelo silovanja iz članka 153. stavak 1. u vezi članka 152. stavak 1. KZ/11.-15, činjenično i pravno opisanog pod točkom 1) izreke prvostupanjske presude, na temelju članka 153. stavak 1. KZ/11. -15 utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 5 (pet) godina, dok mu se prihvaćaju po prvostupanjskom sudu utvrđene kazne zatvora za kazneno djelo nasilja u obitelji iz članka 179.a Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. - dalje: KZ/11.) činjenično i pravno opisanog pod točkom 2) izreke prvostupanjske presude, u trajanju od 1 (jedne) godine te za dva kaznena djela povrede djetetovih prava iz članka 177. stavak 2. KZ/11., činjenično i pravno opisanih pod točkom 2) izreke pobijane presude, kazna zatvora u trajanju od po 1 (jedne) godine za svako kazneno djelo, pa se na temelju članka 51. stavak 2. KZ/11. osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) godina, te se na temelju članka 54. KZ/11. optuženom VR u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora uračuna vrijeme lišenja slobode računajući od uhićenja 17. prosinca 2021. pa nadalje.

III U ostalom dijelu odbija se žalba optuženog VR kao neosnovana, te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Županijskog suda u Varaždinu optuženi VR proglašen je krivim zbog kaznenog djela iz članka 188. stavak 1. KZ/97., činjenično i pravno opisano pod točkom 1) izreke pobijane presude te za kazneno djelo iz članka 179.a KZ/11., činjenično i pravno opisanog pod točkom 2) izreke pobijane presude kao i za dva kaznena djela iz članka 177. stavak 2. KZ/11., činjenično i pravno opisanih pod točkom 2) izreke pobijane presude. Na temelju članka 51. stavak 1. KZ/11. optuženom VR su za počinjena kaznena djela utvrđene slijedeće pojedinačne kazne: za kazneno djelo silovanja iz točke 1. izreke, na temelju članka 188.stavak 1. KZ/97. kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) godine, za kazneno djelo nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11. iz točke 2. izreke počinjeno na štetu žrtve KR , na temelju te zakonske odredbe kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, za kazneno djelo povrede djetetovih prava iz članka 177. stavak 2. KZ/11. iz točke 2. izreke počinjeno na štetu djeteta žrtve ZR , na temelju te zakonske odredbe kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, za kazneno djelo povrede djetetovih prava iz članka 177. stavak 2. KZ/11. iz točke 2. izreke počinjeno na štetu djeteta žrtve ŽR na temelju te zakonske odredbe kazna zatvora u trajanju od 1(jedne)godine, pa je na temelju članka 51. stavak 2. KZ/11. optuženik osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine i 10 (deset) mjeseci. Na temelju članka 54. KZ/11. optuženom VR je u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora uračunato vrijeme lišenja slobode računajući od uhićenja 17. prosinca 2021. pa nadalje.

1.1. Na temelju odredbe članka 69. KZ/11. optuženom VR izrečena je sigurnosna mjera obaveznog liječenja od ovisnosti, a koja mjera će se izvršavati u okviru zatvorskog sustava. Izrečena mjera može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora, a najdulje 3 (tri) godine.

1.2. Na temelju odredbe članka 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje: ZKP/08.) optuženi VR je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. ZKP/08. i to na ime putnih troškova za svjedoke iznos od 332,00 (tristo trideset i dvije) kune/44,06 eura (četrdeset i četiri eura i šest centi) i na ime psihijatrijskog vještačenja iznos od 3.993,00 (tri tisuće devetsto devedeset i tri) kune/529,96 eura (petsto devedeset i devet eura i devedeset i šest centi), nagradu i nužne izdatke postavljenog branitelja po službenoj dužnosti iz članka 145. stavak 2. točka 7. ZKP/08. u iznosu od 12.085,50 kuna (dvanaest tisuća osamdeset i pet kuna i pedeset lipa)/1.604,02 eura (tisuću šesto četiri eura i dva centa), nagradu i nužne izdatke opunomoćenice žrtve iz članka 145. stavak 2. točka 8. ZKP/08. u iznosu koji će biti naknadno određen posebnim rješenjem te paušalnu svotu iz članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08. u iznosu od 1.000,00 (tisuću) kuna/132,72 eura (sto trideset i dva eura i sedamdeset i dva centa), u roku od 15 (petnaest) dana.

