REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Pn. 340/18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Julijani Ponoš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja M. R. iz Z., O.:

,,,, zastupanog po pun. B. R., odvjetniku u I., protiv

tuženika Ž. C. S. d.o.o. S., O.:

,,, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika G.

O. d.d., Z., O.: ,,,, radi

naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 7. prosinca 2022. godine u nazočnosti zamj. pun. tužitelja i pun. tuženika, dana 2. ožujka 2023. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju iznos od 456,71 eura / 3.441,05 kn[1] sa zakonskim zateznim kamatama koje na ovaj iznos teku od 26.lipnja 2018.godine do 31. prosinca 2022. g. po stopi koja se određuje prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. g. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je ESB primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja

koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 998,74 eura / 7.525,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je ESB primijenila na svoje posljednje glavne

operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

Obrazloženje

Dana 26. lipnja 2019. godine zaprimljena je tužba u kojoj se navodi da se dana 22. lipnja 2015. godine dogodila prometna nezgoda u Z., tuženik da prilikom izvođenja radova sanacije kolnika nije poduzeo sve potrebne mjere upozorenja i zaštite nesmetanog i sigurnog odvijanja prometa, radi čega je tužitelj svojim vozilom marke M. reg. oznake i broja … upao u rupu na

kolniku, vozilo tužitelja da je oštećeno, da je uništena prednja desna aluminijska felga sa gumom te poremećen prednji ovjes. Tuženik da tužitelju nije naknadio predmetnu štetu, radi navedenog tužitelj na ime imovinske štete potražuje iznos od 5.100,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 26. lipnja 2018. godine te potražuje naknadu parničnog troška.

U svom odgovoru na tužbu tuženik se usprotivio tužbenom zahtjevu i predlaže da sud isti odbije kao neosnovan, ističe prigovor nedostatka pasivne legitimacije na strani ovog tuženika, čl. 27. Zakona o cestama da je jasno određeno kako i tko održava javnu cestu koja prolazi kroz naselje, nastavno na odredbe Zakona o komunalnom gospodarstvu. Čl. 82. Zakona o cestama (NN 84/11) da je jasno određena pravna osoba koja upravlja, gradi, rekonstruira i održava državne ceste, a to da je društvo HC d.o.o. Z., jer se prometna nezgoda dogodila na kolniku državne ceste označene kao . . . Tuženik se poziva na odredbe članaka 86., 87., 90., 91. Zakona o cestama, te navodi da iz tih članaka ponovno proizlazi društvo HC d.o.o. Z. kao subjekta na čiji račun se uplaćuju sredstva

iz ovih članaka. Tuženik da nije upravljač predmetnom cestom kao ni bilo kojom drugom cestom, radi navedenog da nije po zakonu dužan naknaditi štetu korisniku javne ceste. Tuženik da ne odgovara za stanje kolnika, radi navedenog da nije pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari, a da i inače ne bi postojala objektivna odgovornost nego da bi se odgovaralo po kriteriju krivnje. Posebno napominje da u konkretnom slučaju tuženik nije izvodio radove, radovi da su izvođeni od strane društva HEP, po prethodno dobivenoj suglasnosti od strane upravljača ceste – društva HC d.o.o. Z.. Isključivi krivac za nastanak ove prometne

nezgode da bi bio tužitelj koji svoju vožnju odnosno brzinu nije prilagodio uvjetima na cesti i stanju kolnika, atmosferskim prilikama, da nije postupao sukladno odredbama Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

Sud je dopustio sudjelovanje umješača na strani tuženika, istaknut je prigovor zastare potraživanja te isto tako je raniji umješač odnosno prednik umješača prigovorio i zatraženoj visini štete.

Nakon što je proveden dokaz vještačenjem na okolnost visine štete na vozilu tužitelja po stalnom sudskom vještaku za strojarstvo, promet i motorna vozila, tužitelj je smanjio svoj tužbeni zahtjev na način da potražuje iznos od 456,71 eura / 3.441,05 kn, tuženik se usprotivio i ovako uređenom tužbenom zahtjevu navodeći da je isti u cijelosti neosnovan.

