Republika Hrvatska

Općinski sud u Čakovcu

Čakovec, Ruđera Boškovića 18

Poslovni broj: 6 P-696/19-29

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Čakovcu, po sutkinji toga suda J. P., u pravnoj stvari tužiteljice S. O. iz Č., zastupana po punomoćnici J. S. T., odvjetnici u V., protiv tuženika R.B. d.d. Z., zastupan po punomoćniku OD G. i partneri d.o.o. u Z,, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave dana 16. siječnja 2023. u prisutnosti tužiteljice i punomoćnika parničnih stranaka, te objave i uručenja presude dana 2. ožujka 2023. u odsutnosti punomoćnika parničnih stranaka, istoga dana

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna odredba čl. 2. Ugovora o kreditu broj 218-50- 4822573 solemniziran od strane javnog bilježnika J. C. iz Č., broj: OV-7702/08 od dana 15.4.2008., u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora.

II. Utvrđuje se da je ništetna odredba čl. 7.a) Ugovora o kreditu broj 218-50- 4822573, solemniziran od strane javnog bilježnika J. C. iz Č., broj OV-7702/08 od dana 15.4.2008. u dijelu u kojem je utvrđeno plaćanje u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećim na dan dospijeća.

III. Nalaže se tuženiku R. B. d.d. Z., da tužiteljici S. O. iz Č., isplati iznos od 3.489,88 eura* / 26.294,49 kuna s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 1. veljače 2009. do 31. srpnja 2015. u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje

glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, u roku od 15 dana, kako slijedi:

- na iznos od 11,39 eura / 85,83 kuna kamata od 1.2.2009.

- na iznos od 18,43 eura / 138,85 kuna kamata od 1.3.2009.

- na iznos od 26,27 eura / 197,96 kuna kamata od 1.4.2009.

- na iznos od 26,84 eura / 202,22 kuna kamata od 1.5.2009.

- na iznos od 22,31 eura / 168,06 kuna kamata od 1.6.2009.

- na iznos od 18,97 eura / 142,92 kuna kamata od 1.7.2009.

- na iznos od 19,86 eura / 149,61 kuna kamata od 1.8.2009.

- na iznos od 21,62 eura / 162,86 kuna kamata od 1.9.2009.

- na iznos od 21,46 eura / 161,71 kuna kamata od 1.10.2009.

- na iznos od 19,68 eura / 148,31 kuna kamata od 1.11.2009.

- na iznos od 23,02 eura / 173,45 kuna kamata od 1.12.2009.

- na iznos od 25,70 eura / 193,61 kuna kamata od 1.1.2010.

- na iznos od 29,50 eura / 222,29 kuna kamata od 1.2.2010.

- na iznos od 28,63 eura / 215,71 kuna kamata od 1.3.2010.

- na iznos od 33,80 eura / 254,63 kuna kamata od 1.4.2010.

- na iznos od 32,82 eura / 247,25 kuna kamata od 1.5.2010.

- na iznos od 34,72 eura / 261,63 kuna kamata od 1.6.2010.

- na iznos od 51,26 eura / 386,19 kuna kamata od 1.7.2010.

- na iznos od 47,85 eura / 360,55 kuna kamata od 1.8.2010.

- na iznos od 58,25 eura / 438,88 kuna kamata od 1.9.2010.

- na iznos od 54,57 eura / 411,18 kuna kamata od 1.10.2010.

- na iznos od 48,88 eura / 368,28 kuna kamata od 1.11.2010.

- na iznos od 61,07 eura / 460,13 kuna kamata od 1.12.2010.

- na iznos od 31,28 eura / 235,65 kuna kamata od 1.1.2011.

- na iznos od 45,30 eura / 341,33 kuna kamata od 9.1.2011.

- na iznos od 65,74 eura / 495,29 kuna kamata od 1.2.2011

- na iznos od 69,45 eura / 523,26 kuna kamata od 1.3.2011.

- na iznos od 64,55 eura / 486,35 kuna kamata od 5.4.2011.

- na iznos od 2.476,59 eura / 18.659,87 kuna kamata od 10.5.2011.

IV. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi trošak parničnog postupaka u iznosu od 2.025,15 eura* / 15.258,50 kuna sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućom od dana donošenja presude tj. od 2. ožujka 2023. sve do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je protiv tuženika u ovom predmetu podnijela tužbu radi utvrđenja ništetnosti i isplate u kojoj uz ostalo navodi da je dana 14.4.2008. između tužiteljice, kao korisnika kredita i tuženika, kao kreditora, sklopljen Ugovor o kreditu br. 218-50- 4822573, solemniziran od strane javnog bilježnika J. C. iz Č. br. OV-7702/08 dana 15.4.2008., s namjerom kupnje novog vozila. Tužiteljici je odobren i stavljen na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 24.821,17 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita, po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora a koja na dan sklapanja Ugovora iznosi 6,75 %, na rok otplate 36 mjeseci.

2. Otplata kredita je utvrđena na način da se dio glavnice u iznosu od 8.739,18 CHF otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća, dok preostali dio glavnice kredita u iznosu od 16.081,99 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora važećem na dan dospijeća dospijeva na naplatu odjednom u zadnjem mjesecu ugovorenog roka otplate kredita zajedno sa zadnjim anuitetom otplate kredita.

3. Odredbom čl. 2. navedenog Ugovora utvrđena je redovna kamata od 6,75% godišnje, promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora.

4. Tuženik nije informirao tužiteljicu niti prije niti u vrijeme zaključenja Ugovora, o riziku ugovaranja promjenjive kamatne stope. Za vrijeme trajanja ugovornog odnosa tuženik je bez pristanka tužiteljice i bez prethodnog pregovaranja mijenjao visinu ugovorne kamatne stope i povećao obveze tužiteljice, pa je tako visina redovne kamate iznosila za razdoblje od 31.5.2008. do 28.2.2009. 6,75 %, a za razdoblje od 31.3.2009. do kraja otplate tj. do 30.4.2011. 7,75 %.

