Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Poslovni broj: Gž-818/2022-3

Split, Gundulićeva 29a

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca i to Ankice Matić, kao predsjednice vijeća, Dragice Samardžić, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Vesne Kuzmičić, kao članice vijeća, na temelju nacrta odluke kojeg je sastavila viša sudska savjetnica-specijalist Maja Kristić, u pravnoj stvari B. H. (OIB ...), K., kojeg zastupa punomoćnik K. Š., odvjetnik u Z., protiv tuženika E. O. d.d. (OIB ...), Z., kojeg zastupa punomoćnik T. S. S., odvjetnica u Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-3108/19-23 od 8. ožujka 2022., u sjednici vijeća održanoj 2. ožujka 2023.

p r e s u d i o  j e

Djelomično se uvažava žalba tužitelja kao osnovana, a djelomično odbija kao neosnovana te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-3108/19- 23 od 8. ožujka 2022.

- potvrđuje u dijelu pod toč. I. izreke kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 20.500,00 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama od 15. studenog 2019.

- potvrđuje u dijelu pod toč. II. izreke kojim je odbijen tužiteljev zahtjev za iznos od 22.480,00 kuna sa pripadajućima kamatama,

- preinačava u dijelu pod toč. II. izreke na način da se nalaže tuženiku isplatiti daljnji iznos od 265,44 Eura (protuvrijednost od 2.000,00 kuna) sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 15. studenog 2019. do isplate i to po stopi koja se do 31. prosinaca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječene kamatne stope kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranjem koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena.

- preinačava u odluci o trošku i rješava:

Dužan je tuženik, nakaditi tužitelju ukupni trošak postupka u iznosu od 991,10 Eura (protuvrijednost od 7.467,50 kuna) sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 8. ožujka 2022. do isplate i to po stopi koja se do 31. prosinaca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječene kamatne stope kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranjem koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom, pod toč. I. izreke, naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 20.520,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekuću od 15.11.2019. godine do isplate i naknaditi mu troškove parnično postupka u iznosu od 5.876,25 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude (08.03.22.) do isplate, sve kamate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku 15 dana dok je tužitelj, s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 24.480,00 kn, odbijen (toč. II. izreke).

2. Protiv ove odluke, u dijelu kojim je odbijen njegov zahtjev za daljnji iznos od 5.000,00 kuna na ime neimovinske štete, i protiv odluke o trošku, žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači shodno žalbenim razlozima.

3. Pravovremenu žalbu, protiv dijela presude kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev i protiv odluke o trošku, podnosi tuženik zbog istih razloga i s prijedlogom da se presuda preinači.

4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

5. Žalba tužitelja djelomično je osnovana, a žalba tuženika nije osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu, sukladno članku 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio postojanje koje bitne povrede postupka, učinjene od prvostupanjskog suda, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, pogotovo ne onu povredu iz toč. 11. s obzirom na to da je pobijana presuda jasna, razumljiva i sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama koji nisu proturječni ispravama u spisu. Obrazloženje presude, kao iscrpno, logično i zakonito, u potpunosti prihvaća i ovaj žalbeni sud te se žalitelji, radi nepotrebnog ponavljanja, upućuju na isto.

7. Predmet ovog spora predstavlja zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete koju je pretrpio u prometnoj nezgodi u kojoj je sudjelovao kao pješak i za koju štetu je u cijelosti, prema njegovim tvrdnjama, odgovoran osiguranik tuženika.

8. U tužbi postavljenim zahtjevom, tužitelj potražuje od tuženika naknadu štete zbog povrede prava osobnosti i naknadu štete za tuđu pomoć i njegu te troškove liječenja u ukupnom iznosu od 45.000,00 kuna. Prema kasnije postavljenom tužbenom zahtjevu, nakon provedenog medicinskog vještačenja, potražuje naknadu štete u iznosu od 23.000,00 kuna na ime neimovinske štete i iznos od 2.520,00 kn na ime tuđe pomoći i njege sa zakonskim zateznim kamatama od 15. studenog 2019. Tuženik se protivio preinaci, odnosno djelomičnom povlačenju tužbenog zahtjeva.