U tijeku postupka izveden je dokaz pregledom predmeta Prekršajnog suda u Splitu 34 Pp P-3060/16; preslika prometne dozvole za vozilo tužitelja; izvida štete H. O. d.d. Z. od 13. siječnja 2016. godine; ophodarskih dnevnika tuženika od 22. studenog 2015. godine; dopisa tuženika od 5. travnja 2019. godine; saslušanjem tužitelja u svojstvu parnične stranke, saslušanjem svjedoka V. E. i J. Č.; vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za strojarstvo,

promet i motorna vozila dipl. ing. N. K..

Tužitelj je popisao parnični trošak.

Zahtjev tužitelja je osnovan.

Pregledom predmeta Prekršajnog suda u Splitu 34 Pp P-3060/16, vođenog protiv tuženika povodom ove prometne nezgode, kao odgovorne osobe, utvrđeno je da je dana 12. srpnja 2017. godine tuženik kao pravna osoba proglašen krivim što je propustila poduzeti dužan nadzor odnosno voditi brigu i poduzimati primjerene mjere glede odvijanja sigurnog i nesmetanog prometa iz kojih se razloga dogodila prometna nezgoda sa imovinskom štetom u kojoj je tužitelj upravljajući osobnim vozilom marke M., relacijom C. – O., dolaskom do mjesta događaja

gdje su se prethodnih dana obavljali radovi naletio na udarnu rupu na kolniku koja je bila ispunjena i prekrivena vodom, koje prigode je vozilo tužitelja oštećeno. Ova presuda je pravomoćna.

Dakle, predmet spora je zahtjev tužitelja spram tuženika radi naknade imovinske štete koja se tužitelju dogodila u prometnoj nezgodi u Z. dana 22. lipnja 2015. godine, kojom prigodom je vozilo tužitelja marke M. oštećeno. Sporna je pasivna legitimacija tuženika, sporan je osnov odgovornosti i visina štete, a umješač je istaknuo i prigovor zastare potraživanja.

Među strankama nije sporno da se dogodila predmetna prometna nezgoda

dna 22. lipnja 2015. godine i da je u toj prometnoj nezgodi tuženik automobilom M. naletio na rupu u kolniku napunjenu i prekrivenu vodom, nije sporno ni da je vozilo oštećeno i da tužitelj radi toga trpi imovinsku štetu.

Tužitelj u svom iskazu navodi da je sudjelovao u nezgodi koja se dogodila 22. lipnja 2015. godine u Z., inače da je iz tog mjesta, da dobro poznaje ovu cestu, predmetne prigode da je vozio kući, da misli da je bilo 5 ujutro, pred zoru, da još nije svanulo. Uglavnom, nekoliko dana prije ove nezgode da je bilo lijepo vrijeme, ali da je tu čitavu noć bilo nevrijeme i padala kiša. On da je vozio uredno, da nije mogao očekivati rupu na cesti, da je točno kako su po prilici dva mjeseca prije nezgode na ovom dijelu ceste bili neki radovi, da je to bilo označeno, ali ti radovi da su već odavno prestali do ovog trenutka tako da na cesti nije bilo nikakve oznake. Kako je padala kiša, cesta da je u dijelovima bila pod vodom, na cesti da nije bilo nikoga s obje strane i da je vozio po prilici moguće i sredinom ceste, kako je mogao, odjednom da je došlo do udarca, vozilo je upalo u rupu koju nikako nije mogao predvidjeti da je tu jer je taj dio bio prekriven vodom, dakle, kolnik da je bio pod vodom i asfalt da se nije vidio, pa tako ni rupa. Desnom gumom da je upao u tu rupu te prošao put naprijed i odmah sam i po udarcu i po kretanju vozila vidio da nije dobra situacija i zaustavio se sa desne strane uz cestu, izašao i vidio da je oštećena guma i felga, da ne može voziti dalje. Isto tako, da je došao do tog dijela gdje je upao te da je primijetio da je kolnik utonuo odnosno da je tu rupa u kolniku koja je sigurno bila dubine preko 10 cm, a prelazila je preko ceste, navodi da je skoro čitava dužina ceste bila zahvaćena odnosno utonula, da je bio kao nekakav kanal u kolniku, da to stvarno nije mogao očekivati niti vidjeti zbog ove vode. Odmah da je zvao policiju, ali da su kazali da ukoliko nije hitno, sačeka do jutra njihov dolazak i da su došli negdje oko 9-10 sati ujutro, napravili zapisnik i već tada da je u toj rupi stajao znak, ona stopica na koju je zataknut crveno bijeli poprečni znak, ploča, dakle prepreka na cesti, da se vidjelo da je rupa tolika da je taj znak odnosno stopica bila čitava u rupi. Dakle, to da je već bilo postavljeno do dolaska policije, da ne zna tko je to postavio. Navodi da je njegova kuća od ovog mjesta udaljena otprilike 500 metara, a da je vozio po prilici 30-40 km/h prije upada u ovu rupu, alkohol tu večer i noć da nije konzumirao, da je spavao kod majke i od nje da je krenuo. Navodi da mu se čini da je bila nedjelja, a u ponedjeljak da je trebao ići na posao, iskazuje da ne zna u kojem stupnju prijenosa je vozio. Nakon ovog da je vozilo popravio kod prijatelja i automehaničara L. u I. koji inače popravlja M., da je vidio

