REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br.16-Pr-1124/2019-90

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Danijeli Marotti Andrić, u pravnoj stvari tužiteljice A.O., iz P.B., OIB: …, zastupane po punomoćniku I.Č., odvjetniku iz Z., protiv I-tuženika Z.e.t. d.o.o., Z., OIB: … i II-tuženika C.o. d.d., Z., OIB: …, radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave zaključene 16. siječnja 2023., u prisutnosti punomoćnika tužiteljice I.Č., odvjetnika, punomoćnice I- tuženika E.R., Su-… i punomoćnika II-tuženika M.P., Su-…, 2. ožujka 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se I-tuženiku Z.e.t. d.o.o., Z., OIB: … te II-tuženiku C.o. d.d., Z., OIB: …, solidarno platiti tužiteljici A.O., D.B., OIB: …, iznos od 8.880,32 eura/ 66.908,84 kn, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a koje teku:

- na iznos od 5.468,18 eura/ 41.200,00 kn od 19. 05. 2018., pa do isplate,

- na iznos od 249,97 eura/ 1.883,40 kn od 12. 02. 2019., pa do isplate,

- na iznos od 155,05 eura/ 1.168,24 kn od 15. 04. 2018., pa do isplate,

- na iznos od 264,22 eura/ 1.990,80 kn od 15. 05. 2018., pa do isplate,

- na iznos od 289,39 eura/ 2.180,40 kn od 15. 06. 2018., pa do isplate,

- na iznos od 264,22 eura/ 1.990,80 kn od 15. 07. 2018., pa do isplate,

- na iznos od 276,81 eura/ 2.085,60 kn od 15. 08. 2018., pa do isplate,

- na iznos od 289,39 eura/ 2.180,40 kn od 15. 09. 2018., pa do isplate,

- na iznos od 251,64 eura/ 1.896,00 kn od 15. 10. 2018., pa do isplate,

- na iznos od 289,39 eura/ 2.180,40 kn od 15. 11. 2018., pa do isplate,

- na iznos od 276,81 eura/ 2.085,60 kn od 15. 12. 2018., pa do isplate,

- na iznos od 264,22 eura/ 1.990,80 kn od 15. 01. 2019., pa do isplate,

- na iznos od 289,39 eura/ 2.180,40 kn od 15. 02. 2019., pa do isplate,

- na iznos od 251,64 eura/ 1.896,00 kn od 15. 03. 2019., pa do isplate, izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u svakom navedenom pojedinom iznosu, kao i nadoknaditi tužiteljici i trošak parničnog postupka u iznosu od 3.836,52 eura/ 28.906,25 kn, također sa zakonskim zateznim kamatama, a koje teku od 2. ožujka 2023., pa do isplate, a sve u roku 15 dana.

II. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva tužiteljice u dijelu kojim traži isplatu naknade neimovinske štete u daljnjem iznosu od 265,45 eura/ 2.000,00 kn, zajedno sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama u odnosu na taj iznos

r i j e š i o  j e

III. Dopušta se preinaka tužbe učinjena u podnesku tužitelja od 17. svibnja 2022.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška za preostali iznos preko dosuđenog.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je … u Z. u blizini N. ulice, stradala u tramvaju br. .., br. kola …, u vrijeme redovnog rada kao radnica I tuženika, osiguranika II tuženika. Do nezgode je došlo na način da je tužiteljica, u svojstvu kontrolora karata, pala, kada je vozač gore navedenog tramvaja naglo zakočio te se tom prilikom ozlijedila. Odgovornost l-tuženika, poslodavca tužiteljice, za naknadu štete tužiteljici proizlazi iz odredbe čl. 7. st. 3. Zakona o radu (NN 93/14- dalje ZR), prema kojoj je poslodavac dužan osigurati radniku uvjete za rad na siguran način i na način koji ne ugrožava zdravlje radnika. l-tuženik, poslodavac tužiteljice, je u vrijeme štetnog događaja imao sklopljenu policu osiguranja od odgovornosti kod ll-tuženika, iz čega proizlazi odgovornost ll-tuženika. Tužiteljica ističe kako poslodavac temeljem odredbe čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu (NN 71/14, 118/14, 154/14, dalje ZZR), za štetu uzrokovanu ozljedom na radu, profesionalnom bolešću ili bolešću u svezi s radom odgovara po načelu objektivne odgovornosti, na koju ne utječu propisane obveze radnika u području sigurnosti i zdravlja na radu. U konkretnom slučaju poslodavac tužiteljice nije ispunio svoje obveze u tehnologiji rada i radnim postupcima, a sukladno odredbi čl. 44. st. 1. ZZR-u kojom je propisana obveza poslodavca da planira, priprema i provodi radne postupke te razradi i primjeni tehnologiju rada tako da ne ugrožava sigurnost i zdravlje radnika, uvažavajući pri tome najvišu moguću razinu zaštite od rizika na radu i u vezi s radom, u skladu s pravilima zaštite na radu i drugim propisima. Tužiteljica je u nezgodi zadobila ozljede opisane u priležećoj medicinskoj dokumentaciji, zbog čega joj pružena medicinska pomoć u b o l n i c i u Z. Kod tužiteljice je kao posljedica predmetne nezgode zaostala deformacija ručnog zgloba u smislu zadebljanja i zakrivljenosti, a što predstavlja naruženje. Tužiteljica je poradi predmetne nezgode snosila troškove liječenja. Tužiteljica potražuje zateznu kamatu na troškove liječenja od dana plaćanja zadnjeg računa za troškove liječenja, odnosno od 12. veljače 2019., pa do isplate, a sve sukladno odredbi čl. 1086. ZOO-a (NN 35/05, 41/08,125/11). Tužiteljica se također zbog posljedica štetnog događaja od … do 28. veljače 2019. nalazila na bolovanju, za koje vrijeme je trpjela izgubljenu zaradu. Tužiteljica se u mirnom postupku 18. svibnja 2018. odštetnim zahtjevom obratila ll-tuženiku, a koji je o istom obavijestio svog osiguranika te je isti otklonjen. 1.1. Tužiteljica tužbom na ime naknade neimovinske i imovinske štete, a sve u okviru kvalifikatornih okolnosti, potražuje za pretrpljene bolove iznos od 7.000,00 kn, za pretrpljeni strah iznos od 6.500,00 kn, za duševne boli zbog smanjenje životne aktivnosti iznos od 10.000,00 kn, za duševne boli zbog naruženja iznos od 5.000,00 kn, za tuđu pomoć i njegu iznos od 2.000,00 kn, za troškove liječenja iznos od 1.953,40 kn te naime izgubljene zarade ukupan iznos od 23.479,67 bruto, razvrstan na pojedinačne mjesečne iznose, dakle ukupno iznos od 55.933,07 kn, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznom kamatama.

1.2. Podneskom od 18. lipnja 2020. (stranica 289-291 spisa) tužiteljica povisuje svoj tužbeni zahtjev, a sve obzirom na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa sjednice Građanskog odjela održane 5. ožujka 2020. kojim se mijenjaju Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete te navedenim podneskom potražuje na ime naknade neimovinske i imovinske štete, a sve u okviru kvalifikatornih okolnosti, za pretrpljene bolove iznos od 9.000,00 kn, za pretrpljeni strah iznos od 8.000,00 kn, za duševne boli zbog smanjenje životne aktivnosti iznos od 12.000,00 kn, za duševne boli zbog naruženja iznos od 7.000,00 kn, za tuđu pomoć iznos od 2.000,00 kn, za troškove liječenja iznos od 1.953,40 kn te naime izgubljene zarade ukupan iznos od 22.479,67 kn bruto, razvrstan na pojedinačne mjesečne iznose, dakle ukupno iznos od 62.433,07 kn, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznom kamatama.

