REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PAZINU

Stalna služba u Bujama – Buie

Buje, Istarska 1

Repubblica di Croazia Tribunale

comunale di Pisino

Sezione distaccata di Buje – Buie

Via dell'Istria 1, 52460 Buie

Poslovni broj: Povrv-110/2022-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Bujama – Buie, po sutkinji Margareti Vivoda, na temelju prijedloga sudske savjetnice Snježane Krnjus Urbac, u pravnoj stvari tužitelja HEP ELEKTRA d. o. o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, OIB 43965974818, koje zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u P., protiv tuženika J. B., U., OIB …, radi isplate, nakon održane glavne rasprave zaključene dana 30. siječnja 2023. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja i tuženika, 2. ožujka 2023.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Mirne Pliško, poslovni broj Ovrv-794/2021-6 od 7. ožujka 2022., u djelu u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 546,29 eura (petstočetrdesetšest eura i dvadesetdevet centi) / 4.116,01 kuna (četiritisućestošesnaest kuna i jedna lipa)[1] zajedno sa zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 15. listopada 2020. do 31. prosinca 2020. po stopi 5,89%, od 1. siječnja 2021. do 30. lipnja 2021. po stopi 5,75%, od 1. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021. po stopi 5,61%, od 1. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022. po stopi 5,49%, od 1. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi 5,31%, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022. i 156/2022., dalje ZOO) uvećanoj za tri postotna poena, u roku osam dana.

II. Ukida se platni nalog iz rješenja o ovrsi javne bilježnice Mirne Pliško, poslovni broj Ovrv-794/2021-6 od 7. ožujka 2022., u djelu u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi nastale troškove postupka u iznosu 109,50 eura (stodevet eura i pedeset centi) / 825,00 (osamstodvadesetpet) kuna[1] sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 7. ožujka 2022. do isplate.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove postupka isplatom iznosa od 416,01 (četristošesnaest eura i jedan cent) / 3.134,43 kune (tritisućestotridesetčetiri kune i četrdesettri lipe)[2] sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 2. ožujka 2023. do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a, uvećanoj za tri postotna poena , u roku 15 dana.

IV. U preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka se odbija.

Obrazloženje

1. Rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Mirne Pliško, poslovni broj Ovrv-794/2021-6 od 7. ožujka 2022., naloženo je tuženiku da tužitelju isplati iznos od 546,29 eura / 4.116,01 kuna, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama po stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima uvećanoj za tri postotna poena te da mu naknadi nastale troškove postupka u iznosu od 109,50 eura / 825,00 kuna sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od donošenja rješenja o ovrsi do isplate.

Protiv navedenog je rješenja tuženik podnio prigovor u kojem je u cijelosti osporio potraživanje tužitelja navodeći da je račun ovrhovoditelja odmah po primitku osporio. Sporni račun da je izdan za razdoblje kada ovršenik više nije bio niti vlasnik niti posjednik odnosno korisnik nekretnine. Slijedom navedenog da ovršenik nije taj koji je utrošio električnu energiju za koju ga se tereti. Ovršenik je bio vlasnik nekretnine samo četiri mjeseca, od 11. svibnja 2018. do 26. rujna 2018. što je razvidno iz povijesnog vlasničkog lista koji je dostavio u spis. Navedenu je nekretninu kupila treća osoba koja je i napravila osporeni dug. Smatra da se očito radi o promašenoj pasivnoj legitimaciji te da je o nepriznavanju računa izvijestio i tužitelja dostavivši mu ugovor o kupoprodaji nekretnine.