5. Tuženik je jednostrano određivao visinu kamatne stope, koju promjenu tužiteljica ne može provjeriti jer nema egzaktnih kriterija. O izvršenoj jednostranoj promjeni kamatne stope tuženik je slao tužiteljici obavijest, bez prethodnog pregovaranja o visini kamatne stope, pa se iz tog razloga radi o neravnoteži u pravima i obvezama stranaka i to na štetu tužiteljice. Budući da je kamata cijena, da je cijena bitan element Ugovora o kreditu, da mora biti određena odnosno odrediva, već samim time odredba koju koristi tuženik u Ugovoru u svezi promjenjivosti kamate, a na temelju koje se određuje cijena prema odluci banke bez unaprijed formuliranog čvrstog kriterija za promjenu u suprotnosti je s načelom savjesnosti i poštenja. Poziva se na presude Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/12 od 4.7.2013., Visokog trgovačkog suda RH br. Pž-7192/13 od 13.4.2014., Vrhovnog suda RH br. Revt-249/14 od 9.4.2015., na čl. 138.a. Zakona o zaštiti potrošača prema kojem odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 131. st. 1. toga Zakona, u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Također je odredbom čl. 502.c. Zakona o parničnom postupku navedeno da se sve fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava i u kojem će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

6. Zbog primjene ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi, tužiteljica je temeljem Ugovora zbog jednostranog povećanja kamatne stope od strane tuženika platila veći novčani iznos nego bi platila da je tuženik primjenjivao kamatnu stopu koja je bila na snazi na dan sklapanja Ugovora o kreditu od 6,75 %.

7. Tužiteljica se protivi podnijetom prigovoru mjesne nenadležnosti ovog suda, poziva se na čl. 12. Ugovora o kreditu i čl. 59. ZPP-a. U pogledu prigovora zastare navodi da prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH izraženom u presudu br. Rev-2245/17-2 od 20.3.2018. pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare temeljem odredbe čl. 241. ZOO-a i zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava podnesena je 4.4.2012., drugostupanjska presuda u tom dijelu postala je pravomoćna 13.6.2014. Razdoblje na koje se odnosi tražbina tužiteljice unutar je zakonskog roka od 5 godina do podnošenja tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava (4.4.2012.) kada je došlo do prekida zastare koja počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donese u povodu te tužbe (13.6.2014). Zbog navedenog, kao i činjenice da je tužba u rubriciranoj pravnoj stvari podnesena dana 12.6.2019., evidentno je da tražbina tužiteljice nije zastarjela.

8. Tužiteljica tijekom postupka predlaže da se ova parnica i parnica koja se vodi kod ovog suda pod br. P-225/20 između istih stranaka spoje radi zajedničkog raspravljanja jer bi se time ubrzalo raspravljanje i smanjili troškovi sukladno odredbi čl. 313. ZPP-a.

9. Sud je donio rješenje br. P-696/19-12 dana 22.11.2021. kojim je odredio spajanje postupaka koji se kod ovog suda vode pod br. P-696/19 i br. P-225/20 u jedinstveni postupak, koji se nastavlja voditi pod br. P-696/19.

10. U predmetu ovog suda br. P-225/20 koji je spojen na ovaj predmet, tužiteljica je protiv tuženika podnijela tužbu radi utvrđenja ništetnosti i isplate pozivajući se na isti Ugovor, kao i u predmetu br. P-696/19, te navodi da zbog promjene ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli tužiteljica je temeljem Ugovora u razdoblju od 31.5.2008. do 30.4.2011. platila iznos od 159.608,61 kn. Ako bi se obveze izrazile u kunama (bez valutne klauzule vezane uz CHF) tužiteljica je u razdoblju od 31.5.2008. do 30.4.2011. trebala platiti 132.472,03 kn, dakle platila je više 27.136,58 kn.

11. U odgovoru na tužbu u predmetu br. P-225/20, kao i u predmetu br. P- 696/19, tuženik uz ostale navode ističe prigovor mjesne nenadležnosti, predlaže da naslovni sud prije provođenja pripremnog ročišta donese rješenje kojim se oglašava mjesno nenadležnim, da spor uputi na Općinski građanski sud u Zagrebu, obzirom da su parnične stranke odredbom čl. 12. Ugovora o kreditu ugovorile mjesnu nadležnost u mjestu sjedišta kreditora tj. tuženika. Navodi da nisu primjenjive odredbe čl. 19.I. Zakona o potrošačkom kreditiranju obzirom na njihovo vremensko važenje. Naime, iste su odredbe na snagu stupile 30.9.2015., a predmetni je Ugovor sklopljen 14.4.2008. Odredba čl. 29. navedenog Zakona izričito propisuje kako se zakon ne primjenjuje na ugovore o kreditu zaključene prije njegova stupanja na snagu. Smatra da je vrijednost predmeta spora prenisko određena. Ističe da je deklaratoran tužbeni zahtjev sadržan u točci I. tužbenog zahtjeva postavljen protivno odredbi 187. ZPP-a. Tužiteljica predlaže utvrditi djelomično ništetnom odredbu Ugovora o kreditu, a potom ju opisno navodi u cijelosti. Osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Tužba se temelji na pogrešnom tumačenju Zakona o zaštiti potrošača i presude Visokog trgovačkog suda RH br. Pž-7129/13, a u kojoj je jasno naveden stav da su odredbe o promjenjivim kamatnim stopama valjane, a da je sporan samo dio odredbe koji bankama omogućava promjenu kamatne stope jednostranom odlukom bez ugovaranja točno određenih kriterija tj. parametara za promjenu kamatne stope. Tuženik je kamate naplatio temeljem valjanog Ugovora o kreditu i valjane odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi. Ako tužiteljica smatra da ju je promjenom kamatne stope tuženik oštetio, onda je to tužiteljica dužna i dokazati. Ističe da tužiteljici nije učinjena nikakva šteta i da sporna odredba nije protivno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala značaju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Promjena kamatne stope tužiteljici nije posljedica tuženikove nesavjesnosti i nepoštenja, već objektivnih tržišnih okolnosti. Tuženik je temeljem svoje odluke mijenjao kamatne stope onda kad je za to imao opravdani razlog vodeći se pri tome načelima savjesnosti i poštenja, te zabrane zlouporabe prava. Takvo postupanje tuženika bilo je u skladu s Direktivom 93/13 EEZ o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima. Tuženik je ugovore s valutnom klauzulom vezane za CHF počeo sklapati u drugom kvartalu 2004. Tržišni parametri koji su utjecali na formiranje kamatnih stopa za auto kredite s valutnom klauzulom u CHF bili su kretanje: 6-mjesečnog Libor-a za CHF, 3-godišnje premija rizika za hrvatsko tržište (tzv. CDS) i 6-mjesečni trošak regulacije izračuna za obveznu pričuvu banaka koja se mora održavati na računu HNB (po propisanoj naknadi) i za propisani minimum pokrića deviznih obveza banaka s kratkoročnim deviznim potraživanjima. Navedeni parametri predstavljaju opravdani razlog za promjenu kamatne stope potrošačima. Promjene navedenih parametara korespondiraju s promjenama kamatne stope tužiteljičinog Ugovora o kreditu s tim da su troškovi financiranja od 2007. do 2011. porasli više nego što je tuženik tužiteljici povećao kamatnu stopu. Ističe da razlika između kamatne stope i zbroja tih parametara ne predstavlja tuženikovu dobit. Sklapajući Ugovor o kreditu s promjenjivom kamatnom stopom tužiteljica je unaprijed dala suglasnost da se kamatna stopa tijekom otplate kredita promijeni, pa je stoga trebala očekivati da će se kamatne stopa u određenom trenutku promijeniti. Tužiteljica je prilikom sklapanja Ugovora na taj rizik upozorena. Obzirom da ugovorne strane nisu sklopile Ugovor s fiksnom kamatnom stopom, već s promjenjivom kamatom stopom, tužiteljica ne može zahtijevati da joj se vrate iznosi koje je platila kao da je sklopljen ugovor s fiksnom kamatnom stopom. Ističe prigovor zastare, prigovora visini tužbenog zahtjeva. Navodi da su tužiteljica i tuženik pojedinačno pregovarali o valutnoj klauzuli za koju će se vezati tužiteljičin ugovor o kreditu. Tužiteljica je mogla birati između ugovora uz valutnu klauzulu u CHF ili EUR ili bez valutne klauzule (kunski kredit). O ugovornoj odredbi pojedinačno se pregovaralo pa se ne može smatrati nepoštenom odnosno ništetnom u smislu zahtjeva ZPP-a sve i da je bila nerazumljiva tužiteljici tako da sud tužbeni zahtjev treba odbiti bez potrebe da se provodi tzv. test poštenosti sporne odredbe. U predmetnom slučaju ne postoji znatna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača odnosno tužiteljice. Valutna klauzula nije ugovorena kao jednostrana klauzula, koja bi štitila tuženika, već je ugovorena kao dvostrana klauzula koja prati kretanje CHF u odnosu na hrvatsku kunu u oba smjera. Ono što je objektivno tužiteljicu kao korisnicu kredita vezanog uz CHF dovelo u nepovoljni položaj, ne prema tuženiku, nego općenito, jest izuzetno nagli i visoki rast vrijednosti CHF u relativno kratkom vremenskom periodu. Tuženik je prilikom odobrenja i zaključenja predmetnog kredita postupao u skladu s načelom savjesnosti i poštenja vodeći računa o informacijama koje su mu dostupne i vodeći računa o zaštiti interesa svojih korisnika.