9. U valjano provedenom postupku prvostupanjski sud je utvrdio:

- da je tužitelj 16. rujna 2019. nastradao kao pješak, krivnjom osiguranika tuženika koji je upravljao motociklom reg. oznake KA ...,

- da je tužitelj u štetnom događaju zadobio prijelom lijeve palčane kosti i prijelom nosne kosti,

- da mu je nakon kirurške obrade i RTG snimanja postavljena sadrena imobilizacija na ruku, a poprečni prijelom nosne kosti nije tražio daljnju intervenciju te je još dodatno četiri puta bio na kirurškim pregledima, uz jedno RTG snimanje,

-da je liječenje tužitelja dovršeno 15. studenog 2019. uz preporuku da nastavi razgibavati ruku prema ranijim uputama a na fizikalnu terapiju nije išao,

- da je lijevi ručni zglob tužitelja smanjeno pokretljiv i to lakšeg stupnja što umanjuje sposobnost tužitelja za 5%,

- da je tužitelj tijekom liječenja trpio fizičke boli jakog intenziteta 4 dana, srednjeg 10, a slabijeg još 6 tjedana, kao i kratkotrajni primarni strah jakog intenziteta, a nakon toga sekundarni strah jakog intenziteta 3 dana, srednjeg 7 dana i slabijeg još 2 tjedna,

- da je tužitelju bila potrebna pomoć i njega duge osobe u trajanju od 126 sati (3 sata dnevno kroz 6 tjedana) po cijeni od 20,00 kuna po danu, a istu da mu je pružila sestra.

10. Primjenom odredbe čl. 193. ZPP-a, stoga jer je tuženik uskratio pristanak na djelomično povlačenje, prvostupanjski sud je odlučivao o prvotno postavljenom tužbenom zahtjevu te je imajući u vidu odredbu čl. 1100. st. 2. i čl. 19. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 dalje: ZOO) našao da pravična novčana naknada za povredu prava osobnosti iznosi 18.000,00 kn, odnosno uz iznos s osnova pomoći i njege ( 2.520,00 kuna ) ukupno iznosi 20.520,00 kn. Za za daljnji iznos od 24.480,00 kn (do zatraženih u tužbi 45.000,00 kn) zahtjev tužitelja je odbijen. Tijek kamata na dosuđeni iznos utemeljen je na čl. 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 -u daljnjem tekstu ZOOP) od završetka liječenja tužitelja 15. studenog 2019., a što je ujedno i dan kada je tužitelj podnio odštetni zahtjev tuženiku.

11. Već u odgovoru na tužbu tuženik je priznao pasivnu legitimaciju i štetni događaj, a u ovoj fazi postupka sporna je visina neimovinske štete i tijek zakonskih zateznih kamata.

12. U žalbi tužitelj navodi da je prvostupanjski sud trebao dopustiti njegovo preinačenje tužbe i da se istom tuženik nije smio protiviti. Smatra da je prvostupanjski sud podcijenio vrstu i trajanje kvalifikatornih okolnosti i da mu je, povrh dosuđenih 18.000,00 kuna valjalo dosuditi daljnji zatraženi iznos štete do 23.000,00 kuna za kojeg drži da je postavljen sukladno Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda RH. Prigovara i odluci o troškovima postupka.

13. Tuženik žalbom pobija prvostupanjsku presudu u pogledu tijeka zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva jer drži da tim zahtjevom tužitelj nije dostavio potpunu i dostatnu medicinsku dokumentaciju kako bi se na njegov zahtjev mogao valjano očitovati. Navodi da tužitelju pripadaju kamate na dosuđeni iznos neimovinske štete od 24. siječnja 2020. jer je tada tuženik zaprimio kompletnu dokumentaciju, a da mu za imovinsku štetu pripadaju zatezne kamate od dana presuđenja. Ističe kako izračun uspjeha tužitelja u parnici nije pravilan pa tako niti odluka o parničnom trošku. To stoga jer je već u odgovoru na tužbu osporio samo visinu postavljenog zahtjeva pa prigovora da bi uspjeh tužitelja iznosio 45%. Smatra da tužitelju nije trebalo priznati trošak sastava odštetnog zahtjeva, puni trošak vještačenja niti sastav podneska od 10. siječnja 2020. i 31. siječnja 2020.

14. Odredbom čl. 19. stavak 1. ZOO-a propisano je kako svaka fizička i pravna osoba ima pravno na zaštitu svojih prava osobnosti pred pretpostavkama utvrđenim zakonom. Iz stavka 2. tog članaka proizlazi da se pod pravima osobnosti u smislu ovog Zakona razumijevaju prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.