1.3. Nakon provedenih vještačenja. kako medicinskih, tako i financijskog vještačenja, konačno specificiranim tužbenim zahtjevom podneskom od 17. svibnja 2022. (stranica 369-371 spisa), tužiteljica potražuje zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje na ime naknade neimovinske štete ukupno iznos od 40.000,00 kn, na ime naknade imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege iznos od 3.200,00 kn, za troškove liječenja iznos od 1.883,40 kn te na ime izgubljene zarade ukupan iznos od 23.825,44 kn, bruto, razvrstan na pojedinačne mjesečne iznose, dakle ukupno iznos od 68.908,84 kn, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznom kamatama. Tužiteljica također potražuje naknadu parničnog troška sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.

2. I-tuženik u odgovor na tužbu osporava sve navode iz tužbe osobito da se predmetni događaj dogodio na način kako tužiteljica opisuje u tužbi. Prema izvješću vozača tramvaja Z.B. za vrijeme trajanja njegove službe nitko mu se nije obratio da je pao i da se ozlijedio u tramvaju. Osporava štetni događaj, uzročno-posljedičnu vezu, nastalu štetu, pravni osnov potraživanja, odgovornost te ističe prigovor visini potraživanja. U konkretnom slučaju I-tuženik smatra da je šteta nastala krajnjom nepažnjom radnika i ujedno stavlja prigovor isključive krivnje tužiteljice koja se prilikom obavljanja svoga posla vjerojatno nije pravilno držala za rukohvat u tramvaju te je na taj način pridonijela nastanku štetnog događaja. Ističe da priznavanje ozljede na radu od strane Hrvatskog zavod za zdravstveno osiguranje ne znači automatski i odgovornost I-tuženika. Prigovara kao neosnovanom zahtjevu tužiteljice na ime snošenja troškova liječenja u traženom iznosu od 1.953,40 kn. Posebno se ističe da ukoliko tužiteljica ne podmiruje troškove dopunskog zdravstvenog osiguranja i zbog toga ima dodatne troškove liječenja, potpuno je neosnovano da te troškove u konačnici snosi I-tuženik. Prigovara potraživanju tužiteljice na ime izgubljene zarade u traženom iznosu. Ukoliko je tužiteljica bila na bolovanju zbog navedene ozljede na radu, tada je od HZZO-a primala 100%-tni iznos naknade plaće koju je ranije primala i tada ne postoje razlike u primanjima tužiteljice, a koje ista potražuje. Iz priložene Kartice primanja za tužiteljicu je vidljivo da je tužiteljici za 3.mj.-7.mj. 2018.g., isplaćena naknada za bolovanje u razdoblju prije priznanja ozljede na radu u manjim iznosima nego u kasnijem razdoblju nakon priznanja ozljede na radu (8 mj. 2018. do 1.mj.2019.), ali je naknadno I-tuženik kao poslodavac tužiteljici isplatio razliku do njezine pune plaće na koju ima pravo zbog ozljede na radu. Za razdoblje od 8.mj.2018. do 1.mj.2019.g. tužiteljica nema pravo potraživati razlike plaće jer je u tom razdoblju primala puni iznos naknade plaće zbog bolovanja-ozljede na radu. Ukoliko je tužiteljica u utuženom razdoblju bila na bolovanju koje joj nije priznato kao ozljeda na radu, tada ista niti nema pravo potraživati razlike plaće u ovom postupku. Predlaže tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice u odnosu na I-tuženika odbiti u cijelosti kao neosnovane.

3. II-tuženik u odgovoru na tužbu ističe prigovor stvarne nenadležnosti Općinskog radnog suda u Zagrebu s obzirom da u konkretnom slučaju nije riječ o radnom sporu u smislu odredaba čl.433-437 ZPP-a. Naime, II-tuženik nije poslodavac tužiteljice već osiguratelj poslodavca te se u ovom postupku zahtjeva naknada štete s osnova ugovora o osiguranju odnosno temeljem police osiguranja od odgovornosti iz djelatnost, a u skladu sa odredbama čl.964. i 965. ZOO-a. Priznaje činjenicu da je I-tuženik u vrijeme štetnog događaja imao ugovoreno osiguranje od odgovornosti iz djelatnosti po polici br. ... Sastavni dio navedene police čine Opći uvjeti za osiguranje od izvanugovorne (javne) odgovornosti te Uvjeti za osiguranje imovine. Osporava odgovornost za predmetni štetni događaj, s obzirom da isti temeljem čl.4. st.4. i st.23. Općih Uvjeta za osiguranja od izvanugovorne odgovornosti predstavlja rizik koji je isključen iz osiguranja. Naime, u čl.4. st.4. navedenih Uvjeta jasno je definirano da se osiguranje ne odnosi na odgovornost za štete koje su nastale iz posjedovanja ili korištenja motornih vozila i drugih vozila na motorni pogon dok je u st.23. Općih uvjeta navedeno da se osiguranje ne odnosi na odštetne zahtjeve trećih osoba koji proizlaze iz osiguranih slučajeva obuhvaćenih ili reguliranih zakonski obveznim osiguranjima. Također osporava osnovu i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva kao i uzročnu vezu između bolovanja i štetnog događaja. Osporava se i tijek zatraženih zakonskih zateznih kamata u tužbi. Predlaže se odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

4. Sud je tijekom dokaznog postupka izvršio uvid u Prijavu o ozljedi na radu, medicinsku dokumentaciju, fotografije, račune, isplatnu listu, presliku potvrde o primitku odštetnog zahtjeva, policu osiguranja broj …, privitke polici broj …, Uvjete za osiguranje od izvanugovorne (javne) odgovornosti od 1. siječnja 2006., Izvješća o privremenoj nesposobnosti/spriječenosti za rad, Izvješće vozača o prometnoj nesreći i šteti, sudsku prasku, Dodatak V. Temeljnom Kolektivnom ugovoru za radnike u trgovačkom društvu Z.h. d.o.o., saslušani su svjedoci D.S. i Z.B., saslušana je tužiteljica kao stranka u postupku, izvršen je uvid u izračun I- tuženika, presliku zdravstvenog kartona tužiteljice, provedeno je medicinsko vještačenje po vještaku prof.dr.sc. I.S., provedeno je vještačenje po vještaku medicine rada prim. dr. sc. A.H., provedeno je financijsko knjigovodstveno vještačenje po R.v. d.o.o., vještak R.v. d.o.o. se pisano očitovao na prigovore tužiteljice.

5. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno primjenom čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 - dalje: ZPP) sud je utvrdio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja u pretežitom dijelu osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da joj I tuženik, kao njen poslodavac i II tuženik kao osiguravatelj njenog poslodavca nadoknade neimovinsku i imovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, sve po osnovi ozljeđivanja na radnom mjestu ... kada je tužiteljica, prilikom obavljanja posla kontrolora karata pala uslijed naglog kočenja vozača tramvaja za vrijeme vožnje i pri tome se ozlijedila.

7. Među strankama nije sporno da je tužiteljica u vrijeme štetnog događaja bila zaposlenica I tuženika, a koji je u vrijeme štetnog događaja imao sklopljenu policu osiguranja od odgovornosti kod II tuženika.

8. Sporan je nastanak štetnog događaja, odnosno nastanak štetne radnje. Sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva.

