Republika Hrvatska

Općinski sud u Vinkovcima

Trg bana Josipa Šokčevića 17

32100 Vinkovci

Poslovni broj: 2 P-502/19-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vinkovcima OIB: 77561654785 po sucu Snježani Kozina kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja S. E. iz V……, C…… n…..e 60,

OIB …… zastupan po punomoćniku K……i K…….ć odvj iz V…..,

protiv tuženika S…banka d.d. Z…., sada pod nazivom N…. h……. banka d.d. Z…., V….. 9, OIB ………, zastupana po punomoćniku R….u Ž…. odvj

iz Odvj. društva Ž…. i p…..i Z…., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane i zaključene glavne, javne i usmene rasprave održane dana 19.siječnja 2023. u nazočnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja K….e K….. odvj iz Vinkovaca i punomoćnika tuženika u zamjeni H….e Č……ć odvj. iz V…..a, te potom donijete i objavljene presude na ročištu za objavu održanom dana 2.ožujka 2023.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku N…. h….. banka d.d. Z……..b, V….9, OIB: ……… (ranije S…. d.d. Z…. odnosno V….bank d.d.) da tužitelju S….

E….u iz V….a, C…..o n…. 60, OIB: ……., isplati iznos 106,74 eur/

804,27 kn, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 14 % godišnje do 30.lipnja 2011.g., od 01.srpnja 2011.g. do 31.srpnja 2015.g. po stopi od 12 % godišnje, od 01.kolovoza 2015.g. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, koje teku:

