Republika Hrvatska

Županijski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 1

Poslovni broj: Gž-925/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinje Dobrile Ćuruvija kao predsjednice vijeća, Gorana Milakovića kao člana vijeća i suca izvjestitelja i sutkinje Nade Sambol kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja G. A. iz P., OIB: …, zastupanog po punomoćniku G. K., odvjetniku u S., protiv tuženice A. A. iz S., OIB: .., zastupane po punomoćniku I. M., odvjetniku u S., radi povrata zajma, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-4693/2019 od 27. svibnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 2. ožujka 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se prihvaća žalba tuženice, a djelomično odbija kao neosnovana pa se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-4693/19 od 27. svibnja 2022.,

- potvrđuje u odnosu na isplatu iznosa od 181.500,00 kn (točka I. izreke) i u odnosu odluku o troškovima parničnog postupka (točka II. izreke),

- preinačava u odnosu na tijek zateznih kamata na iznos od 160.000,00 kuna i sudi:

"Tuženica je dužna tužitelju na iznos od 160.000,00 kuna/21.235,65 eur[1] platiti zatezne kamate koje teku od 30. prosinca 2005. pa do 31. prosinca 2007. po stopi određenoj člankom 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. pa do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za 5 postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate sa zateznim kamatama koje teku po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije 1. kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena u roku od 15 dana.

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu zatezne kamate za razdoblje od 2. kolovoza 2005. do 30. prosinca 2005. kao neosnovan."

II. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova sastava žalbe kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je presudu poslovni broj P-4693/19 od 27. svibnja 2022., koja glasi:

"I. Dužna je tužena A. A., sa prebivalištem na adresi F. B. iz S., OIB: … u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe na ime povrata zajma isplatiti tužitelju G. A., P., OIB: … iznos od 181.500,00 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na iznos od 160.000,00 kn teku od 2. 8. 2005. pa do 31. 12. 2007. po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. 1. 2008. pa do 31. 7. 2015. u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za 5 postotnih poena, a od 1. 8. 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena.

II. Nalaže se tuženoj naknaditi tužitelju trošak ovog postupka u iznosu od 51.215,00 kn sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, zajedno s zateznom kamatom od 27. svibnja 2022. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena."

2. Protiv te presude žalbu podnosi tuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u svezi članka 8. te stavka 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. i 70/19. – dalje: ZPP), pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava pa predlaže da drugostupanjski sud prihvati žalbu i preinači prvostupanjsku presudu uz naknadu troškova postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, pa neosnovano u žalbi tuženik ističe taj žalbeni razlog. Naime, prvostupanjski sud je u pobijanoj presudi iznio razloge o odlučnim činjenicama i u njoj nema proturječnosti na koje u žalbi ukazuje tuženica.

6. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja za isplatu pozajmljenog iznosa od 181.500,00 kuna.

7. Između stranaka je bilo sporno je li tuženica u obvezi isplatiti tužitelju taj iznos te je li došlo do zastare potraživanja tužitelja.

8. Prvostupanjski sud je utvrdio slijedeće činjenično stanje:

- da je 2. veljače 2005. između stranaka zaključen ugovor o pozajmici ovjeren kod JB S. Z. broj Ov-1151/2005,

- da tuženica u stavku I. navedenog ugovora potvrđuje da je tužitelj 29. prosinca 2004. zaključio kod Š. B. kratkotrajnu pozajmicu na iznos od 300.000,00 kn, od čega se 100.000,00 kn vodi kao ugovor o štednom ulogu, sve za potrebe tuženice i njene obitelji,

- da tuženica istim ugovorom od 2. veljače 2005. potvrđuje da je do dana sklapanja ugovora njoj posuđeno 160.000,00 kn od odobrenih 200.000,00 kn, te da će se ubuduće taj iznos uvećavati za iznos mjesečnih kamata do konačnog povrata cijelog duga 29. prosinca 2005.,

- da je tuženica ugovorom o pozajmici od 2. veljače 2005. potvrdila da tužitelju osobno duguje iznos od 21.500,00 kn kojeg je također posudila za potrebe svoje obitelji, koji dug se treba voditi bez obračuna kamata,

- da je za povrat navedenih iznosa tuženica ugovorom o pozajmici garantirala nekretninama na Š. koje je zajedno s sestrom L. A. dobila od majke R. A., te dionicama D. vina iz S. prema ugovorima broj 3133192/608 i 3133192/605 od 22. veljače 2001., koje su ona i suprug N. A. dijelom otplatili i stekli vlasništvo nad 174 dionice,

- da je pored navedenog tuženica povrat pozajmljenih iznosa garantirala pokretnom i nepokretnom imovinom koju ima i koju će steći u budućnosti, te se obvezala da odgovornost za povrat duga dijeli s njom i suprug N. A. te njihove kćeri F. i M.,

- da je tuženica 22. rujna 2015. potpisala izjavu kojom u cijelosti potvrđuje ugovor o pozajmici sklopljen između nje i tužitelja 2. veljače 2005., a koja izjava je također ovjerena kod javnog bilježnika A. Z. 22. 2. 2009. Ov-15335/15,

- da je između tužitelja kao korisnika pozajmice i Š. B.-M. S. kao davatelja pozajmice zaključen 29. prosinca 2004. ugovor o kratkoročnoj pozajmici na iznos od 300.000,00 kn uz kamatnu stopu od 11,99% godišnje na rok od 12 mjeseci, s datumom dospijeća 29. prosinca 2005.,

- da je između tužitelja i navedene Š. 29. prosinca 2004. sklopljen ugovor o štednom ulogu (novčanom depozitu) na iznos od 100.000,00 kn, odnosno 13.158,52 eura na rok od 12 mjeseci.

9. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je tuženica pozajmila od tužitelja iznose od 160.000,00 kuna i 21.500,00 kuna, jer to proizlazi iz zaključenog ugovora o pozajmici od 2. veljače 2005. i tijekom postupka tuženica niti jednim dokazom nije valjano osporila činjenicu zaključenja ovog ugovora.

10. U odnosu na sporno pitanje zastare potraživanja prvostupanjski sud je izjavu tuženice koju je potpisala 22. rujna 2015. protumačio kao izjavu o priznanju duga.

11. Prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda prvostupanjski sud je pravilnom primjenom odredbe članka 8. ZPP-a ocijenio izvedene dokaze i o tome koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučio je prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. U skladu s tim, prvostupanjski sud je ocijenio da je u kontekstu ranije zaključenog ugovora o pozajmici od 2. veljače 2005., izjava tuženice od 22. rujna 2015. kojom potvrđuje taj ugovor o pozajmici, zapravo priznanje duga. I ovaj drugostupanjski sud prihvaća ovakvo utvrđenje prvostupanjskog suda, jer se postavlja pitanje zašto bi tuženica kraj postojanja zaključenog ugovora o pozajmici od 2. veljače 2005. nakon više od 10 godina potpisivala izjavu da potvrđuje taj ugovor o pozajmici, ako takva izjava ne bi predstavljala priznanje takvog duga. Ovdje valja dodati da je prvostupanjski sud uzeo u obzir i iskaz svjedokinje V. A. i dovodeći ga u vezu s priloženim ispravama zaključio da se u ovom slučaju radi o neriješenim obveznopravnim odnosima unutar obitelji A. i A. i da je šira obitelj na određeni način htjela pomoći tuženici u rješavanju njenih novčanih problema. Pri tome je prvostupanjski sud pravilno ocijenio i iskaz tuženice i dao valjano obrazloženje zbog čega ga ne prihvaća, a to je da njena izjava da dva puta u vremenskom razdoblju od 10 godina nije pročitala isprave koje je potpisala i ovjerila kod javnog bilježnika nije uvjerljiva i logična.

12. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo. Naime, odredbom članka 240. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. i 114/22. – dalje: ZOO) propisano je da se zastara prekida kad dužnik prizna dug. S obzirom na to da je izjavom od 22. rujna 2015. tuženica priznala postojanje ugovora o pozajmici, a time i duga koji proizlazi iz tog ugovora, šte predstavlja i pisano priznanje zastarjele obveze u smislu odredbe članka 220. ZOO-a. U skladu s tom odredbom pisano priznanje zastarjele obveze smatra se odricanjem od zastare.

13. Odredom članka 499. stavak 1. ZOO-a propisano je da ugovorom o zajmu obvezuje se zajmodavac predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenjivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće. Stoga je tuženica dužna vratiti tužitelju ukupno pozajmljeni iznos od 181.500,00 kuna.

14. Odredbom članka 500. stavak 1. ZOO-a propisano je da se zajmoprimac može obvezati da uz glavnicu duguje i kamate. Iz zaključenog ugovora o pozajmici je u odnosu na iznos od 160.000,00 kuna ugovoreno da je tuženica dužna taj iznos vratiti do 29. prosinca 2005. Slijedom navedenog, pogrešno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je na iznos od 160.000,00 kuna tuženici dosudio zatezne kamate od 2. kolovoza 2005., jer je tuženica došla u zakašnjenje s ispunjenjem svoje obveze na isplatu zajma od 160.000,00 kuna 29. prosinca 2005. jer se obvezala taj iznos vratiti do tog dana, pa tužitelj ima pravo na zateznu kamatu u skladu s odredbom članka 29. stavak 1. ZOO-a koja teče od prvog slijedećeg dana od dospijeća obveze.

15. Slijedom navedenog valjalo je povodom žalbe tuženice preinačiti prvostupanjsku presudu u odnosu na tijek zateznih kamata pa je primjenom odredbe članka 368. stavak 1. i članka 373. točka 3. ZPP-a odlučeno kao u izreci ove presude.

16. Odluka prvostupanjskog suda o troškovima parničnog postupka rezultat je pravilne primjene odredbe članka 154. stavak 1. i članka 155. stavak 1. ZPP-a pa neosnovano tome u žalbi prigovara tuženica.

17. Tuženica nije uspjela u žalbenom postupku pa je zbog toga odbijen njen zahtjev za naknadu troškova sastava žalbe.

Bjelovar, 2. ožujka 2023.

Predsjednica vijeća

Dobrila Ćuruvija v.r.