15. Člankom 1100. stavak 1. ZOO-a propisano je da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Odredbom stavka 2. tog članka propisano je kako će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

16. U skladu su sa sadržajem provedenih dokaza u postupku, koje je dokaze pravilno ocijenio kako to nalaže odredba članka 8. ZPP-a, prvostupanjski je sud zaključio kako tužitelju pripada pravo na naknadu štete zbog povrede prava osobnosti u vidu povrede na duševno i tjelesno zdravlje u visini od 18.000,00 kuna.

17. Kod određivanja naknade neimovinske štete sud nema neki egzaktni, precizni, materijalni vrijednosni kriterij po kojem bi mogao odrediti visinu te naknade, nego odluku o tome mora donijeti na temelju svih okolnosti konkretnog slučaja, vodeći pritom računa o tome da naknada treba biti pravična, dakle, da treba predstavljati adekvatan odgovor za učinjenu povredu. Novčana naknada za neimovinsku štetu osim funkcije novčane satisfakcije koja se daje oštećeniku kao subjektivno zadovoljenje s ciljem da mu omogući pribavljanje određenih životnih zadovoljstava kako bi se time ublažile posljedice štetnog događaja, odnosno što prije uspostavila njegova narušena duševna ravnoteža ima za funkciju poravnanja prouzročene neimovinske štete (kompenzacijsku funkciju), te funkciju odvraćanja štetnika od počinjenja takvih povreda-preventivnu funkciju.

18. Imajući u vidu citirano pravno shvaćanje i okolnosti konkretnog slučaja; težinu tjelesnih ozljeda koje je zadobio tužitelj, njegovu dob i posljedice koje će trpjeti zbog umanjenja životnih aktivnosti, sve nelagodnosti liječenja, trajanje i intenzitet pretrpljenih fizičkih i duševnih boli i straha, po ocjeni ovog suda primjerena pravična novčana naknada zbog povrede prava osobnosti iznosi 20.000,00 kuna s pripadajućim kamatama od koje kamate teku od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, dok je za više traženo tužbeni zahtjev neosnovan.

19. Pravilno je prvostupanjski sud odredio tijek zatezne kamate na iznos štete i to od 15. studenog 2019. kao dana podnošenja odštetnog zahtjeva, koji je ujedno i dan završetka liječenja tužitelja. Naime, na neimovinsku, kao i na imovinsku štetu, ima se primijeniti odredba čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine, broj: 151/2015, dalje ZOOP). Navedenom odredbom određeno je da oštećena osoba ima pravo na isplatu kamata u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Na zajedničkom sastanku predsjednika Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 11. i 12 . travnja 2016. u Šibeniku zauzeto je pravno shvaćanje prema kojem zatezne kamate na iznos naknade neimovinske štete teku od dana podnošenja zahtjeva u mirnom postupku odgovornom osiguratelju, a ako takav zahtjev nije bio podnesen, onda od podnošenja tužbe, i to za onu štetu koja je u tom trenutku nastala, odnosno, koja je u tom trenutku po redovnom tijeku bila predvidiva, dok na iznos naknade neimovinske štete nastale kasnije, odnosno, one koja ranije nije bila predvidiva, zatezne kamate teku od podnošenja zahtjeva za isplatu te štete, odnosno podnošenja tužbe.

20. Zbog navedenog, ne mogu se prihvatiti žalbeni navodi tuženika da ne smije biti sankcioniran za platež kamata od podnošenja odštetnog zahtjeva jer mu tužitelj, uz odštetni zahtjev, nije priložio dostatnu medicinsku dokumentaciju prema kojoj bi tuženik mogao očitovati. Naime, sve tužiteljeve povrede bile su zabilježene u nalazu hitne pomoći od 16. rujna 2019. i njegova šteta, po redovno tijeku stvari, tuženiku je mogla biti poznata i predvidiva. Stoga nije bilo zapreke da već u mirnom postupku, tuženik tužitelju ponudi makar i djelomičnu naknadu štete, u onom iznosu za kojeg nije smatrao da bi bio sporan.

