Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: I Kžmp-24/2022-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca dr.sc. Lane Petӧ Kujundžić, predsjednice vijeća te Snježane Hrupek-Šabijan i mr.sc. Ljiljane Stipišić članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Vanje Petrović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog J. Š., zbog kaznenog djela iz članka 227. stavak 4. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak i 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Zadru od 6. svibnja 2022. broj Kmp- 4/2021., u sjednici održanoj 2. ožujka 2023., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice branitelja optuženika, odvjetnika B. S.,
p r e s u d i o j e
Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i optuženog J. Š. kao neosnovane i potvrđuje se prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Zadru od 6. svibnja 2022. broj Kmp-4/2021., optuženi J. Š. proglašen je krivim zbog kaznenog djela izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu iz članka 227. stavka 4. u vezi stavka 1. KZ/11., činjenično i pravno opisanog u izreci te presude, te je na temelju članka 227. stavka 4. KZ/11. i uz primjenu članka 24., članka 104. i članka 105. stavak 1. Zakona o sudovima za mladež ("Narodne novine" broj 84/11., 143/12., 148/13., 56/15. i 126/19., dalje: ZSM) osuđen na kaznu maloljetničkog zatvora u trajanju od 3 (tri) godine, u koju kaznu mu je na temelju članka 25. stavak 4. u vezi članka 54. KZ/11. uračunato vrijeme uhićenja i oduzimanja slobode od 19. travnja 2021. u 22,45 sati do 20. travnja 2021.
2. Na temelju članka 89. stavak 1. ZSM u vezi članka 148. stavka 1. u vezi članka 145 stavak 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.), nalaženo je optuženom J. Š. da podmiri troškove kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 16.633,78 kuna, te paušalni trošak kaznenog postupka u iznosu od 1.000,00 kuna, sve u roku 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhom.
3. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kazni (članak 471. stavak 1. ZKP/08.) s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske preinači pobijanu presudu i optuženika osudi na strožu kaznenu sankciju primjenom odredbi općeg kaznenog zakona.
4. Žalbu je podnio i optuženik po branitelju, odvjetniku B. S. zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona i odluke o kaznenopravnoj sankciji, s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske pobijanu presudu preinači i optuženiku izrekne blažu kaznenopravnu sankciju.
5. Postupajući u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. ZKP/08., spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
6. O sjednici drugostupanjskog vijeća, na temelju članka 475. stavak 1. ZKP/08., izviješteni su na njihovo traženje optuženi J. Š. i njegov branitelj B. S. odvjetnik iz Z., te državni odvjetnik. Sjednici vijeća prisustvovao je branitelj, odvjetnik B. S., dok iako uredno pozvani, nisu pristupili optuženik i državni odvjetnik pa je ista održana u njihovoj odsutnosti na temelju članka 475. stavka 3. ZKP/08. Branitelj je na sjednici naveo da se samo predlaže blaža kazna.
7. Žalbe nisu osnovane.
8. Pobijajući pravilnost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda optuženik u žalbi navodi da je pogrešno utvrđenje prvostupanjskog suda da je optuženik svojom vožnjom izazvao prometnu nesreću postupajući s neizravnom namjerom, jer da je nekoliko dana prije stekao pravo na upravljanje motornim vozilom, da je prvi puta upravljao tom cestom i raskrižjem, da je vozio svoju zaručnicu, da je znak "STOP" bio slabo vidljiv, obješen na zidu kuće s desne strane mračne ceste i da se zbog previda znaka, zbog iznijetih okolnosti, radi o nehajnom izazivanju prometne nesreće.
8.1. Optuženik J. Š. podnio je žalbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja iako se izjasnio na raspravi da se smatra krivim, pa slijedom toga na temelju članka 464. stavak 7. ZKP/08. ne može podnijeti žalbu iz navedene žalbene osnove, s iznimkama u vidu naknadno pribavljenih dokaza za isključenje protupravnosti ili krivnje ili koje bi bile odlučne za izbor kazne, uvjetne osude, oduzimanja imovinske koristi, troškova kaznenog postupka i slično. Kako u razlozima žalbe optuženika nije obrazložio niti jednu od iznimki, koje su predviđene ova zakonskom odredbom, to prema članku 464. stavak 7. ZKP/08. u ovom dijelu njegova žalba nije dopuštena.
8.2. Nije u pravu optuženik kada se žali zbog povrede kaznenog zakona. Naime žalitelj konkretno ne navodi koju povredu kaznenog zakona ima u vidu, dok iz sadržaja žalbe kojom obrazlaže istaknutu žalbenu osnovu proizlazi kako smatra da je prvostupanjski sud na temelju provedenih personalnih i materijalnih dokaza izveo pogrešan zaključak o njegovoj kaznenoj odgovornosti, pri čemu posebno upire na njegovo nehajno ponašanje zbog previda znaka "STOP". Time, međutim, žalitelj zapravo pobija valjanost utvrđenog činjeničnog stanja, a ne opravdava povredu kaznenog zakona. Ovo iz razloga što se postojanje povrede kaznenog zakona prosuđuje prema činjeničnom stanju iz izreke presude, a ne prema onom, koje bi s motrišta žalitelja, bilo ispravno. Kako su izrekom prvostupanjske presude utvrđeni svi bitni elementi kaznenog djela za koje je optuženik proglašen krivim i osuđen, a ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti ovaj sud drugog stupnja u smislu članka 476. stavak 1. točka 2. ZKP/08., nije utvrdio da bi na štetu optuženika bio povrijeđen kazneni zakon, to njegova žalba zbog povrede kaznenog zakona nije osnovana.