2. Protiv navedene presude žale se državni odvjetnik i optuženi VR.

2.1. Državni odvjetnik žali se zbog odluke o kazni s prijedlogom da se izreknu pojedinačne kazne zatvora u duljem trajanju, kao i jedinstvena kazna zatvora u duljem trajanju.

2.2. Optuženi VR žali se po branitelju Krešimiru Golubiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Golubić & Šikić j.t.d. iz Čakovca, kao i osobno podnoseći dvije žalbe i dodatak istima i to zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni. Kako se sve žalbe međusobno nadopunjuju razmatrat će se kao jedinstvena žalba. Optuženik predlaže prihvaćanje žalbi i ukidanje pobijane presude i vraćanje predmeta na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnesen je od strane optuženika (u dva navrata) s prijedlogom "da ga se oslobodi".

4. Spis je, sukladno članku 474. stavak 1. ZKP/08., dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

5. Sjednica vijeća, u javnom dijelu, održana je u prisutnosti optuženog VR te branitelja optuženika, odvjetnika Krešimira Golubića, dok nije pristupio, uredno izviješten, državni odvjetnik, što sukladno s odredbom članka 475. stavak 3.

ZKP/08. nije zapreka za održavanje sjednice.

6. Žalba državnog odvjetnika je osnovana, dok žalba optuženika nije osnovana.

7. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, optuženik u žalbi ističe da prvostupanjski sud nije pozvao niti jednog svjedoka predloženog od strane optuženika. Također traži da se provede vještačenje telefona, kako njegovih, tako i supruge. Nadalje optuženik navodi da mu nije bilo dopušteno postavljati pitanja, a za koja misli da su bila od važnosti (ne konkretizirajući ih) na ispitivanju svjedokinje KR, čime upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 3. ZKP/08.

7.1. Suprotno žalbenim navodima, u konkretnom slučaju nije povrijeđeno pravo obrane optuženika iz razloga jer nisu odbijeni svi dokazni prijedlozi optuženika, a kao što proizlazi iz raspravnog zapisnika na listu 326 spisa. Osim toga optuženik i njegov branitelj bili su nazočni ispitivanju svjedokinje KR te joj je optuženik postavljao pitanja (list 330 prvostupanjskog spisa). Upravo zbog svega navedenog nije počinjena povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 3. ZKP/08. na koju se optuženik poziva u žalbi.

8. Pobijana presuda ispitana je u skladu s odredbom članka 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08. te pri tome nije utvrđeno da bi bila počinjena koja druga bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

9. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, optuženik ističe da nije točno određeno vrijeme počinjenja kaznenog djela pod točkom 1) izreke pobijane presude na način koji bi omogućio obranu optuženika jer da je sporno razdoblje počinjenja kaznenog djela iz članka 188. stavak 1. KZ/97., jer nije jasno naznačeno vrijeme trudnoće žrtve KR. Također, optuženik ističe da kazneno djelo za koja se tereti nije počinio i prigovara istinitosti iskaza žrtve KR, navodeći da je sud pogrešno ocijenio da je žrtva iskazivala iskreno i uvjerljivo, jer je mijenjala iskaz tijekom postupka. Navodi da je u obzir trebalo uzeti vrijeme koje je optuženik proveo u zatvoru kada nije mogao počiniti kazneno djelo iz članka 188. stavak 1 KZ/97., te da je slobodnim vikendima dolazio kući, ali da tada nije dolazilo do nasilnih spolnih odnosa, kao niti za vrijeme žrtvine trudnoće. Navodi i da iz iskaza svjedokinja ŽR i ZR proizlazi da se događaji koji se odnose na kaznena djela pod točko 2) izreke pobijane presude nisu odvijali pred djecom kako se to optuženiku stavlja na teret. Također, žalitelj navodi da je prilikom svađanja sa suprugom u istima sudjelovala i ona te da su ponekad oboje bili pod utjecajem alkohola. Stoga dio krivice treba snositi i ona. Zbog svega iznesenog navodi da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno.

10. Suprotno žalbenim navodima, za istaknuti je da u odnosu na kazneno djelo pod točkom 1) izreke pobijane presude nije nepotpuno i pogrešno utvrđeno činjenično stanje kako se upire u žalbi jer je točno razdoblje počinjenja kaznenog djela iz članka 188. stavak 1. KZ/97. razvidno i iz činjeničnog opisa u koje je točno navedeno i vrijeme trudnoće žrtve KR. Osim toga, u odnosu na sporno vremensko razdoblje iskazivao je i sam optuženik, a što je sve navedeno pod točkom 7.1. obrazloženja pobijane presude, kao i žrtva KR čiji je iskaz naveden pod točkom 9.2. i 23. obrazloženja pobijane presude. Osim toga vremensko razdoblje počinjenja ovog kaznenog djela sud je ispravno obrazložio pod točkom 26. pobijane presude, pa stoga nisu osnovani žalbeni navodi u pravcu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Nadalje, osnovano je prvostupanjski sud cijenio iskaz oštećene KR kao vjerodostojan i istinit, jer nije proturječan sam sebi kao ni ostalim izvedenim dokazima. Naime, sud je pod točkom 10. obrazloženja presude naveo zbog čega ocjenjuje da je žrtva KR iskazivala iskreno i uvjerljivo i bez nakane da neosnovano tereti optuženika, jer je navela da za vrijeme trudnoće nije bilo nasilnih spolnih odnosa od strane optuženika, kao i u vrijeme kada optuženik nije bio pod utjecajem alkohola. Osim toga, nije iznosila samo okolnosti koje terete optuženika nego je iskreno i uvjerljivo opisala ponašanje optuženika, a povezujući njegovu agresivnost isključivo uz konzumaciju alkohola, a njezin iskaz potvrđen je iskazom ispitanog svjedoka BR, kao i nalazom i mišljenjem vještaka psihijatra. Nadalje, žrtva KR uvjerljivo je opisala kako se suprostavljala i fizički odupirala optuženiku što je ispravno sud obrazložio pod točkom 10.2. pobijane presude, kao i što je uvjerljivo i iskreno opisala spolne odnose koji su se odvijali protiv njezine volje i uz primjenu sile, a što je sve obrazloženo pod točkom 10.3. pobijane presude. Opisala je uvjerljivo i dosljedno i kako je optuženik savladavao njezin otpor, a što je obrazloženo pod točkom 10.4. pobijane presude, koje obrazloženje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

11. Suprotno žalbenim navodima, nije pogrešno ni nepotpuno utvrđeno činjenično stanje ni u odnosu na sva kaznena djela navedena pod točkom 2) izreke pobijane presude jer su žrtve ZR i ŽR suglasno iskazivale o svađama u obitelji koje su se događale kada je optuženik bio pod utjecajem alkohola kao i o uvredama i pogrdnim izrazima kojima je optuženik nazivao KR, kao što su suglasno iskazivale i o učestalosti svađa koje su se događale više puta dnevno. Vjerodostojan je iskaz žrtve KR koja je detaljno iskazivala o vrijeđanju, kao i fizičkom maltretiranju od strane optuženika što je dijelom potvrđeno iskazom svjedoka BR, te potvrđeno dokumentacijom iz koje proizlazi da su pokrenuti prekršajni postupci protiv optuženika zbog nasilja u obitelji, kao što je potkrijepljeno i iskazima svjedoka ispitanih tijekom postupka i to RR, FR i HR navedenih pod točkom 19.1. obrazloženja pobijane presude. Stoga u tom pravcu nisu osnovani žalbeni navodi da se kaznena djela pod točkom 2) izreke pobijane presude nisu događala pred djecom, te činjenično stane nije pogrešno ni nepotpuno utvrđeno.