9. Pritom je II tuženik, kako je već navedeno, iznosio i prigovor stvarne nenadležnosti ovog suda.

9.1. Sud je prigovor II tuženika o stvarnoj nenadležnosti ovog suda ocijenio neosnovanim te isti odbio, a sve temeljem odredbe čl. 14. Zakona o sudovima („Narodne novine“ broj: 28/2013, 33/2015, 82/2015, 82/2016, 67/2018), kojim je propisano da sudbenu vlast u RH obavljaju redovni i specijalizirani sudovi te Vrhovni sud Republike Hrvatske, a čl. 17. je propisano da se nadležnost sudova određuje ovim Zakonom i drugim zakonima. Tako je čl. 18. Zakona o sudovima i člankom 34. ZPP-a propisana nadležnost općinskih sudova, odnosno propisani su sporovi u kojima sude općinski sudovi iz čega je razvidno da je Općinski radni sud redovni sud. Čl. 2. toč. 15. Zakona o područjima i sjedištima sudova („Narodne novine“ broj: 67/2018) propisano je da će Općinski radni sud u Zagrebu postupat u radnim sporovima, a što je ovdje slučaj gdje tužiteljica potražuje naknadu štete od I tuženika kao svog poslodavca te od II tuženika kao osiguravatelja njenog poslodavca. Stoga, kako se u konkretnom slučaju nesporno radi o parnici za naknadu štete nastale na radu ili u vezi rada, za što je nadležan ovaj sud te je tužiteljica radnica koja se ozlijedila na radu, pri čemu nije od značaja što II tuženik nije poslodavac, već njegov osiguravatelj tj. ne postoji propis koji bi u takvim slučajevima određivao stvarnu nadležnost drugog suda, tim više što se, neovisno o sudu koji provodi postupak, primjenjuju identični propisi, ovaj sud smatra da se u konkretnom slučaju radi o radnom sporu sukladno članku 34. ZPP-a zbog čega je sud odbio prigovor tuženika o stvarnoj nenadležnosti ovog suda. Ovdje valja navesti da je takav stav zauzet i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: Gr1 404/2021-2 od 7. ožujka 2022.

10. Iz Prijave o ozljedi na radu od 12. travnja 2018. razvidno je da je tužiteljici … zadobivena ozljeda (datum nastanka ozljede …), pod šifrom S16, S52.2 i S60 priznata ozljedom na radu od strane Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje što je ovjereno pečatom navedene javne ustanove i potpisom ovlaštene osobe. Dakle, zadobivena ozljeda priznata je tužiteljici od strane ovlaštenog tijela kao ozljeda na radu, u smislu čl. 66. toč. 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (NN 80/13, 137/13), kao i sva prava koja s tim i vezi ima. Navedena isprava predstavlja javnu ispravu, u smislu odredbe čl. 230. st. 1. ZPP-a, pa sadrži u sebi presumpciju istinitosti. Iz navedene prijave je razvidno da je ozljeda tužiteljici nastala za vrijeme radnog procesa kontrole voznih karata putnika a sve uslijed naglog kočenja vozača tramvaja te da je tiskanicu prijave ozlijede na radu popunio D.G., samostalni referent zaštite na radu kod I tuženika.

11. Iz Izvješća i prometnoj nesreći i šteti od …. proizlazi da je izvješće ispunio vozač Z.B. u svezi događaja od ... u … h u tramvaju na liniji broj …, raskrižje ulica N. i

O. te da je vozač tramvaja

dao izjavu da mu se za vrijeme trajanje njegove službe nitko nije obratio da je pao i da se ozlijedio u tramvaju

12. Iz priloženih računa proizlazi da je tužiteljica povodom štetnog događaja snosila troškove liječenja za pruženu medicinsku pomoć.

13. Iz izvješća o privremenoj nesposobnosti/spriječenosti za rad (stranica 92-103 spisa), proizlazi da se tužiteljica zbog posljedica štetnog događaja od ... do ... nalazila na bolovanju. Iz kartica primanja (stranica 73-75 spisa) proizlaze iznosi prosječnih mjesečnih primanja koje je tužiteljica primala prije štetnog događaja, dok iz obračunske liste za ožujka 2019. proizlazi iznos koji je tužiteljica primila na ime naknade plaće.

14. U odnosu na dinamiku nastanka štetnog događaja izveden je dokaz saslušanjem tužiteljice i svjedoka.

15. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz tužiteljice (stranica 148-150 spisa), jer je ista iskazivala objektivno, jasno i logično te je njen iskaz suglasan dokumentaciji priloženoj spisu. Naime, iz iskaza tužiteljice proizlazi da je do njenog ozljeđivanja došlo prilikom obavljanja redovite radne operacije radnika koji radi na radnom mjestu kontrolora putnih karata putnika u tramvaju, prilikom koje radne operacije je tužiteljica postupala na do tada uobičajeni način. Tužiteljica je obavljala radnu operaciju svog radnog mjesta, odnosno kontrolirala je putne karte putnika, držeći pri tome u lijevoj ruci uređaj za kontrolu karata, a desnom rukom pridržavajući se za rukohvat, s tim da je predmetnu radnu operaciju obavljala za vrijeme kretanja tramvaja, što je uobičajeno te je u jednom trenutku vozač tramvaja naglo zakočio jer je ispred tramvaja izletjelo vozilo, uslijed čega su tužiteljica, kao i svi putnici koji su stajali na nogama, pali na pod, s tim da je tužiteljica pala na mušku osobu koja se nalazila ispred nje i koji je također pao na pod, a tužiteljica je pala na njega i pri padu se desnom rukom primila za pod. Iz iskaza tužiteljice kao nesporno proizlazi da je obavljala poslove svog radnog mjesta uobičajenom metodom i da je uključila svu dužnu pažnju prilikom obavljanja redovnih radnih zadataka.

16. Iskaz tužiteljice u cijelosti je podudaran iskazu svjedokinje D.S. (stranica 145-147 spsia), koja je bila neposredni očevidac štetnog događaja te kojoj je sud povjerovao u cijelosti, jer je iskazivala objektivno, jasno, logično i suglasno iskazu tužiteljice te njen iskaz, kao i prihvaćeni iskaz tužiteljice niti jednim drugim dokazom nisu dovedeni u pitanje. Naime, i iz iskaza navedene svjedokinje, kojeg sud u cijelosti prihvaća, jasno proizlazi da je vozač tramvaja za vrijeme vožnje naglo zakočio jer je ispred tramvaja izletjelo vozilo koje se pokušavalo parkirati te su svi putnici koji su stajali na nogama, pa tako i ona, kao i tužiteljica, popadali na pod. Iz iskaza tužiteljice i svjedokinje D.S., koji su u bitnim dijelovima podudarni te koje sud u cijelosti prihvaća, ovaj sud je utvrdio da je tužiteljica obavljala poslove svog radnog mjesta uobičajenom metodom i da je uključila svu dužnu pažnju prilikom obavljanja radnih zadataka.

17. Tužiteljica i svjedokinja D.S. su suglasno iskazale da se štetni događaj dogodio u blizini zadnje stanice linije te da je tužiteljica nakon što je izašla iz tramvaja i otišla do toaleta tek tada primijetila da joj je zglob desne ruke otekao i potom zatražila pomoć. Tužiteljica i svjedokinja su suglasno iskazale da je u trenutku kada je tužiteljica primijetila da joj je ruka počela oticati vozač tramvaja u kojem se dogodio štetni događaj tada već krenuo dalje s vožnjom prema svom rasporedu. Stoga je sud Izvješće vozača o prometnoj nesreći i šteti koji sadrži izjavu vozača tramvaja Z.B. u kojoj navodi da mu se ... za vrijeme trajanja službe nije nitko obratio da je pao i da se ozlijedio ocijenio irelevantnim za pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja. Pri time se posebno napominje da se štetni događaj dogodio ..., a da je vozač tramvaja svoju izjavu dao tek ..., dakle nakon šest mjeseci od nastanka štetnog događaja i nakon što je tužiteljici već priznata nastala ozljeda, ozljedom na radu od strane nadležnog tijela osiguranja.