12. Na raspravi dana 16.1.2023. tužiteljica ostaje kod podnijete tužbe i uređenog tužbenog zahtjeva, tijekom postupka iznijetih navoda, traži trošak prema troškovniku predanom u spis, dok tuženik ostaje kod odgovora na tužbu, tijekom postupka iznijetih navoda, traži trošak prema troškovniku predanom u spis. Tuženik odustaje od saslušanja predloženoj svjedoka D. P., dok ostaje kod saslušanja javne bilježnice J. C. Sud je odbio prijedlog tuženika da se sasluša javni bilježnik J. C. iz razloga jer se njezinim saslušanjem ne može utvrđivati obaviještenost potrošača pri sklapanja konkretnog Ugovora obzirom da javni bilježnik pri solemnizaciji Ugovora o kreditu nije mogao potrošaču objasniti parametre promjene kamatne stope ili rizike fluktuacije tečaja CHF koji nisu navedeni u Ugovoru o kreditu kojeg je solemnizirao, niti je imao takove zakonske ovlasti prema mjerodavnom zakonskom okviru (odluka Ustavnog suda RH br. U-III-4372/21 od 30.6.2022.).

13. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u dokumentaciju u spisima br. P- 696/19 - Ugovor o kreditu br. 218-50-4822573 od 14.4.2008. (list br. 5-7), ponudu za kupnju motornog vozila od 11.4.2008. (list br. 7), prijepis knjigovodstvene kartice na dan 11.6.2019. za tužiteljicu (list br. 8-9), sudsku praksu koja prileži spisu, nalaz i mišljenje sudskog vještaka Z. R. (list br. 136-145), i u spis br. P-225/20 - Ugovor o kreditu br. 218-50-4822573 od 14.4.2008. (list br. 7-11), ponudu za kupnju motornog vozila od 11.4.2008. (list br. 12 - poleđina), prijepis knjigovodstvene kartice na dan 11.6.2019. za tužiteljicu (list br. 13-15), te je proveo dokaz saslušanja tužiteljice, dok druge dokaze nije provodio obzirom da je tuženik odustao od saslušanja predloženog svjedoka D. P., a prijedlog da se sasluša javni bilježnik J. C. sud je odbio iz razloga kako je to gore navedeno.

14. Tuženik ističe prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Čakovcu, predlaže da sud prije provođenja pripremnog ročišta donese rješenje o stavljenom prigovoru.

15. O prigovoru mjesne nenadležnosti tuženika sud je odlučio rješenjem br. P- 696/19-6 dana 11. svibnja 2020. kojim je odbio prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Čakovcu kao neosnovan. Navedeno rješenje potvrdio je Županijski sud u Rijeci rješenjem br. Gž-4182/2020-2 od 21. travnja 2021.

16. Predmet ovog postupka je prema uređenom tužbenom zahtjevu utvrđenje ništenosti odredbe čl. 2. (u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora) i čl. 7.a. (u dijelu u kojem je utvrđeno plaćanje u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća) Ugovora o kreditu br. 218-50-4822573 od 14.4.2008., solemniziran od strane javnog bilježnika J. C. iz Č. br. OV-7702/08 dana 15.4.2008., kao i isplata iznosa od 3.489,88 eura / 26.294,49 kn uvećano za zakonske zatezne kamate, te trošak postupka.

17. Između stranaka nije sporna činjenica sklapanja Ugovora o kreditu broj 218-50-4822573 od 14.4.2008., solemniziran od strane javnog bilježnika J. C. iz Č. br. OV-7702/08 dana 15.4.2008., da je tuženik plasirao tužiteljici kredit od 24.821,17 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita, da je ugovorena godišnja kamatna stopi koja je promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora a koja na dan sklapanja Ugovora iznosi 6,75%, s rokom otplate 36 mjeseca, za kupnju osobnog vozila, da je kredit otplaćen u cijelosti.

18. Sporno je da li su ništetne odredbe čl. 2. i čl. 7.a predmetnog Ugovora u dijelu kako je to navedeno u izreci ove presude, a posljedično tome isplata iznosa od 3.489,88 eura / 26.294,49 kn, te da li je nastupila zastara vođenja ovog postupka.