12. Optuženik u žalbi navodi da je pitanje primjene sile važno s obzirom na izmjene kaznenog zakona i pravni kontinuitet ta da spolni odnos bez pristanka nije bio kazneno djelo u inkriminiranom razdoblju za koje se tereti optuženik kao i da pitanje uporabe sile prvostupanjski sud nije na pravilan i potpuni način razjasnio čime upire na povrede kaznenog zakona u odnosu na točku 1. izreke pobijane presude. Ispitujući pobijanu presudu u pravcu tih žalbenih navoda i po službenoj dužnosti u skladu s odredbom članka 476. stavak 1. točka 2. ZKP/08. ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da je u konkretnoj situaciji povrijeđen kazneni zakon pa je u tom pravcu navedena povreda otklonjena, a pobijana presuda preinačena u pravnoj oznaci djela i odluci o kazni.

12.1. Za istaknuti je da se optuženik tereti za počinjenje kaznenog djela silovanja u razdoblju od srpnja 2004. do početka 2010. (osim razdoblja od siječnja do rujna 2006. i od 10 ožujka 2007. do 27. veljače 2009.). Sukladno članku 8. stavak 2. KZ/11. sastoji li se počiniteljeva djelatnost od više vremenskih odvojenih radnji, djelo je počinjeno danom posljednje radnje, a kod kaznenih djela kod kojih radnja traje, danom prestanka radnje. Nadalje prema članku 3. stavak 1. i 2. KZ/11. prema počinitelju primjenjuje se zakon koji je bio na snazi kad je počinjeno kazneno djelo, a ako se nakon počinjenja kaznenog djela, a prije donošenja pravomoćne presude, izmijeni jednom ili više puta, primijenit će se onaj koji je najblaži za počinitelja. U vrijeme počinjenja kaznenog djela silovanja, činjenično opisanog pod točkom 1. izreke pobijane presude bio je na snazi KZ/97. Nakon toga stupio je na snagu 1. siječnja 2013. KZ/11. , te kazneno djelo silovanja iz članka 188. stavak 1. KZ/97. za koje je optuženik pobijanom presudom oglašen krivim ima pravni kontinuitet u kaznenom djelu iz članka 153. stavak 2. u svezi stavka 1. KZ/11.-19. Međutim KZ/97. za kazneno djelo iz članka 188. stavak 2. bila je zapriječena kazna zatvora od tri do deset godina. Uzimajući u obzir sve izmjene i dopune KZ/11.-19. koji u članku 153. stavak 2. u svezi 1. KZ/11. propisuje kazneno djelo silovanja očuvan je pravni kontinuitet. Međutim sukladno odredbi članka 3. stavak 2. KZ/11. uzimajući u obzir vremensko razdoblje u kojem se tereti optuženik te kako je kazneno djelo dovršeno početkom 2010. jer je tada prestalo optuženikovo protupravno postupanje trebalo je utvrditi koji je zakon blaži za počinitelja. Naime, Zakonom o izmjenama i dopunama KZ/97. objavljenim u "Narodnim novinama" broj 71/96., koji je stupio na snagu 1. listopada 2006. povećana je donja granica kazne za ovo kazneno djelo s jedne na tri godine zatvora, pa isti nije blaži za počinitelja. Nadalje, članom 153. stavak 1 u svezi s člankom 152. stavak 1. KZ/11-15. zapriječena je bila kazna zatvora od jedne do deset godina dok je za kazneno djelo iz članka 153. stavak 2 u svezi stavka 1. KZ/11.-19. zapriječena kazna zatvora u trajanju od tri do deset godina, pa je očito da je u odnosu na to djelo KZ/11.-15. blaži za počinitelja, jer je poseban zakonski minimum predviđene kazne niži pa ga je to trebalo primijeniti na optuženika.

13. Prema tome prvostupanjski sud je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje u odnosu na radnje iz točke 1. za koje je optuženik proglašen krivim, a opisane u izreci pobijane presude pogrešno primijenio kazneni zakon čime je došlo do povrede kaznenog zakona na štetu optuženika, na što drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u skladu s odredbom članka 476. stavak 1. točka 2. ZKP/08. uslijed čega je valjalo preinačiti pobijanu presudu u pravnoj oznaci djela kako je to odlučeno pod točkom I izreke ove presude.