- na iznos od 2,94 eur/22,16 kn počev od 01.10.2009.g. do isplate,

- na iznos od 2.92 eur/22,03 kn počev od 02.11.2009.g. do isplate,

- na iznos od 2,97 eur/22,34 kn počev od 01.12.2009.g. do isplate,

- na iznos od 3,00 eur/22,63 kn počev od 02.01.2010.g. do isplate,

- na iznos od 3,03 eur/22,85 kn počev od 01.02.2010.g. do isplate,

- na iznos od 3,04 eur/22,87 kn počev od 01.03.2010.g. do isplate,

- na iznos od 3,10 eur/23,37 kn počev od 01.04.2010.g. do isplate,

- na iznos od 3,08 eur/23,24 kn počev od 03.05.2010.g. do isplate,

- na iznos od 3,12 eur/23,50 kn počev od 01.06.2010.g. do isplate,

- na iznos od 3,31 eur/24,96 kn počev od 01.07.2010.g. do isplate,

- na iznos od 3,27 eur/24,63 kn počev od 02.08.2010.g. do isplate,

- na iznos od 3,43 eur/ 25,88 kn počev od 01.09.2010.g. do isplate,

- na iznos od 3,35 eur/25,26 kn počev od 01.10.2010.g. do isplate,

- na iznos od 3,28 eur/24,72 kn počev od 02.11.2010.g. do isplate,

- na iznos od 3,48 eur/26,23 kn počev od 01.12.2010.g. do isplate,

- na iznos od 3,60 eur/27,16 kn počev od 03.01.2011.g. do isplate,

- na iznos od 3,52 eur/26,49 kn počev od 01.02.2011.g. do isplate,

- na iznos od 3,53 eur/26,58 kn počev od 01.03.2011.g. do isplate,

- na iznos od 3,46 eur/26,10 kn počev od 01.04.2011.g. do isplate,

- na iznos od 3,48 eur/26,25 kn počev od 02.05.2011.g. do isplate,

- na iznos od 3,70 eur/27,90 kn počev od 01.06.2011.g. do isplate,

- na iznos od 3,73 eur/28,13 kn počev od 01.07.2011.g. do isplate,

- na iznos od 3,99 eur/ 30,10 kn počev od 01.08.2011.g. do isplate,

- na iznos od 3,89 eur/29,29 kn počev od 01.09.2011.g. do isplate,

- na iznos od 3,75 eur/28,26 kn počev od 01.10.2011.g. do isplate,

- na iznos od 3,75 eur/28,23 kn počev od 02.11.2011.g. do isplate,

- na iznos od 3,73 eur/28,12 kn počev od 01.12.2011.g. do isplate,

- na iznos od 3,78 eur/28,50 kn počev od 02.01.2012.g. do isplate,

- na iznos od 3,84 eur/28,91 kn počev od 01.02.2012.g. do isplate,

- na iznos od 3,84 eur/28,92 kn počev od 01.03.2012.g. do isplate,

- na iznos od 3,80 eur/28,66 kn počev od 02.04.2012.g. do isplate, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku N….. h…… banka d.d. Z….b, V……. 9, OIB: ………. (ranije S….banka d.d. Z….b odnosno V..bank d.d.), da tužitelju

S… E….. iz V…..a, C….o n…. 60, OIB: ………., isplati iznos 2.991,61

eur/ 22.585,26 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 14 % godišnje do 30.lipnja 2011.g., od 01.srpnja 2011.g. do 31.srpnja 2015.g. po stopi od 12 % godišnje, od 01.kolovoza 2015.g. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, koje teku:

- na iznos od 0,76 eur/ 5,70 kn počev od 01.07.2008.g. do isplate,

- na iznos od 18,24 eur/137,40 kn počev od 03.11.2008.g. do isplate,

- na iznos od 4,81 eur/36,22 kn počev od 01.12.2008.g. do isplate,

- na iznos od 19,71 eur/148,54 kn počev od 02.01.2009.g. do isplate,

- na iznos od 21,74 eur/163,77 kn počev od 02.02.2009.g. do isplate,

- na iznos od 22,76 eur/171,46 kn počev od 02.03.2009.g. do isplate,

- na iznos od 20,34 eur/153,22 kn počev od 01.04.2009.g. do isplate,

- na iznos od 19,99 eur/150,58 kn počev od 02.05.2009.g. do isplate,

- na iznos od 2,91 eur/21,96 kn počev od 01.06.2009.g. do isplate,

- na iznos od 12,85 eur/96,81 kn počev od 01.07.2009.g. do isplate,

- na iznos od 14,01 eur/105,59 kn počev od 01.08.2009.g. do isplate,

- na iznos od 16,49 eur/124,27 kn počev od 01.09.2009.g. do isplate,

- na iznos od 18,02 eur/135,78 kn počev od 01.10.2009.g. do isplate,

- na iznos od 16,63 eur/125,27 kn počev od 02.11.2009.g. do isplate,

- na iznos od 19,83 eur/ 149,40 kn počev od 01.12.2009.g. do isplate,

- na iznos od 22,86 eur/172,24 kn počev od 02.01.2010.g. do isplate,

- na iznos od 26,05 eur/ 196,30 kn počev od 01.02.2010.g. do isplate,

- na iznos od 25,22 eur/189,99 kn počev od 01.03.2010.g. do isplate,

- na iznos od 30,59 eur/230,48 kn počev od 01.04.2010.g. do isplate,

- na iznos od 29,21 eur/220,05 kn počev od 03.05.2010.g. do isplate,

- na iznos od 31,91 eur/240,41 kn počev od 01.06.2010.g. do isplate,

- na iznos od 47,13 eur/355,11 kn počev od 01.07.2010.g. do isplate,

- na iznos od 43,67 eur/329,01 kn počev od 02.08.2010.g. do isplate,

- na iznos od 56,66 eur/426,93 kn počev od 01.09.2010.g. do isplate,

- na iznos od 49,81 eur/375,28 kn počev od 01.10.2010.g. do isplate,

- na iznos od 44,65 eur/336,43 kn počev od 02.11.2010.g. do isplate,

- na iznos od 60,33 eur/454,58 kn počev od 01.12.2010.g. do isplate,

- na iznos od 70,03 eur/527,62 kn počev od 03.01.2011.g. do isplate,

- na iznos od 63,00 eur/474,66 kn počev od 01.02.2011.g. do isplate,

- na iznos od 64,03 eur/482,43 kn počev od 01.03.2011.g. do isplate,

- na iznos od 58,98 eur/444,39 kn počev od 01.04.2011.g. do isplate,

- na iznos od 60,54 eur/456,13 kn počev od 02.05.2011.g. do isplate,

- na iznos od 77,70 eur/585,45 kn počev od 01.06.2011.g. do isplate,

- na iznos od 80,11 eur/603,62 kn počev od 01.07.2011.g. do isplate,

- na iznos od 99,11 eur/746,76 kn počev od 01.08.2011.g. do isplate,

- na iznos od 92,22 eur/694,80 kn počev od 01.09.2011.g. do isplate,

- na iznos od 81,47 eur/613,84 kn počev od 01.10.2011.g. do isplate,

- na iznos od 81,19 eur/ 611,72 kn počev od 02.11.2011.g. do isplate,

- na iznos od 80,01 eur/ 602,87 kn počev od 01.12.2011.g. do isplate,

- na iznos od 83,92 eur/ 632,27 kn počev od 02.01.2012.g. do isplate,

- na iznos od 88,21 eur/664,64 kn počev od 02.02.2012.g. do isplate,

- na iznos od 88,34 eur/665,60 kn počev od 02.03.2012.g. do isplate,

- na iznos od 85,64 eur/ 645,25 kn počev od 02.04.2012.g. do isplate,

- na iznos od 1.039,94 eur/7.835,43 kn počev od 20.04.2012.g. do isplate, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku N….. h……. banka d.d. Z…, V….. 9, OIB: …………, da tužitelju S…. E…. iz V…..a, C….. n…..e 60, OIB: …………., nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.386,09

eur/10.443,49 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama počev od presuđenja tj. 02.ožujka 2023. do isplate, u roku od 15 dana.

IV./ Odbija se tužitelj sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva koji se odnosi na parnični trošak kao neosnovanim.

Obrazloženje

1.Tužitelj je po punomoćniku podnio ovome sudu protiv tuženika tužbu radi utvrđenja ništetnosti, stjecanja bez osnove i isplate.

1.1.U tužbi navodi da je sa prednikom tuženika V…bank d.d. zaključio Ugovor o kreditu broj: 216839 dana 29.travnja 2008., a prema kojem Ugovoru je tuženik kao kreditor, tužitelju kao korisniku kredita odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti od 18.369,78 CHF prema srednjem tečaju HNB važećem na dan korištenja kredita. Istim Ugovorom navodi da je ugovoren rok otplate kredita od 60 mjeseci i to u jednakim mjesečnim anuitetima Nadalje, tužitelj navodi da je predmetnim Ugovorom ugovorena kamatna stopa od 6,10% koja je promjenjiva i to u skladu sa Odlukom o kamatama i naknadama kreditora i koja se sa početno ugovorene tijekom otplate kredita u više navrata mijenjala na štetu tužitelja.

1.2. Prilikom zaključenja Ugovora o kreditu tužitelj navodi da mu tuženik nije pružio dovoljno informacija i obavijesti o rizicima vezanim uz zaključenje Ugovora o kreditu ugovaranjem valutne klauzule u CHF, budući je tečaj CHF u odnosu na kunu tijekom otplate kredita znatno porastao u odnosu na početno ugovoreni tečaj. Nadalje, navodi da je u Ugovoru o kreditu ugrađena odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi, a koja se mijenja na osnovu jednostrane odluke tuženika o kojoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo, kao i odredba kojom je ugovoreno da se glavnica kredita veže uz valutu CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnog Ugovora tuženik nije kao trgovac u cijelosti informirao tužitelja o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjene odluke. Takve odredbe iz Ugovora o kreditu tuženik smatra da su protivne načelu savjesnosti i poštenja i da uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana i to na štetu tužitelja. Takve odredbe o načinu promjene kamatne stope i valutnoj klauzuli tužitelj smatra da su protivne odredbama čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 96/03; dalje u tekstu: ZZP/03), te čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 79/07 i dr.; dalje u tekstu: ZZP/07), a koji su bili na snazi kako u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, tako i u vrijeme njegovog izvršavanja, a posljedica nepoštenosti ugovornih odredbi je njihova ništetnost.