19. Iz Ugovora o kreditu br. 218-50-4822573 od 14.4.2008. (list br. 5-7) proizlazi da je isti sklopljen između tuženika, kao kreditora i tužiteljice, kao korisnika kredita, za iznos od 24.821,17 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita, da je ugovorena kamatna stopa 6,75 % godišnje, promjenjiva, da je rok otplate kredita 36 mjeseci, na način otplate da se dio glavnice kredita u iznosu od 8.739,18 CHF otplati u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF, da je u iznos anuiteta uračunata i redovna mjesečna kamata na preostali dio glavnice u iznosu od 16.081,99 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju a koji dospijeva na naplatu zajedno s zadnjim anuitetom otplate kredita, a koji Ugovor je solemniziran od strane javnog bilježnika J. C. iz Č. br. OV-7702/08 dana 15.4.2008

20. Uvidom u otplatni plan za predmetni kredit sud je utvrdio da je kredit korisniku kredita isplaćen dana 16.4.2008. kojeg dana je prema tečajnoj listi kreditora srednji tečaj za 1 CHF iznosio 4,593958 kn.

21. Uvidom u ponudu za kupnju motornog vozila od 11.4.2008. (list br. 7) sud je utvrdio da je ponuda dana za kupnju osobnog automobila, da je naveden prodavatelj D. T. d.o.o., a kupac S. O.

22. Iz prijepisa knjigovodstvene kartice tuženika na dan 11.6.2019. za tužiteljicu (list br. 8-9) sud je utvrdio da se ista odnosi na predmetni kredit koji je uzela tužiteljica, u istoj su navedeni datumi, kamatna stopa, struktura anuiteta, zaduženje, odobrenje, stanje.

23. Iz iskaza tužiteljice S. O. proizlazi da je i prije imala sklopljen Ugovor o kreditu s istom bankom za kupnju vozila, međutim tijekom otplate tog kredita nije bila velika razlika odnosno bila su sitna odstupanja vezano za rate iz otplatnog plana. Kad je sklapala Ugovor o kreditu posredovala je auto-kuća Honda kod koje je kupovala auto i način realizacije je bio da je sama auto-kuća odnosila dokumentaciju u banku. Vezano za klauzulu CHF u banci joj je bilo rečeno da je to najpovoljnija vrsta kredita i da sa svim kupcima sklapaju takvu vrstu kredita. Na pitanje punomoćnika tužiteljice da li ju je tuženik prilikom potpisivanja Ugovora obavijestio o riziku ugovaranju promjenjive kamatne stope odnosno valutne klauzule, odgovara da se ne sjeća da bi izričito bila upozorena na rizik promjene kamatne stope i valutne klauzule, ali i prije je imala sklopljen ugovor o kreditu s istom bankom i znala je da je kamata promjenjiva i da se rata mijenja zavisno o tečaju valute, ali kod prvog kredita bile su jako male oscilacije između rate koja je bila navedena u otplatnom planu i stvarnog plaćanja, dok je kod ovog kredita rata bila znatno veća u odnosu na ratu iz otplatnog plana. Na pitanje da li je banka s njom pregovara o promjeni kamatne stope, odgovara da banka s njom nije pregovarala o promjeni kamatne stope, radilo se o ugovoru koji je bio unaprijed sastavljen. Na pitanje da li ju je banka savjetovala da uzme takav kredit, odgovara da je to bio savjet banke, da se radi o najpovoljnijem kreditu. Na pitanje koliko je narasla rata, odgovara da je rata porasla oko 50 %, iznosa se točno ne sjeća. Kredit je otplaćen u cijelosti. Prvi kredit bio je u eurima, a drugi koji je predmet ovog postupka u CHF. Na pitanje punomoćnika tuženika da li je pročitala Ugovor prije potpisivanja, odgovara da je isti pročitala. Na pitanje tko je plaćao kredit, odgovara da je rate kredita plaćala ona. Na pitanje da li joj je ponuđena druga opcija kredita npr. EUR ili kunski, odgovara da joj nije ponuđeno i da je uz pripremljenu dokumentaciju u banci bio priložen otplatnih plan u CHF. Na pitanje da li je tražila kakvu drugu opciju kreditiranje osim u CHF, odgovara da nije tražila drugu opciju jer je imala u predmetnoj banci otvoren račun i prethodni kredit u eurima koji je već u to vrijeme bio otplaćen, nije bilo nikakvih problema i imala je povjerenje u banku da je upravo taj kredit koji joj je banka ponudila najpovoljniji. Na pitanje da li je imala kakvih nejasnoća, odgovara da u tom trenutku nije imala nikakvih nejasnoća.

24. Sud iskaz tužiteljice prihvaća kao okolnosan i cjelovit, u njemu nisu utvrđene okolnosti koje bi ga dovodile u sumnju, a koji potvrđuje da je tuženik nije upozorio da je uzimanje kredita u CHF rizičnije od uzimanja kredita u eurima, na temelju kojih kriterija će rasti kamatna stopa, te se osnovano zaključuje da je u takvoj situaciji tužiteljica imala slabiji položaj u odnosu na tuženika, kako u pogledu pregovaračke snage tako i u pogledu razine obaviještenosti i položaju koji vodi do pristanka na uvjete koje je prethodno sastavio tuženik kao poslovni subjekt, a sve bez mogućnosti utjecaja na njihov sadržaj, a što je prouzročilo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača tj. tužiteljice. Tužiteljica nije u konkretnoj situaciji mogla imati dovoljno stručno znanja naspram tuženika u konkretnom ugovornom odnosu a da bi mogla donijeti adekvatnu odluku u svom interesu glede svih parametara i informacija Ugovora o kreditu (tako i ŽS Varaždin Gž-503/20 od 19.5.2020., ŽS Dubrovnik Gž-807/20 od 17.2.2021.)

25. Prema odredbi članka 81. Zakona o zaštiti potrošača/03 (Narodne novine br. 96/03, dalje: ZZP/03) koji je vrijedio u utuženom periodu ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

26. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

27. Odredbom članka 84. ZZP/03 propisano je da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive.

28. Odredbom članka 3. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje: ZOO) propisano je kako su sudionici u obveznom odnosu ravnopravni, dok je odredbom članka 4. ZOO-a propisano kako su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja.

29. Prema odredbi članka 7. ZOO-a sudionici pri sklapanju naplatnih pravnih poslova polaze od načela jednake vrijednosti uzajamnih davanja, dok je odredbom članka 8. ZOO-a propisano da se je svatko dužan suzdržavati od postupaka kojim se može drugome prouzročiti šteta.