kako je otišao nosač i amortizer, guma i felga, da ne zna koliko mu je na ruke platio, a inače da vozilo popravlja kod njega jer on popravlja M. u I..

Ponavlja da ni ispred ovog mjesta nezgode, a niti pored samog mjesta nije zaista postojao nikakav znak upozorenja.

Svjedok V. E., nesrodan sa tužiteljem, zaposlenik tuženika, u svom iskazu navodi da je N. I., ranije nadcestar u M., a

posljednjih 9 godina da je u I.. Što se tiče predmetnog događaja, da zna kako je na toj cesti odnosno dionici HEP izvodio neke radove sa svojim kooperantima, da su uređivali odnosno sanirali neki kabel, da su imali dozvolu HC i da su to očito napravili. Međutim, od strane ophodara J. Č. da je saznao odnosno upozoren da se dogodila nezgoda, tužitelja da ne poznaje i da ga nije ni tada poznavao, ophodar da mu je kazao da je izašao na lice mjesta i da je nevrijeme koje je tada vladalo, kiša, isprala beton baš na tom dijelu i da je ostala rupa nakon toga. Navodi da on na lice mjesta nije izašao tako da nije osobno vidio stanje i situaciju na terenu, a po njima da je ova situacija sanirana na način da je popravljen asfalt, očito je stavljen neki znak upozorenja dok je to rađeno, a zaista da nije trebalo dugo da se to napravi. Potvrđuje da je tada bilo nevrijeme, a navodi da se radilo o ljetnoj sezoni kada je ophodnja po ophodaru jednom dnevno, u periodu između 14 sati i 21 sat. Na posebno pitanje pun. tužitelja, svjedok navodi da su nakon ove nezgode i stvaranja te rupe njegovi radnici asfaltirali cestu i to sanirali.

Svjedok J. Č. navodi da je zaposlenik tuženika, sada na mjestu vozača, da se kod tuženika zaposlio 2002. godine kao cestar, nakon toga da je dvije ili tri godine bio ophodar, da ne može biti precizan kada je počeo raditi kao ophodar, da je to radio negdje do 2017. godine, sada da je vozač, ophodar da je bio kada se tužitelju dogodila nezgoda, tužitelja da poznaje i da su prijatelji, nezgoda da mu se dogodila na dionici ceste kod Z., a da svjedok nije bio zadužen za tu dionicu ceste, nego neki kolega, da se ne može sjetiti tko, navodi da je naletio odnosno došao svojim vozilom, privatno, tuda da je prolazio i rano ujutro da je spazio M. sa strane ceste i njegovo vozilo, inače da je bilo veliko nevrijeme prije toga, da je naveo da mu se dogodila nezgoda i da je bila neka voda na cesti. Navodi da tada nije bilo znakova na toj dionici i na tom dijelu, vezano za nekakve radove na cesti ili znakovi upozorenja, da se sjeća da se tu neko vrijeme prije ove nezgode radilo nešto na cesti i tada da su bili znakovi. Ponavlja da ovo nije bila njegova dionica i da za to nije bio zadužen, bez obzira na ovo da je o nezgodi obavijestio nadređene kod poslodavca i postavio znakove radi upozorenja drugim vozačima. Navodi da se ne može točno sjetiti što je M. razbio na autu, a da se u ovoj sezoni, koliko on zna, ophodnja obavlja od strane nadležnog ophodara jednom dnevno. Navodi da je M. kuća u kojoj stanuje otprilike 200 m udaljena od lica mjesta, a njegova majka da ima kuću u zaseoku R. i za dolazak od majčine kuće do svoje kuće zaista M. da prolazi ovom dionicom gdje mu se dogodila nezgoda. Navodi da je on predmetne prigode prolazio baš navedenom cestom gdje se nezgoda dogodila za odlazak do svoje kuće, a da je svjedok inače stanuje blizu M. kuće.