18. Iskaz svjedoka Z.B., koji je iskazao da se ne sjeća je li na dan kada se dogodio štetni događaj za vrijeme vožnje morao nenadano zaustaviti kretanje tramvaja te da se ne sjeća je li se toga dana dogodio nekakav izvanredni događaj jer se u prometu svakodnevno događaju izvanredne situacije, sud nije posebno cijenio.

19. Temeljem odredbe čl. 111. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“, broj: 93/14, 127/17, 98/19, dalje: ZR) poslodavac je dužan naknaditi štetu koju radnik pretrpi na radu i u svezi s radom po općim propisima obveznog prava.

20. Sukladno odredbi čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“ broj: 71/14, 118/14, 154/14, 94/18) ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovora po načelu objektivne odgovornosti. Sukladno odredbi stavka 2. istog članka poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći unatoč provedenoj zaštiti na radu. I tuženik tijekom postupka ističe da je šteta tužiteljici nastala krajnjom nepažnjom tužiteljice i stavlja prigovor isključive odgovornosti tužiteljice koja se prilikom obavljanja svog posla nije pravilno držala za rukohvat u tramvaju te je na taj način pridonijela nastanku štetnog događaja. Međutim, kao što proizlazi iz odredbe čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu tuženik kao poslodavac je odgovoran za štetu po načelu objektivne odgovornosti. Jedini način da se tuženik oslobodi odgovornosti u ovom slučaju je ako dokaže da je šteta nastala uslijed namjere ili krajnje nepažnje radnika ili treće osobe, na koje djelovanje poslodavac unatoč njegovoj dužnoj pažnji nije mogao utjecati. Okolnost naglog zaustavljanja tramvaja uslijed činjenice što je ispred tramvaja izletjelo vozilo, zbog čega je vozač tramvaja naglo zakočio, a zbog čega su sve osobe koje su stajale na nogama u tramvaju pale na pod pa tako i tužiteljica, ne može se podvesti pod namjeru ili krajnju nepažnje radnika na koje poslodavac nije mogao utjecati, jer je tijekom postupka, iz iskaza tužiteljice i svjedokinje S., koje je sud u cijelosti prihvatio, nesporno utvrđeno da se tužiteljica za vrijeme kretanja tramvaja pridržavala jednom rukom za rukohvat a u drugoj je držala uređaj za kontrolu karata. Stoga, šteta nije nastala krivnjom tužiteljice, jer je sud utvrdio da je tužiteljica postupala na uobičajen način i u trenutku dok je obavljala redovan rad svog radnog mjesta kontrolorke karata.

21. Dakle, ocjenjujući pitanje odgovornosti za štetu, ovaj sud utvrđuje postojanje cjelovite odgovornosti I tuženika jer nastanak štete nije skrivila tužiteljica i ne postoje niti drugu razlozi koji bi u smislu odredbi čl. 1067. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, dalje: ZOO) I tuženika oslobodili od odgovornosti pa u konkretnom slučaju I tuženik kao poslodavac, odgovara tužiteljici kao posloprimcu za štetu prouzročenu povredom na radu, a samim time i II tuženik kao osiguravatelj poslodavca tužiteljice.

22. Stoga je sud je iz svih provedenih dokaza nedvojbeno utvrdio da se štetni događaj zaista dogodio i to upravo na način opisan u tužbi te je u tom smislu navode I tuženika kojima isti osporava da se štetni događaj uopće dogodio ocijenio neosnovanima i paušalno iznesenima.

23. Nadalje, nije sporno da II tuženik ima sa I tuženikom sklopljenu policu osiguranja od opće odgovornosti prema djelatnicima, stoga je i II tuženik odgovoran sukladno odredbi čl. 964. i čl. 965. ZOO-a.

24. Također, ne mogu se prihvatiti niti navodi II tuženika da Uvjeti osiguranja (čl. 4. st. 4.) ne pokrivaju slučajeve vezane za posjedovanje ili korištenje motornih vozila, budući da je utvrđeno da do štetnog događaja nije došlo prilikom korištenja motornog vozila, već zbog pada tužiteljice na pod tramvaja uslijed činjenice naglog zaustavljanja tramvaja od strane vozača tramvaja, a kakve događaje uvjeti osiguranja ne isključuju.

24.1. Naime, suprotno navodima II tuženika u konkretnom slučaju nisu se ispunile pretpostavke čl. 4. st. 4. Uvjeta za osiguranje od izvanugovorne (javne) odgovornosti (dalje Uvjeti) II tuženika prema kojoj odredbi se osiguranje ne odnosi na odgovornost za štete iz posjedovanja ili korištenja plovila, letjelica, motornih vozila i drugih vozila na motorni pogon (samohodnih radnih strojeva, radnih vozila i ostalih vozila) te da je odgovornost za štete koju pričine takva vozila dok obavljaju radnu funkciju pokrivena ugovorom o osiguranju samo ako je to posebno ugovoreno.

24.2. U konkretnom slučaju tužiteljica je stradala kao zaposlenik I-tuženika i to za vrijeme obavljanja redovnog posla iz čega je razvidno kako je šteta nastala uslijed obavljanja registrirane djelatnosti I-tuženika, i to za vrijeme dok je ista vršila kontrolu voznih karata putnika u tramvaju. Suprotno navodima II-tuženika, isključenje nije ugovoreno policom jer su u polici navedeni samo pojedini subordinirani pojmovi motornih vozila, poimence radni stroj i radno vozilo, ali ne i tramvaj. Time se dolazi do zaključka da je u konkretnom slučaju ipak nastupio rizik koji je pokriven policom osiguranja. Dakle, u konkretnom slučaju ne može se primijeniti čl.4. Uvjeta na koju se pozva II-tuženik, obzirom da šteta koja je nastala u tramvaju kojim nije upravljala tužiteljica nije isključena od pokrića police koju je I-tuženik kao poslodavac imao zaključenu s II-tuženikom.

25. Na taj način je utvrđena odgovornost I i II tuženika za naknadu štete tužiteljici te se u smislu navedenog u daljnjem tijeku postupka utvrđivala i visina nastale štete.

26. U cilju utvrđivanja visine nastale štete, provedena su medicinska vještačenja po stalnom sudskom vještaku za kirurgiju prof.dr.sc. I.S. te po stalnom sudskom vještaku za medicinu rada prof.dr.sc. A.H.-R. te financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku za knjigovodstvena, računovodstvena i financijska vještačenja R.v. d.o.o.

27. Sud je u cijelosti prihvatio nalaze i mišljenja svih vještaka u ovom postupku i to vještaka dr. S., vještakinje dr. H.-R. i vještaka R.v. d.o.o. ocijenivši iste vjerodostojnim jer su dani stručno, razumljivo i objektivno i u skladu sa pravilima struke.