30. U tijeku postupka tužiteljica se poziva na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. iz koje proizlazi da je tužitelj Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača ishodio, između ostalih, presudu i u odnosu na tuženika gdje je utvrđeno da je u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03) u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 6. kolovoza 2007., i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09), i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te da je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

31. Člankom 118. Zakona o zaštiti potrošača (NN br. 14/14, 110/15 i 14/19, dalje u tekstu: ZZP) propisan je obvezujući učinak te presude za sudove u postupcima koje pojedinačno pokrene potrošač, a spomenuti Zakon u članku 3. navodi da isti zakon između ostalog sadrži odredbe koje su u skladu s aktom Europske unije, Direktive Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. godine, o ugovornim odredbama u potrošačkim ugovorima koji se protive načelu savjesti i poštenja (nepoštenim odredbama).

32. Člankom 146. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 41/14 i 110/15) propisano je da će se postupci pokrenuti do dana stupanja na snagu tog Zakona dovršiti prema odredbama ranijih Zakona o zaštiti potrošača, dakle postupci pokrenuti nakon stupanja na snagu toga Zakona o zaštiti potrošača (u konkretnom slučaju i ova tužba) voditi će se i dovršiti po odredbama aktualnog Zakona o zaštiti potrošača.

33. Tužiteljica se poziva na presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-7129/13-4 od 13.4.2014., kojom je potvrđena navedena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u odnosu na tuženika u dijelu u kojem je utvrđeno da je u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja je ništetna. Predmetna presuda je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Revt- 249/2014 od 9.4.2015.

34. Nadalje, iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Revt-249/14-2 od 9. 4.2015. slijedi da su banke kao visoko specijalizirane novčarske ustanove bile dužne maksimalno odgovorno pristupiti svakom pojedinom potrošaču i pomoći mu da se u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti koristi njihovim uslugama, ali nikako na njihovu štetu. U odnosu na znanje i iskustvo banaka u kreditnom poslovanju iste su bile dužne svakog potrošača ozbiljno informirati o smislu i sadržaju odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i skrenuti mu pozornost na parametre o kojima ovisi kamatna stopa u budućem razdoblju trajanja kredita, a što iste nisu učinile na valjan način u spornom razdoblju zadovoljavajući se nedorečenim i nerazumljivim formulacijama o promjenjivoj kamatnoj stopi iz unaprijed formuliranog standardnog Ugovora koja je kao takva ostala nerazumljiva. Navedeno postupanje banke su kasnije otklonile, kao i ovdje tuženik, a nakon što je odredbom čl. 11. a. Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN br. 75/09 i 112/12) i formalno propisano sve što treba sadržavati Ugovorna odredba ako je ugovorena promjenjiva kamatna stopa.

35. Presudom Visokog Trgovačkog suda RH broj Pž-6632/17-10 od 14.6.2018. (kojoj je prethodila presuda Vrhovnog suda RH Revt 575/16-5 od 03. listopada 2017. kojim je isti ukinuo negativnu odluku Visokog trgovačkog suda Pž- 7129/13 od 13. 6.2014. vezano za valutu, te odluku Ustavnog suda RH U-III-2521/15 od 13.12.2016. kojom je usvojena tužba udruge Potrošač i ukinuta točka I. presude i rješenja Vrhovnog suda RH broj Revt. 249/14 od 9.4.2015., te je predmet u tom dijelu vraćen na ponovnu odluku i raspravljanje) kojom je utvrđena ništetnost ugovornih odredaba, između ostalih i tuženika, kojima se ugovarala valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a to iz razloga što se o takvim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, niti je tuženik potrošače u cijelosti informirao o svim bitnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja i prouzročilo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu isključivo potrošača. Predmetna presuda je potvrđena presudom Vrhovnog suda RH Rev-2221/2018 od 3.9.2019.

36. Nadalje, i prema presudi Europskog suda pravde broj C-26/13 od 30. travnja 2014., članak 4. st. 2. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da "ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva", već da se istome trebalo na precizan, razumljiv i transparentan način pojasniti uvjete i okolnosti sklapanja ugovora, metodiku promjene kamatne stope, te odnos te odredbe s drugim odredbama ugovora, tako da korisnik kredita može jasno predvidjeti ekonomske posljedice ugovora.

37. Nije sporno da tuženik kao banka može ugovarati promjenjivu kamatnu stopu, ali mora takvu stopu ugovarati tako da su korisniku kredita (ovdje tužiteljici) poznati parametri na temelju kojih će se ta kamatna stopa mijenjati.

38. Prema odredbi čl. 502.c Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka US RH, 84/08, 96/08 - Odluka US RH, 123/08 -Ispravak; 57/11; 148/11 - Pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - Odluka US RH; dalje: ZPP), fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi.

39. Iz iznijetog se zaključuje da je tužiteljica imala povjerenja u banku te nije morala očekivati drastično povećanje obveze kao što se i desilo.

40. Nadalje, kao što je već spomenuto, odredbom čl. 118. ZZP-a propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača iz članka 106. st. 1. u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. st. 1. tog Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

41. Dakle, imajući u vidu gore navedene odredbe ZPP-a i ZZP-a, kao i činjenicu da su dijelovi odredbi članka 2. i 7.a predmetnog Ugovora o kreditu sadržajno izražene na identičan način kao i one koje su točkom 4. izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4.7.2013. utvrđene ništetnim, nije potrebno u ovom postupku utvrđivati da li se o predmetnim ništetnim odredbama Ugovora o kreditu pojedinačno pregovaralo, da li su one jasne, teško razumljive i/ili teško uočljive i da li te odredbe suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i neovisno o tome što se u postupcima kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj i apstraktnoj razini. Naprijed izneseno stajalište zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj: Rev-3142/2018 od 19.3.2019. Uz to u ovom postupku tužiteljica je svojim iskazom također potvrdila sve činjenice koje su već utvrđene i u konkretnom sporu u odnosu na svoj osobni slučaj.

