Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Stalna služba u Koprivnici
Koprivnica, Hrvatske državnosti 5
Poslovni broj: Gž-102/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Veljka Kučekovića kao predsjednika vijeća, Damira Ronića kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Tatjane Kučić kao članice vijeća, u parničnom predmetu tužitelja R. G., iz P., M., OIB..., zastupanog po punomoćnici D. K., odvjetnici u S., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB..., zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u S., uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Z. B., iz S., OIB..., zastupanog po punomoćnicima I. B. i P. B., odvjetnicima u S., radi sklapanja ugovora o kupoprodaji poslovnog prostora u vlasništvu R. H., odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu od 19. listopada 2022. broj Po- 146/2015, u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 2. ožujka 2023.,
p r e s u d i o j e
Žalba tužitelja odbija se kao neosnovana, a prvostupanjska presuda Općinskog suda u Splitu od 19. listopada 2022 broj Po-146/2015, se potvrđuje.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom u cijelosti je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja da se utvrđuje da tužitelj ima pravo prvootkupa poslovnog prostora u S., u prizemlju zgrade anagrafske oznake I. L., sagrađene na čest. zgr. 2248, ZU 1408, K.O. S., poduložak 9, zajedno sa odgovarajućim suvlasničkim dijelovima zajedničkih dijelova iste zgrade, ukupne površine 48 m2, za 1792/6048 dijela, koji se nalaze u vlasništvu tuženika R. H., a sve temeljem članka 33. Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora u vlasništvu Republike Hrvatske te da je dužna tužena u roku od petnaest dana i pod prijetnjom ovrhe, sklopiti s tužiteljem ugovor o kupoprodaji tog poslovnog prostora na način kako je to navedeno u njegovom zahtjevu. Istom presudom naloženo je tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 9.375,00 kn/1.244,28 eura, a umješaču na strani tuženika parnični trošak u iznosu od 16.250,00 kn/2.156,75 eura sa zakonskim zateznim kamatama na navedene iznose koja teče od 19. listopada 2022. pa do isplate.
2. Protiv prvostupanjske presude u zakonskom roku žali se tužitelj zbog svih razloga navedenih u odredbi članka 353. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. – Odluka USRH, 84/08., 96/08. – Odluka USRH, 123/08. - ispravak, 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka USRH, 70/19. i 80/22.; dalje: ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud njegovu žalbu uvaži, a pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno raspravljanje ili da istu ukine i usvoji tužbeni zahtjev tužitelja.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba tužitelja nije osnovana.
5. Tužitelj u svojoj žalbi iznosi žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a ističući da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati zbog toga što ne sadrži nikakvo obrazloženje zbog čega je odbijen glavni tužbeni zahtjev tužitelja na utvrđenje da on ima pravo prvootkupa predmetnog poslovnog prostora. Također tužitelj u žalbi iznosi žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. a u vezi s člankom 188. stavak 2. ZPP-a. Ispitujući u žalbi navedeni žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka ovaj sud je utvrdio da doista prvostupanjski sud u obrazloženju svoje presude nije dao nikakve razloge o dijelu zahtjeva tužitelja kojim traži da se utvrdi da on ima pravo prvootkupa predmetnog poslovnog prostora. Međutim, s obzirom da je odlučne činjenice moguće utvrditi na temelju isprava i dokaza koji se nalaze u spisu kao i na temelju primjene materijalnog prava koje treba primijeniti u ovom postupku nije bilo potrebe ukidati prvostupanjsku presudu, već je ista potvrđena unatoč navedenoj bitnoj povredi odredaba parničnog postupka i to temeljem odredbe članka 373.a stavak 3. ZPP-a. U odnosu na žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. a u vezi s člankom 188. stavak 2. ZPP-a po ocjeni ovoga suda prvostupanjski sud nije