9. Nisu u pravu optuženi J. Š. kada tvrdi da mu je sud prvog stupnja izrekao prestrogu kaznenu sankciju, niti državni odvjetnik kada tu sankciju smatra preblagom i traži strožu kaznu prema odredbama općeg kaznenog prava.
9.1. U odnosu na žalbene prigovore koji se odnose na odluku o kazni optuženik promašeno problematizira da postoji doprinos oštećenika nastanku prometne nesreće, jer su se u naseljenom mjestu kretali brzinom 86 km/h, iako je prometnim znakom ograničenje brzine na 50 km/h. To stoga jer je provedenim prometnim vještačenjem utvrđeno da je do prometne nesreće došlo zbog toga što se optuženik vozilom nije zaustavio ispred raskrižja, jer da se zaustavio ispred zaustavne crte ili najkasnije ispred jugozapadnog ruba kolnika D-306 objektivno bi bio u mogućnosti pravovremeno uočiti nailazak vozila oštećenika čijim propuštanjem do prometne nesreće ne bi došlo. Vještak je naveo da bi do nesreće došlo da je oštećenik upravljao propisanom brzinom od 50 km/h. Stoga, nepropisna vožnja oštećenika na koju žalba ukazuje uopće nije u uzročno posljedičnoj vezi s načinom njegove vožnje niti je doprinijela sudaru vozila pa se ta okolnost optuženiku ne može cijeniti kao olakotna.
9.2. Državni odvjetnik u svojoj žalbi, zbog odluke o kazni navodi da prvostupanjski sud nije pravilno ocijenio sve okolnosti koje su od značaja za odmjeravanje visine kazne, jer da je utvrđene olakotne okolnosti precijenio, a podcijenio otegotne. Pritom navodi da je prvostupanjski sud zanemario cijeniti otegotnim bezobzirno i vrlo grubo kršenje prometnih propisa jer se optuženik nije zaustavio ispred znaka "STOP", a da je posljedica smrt dvije osobe, zbog čega smatra da nije bilo uvjeta primjeni maloljetničkog prava već općeg prava uz strože kažnjavanje.
9.3. Protivno žalbenim navodima državnog odvjetnika, pravilno je prvostupanjski sud primijenio maloljetničko pravo cijeneći navode iz Izviješća centra za socijalnu skrb, psihologa, socijalnog pedagoga i socijalne radnice što je obrazloženo u točkama 20. i 21. pobijane presude dok nije od značaja mišljenje stručnog suradnika, defektologa, da se postupi po odredbama općeg kaznenog prava zbog težine djela i njegovih posljedica, kako sugerira državni odvjetnik. Način vožnje i nepoštivanje propisa (bezobziran i vrlo grub način nepoštivanja tri prometna propisa-točka 11. pobijane presude) optuženiku je cijenjeno kod određivanja subjektivnog odnosa prema počinjenom djelu, neizravne namjere kao oblika svijesti optuženika, te su našli dovoljan odraz u izrečenoj kazni maloljetničkog zatvora.
9.4. Visoki kazneni sud Republike Hrvatske nalazi da je sud prvog stupnja protivno tvrdnjama optuženika i državnog odvjetnika pravilno utvrdio sve okolnosti na strani optuženika važne za proces individualizacije kazne koje u smislu članka 47. KZ/11. utječu da kazna po vrsti i visini bude lakša ili teža za počinitelja i da je te okolnosti u dostatnoj mjeri vrednovao. Tako prvostupanjski sud osnovano cijeni olakotnim činjenice da je optuženik u vrijeme događaja bio mlađa punoljetna osoba, neosuđivan, priznao djelo - nastanak prometne nesreće, pokajao se i izrazio žaljenje i da su navedene okolnosti opravdale izricanje kazne maloljetničkog zatvora u trajanju od tri godine. Istovremeno, tom i tako odmjerenom kaznom, po uvjerenju ovog drugostupanjskog suda, u potrebnoj mjeri će se utjecati na optuženika da shvati krajnju neprihvatljivost vlastitog ponašanja i zlo koje je počinjenjem kaznenog djela nanio obitelji oštećenika, ali i upozoriti druge građane da se klone kršenja prometnih propisa. Slijedom iznijetog, žalbe državnog odvjetnika i optuženika zbog odluke o kazni nisu osnovane.
10. Slijedom izloženog, a obzirom na to da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske nije našao povrede na koje u smislu članka 476. stavka 1. točka 1. ZKP/08. pazi po službenoj dužnosti, trebalo je, na temelju članka 482. ZKP/08., odlučiti kao u izreci ove presude.
Zagreb, 2. ožujka 2023.
Predsjednica vijeća:
dr.sc. Lana Petö Kujundžić,v.r.