42. Citirane odredbe ZPP-a i ZZP-a propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz članka 502.a st. 1. ZPP-a.

43. Tuženikov prigovor zastare sud ocjenjuje neosnovanim. Naime, u pogledu stjecanja bez osnove, zastarni rok iznosi 5 godina. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u svojim presudama br. Rev-2245/2017, Rev-3142/2018 i br. Rev-1404/2018 izrazio shvaćanje da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju članka 241. ZOO-a, te da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Međutim, Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske korigirao je naprijed navedeno shvaćanje donošenjem Zaključka na svojoj sjednici od 30.1.2020. koji glasi: "Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. st. 1. ZOO/05 (članak 104. st. 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora", te ga dodatno potvrdio Zaključkom od 31. siječnja 2022. Naime, u konkretnom slučaju primjenjuje se opći zastarni rok od 5 godina iz čl. 225. ZOO-a, te je podnošenjem kolektivne tužbe (kolektivne tužbe korisnika kredita vezanih za valutnu klauzulu uz valutu CHF s istim ugovornim odredbama), nastupio prekid zastare do donošenja presude Visokog trgovačkog suda br. Pž-6632/2017-10 od 14.6.2018. odnosno pravomoćnosti prvostupanje presude od 13.6.2014. u dijelu koji se odnosi na ništetnost ugovorne odredbe o tzv. "promjenjivoj kamatnoj stopi", a tužba je podnesena u ovom parničnom predmetu preporučeno poštom dana 13.6.2019. u predmetu br. P-696/19, a u predmetu br. P-225/20 dana 22.7.2020., prije isteka općeg zastarnog roka od 5 godina.

44. Radi utvrđenja osnovanosti visine potraživanja sud je tijekom postupka proveo vještačenje po sudskom vještaku Z. R., dipl.oec. iz Š., koji u nalazu i mišljenju uz ostalo obrazlaže predmetni Ugovor o kreditu, daje izračun, koliko je tužiteljica preplatila u svakom mjesečnom anuitetu da je tuženik od početka do kraja otplate kredita primjenjivao početno ugovorenu kamatnu stopu od 6,75 % godišnje, daje izračun preplate na ime dužnih kunskih iznosa anuiteta kredita u odnosu na kunske iznose koje bi tužiteljica bila dužna platiti po ugovorenom tečaju CHF spram kune na dan isplate kredita, dok u mišljenju navodi:

45. 1. Preplata anuiteta kredita izraženih u kunama po Ugovoru o kreditu broj 218-50-4822573 sklopljenom dana 14.4.2008. u odnosu na iznose koje je tužitelj bio dužan platiti da se od početka do kraja otplate kredita to jest od 1-36 anuiteta kredita primjenjivala početno ugovorena kamatna stopa od 6,75 % godišnje, iznosi 1.952,86 kn. Analitički mjesečni prikaz preplate anuiteta s osnove promjene kamatne stope sa datumima dospijeća prikazan je u tablici stupac 2.

46. 2. Preplata kunskih iznosa anuiteta kredita i preostalog dijela glavnice kredita u odnosu na kunske iznose koje bi tužitelj bio dužan platiti po ugovorenom tečaju CHF spram kune na dan isplate kredita, iznosi 24.341,63 kn. Analitički mjesečni prikaz preplate anuiteta kredita i preostalog dijela glavnice kredita s osnove promjene tečaja valute sa datumima dospijeća prikazan je u tablici stupac 3.

47. 3. (1+2) Po ugovoru o kreditu broj 218-50-4822573 razlika između kunske protuvrijednosti anuiteta kredita i preostalog dijela glavnice kredita po početno ugovorenoj kamatnoj stopi i prema tečaju CHF u odnosu na kunu koji je vrijedio na dan isplate kredita, naspram iznosa koje je tužitelj u kunskoj protuvrijednosti stvarno plaćao tuženiku tijekom otplate kredita, iznosi 26.294,49 kn (1.952,86 kn po točci 1 + 24.341,63 kn po točci 2 = 26.294,49 kn), što je prikazano u stupcu 4 tablice.

DATUM

PREPLATA

PREPLATA ANUITE-  UKUPNO

PODMIRENJA

ANUITETA U HRK UZ TA U HRK U ODNO- PREPLAČENA

POČETNU

ANUITETA

SU NA IZNOSE

RAZLIKA S OSNOVE

ANUITETA PO PO-  POVEČANJA KAMATNU  STOPU

ČETNO UGOVORE-

OD  6,75%  OD

KAMATNE STOPE I

NOM

TEČAJU

POČETKA

DO

PROMJENE TAČAJA

CHF/HRK

KRAJA OTPLATE

VALUTE CHF/HRK

1 CHF = 4,593958 HRK

KREDITA

TOČKA 2 MIŠLJENJA

TOČKA 1 MIŠLJENJA

4 = 2+3

-

-

-

31.05.2008.

-

-

-

30.06.2008.

-

-

-

31.07.2008.

-

-

-

31.08.2008.

-

-

-

30.09.2008.

-

-

-

31.10.2008.

-

-

-

30.11.2008

-

-

-

31.12.2008.

-

85,83

85,83

31.01.2009.

-

138,85

138,85

28.02.2009.

75,11

122,85

197,96

31.03.2009.

75,11

127,11

202,22

30.04.2009.

75,11

92,95

168,06

31.05.2009.

75,11

67,81

142,92

30.06.2009.

75,11

74,50

149,61

31.07.2009.

75,11

87,75

162,86

31.08.2009.

75,11

86,60

161,71

30.09.2009.

75,11

73,20

148,31

31.10.2009.

75,11

98,34

173,45

30.11.2009.

75,11

118,50

193,61

31.12.2009.

75,11

147,18

222,29

31.01.2010.

75,11

140,60

215,71

28.02.2010.

75,11

179,52

254,63

31.03.2010.

75,11

172,14

247,25

30.04.2010.

75,11

186,52

261,63

31.05.2010.

75,11

311,08

386,19

30.06.2010.

75,11

285,44

360,55

31.07.2010.

75,11

363,77

438,88

31.08.2010.

75,11

336,70

411,81

30.09.2010.

75,11

293,17

368,28

31.10.2010.

75,11

385,02

460,13

30.11.2010.

75,11

160,54

235,65 31.12.2010.

341,33

341,33

08.01.2011.

75,11

420,18

495,29 31.01.2011.

75,11

448,15

523,26 28.02.2011.

75,11

411,24

486,35

04.04.2011.

75,11

18.584,76

18.659,87 09.05.2011.

1.952,86

24.341,63

26.294,49 UKUPNO

48. Tužiteljica nema primjedbi na nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Z. R., dipl. oec. od 28.7.2022., te u skladu s istim uređuje tužbeni zahtjev. 49. Tuženik navodi da je tužiteljica djelomično povukla tužbu kako u odnosu na spis br. P-696/19, tako i u odnosu na tužbu u spisu br. P-225/20, protivi se djelomičnom povlačenju tužbe. Predmetni Ugovor o kreditu je u cijelosti ispunjen, ukazuje na odredbu čl. 326. ZOO-a, predlaže da sud tužbeni zahtjev odbije jer se ništetnost više ne može isticati. Nema prigovora na matematički izračun vještaka, no ističe da isti ne pridonosi rješenju ovog spora obzirom da je izrađen kao da su stranke ugovorile kunski kredit s fiksnom kamatnom stopom. Vještak je u obračunu za valutnu klauzulu sadržanom u zaključku naveo samo više plaćene anuitete. Ugovorena valutna klauzula je dvostrana klauzula. Predmetnim se nalazom vještaka Ugovor pretvara u kredit s fiksnom kamatnom stopom.