28. Iz nalaza i mišljenja vještaka prof.dr.sc. I.S. od 1. lipnja 2020. proizlazi da je tužiteljica prema medicinskoj dokumentaciji u štetnom događaju ... zadobila trzajnu ozljedu vrata, natučenje desnog ručnog zgloba, prijelom perastog nastavka desne palčane kosti u području ručnog zgloba te natučenje lijevog koljena. Ove su joj ozljede utvrđene na dan štetnog događaja. Na inicijalnom pregledu joj je postavljena sumnja na prijelom u području desnog ručnog zgloba, što je kasnijim pregledom i RTG snimanjem (...) i potvrđeno. Zbog prijeloma u području desnog ručnog zgloba provela je liječenje imobilizacijom i fizikalnom terapijom. Zbog trzajne ozljede vrata nosila je imobilizaciju 2 tjedna.

Relevantno za davanje mišljenja u ovom predmetu su podaci u njenoj medicinskoj dokumentaciji iz koje je vidljivo da je tužiteljica i prije ovog događaja imala tegoba s kralježnicom (vratnom i slabinskom) te provodila liječenje zbog tih tegoba. Evidentno je da je tužiteljica zadobila trzajnu ozljedu vrata na već ranije oštećenu kralježnicu što je utjecalo na bolove, strah i potrebu za tuđom pomoći. Prema medicinskoj dokumentaciji trzajna ozljeda vrata nije bila takve težine da dovodi do trajnih posljedica. Liječenje fizikalnom terapijom zbog prijeloma u području desnog ručnog zgloba je potrajalo izuzetno dugo točnije do siječnja ... Tada se i liječenje smatra okončanim. Po završenom liječenu zaostale su trajne posljedice koje se očituju bolovima u desnom ručnom zglobu, smanjenjem kretnji desnog ručnog zgloba blažeg stupnja, slabijom funkcijom (stiskom) šake i blažim deformitetom stražnje strane donjeg dijela podlaktice tj otokom tzv. dorzalne strane desnog ručnog zgloba. Temeljem priložene medicinske dokumentacije i pregleda tužiteljice drži da ozljede koje je zadobila u ovom događaju smanjuju njenu životnu aktivnost u omjeru od 6% - 7%. Strah tzv. primarni u trenutku ugroženosti i istovremenog tjelesnog ozljeđivanja je bio intenzivan i kratkotrajan. Tzv. sekundarni strah kao posljedica tjelesne ozljede jakog intenziteta je mogla imati oko 3 dana, srednjeg oko 15 dana i manjeg oko mjesec dana. Povremeni strah u obliku brige za zdravlje je potrajao 3 mjeseca. Bol jakog intenziteta je mogla imati do 5-6 dana, srednjeg oko 15 dana, a manjeg još do 6 tjedna. Povremena bol ulazi u smanjenje životne aktivnosti. Tuđa pomoć joj je bila potrebna u trajanju od 4 tjedna 4 h na dan zbog nemogućnosti služenja desnom rukom koja joj je dominantna ruka zbog nošenja imobilizacije (prva dva tjedna je imala i imobilizaciju vrata). Potom je trebala još pomoć u trajanju od dva mjeseca 3 puta tjedno po 2 h zbog otežanog služenja desnom rukom. Naruženje zbog izgleda tj otoka dorzalne strane ručnog zgloba je blagog stupnja. Vezano za upit o troškovima liječenja navodi da računi na listovima 55, 56, 57, 61, 64, 67, 68 se zasigurno mogu dovesti u uzročnu vezu s liječenjem zbog ozljeda u štetnom događaju. Na listu 59 prvi račun od 375 kn se odnosi na fizikalnu terapiju koja se može dovesti u vezu s ovim događajem dok račun za lijek ispod nije u svezi sa štetnim događajem. Ono što sigurno nije vezano za predmetni događaj je i račun na listu 65 spisa te listu 72 spisa. Ostali računi (participacije) liječnika obiteljske medicine i fizijatra se mogu dovesti u vezu s liječenjem ozljeda u ovom događaju.

29. Tužiteljica nije imala primjedbe na zaprimljeni nalaz i mišljenje vještaka dr. S., kao ni I tuženik, dok se II tuženik nije posebno očitovao na zaprimljeni nalaz i mišljenje vještaka.

30. Na temelju provedenog medicinskog vještačenja po vještaku dr. S. sud je utvrdio kako je tužiteljici u predmetnom štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti, i to pravo na tjelesno i duševno zdravlje, sukladno odredbi čl. 19. st. 2. ZOO, čime joj je prouzročena neimovinska šteta iz čl. 1046. ZOO-a, a utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosudu pravične novčane naknade sukladno odredbi čl. 1100. st. 1. ZOO-a. Naime, u ovoj pravnoj stvari došlo je do kumulacije nekoliko povreda prava osobnosti (prava na tjelesno i duševno zdravlje), a obzirom na činjenicu povezanosti (isprepletenosti) oblika tih povreda sud smatra da je opravdano dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve povrede. Pri tome je sud uzeo u obzir i odredbu čl. 1100. st. 2. ZOO-a koja propisuje da će sud pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. Ovaj sud se pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade vodio i novim Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 15. lipnja 2021.

31. Odlučujući o visini pravične novčane naknade sa osnove neimovinske štete sud je prije svega uzeo navedene i obrazložene kvalifikatorne okolnosti i to: pretrpljeni primarni strah jakog intenziteta u trenutku ozljeđivanja, a u daljnjem tijeku pretrpljeni sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju oko 3 dana, srednjeg u trajanju od 15 dana i manjeg intenziteta u trajanju od daljnjih 30 dana, fizičke bolove jakog intenziteta koje je tužiteljica trpjela u trajanju od 5-6 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 15 dana te manjeg intenziteta u trajanju od još 6 tjedana, smanjenu životnu i radnu aktivnosti u opsegu od 6-7%% te naruženje u lakom stupnju, a koje sve okolnosti zajedno, uslijed činjenice da su kod tužiteljice zaostale trajne posljedice koje se očituju smanjenjem kretnji desnog ručnog zgloba blažeg stupnja, slabiji stisak šake, kao i blaži deformitet stražnje strane donjeg dijela podlaktice, da je tužiteljica koristila lijekove, da se tužiteljica ozlijedila u životnoj dobi od … godine, da je tužiteljica bila podvrgnuta RTG snimanjima te joj je dominantna desna ruka bila imobilizirana mjesec dana, kao i da je tužiteljica provodila dugotrajnu višekratnu fizikalnu terapiju te i dalje trpi bolove, opravdavaju pravo tužiteljice na pravičnu novčanu naknadu za ovaj vid štete, u ukupnom iznosu od 5.043,47 eura/ 38.000,00 kn.

32. Na temelju odredbe čl. 1095. st. 1. ZOO-a tužiteljici za potrebe tuđe pomoći i njege također pripada pravična novčana naknada.

32.1. Prema nalazu i mišljenju vještaka, tuđa pomoć i njega tužiteljici je bila potrebna u trajanju od 4 tjedna 4 sata na dan zbog nemogućnosti služenja desnom rukom, a potom još dva mjeseca tri puta tjedno po 2 sata zbog otežanog služenja desno rukom, dakle ukupno 160 sati. Stoga uzimajući u obzir da je prema prihvaćenom nalazu i mišljenju vještaka tužiteljici bilo potrebno 160 sati tuđe pomoći i njege tijekom liječenja, koju su tužiteljici pružali ukućani a budući se cijena sata tuđe pomoći i njege uzima u obzir sukladno mjesnim prilikama oštećenika, a tužiteljica prema podacima u spisu živi u D.B., sud je o istoj odlučio prema slobodnoj ocjeni sukladno odredbi čl. 223. ZPP-a u iznosu od 20,00 kn po satu, što za 160 sati iznosi ukupno iznosi ukupno 424,71 eura/ 3.200,00 kn.

33. Slijedom navedenog, a u smislu odredbe čl. 1100. ZOO u vezi čl. 111. st. 1. ZR, sud je tužiteljici na ime neimovinske štete dosudio iznos od 5.043,47 eura/ 38.000,00 kn te na ime imovinske štete za tuđu pomoć i njegu zatraženi iznos od 424,71 eura/ 3.200,00 kn, što ukupno iznosi 5.468,18 eura/ 41.200,00 kn. Stoga je tužiteljica odbijena sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 265,45 eura/ 2.000,00 kn kojeg potražuje na ime neimovinske štete i pripadajućim zateznim kamatama na taj iznos.

34. Zahtjev tužiteljice koji se odnosi na isplatu zatezne kamate na dosuđeni iznos neimovinske i imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege temelji se na odredbi čl. 1103. ZOO-a koja propisuje da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga pa stoga tužiteljica osnovano potražuje zakonsku kamatu na dosuđeni iznos neimovinske i imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege počevši od …. pa do isplate, obzirom da je uvidom u spis utvrđeno da je … tužiteljica podnijela II tuženiku odštetni zahtjev. Visina stope zatezne kamate određena je sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a koje je propisana za ostale odnose.

35. U odnosu na navode I i II tuženika o tijeku zatezne kamate sukladno novim Orijentacijskim kriterijima i konačno postavljenom tuženom zahtjevu, valja istaknuti da su neosnovani jer je tužiteljica u odštetnom zahtjevu te tijekom postupka navela sve odlučne činjenice i dostavila svu dokumentaciju temeljem koje su tuženici mogli izvršiti isplatu u svakom pojedinom trenutku. Kako nisu, to kamata teče kako je prethodno navedeno u presudi.

36. Nadalje, tužiteljica je radi zadobivene ozljede na radu snosila troškove liječenja za što potražuje naknadu štete u ukupnom iznosu od 1.883,,40 kn, koji iznos predstavlja zbroj svih iznosa sa računa sa stranice 55, 56, 57, 58, prvi račun na stranici 59, 60, 61, 62, 63, 64, 66, 67, 68, 69, 70, 71, a koji se odnose na participacije – sudjelovanje u troškovima zdravstvene zaštite, kao i računi fizijatra te koji računi prema prihvaćenom nalazu i mišljenju vještaka dr. S. se mogu dovesti u uzročnu vezu s liječenjem tužiteljice zbog ozljeda u predmetnom štetnom događaju.

36.1. Odredbom čl. 1095. st.1. ZOO-a je propisano da tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi. Obzirom da je tijekom postupka nedvojbeno utvrđeno da je zbog štetnog događaja, za čiji nastanak je nedvojbeno utvrđena odgovornost I i II tuženika, nastalo umanjenje na imovini tužiteljice u vidu plaćanja računa za troškove liječenja to su tuženici ujedno odgovorni za naknadu imovinske štete tužiteljici na ime troškova liječenja. Slijedom navedenog, sud je tužiteljici na ime naknade imovinske štete za troškova liječenja dosudio zatraženi iznos od 249,97 eura/ 1.883,40 kn.

37. Zahtjev tužiteljice koji se odnosi na isplatu zatezne kamate na dosuđenu imovinsku štetu na ime troškova liječenja temelji se na odredbi čl. 1086. ZOO-a koja propisuje da se obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete pa stoga tužiteljica osnovano potražuje zakonsku kamatu na iznos imovinske štete na ime troškova liječenja počevši od …. pa do isplate, obzirom da je uvidom u spis utvrđeno da je to dan plaćanja zadnjeg računa.

38. Obzirom da je tijekom postupka bila sporna uzročno-posljedična veza između zadobivene ozljede na radu u događaju od ... i bolovanja tužiteljice na prijedlog stranaka provedeno je medicinsko vještačenje po vještaku medicine rada prim. dr sc. A.H.-R.

38.1. Iz nalaza i mišljenja vještaka dr. A.H.-R. od 15. ožujka 2021. proizlazi da je vještačenjem na osnovu dostupne dokumentacije iz spisa i zdravstvenog pregleda vidljivo da je bolovanje tužiteljice od …. do …. uzročno posljedično vezano za predmetni štetni događaj. Vještak utvrđuje kako je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju zadobila trzajnu povredu vrata, natučenje lijevog koljena i prijelom stiloidonog nastavka desne palčane kosti i da je nakon faze mirovanja i imobilizacije ručnog zgloba i okovratnika upućena na fizikalnu terapiju, da je zadnji ciklus terapija započeo … te kirurška kontrola od …. predstavlja završetak liječenja te da je stoga dužinu bolovanja odredila potreba liječenja desnog ručnog zgloba koja je završila ...

39. Tužiteljica i I tuženik nisu imali primjedbe na zaprimljeni nalaz i mišljenje dok se II tuženik nije posebno očitovao na zaprimljeni nalaz i mišljenje.

40. Stoga kako iz prihvaćenog nalaza i mišljenja vještaka dr. A.H.-R. nedvojbeno proizlazi da je bolovanje tužiteljice koje je trajalo od ... do ... u uzročnoj posljedičnoj vezi sa zadobivenom ozljedom na radu to tuženici neosnovano osporavaju uzročno posljedičnu vezu između predmetnog štetnog događaja i zahtjeva tužiteljice za naknadom izgubljene dobiti koju je imala zbog vremena provedenog na bolovanju.

41. Stoga, obzirom da su tuženici odgovorni za štetu koju je tužiteljica pretrpjela u utuženom štetnom događaju, prema mišljenju ovog suda, tuženici su dužni tužiteljici nadoknaditi štetu koju tužiteljica trpi uslijed isplate umanjene naknade za bolovanje. Naime, da nije bilo štetnog događaja, tužiteljica bi u utuženom razdoblju radila i primala bi osnovnu plaću i povećanu plaću uvećanu za propisane dodatke na osnovnu plaću za teške uvjete rada, za rad u dvije smjene, rad subotom, nedjeljom, rad blagdanima, kao i stalni dodatak, a sve temeljem Temeljnog kolektivnog ugovora za radnike u trgovačkim društvima u vlasništvu Grada Z. iz veljače 2002 i njegovim Dodacima, pa ne bi trpjela štetu. Obveza tuženika da tužiteljici isplati razliku između isplaćene naknade za bolovanje i naknade plaće temelji se na odredbi članka 111. st.1. ZR-a i čl. 1095. st.1. ZOO-a, kojim je propisano da tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja. S obzirom da je nesporno da je tužiteljičino bolovanje posljedica ozljede na radu, šteta koju tužiteljica trpi uslijed isplate umanjene naknade za bolovanje, predstavlja štetu u vezi s radom, u smislu članka 111. ZR-a. Također je potrebno napomenuti da čak i da je tužiteljici bio isplaćen 100% iznos osnovne plaće isto ne umanjuje pravo tužiteljice na naknadu plaće u iznosu za koji je njezina očekivana plaća umanjena, odnosno tužiteljica ima pravo i na očekivana uvećanja i dodatke.

42. Radi utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva s osnove izgubljene zarade provedeno je financijsko knjigovodstveno vještačenje po R.v. d.o.o.

42.1. Iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka od 26. siječnja 2022. proizlazi da je vještak mišljenja da razlika između neto plaća koje bi tužiteljici bile isplaćene da nije došlo do predmetnog štetnog događaja i primljenih naknada za bolovanje, u razdoblju od ... do ..., ukupno iznosi 1.608,76 kn, a pojedini mjesečni iznosi neto razlika dani su u stupcu 'i' Tabele 1 iz nalaza, dok neisplaćeni obvezni doprinosi iz plaća iznose ukupno 19.076,00 kn (stupac 'e' Tabele 1 osnovnog nalaza), a neisplaćeni porezi i prirezi iznose ukupno 3.815,20 kn (stupac 'f' Tabele 1 osnovnog nalaza). Dospijeće svakog pojedinog iznosa je do 15. -og u mjesecu

43. Tužiteljica je iznijela prigovore na nalaz i mišljenje vještaka te se vještak podneskom od 25. travnja 2022. očitovao na njene prigovore navodeći da je izgubljena zarada iskazana u neto iznosu, jer izračuni razlika primanja u situacijama kada se ostvaruje nekakvo neto primanje (tužiteljica je primala neto naknadu za bolovanje na teret HZZO), mogu se napraviti isključivo na način da se pretpostavljeni neto iznos uspoređuje s isplaćenim neto iznosom, jer bi svaka druga razlika bila temeljena na međusobno neusporedivim iznosima. Nadalje, upravo iz razloga jer se radi o radnom sporu, a tužiteljica ima pravo na uplatu obveznih doprinosa s osnova mirovinskog osiguranja, vještak je iskazao potencijalnu bruto plaću s iznosima pripadajućih obveznih doprinosa (19.076,00 kn) te poreza i prireza (3.815,20) koji su neisplaćeni, a čija isplata ide na teret poslodavca. Navedeno, osim što je iskazano u tabelarnom pregledu (Tabela 1 nalaza), vještak je istaknuo i u mišljenju. U odnosu na daljnje prigovore vještak navodi da je za prosinac 2017. naveo kako je tužiteljica ostvarila bruto plaću u iznosu od 7.860,11 kn, dok iz obračunskih lista plaća tužiteljice proizlazi da je ista ostvarila bruto plaću u iznosu od 8.289,14 kn. Ponovnim uvidom u karticu primanja, vještak je utvrdio kako je točno naveo ostvarenu bruto plaću tužiteljice za prosinac 2017. u iznosu od 7.860,11 kn. U danom nalazu i mišljenju, navedeno je da su od tuženika pribavljene liste plaća tužiteljice za razdoblje od prosinca 2017. do veljače 2019. koje su dostavljene uz nalaz i mišljenje, a iz kojih su razvidne bruto plaće koje je tužiteljica ostvarila, a koje su specificirane u danom nalazu i mišljenju. Nadalje, iz kartice primanja, koja se nalazi na listu 73. spisa, točno je da je pod nazivom „vrsta primanja“ naveden prosinac 2017. (2017/12) te da je tužiteljici isplaćena bruto plaća u iznosu od 8.289,14 kn. Međutim, usporedbom s obračunskom listom plaće za prosinac 2017. vještak je utvrdio da je na kartici primanja pogrešno napisan mjesec isplate 2017/12, umjesto 2017/11, jer se osim datuma isplate i svi ostali elementi isplate razlikuju (broj sati redovnog rada, rad u smjeni, stalni dodatak). Iznos od 8.289,14 kn isplaćen je za studeni 2017., a isplata je izvršena 8. prosinca 2017., što također upućuje da se radi o isplati za studeni, a ne prosinac 2017., dok je isplata za prosinac 2017. izvršena 8. siječnja 2018. Nadalje, da se radi o isplati za studeni 2017. u iznosu od 8.289,14 kn, također je razvidno iz fonda sati. U prosincu fond sati iznosio je 168, a u studenom 176 sati. Slijedom svega iznesenoga, vještak u cijelosti ostaje pri danom nalazu i mišljenju.

44. Tužiteljica nije imala daljnje primjedbe na zaprimljeni nalaz i mišljenje financijskog vještaka te je sukladno istom u konačnici uredila svoj tužbeni zahtjev podneskom od 17. svibnja 2022., a kojim potražuje na ime izgubljene zarade ukupan iznos od 23.825,44 kn, razvrstan na pojedinačne mjesečne iznose, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. u mjesecu za prethodni mjesec.

45. I tuženik se na zaprimljeni nalaz i mišljenje financijskog vještaka očitovao da nema primjedbi kako na osnovni nalaz i mišljenje tako ni na dopunsko očitovanje vještaka.

46. II tuženik se nije posebno očitovao na zaprimljeni nalaz i mišljenje financijskog vještaka, dok je na glavnoj raspravi održanoj 16. siječnja 2023. naveo da nema primjedbi na matematički izračun financijskog vještaka kao i na njegovo dodatno očitovanje.

47. Sud je stava da se tek isplatom razlike plaće u bruto iznosu ostvaruje pravo na potpunu naknadu štete u smislu odredbe čl. 1090. ZOO-a, koji propisuje da je odgovorna osoba dužna uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala. Plaćom se prema odredbi čl. 92. st. 4. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19) smatra plaćom u bruto iznosu, slijedom čega je imovina koju radnik stječe radom bruto plaća radnika koja se sastoji od neto iznosa koji se isplaćuje radniku, doprinosa iz plaće, poreza na dohodak i prirezu poreza na dohodak, čime u konkretnom slučaju šteta koju tužiteljica pretrpi iznosi onoliko koliko je njena imovina mogla biti povećana da nije bilo štetnog događaja. Nadalje, odredbom iz čl.19. st.1. Zakona o doprinosima je propisano kako je za osiguranika po osnovi radnog odnosa, obveznik doprinosa iz osnovice sam osiguranik - radnik. Slijedom navedenog, sud je tužiteljici na ime izgubljene zarade, sukladno nalazu i mišljenju financijskog vještaka dosudio ukupan iznos od 3.162,18 eura/ 23.825,44 kn, razvrstan na pojedinačne mjesečne iznose kao u izreci ove odluke. Na dosuđene iznose na ime izgubljene zarade tužiteljica ostvaruje pravo na zakonske zatezne kamate sukladno odredbi čl. 29. ZOO-a koje teku od 15-og u mjesecu sukladno čl. 93. st. 1. ZR-a.

48. Tužiteljica je podneskom od 18. lipnja 2020. postavila tužbeni zahtjev sukladno pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. ožujka 2020., a kojim su povišeni kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete sukladno odredbi čl. 190. i 191. ZPP-a te je u konačnici podneskom od 17. svibnja 2022., nakon provedenih vještačenja, postavila konačni tužbeni zahtjev u ovom predmetu.

49. Tuženici su se usprotivili preinaci tužbenog zahtjeva, navodeći da prigovaraju i zatraženom tijeku zakonske zatezne kamate, kako u odnosu na ranije postavljeni tužbeni zahtjev, tako i u odnosu na povećani tužbeni zahtjev. Tuženici nadalje upućuju na činjenicu da je u predmetnom postupku zaključen prethodni postupak, slijedom čega primjenom odredbi procesnog prava kao i zakonom propisanih pretpostavki za nastanak štete nema osnove za preinaku, povećanje odnosno postavljanje novog tužbenog zahtjeva. Ističu da kriteriji VSRH o utvrđivanju visine naknade neimovinske štete nisu okolnost o kojoj sud vodi računa prilikom odmjeravanja naknade, pa samim time nije ni okolnost koja bi utjecala na mogućnost tužiteljice na preinaku svog tužbenog zahtjeva. Podredno tuženici se protive zatraženom tijeku zakonskih zateznih kamata naročito u dijelu povećanja tužbenog zahtjeva, budući su Orijentacijski kriteriji VSRH doneseni na sjednici Građanskog odjela VSRH održanoj 5. ožujka 2020. i 15.lipnja 2020., pa prije donošenja istih tuženici nisu mogli pasti u zakašnjenje.

50. Obzirom je tužiteljica nakon provedenih medicinskih vještačenja te financijskog vještačenja (koje je predložila prije zaključenja prethodnog postupka) tužbeni zahtjev uskladila sa nalazima i mišljenjima vještaka i zatražila je iznos koji je viši od onog kojeg je postavila u tužbi, sud smatra da je sukladno odredbi čl. 39. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a (NN 70/19) takva preinaka dopuštena s obzirom da je predmetna preinaka (povećanje tužbenog zahtjeva) bila svrsishodna te nije dovela do odugovlačenja postupka ili povećanja troškova istog te se ne može smatrati da je do iste došlo krivnjom tužiteljice. Naime, navedenom odredbom je u čl. 190. dodan novi st. 2. kojim je propisano je da iznimno od odredbe st. 1. ovog članka, tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka, dok je u čl. 117. st. 2. istog Zakona određeno da će se odredba čl. 39. cit. Zakona primjenjivati na sve postupke u tijeku. Stoga, obzirom da su se ispunile pretpostavke za primjenu navedene odredbe, sud je dopustio preinaku tužbe učinjenu podneskom tužiteljice 17. svibnja 2022.

50.1. Također valja navesti da je Vrhovni sud Republike Hrvatske na drugoj sjednici Građanskog odjela održanoj 5. ožujka i 15. lipnja 2020. zauzeo pravno shvaćanje prema kojem se Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete VSRH od 29. studenog 2002. u primjeni Zakona o obveznim odnosima mijenjaju na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) povećavaju za 50%, a navedeni kriteriji i tako povećani iznosi primjenjivat će se kada sudovi odlučuju o visini pravične novčane naknade neimovinske štete u slučaju povrede osobnosti, i na obvezne odnose nastale nakon 1. siječnja 2006. i stupanja na snagu ZOO/05. Kako je citirano pravno shvaćanje doneseno nakon zaključenja prethodnog postupka u ovom postupku i kako je predmetni obvezni odnos nastao nakon 1. siječnja 2006., to se radi o okolnosti koja je nastala nakon podnošenja tužbe, pa se i iz tog razloga tuženici takvoj preinaci ne mogu protiviti (čl. 191. st. 2. ZPP-a). Također valja navesti da su u pravu tuženici kada tvrde da se ne radi o pukoj matematičkoj formuli i da se treba voditi računa o svim okolnostima slučaja, ali sud ističe da se radi upravo o tome da su citirani kriteriji „orijentacijski“, a ne matematička formula te sud vodi računa o okolnostima svakog slučaja.

51. Tužiteljica je u ovom postupka uspjela 100% u pogledu osnovanosti tužbenog zahtjeva, a 97,09 % u pogledu visine istog. S obzirom na kvalitativni i kvantitativni uspjeh tužiteljice u ovom sporu, sud je ocijenio da je tužiteljica uspjela u omjeru od 98,54 % odnosno da je tužiteljica uspjela u sporu u pretežitom dijelu.

52. Stoga se odluka o trošku temelji na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP-a u svezi s čl. 155. st. 1. ZPP-a, budući tužiteljica nije uspjela u postupku samo u razmjerno neznatnom dijelu svoga zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi. S obzirom da su tuženici izgubili parnicu dužni su tužiteljici solidarno naknaditi troškove parničnog postupka. Visina troška tužiteljice određena je sukladno odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22), budući da je tužiteljica zastupana po odvjetniku, a prema vrijednosti predmeta spora i konačno preciziranom tužbenom zahtjevu.

53. Tako je tužiteljici priznat trošak parničnog postupka i to za sastav odštetnog zahtjeva 100 bodova (Tbr. 28), za sastav tužbe 100 bodova (Tbr. 7.1.), za sastav podneska od 18. travnja 2019. 25 bodova (Tbr. 8.3), za zastupanje na ročištu održanom 6. lipnja 2019. 100 bodova (Tbr. 9.1), za zastupanje na ročištu održanom 17. rujna 2019. 100 bodova (Tbr. 9.1), za zastupanje na ročištu održanom 19. studenog 2019. 100 bodova (Tbr. 9.1), za sastav podneska od 23. siječnja 2020. 25 bodova (Tbr. 8.3), za sastav obrazloženog podneska od 18. lipnja 2020. 100 bodova (Tbr. 8.1), za sastav obrazloženog podneska kojim se očituje na nalaz i mišljenje vještaka od 14. srpnja 2020. 100 bodova (Tbr. 8.1), za zastupanje na ročištu održanom 1. prosinca 2020. 100 bodova (Tbr. 9.1), za sastav obrazloženog podneska kojim se očituje na nalaz i mišljenje vještaka od 2. travnja 2021. 100 bodova (Tbr. 8.1), za zastupanje na ročištu održanom 28. rujna 2021. 100 bodova (Tbr. 9.1), za sastav obrazloženog podneska kojim se očituje na nalaz i mišljenje vještaka od 11. veljače 2022. 100 bodova (Tbr. 8.1), za sastav podneska od 3. siječnja 2023. 25 bodova (Tbr. 8.3) te za zastupanje na ročištu održanom 16. siječnja 2023. 100 bodova (Tbr. 9.1 ), što ukupno iznosi 1275 bodova, odnosno 19.125,00 kn, koji trošak, uvećan za iznos PDV od 25% (4.781,25 kn) te za troškove vještačenja u ukupnom iznosu od 5.000,00 kn (1.500,00+1.500,00+2.000,00 kn), ukupno iznosi 28.906,25 kn, odnosno 3.836,52 eura, koji trošak su dužni platiti tuženici.

54. Na dosuđeni parnični trošak tužiteljici su dosuđene zakonske zatezne kamate tekuće od presuđenja do isplate temeljem članka 27. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a („Narodne novine“, broj 80/22), u visini određenoj člankom 29. stavak 2. ZOO-a.

55. Tužiteljici nije priznat trošak za sastav podneska od 5. prosinca 2019., kojim moli sud da ne odustane od provođenja medicinskog vještačenja te se obvezuje u daljnjem roku od 15 dana izvršiti uplatu predujma, budući da se takav podnesak ne smatra potrebnim za vođenje postupka u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a. Tužiteljici nije priznat trošak za sastav podnesaka od 23. prosinca 2019., 5. siječnja 2021. i 1. listopada 2021., a kojima obavještava sud o uplati predujmova potrebnih za provođenje vještačenja, jer isti nisu bili potrebni u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a, budući sud uvidom u službenu evidenciju ima mogućnost provjeriti uplaćene troškove. Tužiteljici nije priznat trošak za sastav podneska od 21. studenog 2020. i 25. studenog 2021. kojim se očituje na podneske I i II tuženika budući da se takvi podnesci ne smatraju potrebnim za vođenje postupka u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a. Tužiteljici nije priznat trošak za sastav obrazloženog podneska od 17. svibnja 2022. imajuću u vidu odredbu Tbr. 8/1 Tarife kojom je propisano da odvjetniku pripada nagrada za sastav obrazloženih podnesaka ali ne više od sveukupno četiri u prvostupanjskom postupku pa budući je tužiteljici priznata nagrada za sastav četiri obrazložena podneska kako je gore navedeno, to joj samim time sud nije priznao trošak na navedeni (peti) podnesak. Slijedom navedenog, zahtjev tužiteljice za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu preko dosuđenog je odbijen. 56. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude

U Zagrebu, 2. ožujka 2023.

Sutkinja:

Danijela Marotti Andrić, v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi pismeno, u 4 primjerka, putem ovog suda.

DNA:

1. punomoćniku tužiteljice

2. I-tuženiku

3. II-tuženiku, S-…