14. Žaleći se zbog odluke o kazni, državni odvjetnik navodi da su optuženiku izrečene preblage kazne, kako pojedinačne, tako i jedinstvena te da je zbog svih utvrđenih otegotnih okolnosti potrebno odmjeriti kako pojedinačne kazne tako i jedinstvenu kaznu u duljem trajanju. Posebno zato jer se optuženik iživljavao nad žrtvom KR u razdoblju od preko šest i pol godina, koja je trpjela kako fizičke tako i psihičke napade od optuženika kao najbliže osobe i koji joj je trebao pružiti sigurnost i ljubav te je kaznena djela činio pod utjecajem alkohola, svjesno i svojevoljno stavljajući se u stanje u kojem su mu popuštale kočnice.

15. Žaleći se zbog kazne, optuženik navodi da sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio olakotne okolnosti bez njihovog konkretiziranja, kao i da je otegotne uzeo one koje ulaze u biće kaznenog djela, ne navodeći ih, te stoga traži da mu se izrekne manja kazna, pogotovo u odnosu na kaznena djela iz članka 177. stavak 2. KZ/11.

16. Odluka o kazni mora sadržavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. Zadatak suda ne ograničava se samo iz zakonskog opisa djela pravnih formulacija i činjeničnog učina kreirati konkretno ostvareno kazneno djelo već izabrati vrstu i mjeru kazne koja će optimalno odgovarati svrsi kažnjavanja. Stoga se uloga suda ne svodi samo na mehaničko posredovanje između slova zakona i stvarnosti. Zakonodavac kod generaliziranja svrhe kažnjavanja nastoji obuhvatiti neodređeni broj slučajeva i sažeti ih u opće pravilo. Sud u svakom pojedinom slučaju konkretizira opće pravilo i deduktivnim postupkom stvara zaključke potrebne za pravičnu odluku o vrsti i mjeri kazne. Prilikom odrađivanja vrste i mjere kazne koju će primijeniti sud mora uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja.

16.1. Zato je u pravu državni odvjetnik kada tvrdi da je podcijenjen značaj otegotnih okolnosti na strani optuženika te da je za kaznena djela pod točkom 1) i 2) izreke pobijane presude sud optuženiku izrekao kazne zatvora koje predstavljaju zakonski minimum zapriječene kazne za ta kaznena djela, te da treba cijeniti da je žrtva KR trpjela teške fizičke i psihičke atake od strane optuženika u duljem vremenskom razdoblju, koji joj je trebao biti najbliži, te da je kaznena djela činio pod utjecajem alkohola, kojeg je svjesno i svojevoljno konzumirao znajući da u takvom stanju mu popuštaju kočnice. Ispravno žalitelj navodi da se treba uzeti i opis optuženika od strane psihijatrijskog vještaka, koji je opisujući optuženika naveo da je i u trijeznom stanju nezgodan čovjek, a pod utjecajem alkohola da se pretvara u opakog, malignog, bešćutnog i zloćudnog agresivca, bezobzirnog, surovog i nemilosrdnog u svakom pogledu. Ispravno državni odvjetnik navodi da sve ono što je optuženik činio supruzi se reflektiralo i na njihovu djecu koja su u najosjetljivijoj dobi djetinjstva i bila prisiljena gledati i slušati očevo iživljavanje nad njihovom majkom.

