Baza je ažurirana 01.12.2025. zaključno sa NN 117/25 EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

                                                                          1                   Poslovni broj: 10. Pp J-3320/2020

 

            

REPUBLIKA HRVATSKA                                              Poslovni broj: 10. Pp J-3320/2020

OPĆINSKI PREKRŠAJNI SUD U SPLITU

              Stalna služba u Solinu                            

                           

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

 

P R E S U D A

 

Općinski prekršajni sud u Splitu, Stalna služba u Solinu, po sutkinji Petri Dujmović Vranješ uz sudjelovanje Kristine Ojdanić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog D. M., zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira  („Narodne novine“ 5/90, 30/90, 47/90, 29/94), povodom optužnog prijedloga Policijske uprave Splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Solin pod brojem: 511-12-32/05-5-223-1/2020 od 1. listopada 2020., nakon glavne i javne rasprave zaključene 24. siječnja 2024. u izočnosti okrivljenika i ovlaštenog tužitelja, 24. siječnja 2024. objavio je i

 

p r e s u d i o   j e 

 

 

                                             Okrivljeni:  D. M. , OIB:51324080203, sin D. i S., rođen ... u Z. , s prebivalištem             .   državljanin Republike Hrvatske, prekršajno osuđivan

 

Na temelju članka 182. točka 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22)

 

 

o s l o b a đ a   s e   o d   o p t u ž b e

 

da bi: „dana 25.09.2020. godine oko 00,25 sati predmetni D. M.  je u S.,  ispred stambene zgrade narušavao javni red i mir na način da je prvo uz viku i galamu udarao po ulaznim vratima od zgrade dok nije ušao u istu, a potom je preko pola sata lupao i udarao po ulaznim vratima od stana svoje djevojke B. G. koja mu nije otvorila vrata. Kako je okrivljeni nastavio s narušavanjem javnog reda i mira preko pola sata istom je pristupio stanar u zgradi M. G. te ga je iz zgrade izveo vani.“

 

čime da bi okrivljenik počinio prekršaj opisan i kažnjiv po članku 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ 5/90, 30/90, 47/90, 29/94). 

 

Na temelju članka 140. stavak 2. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22) troškovi postupka iz članka 138. stavak 2. točka 2. do točke 4. ovog Zakona padaju na teret proračunskih sredstava ovog suda.

Obrazloženje

 

1. Policijska uprava Splitsko-dalmatinska, Policijska postaja Solin podnijela je protiv okrivljenika optužni prijedlog pod gore navedenim brojem, a zbog prekršaja iz članka

13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira činjenično opisanog kao u izreci ove presude.

 

2.                  Okrivljenik, uredno pozvan, nije pristupio na zakazano ročište radi ispitivanja, izostanak nije opravdao pa je sud glavnu raspravu održao na temelju odredbe članka 167. stavak 3. Prekršajnog zakona bez nazočnosti okrivljenika ocjenjujući da njegovo ispitivanje nije potrebno niti je od utjecaja na zakonito i pravilno donošenje presude.

 

3.                  Sud je po službenoj dužnosti, a na temelju odredbe članka 121. Prekršajnog zakona iz spisa predmeta izdvojio službene zabilješke Policijske postaje Solin od 25. rujna 2020., zapisnik o ispitivanju osumnjičenika Policijske postaje Solin od 25. rujna 2020. te zapisnik o ispitivanju svjedoka M. G. Policijske postaje Solin od 25. rujna 2020.,  a s obzirom da isti sadrže izjave okrivljenika i svjedoka koje nisu dane u skladu sa odredbama članka 158. stavak 6. i 7. Prekršajnog zakona pa se na istima ne može temeljiti sudska odluka.

 

4.                  U dokaznom postupku ispitan je svjedok M. G. , te je naposljetku je pročitana potvrda Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprave za kazneno pravo, Sektor za evidencije, pomilovanja i podršku žrtvama i svjedocima, Službe za evidencije i pomilovanjima, Odjel za prekršajne evidencije, klasa: 740-04/24-02/10729, ur.broj: 514-05-02-01-02-24-02 od 24. siječnja 2024.

 

4.1.           Svjedok M. G. u svom iskazu je naveo da je on stanar zgrade na navedenoj adresi, a u kojoj i to na prvom katu odmah do njegovih vrata stana stanuje B. . Predmetne prigode da ga je probudila glasna vika i to dozivanje: "B., otvori" i to da ga je doista probudilo iz sna zbog čega se podignuo iz kreveta i na prvom katu navedene zgrade zatekao okrivljenika koji mu je poznat od prije i koji je udarao i lupao po ulaznim vratima od stane B. . Nadalje, da mu je pristupio i zamolio ga da prestane sa vikom i lupanjem, a što okrivljenik nije učinio pa je on pozvao policiju.

 

4.2.           Iz označene potvrde Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprave za kazneno pravo, Sektor za evidencije, pomilovanja i podršku žrtvama i svjedocima, Službe za evidencije i pomilovanjima, Odjel za prekršajne evidencije razvidno je da je okrivljenik do sada osuđivan zbog prekršaja iz Zakona o suzbijanju zlouporabe droga te prekršajno kažnjavan zbog prekršaja iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

 

5.                  Na temelju ovako provedenog postupka odnosno ocjenom iskaza ispitanog svjedoka Matka Galića, ovaj sud smatra da nema dokaza da bi se u ponašanju okrivljenika ostvarila pravna obilježja prekršajnog djela koje mu se stavlja na teret zbog čega je istog trebalo osloboditi od optužbe.