1.3. Tužitelj dalje navodi da su se o ništetnosti takvih ugovornih odredbi pravomoćno izjasnili domaći sudovi u povodu tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača i to Trgovački sud u Zagrebu u presudi P-1401/12., Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u presudi broj Pž-7129/13. i u presudi Pž-6632/17, od 14. lipnja 2018., te Vrhovni sud RH u odlukama Rev-249/14. od 09.04.2015. i Rev-2245/17 od 20.03.2018. te se iste presude imaju primijeniti na ovaj konkretni slučaj obzirom da se radi o restituciji utemeljenoj na odredbi članka 323 ZOO-a prema kojoj odredbi je u slučaju ništetnosti svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora sa općim zastarnim rokom od 5 godina. Slijedom navedenog ovom tužbom potražuje isplatu iznosa od 804,27 kn po osnovu promjenjive kamatne stope i iznos od 22.471,16 kn po osnovu razlike po tečaju CHF i to sve sa pripadajućim kamatama sukladno članku 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima uz naknadu prouzročenih parničnih troškova.

2. Tužitelj je svojim podneskom od 21.09.2022. specificirao tužbeni zahtjev na način da po konačno uređenom tužbenom zahtjevu od tuženika potražuje isplatu iznosa na ime više plaćenih anuiteta nastalih uslijed povećanja kamatnih stopa u visini od 106,74 eur/804,27kn, te uslijed povećanja tečaja valute tijekom trajanja otplate kredita iznos od 2.991,61 eur/22.585,26 kn sve uz pripadajuće zakonske zatezne kamate na pojedinačne mjesečne iznose i uz naknadu troškova postupka.

3. U odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja. Prije upuštanja u raspravljanje o osnovi tužbenog zahtjeva, tuženik je stavio prigovor zastare. Tužitelj je predmetni parnični postupak pokrenuo tek 22.5.2019. pa tuženik prigovara zastari utuženih iznosa i to s nekoliko različitih osnova sukladno Zakonu o obveznim odnosima (NN 35/05 – 29/18, dalje kao: „ZOO“), ovisno o pravnoj kvalifikaciji potraživanja tužitelja.

3.1.Nadalje tuženik ističe da u ovom sporu nema mjestu preslikavanju utvrđenja iz parnice „Potrošač“ jer je u toj parnici utvrđivana tek apstraktna pravna zaštita, čiji učinci se ne mogu neposredno primijeniti na pojedini ugovorni odnos, nego se u tom odnosu tek treba izvesti dokazivanje jesu li utvrđenja iz parnice „Potrošač“ i na koji način primjenjiva u pojedinačnom slučaju. Kolektivnom zaštitom osigurava se preventivna zaštita i kontrola nepoštenih ugovornih odredaba u odnosu na „prosječnog potrošača“,

ali se njome ne mogu zamijeniti učinci koji se ostvaruju individualnom pravnom zaštitom, s obzirom da se u pojedinačnim parnicama ispituju i ocjenjuju pravni učinci pojedinačnog potrošačkog ugovora u odnosu na konkretnog potrošača. Stoga, u individualnom sporu zadatak je suda utvrditi da li se i u kojoj mjeri načelo zaštite apstraktnog potrošača, onako kako je utvrđeno u kolektivnoj parnici, primjenjuje i na konkretnog potrošača u pojedinačnoj parnici. Drugim riječima, presuda u kolektivnom sporu nema pravni učinak erga omnes da bi se mogla primjenjivati na svaki pojedinačni spor pokrenut pojedinačnom tužbom, slijedom čega je neosnovano pozivanje tužitelja na mogućnost automatske primjene utvrđenja iz Parnice Potrošač i Presude VTS-a,

pozivajući se na presude Županijskog suda u Puli Gž-311/2018 od 3. rujna 2018.

3.2.Tuženik čini nespornim da su tužitelj i pravni prednik tuženika 25.4.2008. sklopili Ugovor o kreditu, na razdoblje od 60 mjeseci u iznosu od 18.369,78 CHF. Nesporno je i da je temeljem odredbe članka 2.1. Ugovora kamatna stopa promjenjiva, sukladno odluci o kamatama i naknadama kreditora te da je na dan sklapanja Ugovora o kreditu ona iznosila 6,10 % godišnje, člankom 4. da je ugovorena valutna klauzula, kao i to da je člankom 8. uređen način otplate na način da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a važećem na dan dospijeća. Međutim i nadalje osporava da u konkretnom slučaju nije moguće primjeniti utvrđenja iz parnice Potrošač. Tvrdi da tužitelj nije pokušao dokazati da se radi o odredbama o kojijma se nije pojedinačno pregovaralo, a koje su suprotno savjesnosti I poštenja dovele do neravnoteže između stranaka. Tvrdi da tužitelj ničim nije dokazao niti osnov niti visinu tužbenog zahtjeva pa kako nisu ispunjene pretpostavke za neosnovano stjecanje po osnovu č l. 1111 st. 3 ZOO-a pa pozivajući se na presudu Visokog Trgovačkog suda Zagreb broj Pž-2462/03. predlaže da sud odbije tužitelja sa tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti.

4. Tužitelj u očitovanju na navode iz odgovora na tužbu protivi se svim navodima iz odgovora na tužbu tuženika posebno prigovoru zastare iz razloga jer je presudom Vrhovnog suda RH broj Rev-2221/18 od 03.09.2019. po kolektivnoj tužbi udruge Potrošač protiv osam banaka uključujući i ovdje tuženika kao pravnog slijednika Volks banke d.d. potvrdio da su banke povrijedile kolektivne interese i prava potrošača. Osim toga prigovor zastare je neosnovan i iz razloga što prema pravnom shvaćanju zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda RH broj Su-IV-47/2020-2 od 30.01.2020.g. zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. S obzirom da tužitelj ovom tužbom traži utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi ugovora o kreditu, te posljedično tome povrat/restituciju preplaćenih iznosa, zastara nije niti počela teći, t

e

se poziva i na članak 502c ZPP-a i čl. 328 ZOO-a.

5. U dokaznom postupku provedeni su dokazi uvidom u presliku Ugovora o kreditu broj:216839 od 25.04.2008. sklopljen između tužitelja i prednika tuženika (list 5-8), informativni otplatni plan po predmetnom kreditu (list 9), uvid u prometnu karticu po kreditu (list 10-12), izvadak iz sudskog registra za tuženika (list 49-53) rješenje TSO za tuženika (list 87) te je proveden dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke na zapisniku od 19.01.2023. (list 97-99).

5.1.Imajući u vidu stav Vrhovnog suda RH iz presude poslovni broj br. Rev 3142/2018- 2 od 19.3.2019. prema kojemu propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, te da stoga nema potrebe u navedenom pravcu ponovno provoditi dokazni postupak jer bi u suprotnom, s obzirom na iznesena utvrđenja iz tog postupka i citirane zakonske odredbe, drugačije postupanje bilo nesvrsishodno i neekonomično te u suprotnosti sa navedenim odredbama ZPP-a i ZZP-a.

6. Obzirom da je u međuvremenu došlo do promjene naziva tuženika, a što je utvrđeno uvidom u izvadak iz registra Trgovačkoga suda u Zagrebu, to je tužitelj izvršio promjenu naziva tuženika na način da je sadašnji naziv tuženika N…. h… banka

d.d.

7. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ( "Narodne novine" RH br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 25/13, 89/14, 70/19 dalje ZPP-a), ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

8. Predmet spora je utvrđenje ništetnosti odredbi ugovora o kreditu u dijelu ugovaranja promjenjive kamatne stope i ugovorene valutne klauzule, kao i zahtjev tužitelja na isplatu preplaćenoga iznosa zbog ništetnih odredbi predmetnog ugovora o kreditu koje se odnose na promjenu ugovorene kamatne stope i valutne klauzule u CHF uz obvezu tuženika na isplatu preplaćenog iznosa, a koji iznosi se odnose na preplatu kredita zbog nedopuštenih promjena visine kamatne stope i tečaja za CHF.

9. U provedenom postupku kao nesporno je utvrđeno da je tužitelj dana 25.travnja 2008. sklopio sa pravnim prednikom tuženika V…bank d.d. Ugovor o kreditu broj:216839 na iznos od 18.369,78 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB važećem na dan dospijeća, uz rok otplate od 60 mjeseci. Nesporno je i to da je ugovorena redovna kamatna stopa koja se tijekom postojanja obveze može mijenjati u skladu s promjenom tržišnih uvjeta, a temeljem odluke o kamatnim stopama Volksbank d.d., koja je na dan sklapanja Ugovora iznosila 6,10%.

9.Tuženik je na raspravnom zapisniku od 20.rujna 2022. učinio nespornom visinu tužbenog zahtjeva, te sud nije provodio financijsko knjigovodstveno vještačenje radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva.

10. Između stranaka je sporno da li su navedene ugovorne odredbe protivne pozitivnim propisima RH i obvezujućem pravu Europske unije i njezine pravne stečevine, odnosno jesu li ništetne, te da li posljedično ništetnosti navedenih ugovornih odredbi, tužitelj ima pravo na isplatu razlike između isplaćenih ugovornih kamata i iznosa kamata prema početno ugovorenoj kamatnoj stopi. Sporan je bio i prigovor zastare potraživanja.

11. Prigovor zastare istaknut od strane tuženika sud je ocijenio neosnovanim. Naime, podnošenjem kolektivne tužbe Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača došlo je do prekida zastare na temelju čl. 241. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, u daljnjem tekstu: ZOO), zbog čega zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, dakle od 13. lipnja 2014.

sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz odluke poslovni broj Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. Isto prema stajalištu suda vrijedi i za zakonske zatezne kamate koje su akcesorno potraživanje, odnosno sukladno odredbi čl. 223. ZOO-a tek kad zastari glavna tražbina, zastarjele su i sporedne tražbine, kao što su tražbine kamata, plodova, troškova i ugovorne kazne. No, u odnosu na utužene banke u navedenom postupku po kolektivnoj tužbi u pogledu računanja roka zastare, izuzetak je jedino Sberbank d.d. ovdje tužena banka, za koju nisu u zastari niti kamate niti tečaj jer je po oba pitanja kolektivna presuda za tu banku p ravomoćna 14. lipnja 2018. što znači da je u odnosu na ovu banku rok zastare za podnošenje tužbe do 2023. godine

12. U pogledu spora o nepoštenosti ugovorne odredbe o promjenjivoj stopi redovne kamate i valutne klauzule vođen je sudski postupak zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji je 4. srpnja 2013. donio presudu poslovni broj P-1401/2012 kojom je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1.lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju- ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03.) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Vrhovni sud Republike Hrvatske je 9. travnja 2015. donio presudu poslovni broj Revt249/14-2 kojom je odbijena, između ostalog, i revizija tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. u dijelu u kojem je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u pogledu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu redovnu kamatnu stopu koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva.