pogrešno primijenio odredbu članka 188. ZPP-a kada o tužbenom zahtjevu tužitelja nije odlučivao primjenom odredbi članka 188. stavak 2. ZPP-a. Prema odredbi članka 188. stavak 2. ZPP-a tužitelj može dva ili više tužbenih zahtjeva u međusobnoj vezi istaknuti u jednoj tužbi i tako da sud slijedeći od tih zahtjeva prihvati ako nađe da onaj koji je ispred njega istaknut nije osnovan. S obzirom na citirani zakonski propis, da bi prvostupanjski sud postupao po toj zakonskoj odredbi potrebno je da tužitelj u svojoj tužbi izričito navede da svoje zahtjeve postavlja upravo na način da sud slijedeći postavljeni zahtjev prihvati ako nađe da onaj koji je ispred njega nije osnovan. Međutim, tužitelj u svojoj tužbi nije naveo da tužbu podnosi sukladno odredbi članka 188. stavak 2. ZPP-a, već je svoj tužbeni zahtjev postavio na način kako to predviđa odredba članka 188. stavak 1. ZPP-a prema kojoj odredbi u jednoj tužbi tužitelj može istaknuti više zahtjeva protiv istog tuženika kad su svi zahtjevi povezani istom činjeničnom i pravnom osnovom. U takvom slučaju prvostupanjski sud odlučuje o svim tako postavljenim zahtjevima istovremeno, a ne na način da o slijedećem odlučuje tek ukoliko utvrdi da onaj ispred njega nije osnovan. Nadalje, ovaj sud je prvostupanjsku presudu u odnosu na eventualno počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka ispitivao i u odnosu na one bitne povrede na čije postojanje pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a. Ispitujući prvostupanjsku presudu na taj način ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud tijekom postupka nije počinio niti jednu od takvih bitnih povreda tako da prvostupanjska presuda nije opterećena bitnom povredom.
6. Također prvostupanjski sud je tijekom postupka utvrdio sve bitne i odlučne činjenice o kojima ovisi pravilna primjena materijalnog prava te osnovanost tužbenog zahtjeva te je na tako pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kad je tužbeni zahtjev tužitelja odbio kao neosnovan.
7. Prvostupanjski sud je u postupku utvrdio da je predmet spora zahtjev tužitelja za otkupom 1792/6048 dijela nekretnine i to baš poslovnog prostora u prizemlju zgrade sagrađene na čest. zgr. 2248, ZU 1408, K.O. S., poduložak 9, zajedno sa odgovarajućim suvlasničkim dijelovima zajedničkih dijelova iste zgrade, ukupne površine 48 m2, anagrafske oznake I. L. u S.. Tužitelj svoj zahtjev temelji na tvrdnji da temeljem članka 33. Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora u vlasništvu Republike Hravtske ("Narodne novine" broj 125/11.; dalje: Zakon) kao dugogodišnji i uredni zakupnik, ima prvenstveno pravo otkupa poslovnog prostora neposrednom pogodbom, s tim da mu se priznaje maksimalno 30 % od njegovih mnogo većih ulaganja u uređenje poslovnog prostora, ako se kupoprodajna cijena isplaćuje jednokratno. Nadalje, prvostupanjski sud utvrđuje da među strankama nije sporno da je suvlasnički dio predmetnog prostora koji je predmet ovog spora u vlasništvu Republike Hrvatske. Pod kojim okolnostima i uvjetima se mogu prodavati poslovni prostori u vlasništvu Republike Hrvatske, propisano je člankom 33. stavak 1.
– 3. Zakona. Citiranim odredbama propisano je da se poslovni prostor u vlasništvu Republike Hrvatske može prodati, a što se ne može tumačiti na način kako to smatra tužitelj, da se on mora prodati. Zbog toga po ocjeni prvostupanjskog suda ne postoji obveza Republike Hrvatske da mora prodati svoje suvlasničke udjele u predmetnom poslovnom prostoru. Nadalje je propisano da se poslovni prostor u vlasništvu Republike Hrvatske može prodati na temelju popisa poslovnih prostora koji su predmet kupoprodaje, a koji će sastaviti Agencija za upravljanje državnom imovinom, a koji će se javno objaviti, a u konkretnom slučaju tužitelj nije dokazao da bi Agencija za upravljanje državnom imovinom predmetni poslovni prostor, koji je predmet ovog spora, uvrstila na popis poslovnih prostora koji su predmet kupoprodaje i taj popis javno objavila. Zbog toga po ocjeni prvostupanjskog suda nisu ispunjene pretpostavke propisane člankom 33. stavci 1. – 3. Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnoga prostora po kojima bi tužbeni zahtjev tužitelja bio osnovan. Ovako utvrđeno činjenično stanje i takvu primjenu materijalnog prava prihvaća i ovaj sud. 8. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj traži utvrđenje da ima pravo prvokupa predmetnog poslovnog prostora prema odredbi članka 449. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15.; dalje: ZOO) ugovornom odredbom o pravu prvokupa obvezuje se kupac izvijestiti prodavatelja o namjeravanoj prodaji stvari određenoj osobi, a i o uvjetima te prodaje, i ponuditi mu da on stvar kupi za istu cijenu te se u tom slučaju radi o pravu prvokupa kao ugovornoj odredbi. Pravo prvokupa može biti predviđeno i određenim zakonom kako to predviđa odredba članka 455. ZOO-a. Kako tužitelj tijekom postupka ne ističe činjenicu da je sa tuženom zaključio kakav ugovor temeljem kojeg je ugovoreno pravo prvokupa tužitelja u odnosu na navedeni poslovni prostor, tužitelj bi pravo prvokupa mogao imati samo ukoliko to predviđa određeni zakon odnosno u konkretnom slučaju Zakon o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora u vlasništvu Republike Hrvatske, a na koji se poziva tužitelj u tužbi i tijekom postupka. Međutim, tim zakonskim propisom nije predviđeno pravo prvokupa poslovnog prostora u vlasništvu Republike Hrvatske koji se nalazi u zakupu fizičke osobe, a niti takvo pravo prvokupa predviđa odredba članka 33. Zakona na koji se poziva tužitelj. Naime, prema odredbi članka 33. stavak 1. Zakona poslovni prostor u vlasništvu Republike Hrvatske može se prodati sadašnjem zakupniku iz članka 2. stavka 1. ovoga Zakona, koji uredno izvršava sve obveze iz ugovora o zakupu, pod uvjetima i u postupku propisanim ovim Zakonom i u skladu s uredbom koju će donijeti Vlada Republike Hrvatske, i to na temelju popisa poslovnih prostora koji su predmet kupoprodaje koji će sastaviti Agencija za upravljanje državnom imovinom, a koji će se javno objaviti. Odredba tog zakonskog propisa upućuje samo na mogućnost da zakupnik poslovnog prostora u vlasništvu Republike Hrvatske koji uredno izvršava svoje obveze iz ugovora o zakupu može, pod uvjetima propisanim tim zakonom, zatražiti od Republike Hrvatske da mu se taj poslovni prostor proda, no međutim tom odredbom nije utvrđeno zakonsko pravo prvokupa zakupnika takvog poslovnog prostora prema Republici Hrvatskoj kao vlasniku poslovnog prostora. Zbog toga je prvostupanjsku presudu u odnosu na taj zahtjev tužitelja valjalo potvrditi pozivom na odredbu članka 373.a ZPP-a.
9. U odnosu na drugi dio zahtjeva tužitelja da je tužena dužna sklopiti s tužiteljem ugovor o prodaji spornog poslovnog prostora ponovno se ukazuje na odredbu članka 33. Zakona iz koje jasno proizlazi da postoji mogućnost da zakupnik poslovnog prostora u vlasništvu Republike Hrvatske može Republici Hrvatskoj podnijeti zahtjev za prodaju tog poslovnog prostora pod uvjetima u daljnjem tekstu članka 33. Zakona. Međutim, ovim zakonskim propisom nije predviđena nikakva obveza Republike Hrvatske da po zahtjevu zakupnika poslovnog prostora poslovni prostor mora prodati zakupniku kako je to pravilno prvostupanjski sud zaključio i upravo iz tih razloga odbio tužbeni zahtjev tužitelja. Navodi žalbe tužitelja u kojima se pokušava osporiti ovakav stav prvostupanjskog suda, međutim. su potpuno neosnovani jer tužena kao suvlasnik spornog poslovnog prostora u skladu sa odredbama Zakona nije dužna na zahtjev zakupnika njemu prodati taj poslovni prostor, već je to utvrđeno samo kao mogućnost, a odluka je Republike Hrvatske kao vlasnika poslovnog prostora da li će takav zahtjev zakupnika prihvatiti. Zbog toga je odbijanjem tako postavljenog tužbenog zahtjeva tužitelja prvostupanjski sud, po ocjeni ovoga suda, pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja.
10. Radi naprijed navedenog proizlazi da žalba tužitelja nije osnovana zbog čega je istu u cijelosti valjalo odbiti kao neosnovanu, a prvostupanjsku presudu potvrditi.
Koprivnica, 2. ožujka 2023.
Predsjednik vijeća
Veljko Kučeković v.r.