 

6.                  U ovom postupku sporno je je li okrivljenik predmetne prigode ispred stambene zgrade na navedenoj adresi uz viku i galamu udarao po ulaznim vratima od navedene zgrade, odnosno je li udarao i lupao po ulaznim vratima od stana B. G. . Dakle, sporno je je li okrivljenik narušavao javni red i mir na način kako mu se stavlja na teret označenim optužnim prijedlogom.

7.                  Odredbom članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira propisano je da će se kazniti za prekršaj onaj tko se na javnom mjestu tuče, svađa, viče ili na drugi način remeti javni red i mir.  

 

8.                  Prihvaćajući iskaz ispitanog svjedoka M. G. kao istinit, okolnosan i detaljan, sud je utvrdio kako je okrivljenik predmetne prigode u stambenoj zgradi na navedenoj adresi i to na prvom katu iste uz viku lupao i udarao po ulaznim vratima od stana B., a što da je ovog svjedoka probudilo iz sna. Međutim, iz iskaza ovog svjedoka ne proizlazi da bi okrivljenik predmetne prigode ispred stambene zgrade na navedenoj adresi uz viku i galamu udarao po ulaznim vratima zgrade.

 

9.                  Ovdje je bitno ukazati na to da je za pravilnu primjenu odredbe članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira od odlučnog značenja javnost mjesta koje je kao obilježje prekršaja navedeno s posebnim naglaskom i istaknutim prioritetom pa čak i prije same radnje izvršenja djela, a što znači da određena ponašanja neće biti kažnjiva ako nisu počinjena na javnom mjestu. U vezi s navedenim, potrebno je naglasiti da unutrašnjost (1. kat) stambene zgrade na navedenoj adresi ispred ulaznih vrata nečijeg stana, nije neograničeno otvoreno javno mjesto već je riječ o privatnom prostoru koje u određenim okolnostima može imati obilježja tzv. fiktivnog javnog mjesta pri čemu je potrebno da takvo mjesto bude dostupno vidiku ili čujnosti s javnog mjesta ili da je posljedica nastupila na javnom mjestu (ulici, javnom putu ili sličnoj javnoj površini kao neograničeno otvorenom javnom mjestu). S obzirom da je u konkretnom slučaju sud i to na temelju iskaza ispitanog svjedoka M. G. kojeg je prihvatio iz već obrazloženih razloga, utvrdio da se okrivljenikova vika, lupanje i udaranje po ulaznim vratima stana u stambenoj zgradi na navedenoj adresi reflektiralo na ovog svjedoka dok je isti spavao u svom stanu nedvojbeno je da unutrašnjost stambene zgrade na navedenoj adresi ispred ulaznih vrata stana na prvom katu iste, u konkretnom slučaju nije predstavljalo niti tzv. fiktivno javno mjesto s obzirom da su se posljedice okrivljenikovog ponašanja reflektirale na svjedoka koji je bio u svom dakle, privatnom stanu, a ne i na javnom mjestu. Osim toga, iz iskaza ovog svjedoka ne proizlazi da bi okrivljenik predmetne prigode uz viku i galamu ujedno udarao i po ulaznim vratima od navedene zgrade, a koje bi mjesto (ulazna vrata stambene zgrade) bilo javno mjesto s obzirom da ulazna vrata stambene zgrade moraju imati pristup ulici kao javnom mjestu. No, međutim, iz provedenih dokaza, odnosno iz iskaza ispitanog svjedoka M. G. ne proizlazi da bi okrivljenik predmetne prigode uz viku i galamu ujedno udarao i po ulaznim vratima od navedene zgrade.

 

10.             Slijedom iznijetog, a na temelju ovako provedenog postupka, ovaj sud smatra da nema dokaza da bi okrivljenik predmetne prigode počinio prekršajno djelo koje mu se stavlja na teret odnosno da bi ostvario sva bitna obilježja prekršajnog djela iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira na način kako mu se to označenim optužnim prijedlogom stavlja na teret pa je stoga okrivljenika oslobodio od optužbe za isto sukladno odredbi članka 182. točka 3. Prekršajnog zakona. 

 

11.             Odluka o troškovima prekršajnog postupka temelji se na odredbi članka 140. stavak 1. i 2. Prekršajnog zakona te isti padaju na teret proračunskih sredstava ovog suda.

             

Solin, 24. siječnja 2024.

 

  Zapisničarka                                                                                       S u t k i n j a

              Kristina Ojdanić, v.r.                                                                                       Petra Dujmović Vranješ, v.r.

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:                                                                                    

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 8 (osam) dana od primitka pisanog otpravka iste. Žalba se predaje Općinskom prekršajnom sudu u Splitu, Stalna služba u Solinu, Kralja Zvonimira 81, u 2 (dva) istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske.

 

 

Dostaviti: ovlaštenom tužitelju, okrivljeniku, 

 

 

 

Za točnost otpravka - ovlaštena službenica Kristina Ojdanić

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu