Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: I Kž-456/2022-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Lane Petö Kujundžić, predsjednice vijeća te Snježane Hrupek-Šabijan i mr.sc. Ljiljane Stipišić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Vanje Petrović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog I. P. zbog kaznenog djela iz članka 34. stavka 1. Krivičnog zakona Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 32/1993. – dalje: KZ RH) odlučujući o žalbi osuđenog I. P. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zadru broj Kv I-18/2022-5 (K-9/1996.) od 16. studenog 2022., u sjednici vijeća održanoj 2. ožujka 2023.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba osuđenog I. P. kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zadru broj Kv I-18/2022-5 (K- 9/1996.) od 16. studenog 2022. odbijen je kao neosnovan zahtjev osuđenog I. P. za preinačavanje odnosno obnovu kaznenog postupka u predmetu Županijskog suda u Zadru broj K-9/1996., dovršenog pravomoćnom presudom broj K-9/1996. od 15. srpnja 1996. potvrđene presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj I Kž- 343/1997. od 19. svibnja 1999.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio osuđeni I. P. zbog "povrede međunarodnog prava i Ustava RH, bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona te pogrešno i nepotpuno odnosno neutvrđenog činjeničnog stanja" s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske "neosnovano, nezakonito, diskriminatorno i protupravno predmetno rješenje ukine i vrati na ponovno odlučivanje ili da sam Viši sud preinači isto rješenje" i odobri obnovu predmetnog kaznenog postupka prema prijedlogu žalitelja.
3. Spis je u skladu s odredbom članka 495. u vezi sa člankom 474. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje: ZKP/08.) bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Osuđenik u žalbi navodi da je u pobijanom rješenju izostala ocjena i analiza odlučnih činjenica iz presuda Međunarodnog kaznenog suda na kojima isti temelji predmetni zahtjev za obnovu kaznenog postupka čime upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.
5.1. Međutim, ocjena je Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske da prvostupanjski sud nije počinio navedenu povredu jer je za svoju odluku, da u konkretnom slučaju nema uvjeta za obnovu kaznenog postupka, dao potpune, valjane i neproturječne razloge koje prihvaća i drugostupanjski sud.
6. Osporavajući pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja, osuđenik u žalbi ističe da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da nema uvjeta za obnovu kaznenog postupka u smislu članka 497. stavka 2. ZKP/08. u vezi sa člankom 20. stavkom 2. Zakona o primjeni statuta Međunarodnog kaznenog suda i progon za kaznena djela protiv međunarodnog ratnog i humanitarnog prava ("Narodne novine" broj 175/03., 29/04., 55/11. i 125/11.). Ustraje na tvrdnji da je događaj za koji je nepravomoćno osuđen presudom Županijskog suda u Zadru broj K-9/1996. od 15. srpnja 1996. obuhvaćen presudom raspravnog vijeća Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju (dalje: MKSJ) broj IT-06-90-T od 15. travnja 2011. i presudom žalbenog vijeća MKSJ broj IT-06-90-T od 16. studenog 2012. koje odluke prilaže žalbi i iscrpno analizira. Kako je žalbeno vijeće donijelo oslobađajuću presudu za postojanje udruženog zločinačkog pothvata pa time i za sva kaznena djela koja su istim bila obuhvaćena, protivno stavu prvostupanjskog suda da se taj događaj u presudama samo "spominje", da se nije odlučivalo o njegovoj krivnji te da nije došlo do povrede načela "ne bis in idem", osuđenik smatra da su ostvareni uvjeti za obnovu kaznenog postupka i za donošenje oslobađajuće presude pred domaćim sudom.
7. Suprotno takvim žalbenim navodima, ocjena je Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske da je prvostupanjski sud na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja, ispravno utvrdio da u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za obnovu kaznenog postupka u smislu članka 20. stavka 2. Zakona o primjeni statuta Međunarodnog kaznenog suda i progon za kaznena djela protiv međunarodnog ratnog i humanitarnog prava.
7.1. Naime, stavkom 1. toga članka propisano je da se okrivljeniku o čijoj je krivnji odlučio Međunarodni kazneni sud, ne može za isto kazneno djelo suditi u Republici Hrvatskoj niti se može izvršiti prijašnja domaća presuda koja se odnosi na isto kazneno djelo, a stavkom 2. je propisano da će se na zahtjev državnog odvjetnika ili okrivljenika kojemu je sudio Međunarodni kazneni sud, preinačiti presuda u Republici Hrvatskoj za isto kazneno djelo odgovarajućom primjenom odredaba ZKP/08. koje se odnose na izmjenu presude prema pravilima o obnovi postupka.
7.2. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i valjano obrazložio da Međunarodni kazneni sud ranije navedenim presudama nije odlučivao o krivnji osuđenog I. P. već o krivnji A. G., I. Č. i M. M., zbog čega je, i po stavu drugostupanjskog suda, opravdano zaključio da u konkretnom slučaju nema osnova za obnovu postupka u smislu članka 20. stavka 2. Zakona o primjeni statuta Međunarodnog kaznenog suda i progon za kaznena djela protiv međunarodnog ratnog i humanitarnog prava zbog čega je ispravno odbio prijedlog osuđenika za obnovom kaznenog postupka.
7.3. Slijedom navedenog nisu osnovani žalbeni navodi o povredi kaznenog zakona kao i da bi pobijano rješenje bilo arbitrarno, neosnovano i nezakonito te da je istim osuđeniku povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
8. Iako je osuđenik svoj zahtjev za obnovu postupka temeljio samo na činjenici donošenja presuda Međunarodnog kaznenog suda te je prvostupanjski sud u tom kontekstu i razmatrao njegov zahtjev, u žalbi je osuđenik iznio niz novih činjenica i okolnosti u prilog kojih je dostavio materijalnu dokumentaciju kojom potkrepljuje te činjenice. Tako osporava pravilnost presude Županijskog suda u Zadru broj K- 9/1996. od 15. srpnja 1996. i presude Vrhovnog suda Kž-343/1997-17 od 18. svibnja 1999. jer da su iste donesene protivno tada važećim odredbama Općeg kaznenog zakona Republike Hrvatske i ratificiranih sukcesijom Ženevskih konvencija od 12. kolovoza 1949., da je prvostupanjski sud zanemario činjenicu da je državno odvjetništvo, protivno odredbi članka 21. Zakona o primjeni statuta Međunarodnog kaznenog suda i progon za kaznena djela protiv međunarodnog ratnog i humanitarnog prava, protiv njega vodilo nekoliko parničnih postupaka radi regresne naplate štete koje postupke su izgubili pa da je osuđenik postupanjem prvostupanjskog suda diskriminiran. Nadalje, osuđenik osporava pravilnost pravne kvalifikacije kaznenog djela običnog ubojstva za koje je pravomoćno osuđen, ukazujući da je eventualno kazneno djelo trebalo okvalificirati kao kazneno djelo ratnog zločina kao i da je u skladu s međunarodnim ugovorima, kao prethodno pitanje, trebalo razmotriti je li njegova mobilizacija, a potom suđenje za kazneno djelo proizašlo iz te mobilizacije utemeljeno po Ženevskim konvencijama. Pritom, pozivajući se na nove dostavljene dokaze predlaže ponovno preispitivanje kaznenopravne odgovornosti. Ističe i da je kroz cijelo vrijeme od strane sudbenih vlasti izložen okrutnim, nečovječnim i ponižavajućim postupcima.
8.1. Navedene okolnosti nisu bile iznesene u predmetnom zahtjevu za obnovom postupka pa o njima prvostupanjski sud nije odlučivao niti o njima može odlučivati drugostupanjski sud, već iste mogu biti osnova za podnošenje novog zahtjeva za obnovom postupka u smislu članka 501. i 502. ZKP/08.
9. Slijedom navedenog, kako žalbom osuđenika nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, te ispitivanjem pobijanog rješenja u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08. nije utvrđeno da bi bila počinjena neka druga povreda zakona na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavak 3. točka 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu 2. ožujka 2023.
Predsjednica vijeća:
dr.sc. Lana Petö Kujundžić,v.r.