Što se tiče pasivne legitimacije tuženika, za navesti je da je prema odredbi čl. 82 Zakona o cestama (NN 84/11, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19, 144/21, 114/22, 4/23, dalje: ZC), za navesti je da je propisano da državnim cestama upravlja, gradi ih, rekonstruira i održava trgovačko društvo HC, društvo s ograničenom odgovornošću, sa sjedištem u Z., a stavkom 3. istog članka da je propisano da predmet poslovanja HC d.o.o. organiziranje i obavljanje djelatnosti; između ostaloga i: - poslovi održavanja iz članka 26. toga Zakona;-da je odredbom članka 3. stavak 1. točka 6. Zakona o komunalnom gospodarstvu („NN“ broj 36/95, 70/97, 128/99, 57/00, 129/00, 59/01, 26/03, 82/04, 110/04, 178/04, 38/09, 79/09, 153/09, 49/11, 84/11, 90/11, 144/12, 94/13, 153/13, 147/14, 36/15, dalje: ZKG) propisano da je komunalna djelatnost u smislu toga Zakona održavanje javnih površina, dok se stavkom 7. istog članka propisuje da se pod održavanjem javnih površina naročito razumijeva održavanje javnih zelenih površina, pješačkih staza, pješačkih zona, otvorenih odvodnih kanala, trgova, parkova, dječjih igrališta i javnih prometnih površina te dijelova javnih cesta koje prolaze kroz naselje, kad se ti dijelovi ne održavaju kao javne ceste po posebnom zakonu. Za navesti je da u ovom slučaju odgovornosti ne radi o situaciji da tuženik ne bi bio odgovoran jer državna cesta prolazi kroz naseljeno mjesto, upravo se ovdje ova dionica ceste vezano za kolnički zaslon održava i mora održavati od strane tuženika sukladno činjenici da se radi o državnoj cesti pod upravom HC.

Vezano za ove radove, razlog stvaranja rupe u kolniku zbog toga što nije naliven sloj asfalta nakon radova, odgovornost leži upravo i jedino na tuženiku, ne na jedinici lokalne samouprave, jer ista za ovu situaciju nije ni nadležna. Upravo je društvo HEP od HC tražilo odobrenje za zahvate u kolnik, kopanje kanala radi sanacije elektrokabela, a ne od jedinice lokalne samouprave i upravo je tuženik sukladno ZC-u pravna osoba koja je odgovorna vezano za upravljanje ovom cestom od strane HC, dakle, u ovom slučaju nije važno prolazi li cesta kroz naseljeno mjesto ili ne, primjenjuje se Zakon o cestama i tuženik je pasivno legitimiran, vezano za sve okolnosti slučaja.

U ovom slučaju radi se o nezgodi na DC 62/1 u mjestu Z., tužitelj je vozilom naletio na rupu u kolniku koja je bila napunjena vodom radi nevremena koje je vladalo i iz svih izvedenih dokaza, rezultata prekršajnog postupka, iskaza tužitelja i svjedoka, sud zaključuje da je tužitelj predmetne prigode svojim vozilom upravljao na primjeren način, u skladu sa Zakonom o sigurnosti prometa na cestama i da je naletio na rupu napunjenu i prekrivenu vodom, koja realno i objektivno nije mogao vidjeti i na vrijeme reagirati. Na ovoj dionici su ranije radnici društva HEP uz suglasnost HC vršili radove, ti radovi su okončani i znakovi upozorenja

su uklonjeni, pa ih nije ni bilo u vrijeme kada se tužitelju nezgoda dogodila. Pitanje je, je li odgovorno društvo HC ili jedinica lokalne samouprave, ili je odgovoran tuženik koji ističe prigovor promašene pasivne legitimacije.