17. Stoga je u pravu državni odvjetnik kada tvrdi da je podcijenjen značaj otegotnih okolnosti na strani optuženika posebno u odnosu na kazneno djelo pod točkom 1) izreke pobijane presude, jer u obzir treba uzeti da je to kazneno djelo počinjeno u duljem vremenskom razdoblju sa značajnim brojem ponavljanja radnji dok je žrtva optuženika trpjela seksualne napade, uporabu sile i neželjene spolne odnose u duljem vremenskom razdoblju kada je trebala uživati u krugu svoje obitelji, što joj je uskraćeno. Slijedom navedenog i po mišljenju ovog suda nisu u dovoljnoj mjeri cijenjene navedene otegotne okolnosti na strani optuženika kod počinjenja kaznenog djela pod točkom 1) pobijane presude te je žalba državnog odvjetnika u odnosu na utvrđenu pojedinačnu kaznu za to kazneno djelo osnovana, a ovaj sud smatra da će se kaznom zatvora, prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika i uslijed preinačenja u pravnoj oznaci djela, u trajanju od 5 (pet) godina ostvariti svrha kažnjavanja. Nadalje, nije u pravu državni odvjetnik kada se žali zbog odluke o kazni u odnosu na sva kaznena djela pod točkom 2) izreke pobijane presude, jer je u konkretnom slučaju sud dovoljno cijenio otegotne okolnosti na strani optuženika i to duljinu vremenskog razdoblja kroz koje je optuženik kršeći propise o zaštiti od nasilja u obitelji kod supruge izazvao strah za njezinu sigurnost, a također i za pojedinačne kazne za kaznena djela povrede djetetovih prava počinjenih na štetu djece ZR i ŽR kao i nastupile posljedica na psihičko zdravlje djeteta ZR. Stoga Visoki kazneni sud Republike Hrvatske kao drugostupanjski sud prihvaća utvrđene pojedinačne kazne u odnosu na kaznena djela navedena pod točkom 2) izreke pobijene presude i to u odnosu na kazneno djelo iz članka 179.a KZ/11. kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, kao i za svako kazneno djelo iz članka 177. stavak 2. KZ/11. kaznu zatvora u trajanju od po 1 (jedne) godine jer će se tako utvrđenim kaznama zatvora postići svrha kažnjavanja. Suprotno žalbenim navodima državnog odvjetnika ispravno je prvostupanjski sud cijenio kao olakotnu okolnost dosadašnju neosuđivanost optuženika za kaznena djela sve kako je obrazloženo pod točkom 37.1. pobijane presude. Ispravno je od strane prvostupanjskog suda na temelju članka 69. KZ/11. optuženiku izrečena sigurnosna mjera obaveznog liječenja od ovisnosti, a koja mjera će se izvršavati u okviru zatvorskog sustava i može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora ,a najdulje 3 (tri) godine, jer je prvostupanjski sud ispravno uzeo u obzir nalaz i mišljenje vještaka psihijatra iz kojeg proizlazi da postoji opasnost da će optuženik zbog ovisnosti o alkoholu, pod kojim je odlučujućim djelovanjem činio predmetna kaznena djela, u budućnosti počiniti teže kazneno djelo, čime su ispunjene zakonske pretpostavke za izricanje mjere obaveznog liječenja od ovisnosti.

18. Međutim, kako je pojedinačno utvrđena kazna zatvora u odnosu na kazneno djelo pod točkom 1. izreke pobijane presude utvrđena u duljem trajanju, tj. u trajanju od pet (5) godina, prvostupanjsku presudu trebalo je preinačiti u odluci o jedinstvenoj kazni zatvora te je optuženi VR na temelju članka 51. stavak 1. i 2. KZ/11. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) godina na što osnovano žalbom upire državni odvjetnik. Drugostupanjski sud ocjenjuje da će se ovom strožom jedinstvenom kaznom zatvora u trajanju od 7 (sedam) godina moći izraziti jasna društvena osuda zbog počinjenih kaznenih djela. Upravo takvom kaznom će se utjecati na počinitelja da ubuduće ne čini kaznena djela, kao i na sve ostale da ne čine kaznena djela i na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja počinitelja. Tako odmjerenom jedinstvenom kaznom zatvora optimalno će se ispuniti zahtjevi kako generalne tako i specijalne prevencije.

19. Slijedom navedenog, povodom žalbe državnog odvjetnika i optuženika, a po službenoj dužnosti te prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika, preinačena je pobijana presuda u skladu s odredbom članka 486. stavak 1. ZKP/08. kao pod točkama I i II izreke ove presude, dok je u ostalom dijelu odbijena žalba optuženika kao neosnovana te je na temelju članka 482. ZKP/08. odlučeno kao pod točkom III izreke ove presude.

U Zagrebu 2. ožujka 2023.

Predsjednica vijeća:

dr.sc. Lana Petö Kujundžić