13. Dakle, pravomoćnom presudom u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača odlučeno je da su određene odredbe ugovora o kreditu ništetne u dijelu kojem je odrediva kamatna stopa i valutna klauzula vezana uz CHF, a isti stav potvrđuje i sud Europske unije u predmetu C-186/16 Ruxandra Paula Andriciuc i dr. protiv Banca Romaneasca SA.

14. Tuženik je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. (u kojem razdoblju je sklopljen i Ugovor koji je predmet ove pravne stvari), povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita (uključujući i tužitelja) na način da je sklapajući ugovore o kreditima, te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima tuženika, te u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita (uključujući i tužitelja) sklapajući ugovore o kreditima te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa.

15. Sukladno članku 502.c ZPP-a i članku 118. Zakona o zaštiti potrošača ovaj sud vezan je za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača,

tj.vezan je za utvrđenje da je ništetna odredba ugovora o promjenjivoj stopi redovne kamate i odredba o valutnoj klauzuli. Odredbe Zakona o zaštiti potrošača o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima implementirane su temeljem Direktive vijeća 93/13 EEZ od 5. 4. 1993., kao temeljnom aktu donesenom sa svrhom usklađivanja zakona i drugih propisa država koji se odnose na nepoštene odredbe u ugovorima koji se sklapaju između prodavatelja robe i pružatelja usluge i potrošača. U odnosu na pravne odnose i sporove koji su nastali prije ulaska RH u Europsku uniju u kojem se razdoblju neposredno nije primjenjivalo pravo Europske unije, postojala je obveza suda da tumači nacionalno pravo u duhu prava Europske unije i sveopće njene pravne stečevine (što uključuje i praksu suda EU), a na što se RH obvezala sklapanjem

Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju koji je u primjeni od 2005. Tako sustav zaštite koji provodi direktiva o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima počiva na ideji da se potrošač nalazi u slabijem položaju u odnosu na prodavatelja ili pružatelja usluga što se tiče pregovaračke snage i razine informacije (presuda Europskog suda C194/14

od 17.7.2014.) prvi put unutar testa nepoštenosti pretpostavlja postojanje ugovornih odredbi o kojima se nije pojedinačno pregovaralo.

16. Nadalje st. 4. čl. 81. ZZP određeno je da ako trgovac tvrdi da se o pojedinačnoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, da je dužan to dokazati. Iz provedenog postupka proizlazida tuženik nikakvim dokazima nije osporio navode tužitelja da se o spornim ugovornim odredbama iz čl. 2. i čl. 8. Ugovora o kreditu nije pojedinačno pregovaralo, stoga je nedvojbeno da se radi o unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru o kreditu u kojem tužitelj kao korisnik kredita nije mogao utjecati na sadržaj navedene odredbe, stoga je po shvaćanju ovoga suda sporna ugovorna odredba u navedenim točkama zaista prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, te je zbog toga ova odredba ništetna, u smislu odredbe čl. 87. st. 1. ZZP/03.

17. Slijedom navedenog sud je ocijenio da su ništetne odredbe članka 4. kao i čl. 7. predmetnog Ugovora o kreditu kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula u CHF, uvažavajući pritom činjenične okvire unutar kojih su sudovi u RH zauzimali svoja pravna stajališta izražena u odlukama Vrhovnog suda RHRevt249/15 od 9. 4. 2015. i Ustavnog suda RH U-III-2605/15 od 13. 12. 2016. u pogledu promjenjive kamatne stope, odluke Visokog Trgovačkog suda RH Pž-6632/17 od 14.6.2017. potvrđene odlukom Vrhovnog suda RH Rev 2221/18 od 13. 9. 2019. odluku Vrhovnog suda RH Rev 18/2018 od 26. 5. 2020. kojom odlukom Vrhovni sud samo potvrđuje svoju odluku br. Rev 2868/18 od 12. 2. 2020. kao i obvezujuća stajališta u prethodno navedenim presudama suda Europske unije.