2. Po prigovoru tuženika sud je donio rješenje poslovni broj Povrv-110/2022-2 od 12. listopada 2022. kojim je predmetno rješenje o ovrsi stavljeno izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha te je odlučeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. U nastavku postupka tužitelj je naveo je pravna osoba koja sukladno čl. 4. Zakona o tržištu električne energije obavlja poslove elektroenergetske djelatnosti, između ostalog trgovinu i opskrbu električnom energijom. Prema odredbama Zakona o tržištu električne energije tuženik da je krajnji kupac odnosno kupac koji kupuje električnu energiju za vlastito korištenje, i to u predmetnom slučaju kupac iz kategorije kućanstvo – kupac koji kupuje električnu energiju za vlastitu potrošnju u kućanstvu, isključujući komercijalne ili profesionalne djelatnosti te da je člankom 61. st 2. navedenog Zakona propisano da je krajnji kupac dužan plaćati električnu energiju sukladno ugovorenim i reguliranim uvjetima. Istim Zakonom Hrvatska regulatorna agencija da je ovlaštena donositi opće uvjete za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom kojim se, između ostalog, propisuju međusobni ugovorni odnosi između energetskih subjekata i korisnika mreže, obveze i odgovornosti energetskih subjekata i korisnika mreže, kao i uvjeti mjerenja, obračuna i naplate isporučene električne energije i snage. Tužitelj dalje navodi da njegovo potraživanje u ovome postupku iznosi 546,29 eura / 4.116,01 kuna s pripadajućim zakonskim kamatama, a odnosi se na nepodmirenu tražbinu za isporučenu i potrošenu električnu energiju za obračunsko mjesto B., B. (broj obračunskog mjesta: … ), za obračunsko razdoblje od 1. kolovoza 2020. do 24. rujna 2020.. Predmetna tražbina da se temelji na računu broj 2203059316-200920-8, a koji predstavlja konačni račun električne energije prije izvršenog Prijepisa na novog krajnjeg kupca.. Tužitelj dalje navodi da pored navedenog računa koji se prema čl. 31. Ovršnog zakona smatraju vjerodostojnom ispravom, predmetno dugovanje da je vidljivo i iz izvoda iz poslovnih knjiga tužitelja od dana 17. ožujka 2021. koji također predstavlja vjerodostojnu ispravu prema istom članku. Visinu pripadajuće naknade za isporučenu električnu energiju tužitelj navodi da je Obračunao temeljem ostvarene količine i snage te tarifnog modela sukladno odredbama Zakona o tržištu električne energije, Zakona o energiji, Općih uvjeta za Korištenje mreže i opskrbu električnom energijom, a primjenom cijena iz Odluke o iznosu tarifnih stavki za prijenos električne energije, Odluke o iznosu tarifnih stavki za distribuciju električne energije i drugih akata donesenih temeljem zakona o tržišta električne energije.

Nadalje, u potpunosti osporava prigovor tuženika o promašenoj pasivnoj legitimaciji. Ne osporava promjenu vlasništva nad predmetnom nekretninom, kao niti činjenicu da je bio obaviješten o nastaloj promjeni vlasništva, međutim to tek 24. rujna 2020., kada je i izvršen prijepis obračunskog mjernog mjesta na novog krajnjeg kupca, stoga se do tog datuma tuženik vodio kao krajnji kupac električne energije na predmetnom obračunskom mjernom mjestu, a od 2. lipnja 2018. Budući da se predmetni postupak odnosi na dugovanje nastalo prije izvršenog prijepisa na novog krajnjeg kupca, tuženik se smatra korisnikom usluge opskrbe električnom energijom koji podliježe plaćanju cijene korištenja usluge. Tužitelj ukazuje kako je tuženik po promjeni vlasništva predmetne nekretnine bio dužan u roku od 30 dana od dana promjene vlasništva obavijestiti tužitelja o nastaloj promjeni te podnijeti zahtjev za raskid ugovora, odnosno izvršiti prijepis obračunskog mjernog mjesta. Naime, odredbom čl. 30. st. 1. Općih uvjeta određeno da je krajnji kupac, vlasnik građevine ili dijela građevine koji prenese vlasničko pravo na građevini ili dijelu građevine na novog vlasnika dužan u roku od 30 dana od dana promjene vlasništva obavijestiti operatora sustava i opskrbljivača o nastaloj promjeni te podnijeti operatoru sustava zahtjev za raskid ugovora o korištenju mreže i opskrbljivaču zahtjev za raskid o opskrbi krajnjeg kupca. Stoga tužitelj navodi da sama činjenica promjene vlasništva nekretnine ne mijenja položaj tuženika kao obveznika podmirenja predmetne tražbine do izvršenja prijepisa obračunskog mjernog mjesta sukladno odredbama Općih uvjeta budući da je tuženik bio u obvezi zatražiti od strane nadležnog operatora da se prijepis izvrši s datumom prodaje nekretnine uz dostavu relevantne dokumentacije, međutim da je tuženik to propustio učiniti te stoga da nije postupio sukladno čl. 30. Općih uvjeta pa da tužitelj nikako nije mogao znati niti zaključiti da je došlo do promjene korisnika ili vlasnika nekretnine.

4. Pripremno ročište održano je 30. siječnja 2023. te je na navedenom ročištu zaključen prethodni postupak i glavna rasprava.