Tuženik je proglašen krivim u prekršajnom postupku koji se vodio povodom predmetnog štetnog događaja, isti je prema pravomoćnoj presudi propustio poduzeti dužan nadzor nad ovom dionicom ceste radi čega se nezgoda tužitelju i dogodila. Prema odredbi čl.33. ZC-a HC d.o.o., HC d.o.o. i

županijske uprave za ceste izravno ne izvode radove građenja, rekonstrukcije i održavanja javnih cesta, osim ako ovim Zakonom nije drukčije propisano. Izvođenje radova građenja i rekonstrukcije javnih cesta smije se ustupiti samo pravnoj ili fizičkoj osobi registriranoj, specijaliziranoj i opremljenoj za te poslove sukladno posebnim propisima. Radovi održavanja javnih cesta ustupaju se pravnoj ili fizičkoj osobi koja je za te radove registrirana, specijalizirana i tehnički opremljena te koja raspolaže osposobljenim kadrovima za izvođenje radova održavanja pod prometom. U ovom slučaju ti radovi ustupljeni su upravo tuženiku koji je i proglašen krivim u prekršajnom postupku, tuženik je propustio, vezano za ranije radove i postavljanje kabela te postavljanje betona a ne asfalta, radi čega se stvorila rupa, tu rupu osigurati, poduzeti odgovarajuće mjere radi sigurnog i nesmetanog odvijanja prometa, Svjedok J. Č., inače zaposlenik tuženika na radnom mjestu ophodara u to vrijeme, u prekršajnom postupku iskazao je da je izvijestio dežurnog kod tuženika vezano za rupe na cesti koje nisu bile sanirane, da je i u toj rupu u koju je tužitelj upao bio postavljen znak "zebra", međutim, da je to netko pomaknuo.

Svakako, za navesti je da iz dopisa tuženika, N. I., pravnoj službi tuženika od 18.veljače 2016.godine proizlazi da isti navode kako su na navedenoj lokaciji gdje se dogodila nezgoda djelatnici HEP-a sa svojim kooperantima vršili radove hitne intervencije na sanaciji oštećenog energetskog kabela, isti da su po završetku radova sanirali mjesto iskopa betonom kojeg je jaka kiša isprala te otvorila udarnu rupu, djelatnici te nadcestarije istu da su sanirali asfaltnom masom 23.studenog 2015.godine.

Za navesti je da je već iz ovog dopisa jasno što se dogodilo vezano za predmetni događaj, zbog čega je došlo do stvaranja rupe koja je uslijed jakog nevremena bila nalivena i prelivena kišnicom i nije je bilo moguća zamijetiti tužitelju. Isto tako, ukoliko tuženik ne održava ovu cestu i nije zadužen za to, postavlja se pitanje zašto su radnici N. I., radnici tuženika, sanirali 23.studenog

2015.godine rupu asfaltnom masom. Dakle, jasno je da su poslovi održavanja, hitnih zahvata i sanacija DC, kao i osiguravanje korištenja istih bez opasnosti za sudionike u prometu, od strane HC d.o.o., sukladno ZC, povjereni upravo tuženiku i da je tuženik propustio osigurati mjesto na kolniku na kojem se ranije radilo, propustio je provjeriti stanje na terenu i osigurati da znakovi upozorenja budu prisutni tako da se spriječi upravo ovo što je tužitelju dogodilo, posebno kod okolnosti da je vladalo nevrijeme, da se znalo od strane N. da su se na kolniku ranije izvodili radovi i da su zaostale rupe. Iz ophodarskih dnevnika od 22.studenog 2015.godine razvidno je da je od strane ophodara tuženika vršena ophodnja od 4 do 9 sati, te od 14 do 18 sati i nisu zabilježeni izvanredni događaji, nakon ophodnje se dogodila nezgoda tužitelju i jasno je da je već prilikom ophodnje kolnik koji je ranije saniran nalivanjem betona zaista morao biti osiguran od strane radnika tuženika na način da se ne dogodi ovo što se tužitelju dogodilo. Ni na kakav način se tuženik ne može eskulpirati svoje odgovornosti u ovom slučaju, da je tužitelj podnio tužbu protiv društva HC d.o.o., to bi se društvo svakako moglo regresirati od tuženika.