50. Imajući u vidu navedene presude na koje se tužiteljica poziva u tužbi, to je i sudski vještak pravilno i po uputi suda izvršio obračun nastale razlike u uplatama anuiteta kredita jer su se nedvojbeno i kamatna stopa prema odluci tuženika povećale, a jednako tako i tečaj CHF u odnosu na kunu, s time da je konačna otplata kredita izvršena u svibnju 2011. Stoga sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje sudskog vještaka stručnim i objektivnim, a tuženik svojim prigovorima isti nije doveo u sumnju. Tuženik nema prigovora na matematički izračun vještaka, navodi da isti ne pridonosi rješenju ovog spora obzirom da je izrađen kao da su stranke ugovorile kunski kredit s fiksnom kamatnom stopom, da je u obračunu za valutnu klauzulu vještak sadržajno u zaključku naveo samo više plaćene anuitete, da je vještak Ugovor pretvorio u kredit s fiksnom kamatnom stopom. Prigovori tuženika su neosnovani, a sve uzevši u obzir gornja utvrđenja koja proizlaze iz odluka sudova donesenih u kolektivnim sporovima a koje obvezuju ovaj sud, stoga je način izračuna vještaka jedini ispravan i prihvatljiv.

51. Nedvojbeno je da je zahtjev tužiteljice za isplatu restitucijski zahtjev kao posljedica činjenice da su članci 2. i 7.a Ugovora o kreditu ništetni u dijelu, a kako je to navedeno u izreci ove presude. Nadalje, odredbe članka 502.c st.1. ZPP-a i članka 118. ZZP-a govore o postupcima naknade štete, pa je s tim u vezi potrebno navesti da je šteta u smislu čl. 1046. ZOO-a i umanjenje nečije imovine. Tužiteljici je plaćanjem anuiteta obračunatog prema ugovorenoj promjenjivoj kamati i prema tečaju CHF tuženika na dan plaćanja tijekom ugovorenog vremena vraćanja nastala šteta, a tuženik je stekao nepripadnu korist na temelju tih ništetnih odredbi.

52. Pitanje zaštite kolektivnih interesa potrošača je između ostalog regulirano Direktivom Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, a koje odredbe su implementirane i u naše zakonodavstvo Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ 78/12) i sada važećim Zakonom o zaštiti potrošača, time da postoji obveza hrvatskih sudova da tumače nacionalno pravo u duhu prava Europske unije i sveopće njene pravne stečevine, a što uključuje uz ostalo i praksu suda Europske unije, na što se Republika Hrvatska obvezala sklapanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju koji je u primjeni od 2005. Nadalje, nije sporno da je valutna klauzula dozvoljena zakonom ali je ista nepošteno ugovorena a time i ništetna na štetu potrošača pa tako i konkretno na tužiteljicu. Tuženik kao bankarska institucija ima stanovite projekcije financijskih tijekova i u nadmoćnijoj je poziciji u odnosu na tužiteljicu kao potrošača. Stoga su pogrešni navodi tuženika da je promjena kamatne stope posljedica objektivnih tržišnih okolnosti budući da o istome s tužiteljicom nije pregovarao, nije je o tome obavještavao već je promjena kamatne stope donijeta na bazi jednostrane odluke tuženika, te je pogrešan navod tuženika da su ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli bile jasne, lako razumljive, lako uočljive. Nije sporno da odredba o valutnoj klauzuli postoji u zakonu, međutim u konkretnom slučaju bila je ugovorena na način koji je nepošten a time i ništetan. Tijekom postupka, a naročito iz iskaza tužiteljice, razvidno je da joj tuženik nije dao nikakve informacije vezane o rizicima pri zaključenju konkretnog Ugovora o kreditu s valutnom klauzulom vezano za CHF, a što je već utvrđeno u kolektivnom sporu, a u ovom sporu i dodatno potvrđeno. Stoga su pogrešne tvrdnje tuženika da ne bi postupao nepošteno, te nije točan njegov zaključak da odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi nije suprotna načelu savjesnosti i poštenja, te da nije uzrokovala znatnu neravnotežu između ugovornih strana na štetu potrošača. Osim toga, iz iskaza tužiteljice je razvidno da je kredit uzela za kupovinu vozila za osobne potrebe, pa se nedvojbeno radi o potrošačkom ugovoru.

53. U presudi Francisc Gutiérrez Naranjo i Ana Maria Palacios Martinez protiv Cajasur Banco i Banco Bilbao Viscaya Argentaria SA u spojenim predmetima C- 154/15, C-307/15 i C-308/15 Europski sud je utvrdio i definirao pravila koja vrijede neovisno o tome je li ugovorna odredba proglašena nepoštenom u postupku individualne ili kolektivne zaštite od nepoštenih odredaba koja tek kumulativna primjena osigurava potpunu i djelotvornu zaštitu od nepoštenih odredaba suglasno Direktivi 93/13 EEZ. Prvo pravilo o ex tunc učincima utvrđenja da je određena ugovorna odredba nepoštena ide u pravcu da ti učinci idu unatrag od trenutka sklapanja ugovora. Smatra se da nepoštena ugovorna odredba nikad nije bila ugovorena tako da ne može imati učinak u odnosu na potrošača te sudsko utvrđenje nepoštenosti takve odredbe mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da navedene odredbe nije bilo. Drugo pravilo je da proglašenjem ugovorne odredbe nepoštenom za potrošače nastaje subjektivno pravo na restituciju i treće pravilo jest da potrošač ima pravo na punu restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora, neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba nepoštena.

54. Kada se navedena pravila primijene na predmetni spor mora se zaključiti da Ugovor o kreditu egzistira bez ništetnih odredbi, u dijelu kako je to navedeno u izreci ove presude (presumpcija da nepoštene odredbe nisu nikad ni bile ugovorene), dakle samo s ugovorenom kamatnom stopom od 6,75 % godišnje i bez obveze plaćanja anuiteta u kunskoj protuvrijednosti CHF obračunatih po srednjem tečaju za CHF tuženika. U konkretnom slučaju nije cijeli Ugovor ništav već samo gore označene odredbe i to u dijelu kako je navedeno u izreci ove presude, a bez kojih ugovor može i nadalje egzistirati.