5. U dokaznom postupku izvršen je uvid u Izvod iz poslovnih knjiga - specifikacija računa - utuženje (list 3 spisa); Ugovor o kupoprodaji nekretnine (list 11-14 spisa); povijesni prikaz izvatka iz zemljišne knjige (list 40-43 spisa); dopis tužitelja upućen tuženiku (list 61 spisa); računi br. 2203059316-200920-8, razdoblje: 1.8.2020. – 24.9.2020. (list 63 spisa), Zahtjev od 28. rujna 2020. (list 75 spisa), Zahtjev 6 – sklapanje ugovora (list 76 spisa), Zahtjev za sklapanje ugovora (list 77 spisa).

6. Tužbeni zahtjev je osnovan.

7. Među strankama nije sporna promjena vlasništva nad predmetnom nekretninom, međutim sporna je pasivna legitimacija, odnosno da li je obveza plaćanja električne energije za utuženo razdoblje trebala teretiti tuženika ili novog vlasnika nekretnine.

8. Na temelju čl. 61. st. 2. Zakona o tržištu električne energije (Narodne novine broj 22/2013, 95/2015, 102/2015, 68/2018 i 52/2019) krajnji kupac dužan je plaćati električnu energiju sukladno ugovorenim i reguliranim uvjetima, dok je u čl. 3. st. 2. t. 20. istog Zakona propisano da izraz krajnji kupac ima značenje kupca koji kupuje električnu energiju za vlastito korištenje.

Odredbom čl. 30. st. 1. Općih uvjeta za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom ("Narodne novine" broj 85/2015. i 49/2020. – dalje Opći uvjeti), a koji se Opći uvjeti primjenjuju u konkretnom slučaju, određeno da je krajnji kupac, vlasnik građevine ili dijela građevine koji prenese vlasničko pravo na građevini ili dijelu građevine na novog vlasnika dužan u roku od 30 dana od dana promjene vlasništva obavijestiti operatora sustava i opskrbljivača o nastaloj promjeni te podnijeti operatoru sustava zahtjev za raskid ugovora o korištenju mreže i opskrbljivaču zahtjev za raskid o opskrbi krajnjeg kupca.

9. Iz izvatka iz poslovnih knjiga – specifikaciji računa – utuženje proizlazi da tuženik na ime konačnog računa električne energije duguje iznos od 4.116,01 kuna.

Iz računa na listu 63 spisa i dopisa sa lista 61 spisa proizlazi da je tuženiku izdan račun za period od 1. kolovoza 2020. do 24. rujna 2020.

Ugovor o kupoprodaji nekretnina zaključen je između tuženika, kao prodavatelja i D. G., kao kupca, 26. rujna 2018., kojeg je dana i ovjeren po javnom bilježniku. Isto proizlazi i iz povijesnog prikaza izvatka iz zemljišne knjige na listu 40-43 spisa. Uvidom u zahtjev od 28. rujna 2020., Zahtjev 6 – sklapanje ugovora i Zahtjev za sklapanje ugovora nesporno proizlazi da je tuženik podnio tužitelju zahtjev za sklapanje ugovora 9. srpnja 2018. te da je novi kupac nekretnine predao zahtjev za sklapanje ugovora o korištenju mreže na postojećem obračunskom mjernom mjestu

24. rujna 2020.

10. U konkretnom slučaju nesporno je utvrđeno kako je račune za opskrbu električnom energijom za period br. 2203059316-200920-8, razdoblje: 1.8.2020. – 24.9.2020. ispostavljen na ime tuženika. Tuženik, na kojem je u ovom postupku bio teret dokazivanja, ničime nije dokazao da je u roku postupio po odredbi čl. 30. st. 1. Općih uvjeta odnosno da je kao krajnji kupac, vlasnik građevine ili dijela građevine u roku od 30 dana od dana promjene vlasništva obavijestio operatora sustava i opskrbljivača o nastaloj promjeni te podnio operatoru sustava zahtjev za raskid ugovora o korištenju mreže i opskrbljivaču zahtjev za raskid ugovora o opskrbi krajnjeg kupca. Naime, iz dokumentacije u spisu proizlazi da je isto učinio tek novi vlasnik nekretnine 24. rujna 2020. Sama činjenica da je došlo do promjene vlasništva na nekretnini, a što između stranaka nije niti sporno, ne utječe na obvezu tuženika za podmirenje nastalog dugovanja do perioda kada nije došlo do promjene evidentiranog vlasnika u evidenciji tužitelja. Naime, Opći uvjeti tužitelja sastavni su dio Ugovora o opskrbi električnom energijom te je tuženik bio dužan, odmah po promjeni vlasništva na predmetnoj nekretnini, o istome obavijestiti tužitelja, jer u protivnom, kako je i ovdje slučaj, on odgovara za nastalo dugovanje. Slijedom navedenog prigovor tuženika u tom dijelu nije osnovan.

