Poslovni broj: Usž-4256/22-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ljiljane Karlovčan-Đurović, predsjednice vijeća, Lidije Rostaš i Borisa Markovića, članova vijeća, uz višeg sudskog savjetnika - specijalistu Srđana Papića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja C. T. d. o. o., R., protiv tuženog Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., kojeg zastupa S. T., dipl. iur., radi utvrđivanja poreza na promet nekretnina, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-673/22-4 od 2. rujna 2022., na sjednici održanoj 2. ožujka 2023.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-673/22-4 od 2. rujna 2022.

II. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj zahtijevao poništavanje tuženikovog rješenja KLASA: UP/II-410-20/20-1/1202, URBROJ: 513-4-22-2 od 3. svibnja 2022. kojim je odbijena tužiteljeva žalba izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda R., Ispostave D., KLASA: UP/I-410-20/18-01/537, URBROJ: 513-07-08-07/20- 10 od 2. rujna 2020.

2. Protiv označene presude tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu te zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 66. st. 1. Zakona o upravnim sporovima – „Narodne novine“ 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje u tekstu: ZUS).

3. Tužitelj u žalbi navodi da je prvostupanjski sud ispustio činjenicu da je čestica k.č. 278/2 k.o. B. R. upisana u sistem ARKODA i da ne može biti građevinska parcela nego poljoprivredna, što se vidi iz katastarskog plana da se čestica vodi pod oranicu pa da je povrijeđen Zakon o poljoprivrednom zemljištu. Tvrdi da je namjena zemljišta koje je kupio označeno kao poljoprivredno i da je jednokratna naknada za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta zbog umanjene vrijednosti i površine poljoprivrednog zemljišta kao dobro od interesa Republike Hrvatske plaća investitor gradnje na temelju izvršnog akta kojim se odobrava gradnja po primitku potvrde glavnog projekta. Poziva se na pravno shvaćanje Ustavnog suda da se pri određivanju naknade za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta primjenjuje zakon važeći u vrijeme konačnosti građevinske dozvole ili drugog akta koji odobrava gradnju.

4. Tužitelj navodi da po izmjenama i dopunama prostornog plana uređenja općine M. građevinska čestica mora imati priključak na javnoprometnu površinu kojim se osigurava pješački i kolni prilaz te protupožarni pristup vatrogasnog vozila, a da predmetna čestica nema pristup javnoj površini nego se koristi u poljoprivredne svrhe. Stoga predlaže poništiti prvostupanjsku presudu i porezna rješenja, a ostaviti na snazi privremeno porezno rješenje od 31. listopada 2028. te ujedno zahtijeva i naknadu troška žalbenog postupka u iznosu 3.000,00 kuna.

5. Tuženik, iako uredno pozvan, nije podnio odgovor na žalbu.

6. Žalba je neosnovana.

7. Suprotno žaliteljevoj tvrdnji, Upravni sud je u tijeku spora pravilno primijenio odredbe ZUS-a, stoga nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede pravila sudskog postupka, a žalitelj određeno ni ne obrazlaže u čemu bi se sastojala povreda pravila sudskog postupka.

8. Iz spisa proizlazi da je prvostupanjski sud pri utvrđivanju činjeničnog stanja u sporu uzeo u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporavane odluke.

9. Tako je utvrđeno da je tužitelj Ugovorom o kupoprodaji od 24. listopada 2018. kupio zemljište unutar granica građevinskog područja ukupne površina 546,69 m² u k. o. B. R. k.č.br. 278/2 te da je na temelju podataka iz isprave o stjecanju nekretnine, privremenim poreznim rješenjem od 31. listopada 2018. na poreznu osnovicu od 1.500,00 kuna, tužitelju utvrđen porez na promet nekretnina u iznosu 60,00 kuna.

10. Naknadnom provjerom vjerodostojnosti podataka, u skladu s odredbom članka 24. Zakona o porezu na promet nekretnina („Narodne novine“ 115/16., dalje: ZPN) utvrđena je razlika osnovice poreza na promet nekretnina iz privremenog poreznog rješenja te je tužitelj obvezan na plaćanje razlike poreza na promet nekretnina u iznosu od 4.083,69 kuna.

11. Odredba članka 24. ZPN-a propisuje da kada službena osoba naknadnom provjerom utvrdi da postoji osnova za izmjenu porezne obveze utvrđene privremenim poreznim rješenjem, donijet će porezno rješenje kojim će utvrditi razliku naknadno utvrđene porezne obveze.

12. Porezna osnovica je utvrđena usporedbom s tržišnim vrijednostima istovrsnih nekretnina u istoj katastarskoj općini te je utvrđeno da je iznos naknade iz isprave o stjecanju manji od cijena koje se postižu ili se mogu postići na tržištu u trenutku nastanka porezne obveze pa je stoga izmijenjena tužiteljeva porezna obveza. Tvrdnje tužitelja da se radi o poljoprivrednom zemljištu nemaju uporište u dokumentaciji koja prileži spisu, a na temelju koje je nedvojbeno utvrđeno da se predmetno zemljište nalazi unutar građevinskog područja.

13. Na osnovi svih izvedenih dokaza prvostupanjski sud je utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužiteljevih zahtjeva, a žalbenim navodima nisu dovedene u sumnju odlučne činjenice kako ih je utvrdio prvostupanjski sud pa je zbog toga i ovaj sud prihvatio tako utvrđeno činjenično stanje.

14. Na tako pravilno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbu članka 9. ZPN-a, stoga nije osnovan ni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

15. S obzirom na navedeno, pobijana presuda je pravilna i zakonita kako u pogledu utvrđenih činjenica, tako i u pogledu primjene materijalnog prava.

16. Kako je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu, kao ni razlozi na koje Visoki upravni sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a, žalba je odbijena kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda (t. I. izreke).

17. Odluka o troškovima temelji se na odredbi članka 79. ZUS-a. Kako tužitelj nije uspio u žalbenom postupku, na temelju odredbe članka 79. ZUS-a, odlučeno je kao u točki II. izreke ove presude.

U Zagrebu 2. ožujka 2023.

Predsjednica vijeća

Ljiljana Karlovčan-Đurović, v.r.