55. Odredbom članka 322. ZOO-a propisano je kako je Ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

56. Kako je u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (P-1401/12) pravomoćno utvrđeno da su odredbe Ugovora o kreditu u odnosu na tuženika kojima je ugovorena valutna klauzula u švicarskim francima i promjenjiva kamata tijekom otplate prema odluci tuženika nepoštene, a iste činjenice je utvrdio i ovaj sud u tijeku ovog postupka, a imajući u vidu da je tuženik sastavljač predmetnog Ugovora o kreditu koji je "ponuđen tužiteljici", zaključuje se da je predmetni Ugovor o kreditu protivan citiranim prisilnim propisima i moralu društva te se zaključuje da je tuženik nepošten stjecatelj zbog čega u smislu članka 1115. ZOO-a mora platiti i zateznu kamatu od dana stjecanja, odnosno od dana kada je tužitelju nastala šteta sukladno članku 1086. ZOO-a.

57. Odredbom članka 55. st. 1. ZZP-a propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna, a isto je bilo propisano i čl. 87. st. 1. ZZP/03 koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu. Naime, svrha proglašenja ugovorene odredbe nepoštenom, pa stoga i ništetnom u postupku zaštite potrošača od nepoštenih odredaba je da tužiteljica kao potrošač ima pravo na punu restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja Ugovora i to neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba nepoštena. Nadalje, prema čl. 269. st. 2. ZOO/05 činidba mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno, odrediva, dok čl. 270. st. 1. ZOO/05 određuje da je ugovor ništetan ukoliko je suprotan uvjetima iz čl. 269. st. 2. ZOO/05. U konkretnom slučaju su ništetne pojedine odredbe Ugovora u dijelu kako je to navedeno u izreci ove presude što je gore pojašnjeno, a budući da se primjenjuje čl. 55. st. 1. ZPP/14 kao lex specialis, a isto je bilo određeno i čl. 87. st. 1. ZPP/03 koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja konkretnog Ugovora. Stoga su pogrešni navodi tuženika koji tvrdi suprotno (tako i Žs Varaždin Gž-503/20 od 19.5.2020., Žs Dubrovnik Gž-807/20. od 17.2.2021., Žs Bjelovar Gž-1416/20 od 28.1.2021. i Gž-279/22 od 16.4.2022., Žs Varaždin Gž-491/21 od 28.4.2021., Žs Zadar Gž-940/21 od 1.9.2021., Žs Zagreb Gž-2771/21 od 17.19.2021. i Gž-2773/21 od 12.10.2021.).

58. Novčani iznosi navedeni u izreci ove presude preračunati su u službenu novčanu jedinicu i zakonsko sredstvo plaćanja u RH od 1.1.2023. uz primjenu fiksnog tečaja konverzije 1 euro = 7.53450 kn.

59. Odluka o zakonskoj zateznoj kamati u skladu je s odredbom članka 29. st. 2. ZOO-a.

60. Tuženik navodi da je tužiteljica djelomično povukla tužbu kako u odnosu na spis br. P-696/16, tako i u odnosu na tužbu u spisu br. P-225/20, protivi djelomičnom povlačenju tužbe.

61. Valja istači da tužiteljica nije preinačila tužbeni zahtjev (kako u spisu br. P- 696/19, tako i u spisu br. P-225/20), nije ga povećala niti izmijenila njegovu bit, već je izmijenila iznos sukladno vještačkom nalazu i mišljenju sudskog vještaka, tako da se ne radi o preinaci tužbenog zahtjeva ni na koji način jer isti nije promijenjen, a da bi se mogao smatrati preinakom. Prema čl. 191. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) preinaka tužbenog zahtjeva je povećanje postojećeg zahtjeva, a prema čl. 190. st. 2. ZPP-a tužba se može preinačiti do zaključenja glavne rasprave ako bez svoje krivnje tužitelj to nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. U konkretnom slučaju tužiteljica bez povedenog vještačenja nije mogla pouzdano znati puni iznos ispravnih potraživanja jer u protivnom vještačenje ne bi bilo potrebno.

62. Odluka o parničnom trošku u skladu je s odredbom čl. 154. st. 1. u svezi s čl. 155. ZPP-a, stanjem spisa i Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 126/22).

63. Tužiteljici je priznat trošak sudske pristoje u predmetu br. P-696/19 iznos od 200,00 kn / 26,54 eura, sastava tužbe od 12.6.2019. iznos od 750,00 kn, PDV 25% iznos od 187,50 kn = 937,50 kn / 124,43 eura, sastav podnesaka od 29.10.2019. i 13.2.2020. za svaki podnesak iznos od 750,00 kn, PDV 25 % iznos od 187,50 kn = 937,50 kn / 124,43 eura, u predmetu br. P-225/20 sastav tužbe od 22.7.2020. iznos od 1.000,00 kn, PDV 25 % iznos od 250,00 kn = 1.250,00 kn / 165,90 eura, sudska pristojba iznos od 621,00 kn / 82,42 eura, sastav podnesaka od 17.11.2020., 10.4.2022. i 19.9.2022. za svaki podnesak iznos od 1.000,00 kn, PDV 25 % iznos od 250,00 kn = 1.250,00 kn / 165,90 eura, zastupanje na ročištu dana 12.4.2022., iznos od 1.000,00 kn, PDV 25 % iznos od 250,00 kn = 1.250,00 kn / 165,90 eura, zastupanje na ročištu dana 16.1.2023., iznos od 1.500,00 kn, PDV 25% iznos od 375,00 kn = 1.875,00 kn / 248,86 eura, trošak vještačenja iznos od 3.500,00 kn / 464,53 eura, tj. ukupno iznos od 15.258,50 kn / 2.025,15 eura.

64. Sud tužiteljici nije priznao trošak sastava podneska od 27.9.2021. (kako u predmetu br. P-696/19, tako i u predmetu br. P-225/20), sastav podnesaka od 10.2.2022. i 12.3.2022. za svaki podnesak iznos od 187,50 kn, PDV 25 % iznos od 46,88 kn = 234,38 kn / 31,11 eura, jer isti nisu bili potrebni za vođenje ovog postupka, sukladno čl. 155. ZPP-a.

U Čakovcu, 2. ožujka 2023.

S u t k i n j a:

Jadranka Potočnjak

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana po primitku prijepisa iste, putem ovog suda na nadležni županijski sud sukladno čl. 4. st. 4. Zakona o područjima i sjedištima sudova (Narodne novine br. 128/14), pismeno u tri istovjetna primjerka.

O tom obavijest

1. tužiteljica po punom.

2. tuženik po punom. - na br. No 1086/1091/01/MV