18. Kod utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu, a koje se odnose na ugovaranje valutne klauzule i načina izmjene kamatne stope, sud je posebno vodio računa da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1 Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj: 41/14 i 110/15) u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1 tog Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, ali i odredbi članka 502.C Zakona o parničnom postupku kojim je propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih prava i interesa, a kojom je određeno da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćen tužbeni zahtjev iz tužbe za kolektivnom zaštitom potrošača, te da je u tom slučaju sud u tom pojedinačnom postupku vezan za ta utvrđenja.

19.Na sporne odredbe iz Ugovora o kreditu ovaj sud je saslušao tužitelja kao stranku koji je u svom iskazu na raspravnom zapisniku od 19.siječnja 2023. izjavio da je sa prednikom tuženika 25.04.2008. zaključio ugovor o kreditu za kupnju vozila sa osobne potrebe. Prije nego je podigao ovaj kredit nije se interesirao kod drugih banaka za kredite, jer ga je auto kuća uputila na tuženika kao banku da s njima zaključi ugovor. Kod prednika tuženika se nije interesirao za kredite u drugoj valuti nego je poslušao službenika banke koji mu je sugerirao da je najpovoljniji kredit u CHF.Vjerovao je bankarskom službeniku da mu nudi najpovoljniji kredit jer nema financijskog iskustva. Nije s tuženikom mogao pregovarati o nekim odredbama ugovora jer je to bio obrazac koji je potpisao i ovjerio.

20. Imajući u vidu sve naprijed navedene zakonske odredbe i ranije donesene presude u kolektivnim sporovima kao i činjenicu da u konkretnom slučaju tužena nije sporila visinu tužbenog zahtjeva, ovaj sud je donio odluku kao u izreci ove presude.

21. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1 Zakona o parničnom postupku u svezi sa odredbom članka 155. ZPP-a. Tužitelju je odobren trošak i to za sastav tužbe u iznosu od 100 bodova, sastav žalbe protiv rješenja od

07.06.2019. po Tbr. 10 toč. 5 u iznosu od 500,00 kn, sastav 2 obrazložena podneska svaki podnesak po 100 bodova (29.06.2022., 21.09.2022.) te trošak zastupanja na ročištima od 20.09.2022. u iznosu od 1.000,00 kuna, za ročište 10.11.2022.,

19.01.2023. svako ročište po 100 bodova ili 1.500,00 kuna, te trošak pristupa na ročište za objavu presude 02.03.2023. u iznosu od 50 bodova čini sveukupan iznos od 1.094,96 eur/8.250,00 kuna, te k tome pridodanoj sudskoj pristojbi na tužbu u iznosu od 53,09 ili 584,00 kn pristojbe na presudu u iznosu od 77,44 eura/584,00 kuna te trošak puta autobusom na relaciji Munchen –Vinkovci u iznosu od 34,99 eur/263,63 kn, te trošak puta avionom na relaciji Vinkovci-Munchen u iznosu od 125,61 eur/946,41 kn, čini sveukupni trošak u iznosu od 1.386,09 eur/10.443,49 kn.

21.1. Tužitelju nije odobren trošak zatraženog preliminarnog vještačenja u iznosu od 1.000,00 kuna iz razloga što isti nije proveden u sudskom postupku a tužitelj nije dostavio dokaz da je podmirio ispostavljeni račun, kao ni trošak dvije dnevnice za dva radna dana za tužitelja jer tužitelj nije dostavio dokaz o visini dnevnice koju ostvaruje kod poslodavca u prijevodu na hrvatski jezik.

U Vinkovcima, 2.ožujka 2023.

Sudac

Snježana Kozina,v.r.

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana prijema ovjerenog prijepisa presude.

Žalba se podnosi ovome sudu a o njoj odlučuje Županijski sud.

DOSTAVITI:

1. Odvj K.K. – pun. tužitelja

2. Odvj društvo Ž I P – pun. tuženika