11. U skladu s čl. 9. ZOO-a sudionik u obveznom odnosu dužan je ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje. Budući da tuženik kasni s ispunjenjem svoje novčane obveze, tuženik pored glavnice, sukladno čl. 29. st. 1. ZOO-a, duguje i zakonske zatezne kamate od dana dospijeća pa do isplate.

Slijedom navedenog, a u skladu s čl. 451. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj („Narodne novine“ br. 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019. i 80/2022., dalje u tekstu: ZPP) održan je na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Mirne Pliško, poslovni broj Ovrv-794/2021-6 od 7. ožujka 2022., kojim je naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 546,29 eura / 4.116,01 kuna sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (t. I. izreke).

12. Tužitelj je podnio zahtjev za naknadu troškova ovršnog postupka prema rješenju o ovrsi i naknadu troškova parničnog postupka.

13. Budući da je ovršni postupak nakon izjavljivanja prigovora protiv rješenja o ovrsi nastavljen kao parnični postupak, svi troškovi koji su nastali tijekom ovršnog postupka smatraju se troškovima parničnog postupka, pa je iz tog razloga ukinut platni nalog u dijelu koji se odnosi na naknadu troškova ovršnog postupka. (t. II. izreke).

14. Tužitelj je zatražio, pored ovršnog troška od 109,50 eura / 825,00 kuna, na ime parničnih troškova naknadu troškova za sastav podnesaka od 21. studenog 2022. i 24. studenog 2022. po 99,54 eura / 750,00 kuna, uvećano za PDV, za pristup na ročište od 30. siječnja 2023. 99,54 eura / 750,00 kuna uvećano za PDV te za ročište za objavu presude 49,77 eura, uvećano za PDV, odnosno ukupno 348,39

eura / 2.625,00 kuna, uvećano za PDV. Isto tako, potražuje i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 26,54 eura / 200,00 kuna, kao i zakonske zatezne kamate od donošenja prvostupanjske presude do namirenja.

15. Na temelju čl. 154. st. 1. ZPP-a stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj strani naknaditi parnične troškove. S obzirom na to da je tuženik izgubio parnicu, dužan je tužitelju naknaditi parnične troškove.

16. Osnovanost zatraženih troškova sud je utvrđivao temeljem navedenih odredbi ZPP-a i primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/2022 dalje: OT) te Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine br. 53/19) sukladno označenoj vrijednosti predmeta spora u iznosu od 546,29 eura / 4.116,01 kuna.

Odlučujući o osnovanosti zatraženih troškova tužitelja, sud smatra da je osnovan trošak koji se odnosi na nastali trošak ovršnog postupka u iznosu od 109,50 eura / 825,00 kuna, trošak sastava podneska od 21. studenog 2022. u iznosu od 99,54 eura / 750,00 kuna (Tbr. 8.1. OT) uvećano za PDV, trošak pristupa na ročište od 30. siječnja 2023. u iznosu od 99,54 eura / 750,00 kuna (Tbr. 9.1. OT) uvećano za

PDV kao i trošak sudskih pristojbi na prvostupanjsku odluku u iznosu od 26,54 eura / 200,00 kuna. Za sastav podneska od 24. studenog 2022. tužitelju je priznat trošak od 24,89 eura / 187,50 kuna (Tbr. 8.3 OT) uvećano za PDV, obzirom da se ne radi o podnesku iz Tbr.8.1. OT, već se radi o ostalim podnescima za koje pripada 25% nagare iz Tbr. 7.1. OT. Slijedom navedenog ukupno priznati troškovi tužitelja iznose 416,01 eura / 3.134,43 kuna (t. III. izreke).

17. Tužitelju, pored dijela nagrade za sastav podneska od 24. studenog 2022. kao je obrazloženo u točki 16. obrazloženja, nije priznat niti trošak pristupa na ročište za objavu odluke u iznosu od 49,77 eura / 375,00 kuna budući da mu taj trošak nije nastao, a ne zna se niti da li će nastati odnosno da li će punomoćnik pristupiti na navedeno ročište (t. IV. izreke).

18. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Bujama-Buie, 2. ožujka 2023.

Sutkinja

Margareta Vivoda, v. r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana od dostave rješenja.

Presuda ili rješenje kojim se završava postupak u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ovoga Zakona, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ovoga Zakona.

Žalba protiv rješenja ne odgađa ovrhu (čl. 467.a ZPP-a).

DNA:

1. tužitelj p.p.,

2. tuženik.