21. Oštećeniku pripadaju zatezne kamate na iznos pripadajuće naknade neimovinske štete od dana podnošenja zahtjeva tuženiku kao odgovornom osiguratelju, kako za štetu koja je u tom trenutku nastala, tako i onu koja je u tom trenutku po redovnom tijeku bila predvidiva. Pitanje dospijeća obveza osiguratelja na isplatu pravične novčane naknade za neimovinsku štetu potrebno je promatrati sa aspekta odredbe članka 12. stavak 4. ZOOP-a, a ne članka 1103. ZOO-a jer je ovaj potonji lex specialis u odnosu na ZOO, u svim pitanjima kojima se uređuje odgovornost osiguratelja u sporovima u kojima ovaj odgovara temeljem police obveznog osiguranja od odgovornosti za štete nastale uporabom motornog vozila. Stoga obvezu po članku 12. ZOOP-a osiguratelj ne može niti odgoditi, nego je dužan u propisanom roku donijeti odluku o odštetnom zahtjevu i o toj odluci u formi obrazložene presude odnosno utemeljenog odgovora pisano obavijestiti oštećenu osobu.

22. Dakle, iz svega navedenog proizlazi kako prvostupanjski sud, na pravilno utvrđeno činjenično stanje, nije pravilno primijenio materijalno pravo kada je utvrdio visinu pravične novčane naknade u iznosu od 18.000,00 kuna. Stoga je valjalo djelomično prihvatiti žalbu tužitelja.

23. Konačno, na temelju odredaba članka 166. stavaka 1. i 2. ZPP-a, preostalo je odlučiti o troškovima postupka.

24. Tužitelj i tuženik u predmetnom postupku uspjeli su djelomično radi čega je o njihovim zahtjevima za naknadu parničnih troškova valjalo odlučiti primjenom odredaba članka 154. stavka 2. ZPP-a.

25. Sukladno navedenim zakonskim odredbama, omjer uspjeha stranaka u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja kako u pogledu osnove zahtjeva, tako i njegove visine.

26. Uspjeh tužitelja koji je postigao u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku, ovaj sud ocjenjuje sa 50%, što znači da tužitelju pristoji pravo na naknadu 50% dijela pripadajućeg troška. Naime, prvostupanjski sud pogrešno je utvrdio uspjeh kada je uzeo u obzir i uspjeh u odnosu na osnov odgovornosti . Tuženik je već u odgovoru na tužbu učinio nespornim da je tužitelj zadobio tjelesnu povredu i da mu je time povrijeđeno pravo osobnosti ali ne u tolikoj mjeri da bi dosuda pravične novčane naknade bila opravdana u utuženom iznosu. Prema mišljenju ovog žalbenog suda, tuženik je time osporio samo visinu tužbenog zahtjeva.

27. Odredbom članka 155. stavka 1. ZPP-a propisano je da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, osobito vodeći računa o pravilima ovoga Zakona koji za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu.

28. Tužitelju i ovaj sud, kao opravdani trošak postupka, za sve popisane radnje po odvjetniku te zatražene sudske pristojbe priznaje iznos od 9.725,00 kuna. Suprotno žalbenim navodima, i podnesci koje žalbom osporava, i trošak sastava odštetnog zahtjeva bili su nužni za vođenje ove parnice. Prema stavu sjednice Građanskog odjela održane 3. listopada 2013. podnošenjem odštetnog zahtjeva, osiguratelj je pao u zakašnjenje, pa kako je svrha zakona i smanjiti broj sporova pred sudom, to i tužitelj ima pravo na nadoknadu troška neposrednog odštetnog zahtjeva kao parničnog troška. Kako tužitelja, sukladno uspjehu, pripada 50% priznatih troškova, to iznosi 4.862,50 kuna. Međutim, suprotno žalbenim navodima, tužitelju valja priznati trošak vještačenja u punom iznosu ( 1.500,00 kuna ) bez obzira na to što je njegov tužbeni samo djelomično priznat, dakle, ukupno 6.362,50 kuna.

29. Nadalje, tužitelju se priznaje i trošak žalbenog postupka sukladno uspjehu u istom (40%), dakle 1.105,00 kuna od zatraženih 2.762,50 kuna. Tuženiku nije priznat trošak žalbenog postupka jer nije uspio u žalbi glede glavne stvari, a žalbeni navodi glede uspjeha tužitelja u postupku nisu bili od utjecaja na donošenje konačne odluke o parničnom trošku koji je tuženik dužan namiriti tužitelju.

30. Ukupno priznat trošak tužitelja, u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku, iznosi 7.467,50 kuna pa je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju iznos od 991,10 Eura ( protuvrijednost od 7.467,50 kuna ) sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja presude prvog stupnja.

31. Slijedom izloženog, pozivom na odredbe čl. 368. st. 1., 373. toč. 3. i čl. 380. toč. 3. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske presude.

U Splitu 2. ožujka 2023.

Predsjednica vijeća:

Ankica Matić, v. r.