Ovako, pasivna legitimacija protiv tuženika pravilno je određena i tuženik koji je zadužen kao pravna osoba za obavljanje poslova nadzora, brige i poduzimanja mjera radi omogućavanja odvijanja sigurnog i nesmetanog prometa, pasivno je legitimiran za naknadu štete tužitelju u ovoj pravnoj stvari, jer nije poduzeo i napravio ono što je trebao, da je to poduzeo, do ove nezgode ne bi došlo, u konačnici trebao je napraviti ranije ono što je napravio nakon što je tužitelj stradao, 23.studenog je tuženik nalio asfalt preko rupe koja je ranije bila neadekvatno betonirana, a taj beton je jaka kiša u nevremenu isprala. Svakako, da je tuženik bar na adekvatan način osigurao znakove upozorenja i opasnosti vidljive svima kod primjerene i dopuštene brzine kretanja, isti ne bi u ovom slučaju, prema stavu ovog suda bio odgovoran naknaditi tužitelju štetu koju je isti pretrpio.

Što se tiče istaknutog prigovora zastare, za navesti je da se ovdje primjenjuje trogodišnji zastarni rok iz odredbe čl. 230 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21, dalje:ZOO), koji počinje teći od štete i saznanja za štetnika, za štetu na vozilu tužitelj je saznao odmah 22.lipnja 2015.godine, a za štetnika kada je 2016.godine pokrenut prekršajni postupak protiv tuženika, s obzirom da je tužba podnesena 26.lipnja 2018.godine. Sve i da taj trogodišnji rok počinje teći od 22.lipnaj 2015.godine, isti bi istekao 22.lipnja 2018.godine, to je bio neradni dan i petak, a neradni dan je bio i ponedjeljak 2018.godine, pa je tužba koja je podnesena 26.lipnja 2018.godine, podnesena u roku.

Dakle, temeljem svih izvedenih dokaza ovaj sud drži da je tuženik odgovoran naknaditi tužitelju imovinsku štetu koju tužitelj trpi radi oštećenja njegovog automobila predmetne prigode.

Na okolnosti visine štete koju je tužitelj pretrpio u predmetnoj prometnoj nezgodi sud je proveo dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za strojarstvo, promet i motorna vozila dipl. ing. N. K. koji je dao nalaz i mišljenje te je nakon obrazloženog nalaza u svom vještvu zaključio kako je ukupna visina štete na predmetnom vozilu tužitelja u iznosu od 3.441,05 kn, u ovaj iznos uključen je PDV. Sudski vještak dao je procjenu popravka štete sa PDV-om vezano za potrebne dijelove i rad, tužitelj je svoj tužbeni zahtjev smanjio odnosno uredio sukladno procjeni sudskog vještaka, a prema stavu ovog suda, vještvo sudskog vještaka je stručno, logično i uvjerljivo i sud ga prihvaća kod presuđenja, dakle, u predmetnoj prometnoj nezgodi tužitelj je pretrpio štetu na vozilu M. u iznosu od 456,71 eura / 3.441,05 kn i ovaj iznos tužitelju je valjalo dosuditi. Tužitelju na ovaj dosuđeni iznos pripadaju i zakonske zatezne kamate od podnošenja tužbe, kako ih je tužitelj i zatražio, jer je očito ovaj izdatak koji je procijenio sudski vještak već u tom trenutku imao, pa mu kamate od tada i pripadaju temeljem odredbe čl. 29. ZOO-a.

Kako je zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan to je valjalo odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00,

88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje: ZPP), obistinjeni trošak tužitelju odnosi se na trošak sastava tužbe od 50 bodova; zastupanja na 5 ročišta od po 50 bodova; što po vrijednosti boda od 15,00 kn daje iznos od 4.500,00 kn; 25% PDV-a u iznosu od 1.125,00 kn; trošak sudske pristojbe tužbe u iznosu od 100,00 kn; sudske pristojbe presude u iznosu od 200,00 kn; što zbrojeno daje iznos od 7.525,00 kn odnosno 998,74 eura koliko je na ime naknade parničnog troška tuženik obvezan isplatiti tužitelju sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

U Splitu, 2. ožujka 2023. godine

S U D A C

Julijana Ponoš v.r.

Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

1. Pun. tužitelja

2. Tuženiku

3. Umješaču na strani tuženika