REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Kzz 5/2023-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Žarka Dundovića kao predsjednika vijeća te Dražena Tripala i Ratka Šćekića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Marijane Kutnjak-Ćaleta kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđenog M. F. i drugih zbog kaznenih djela iz članka 213. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08. i 57/11.; dalje: KZ/97.), odlučujući o zahtjevu za zaštitu zakonitosti Državnog odvjetništva Republike Hrvatske od 14. veljače 2023. broj KZZ-DO-87/2022, podignutom protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku od 27. travnja 2022. broj Kž-199/2021, u sjednici održanoj 1. ožujka 2023.,
p r e s u d i o j e :
Utvrđuje se da je zahtjev za zaštitu zakonitosti osnovan i da je presudom Županijskog suda u Dubrovniku od 27. travnja 2022. broj Kž-199/2021 povrijeđen kazneni zakon u odredbi članka 469. točke 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19.; dalje: ZKP/19.) u vezi s člankom 82. stavcima 1. i 3. i člankom 81. stavkom 3. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19.; dalje: KZ/11.) u korist optuženog M. F. i optužene N. F..
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Gospiću od 29. travnja 2021. broj K-82/2013-47 optuženi M. F. i optužena N. F. proglašeni su krivima svaki zbog počinjenja dva kaznena djela protiv braka, obitelji i mladeži, zapuštanja i zlostavljanja djeteta ili maloljetne osobe iz članka 213. stavka 2. KZ/97. Nakon što su svakome od optuženika za svako kazneno djelo iz članka 213. stavka 2. KZ/97., na temelju te zakonske odredbe, utvrđene pojedinačne kazne zatvora u trajanju od po osam mjeseci, svaki od optuženika je, uz primjenu članka 60. KZ/97., osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od po deset mjeseci time da je prema njima, na temelju članka 67. KZ/97. primijenjena uvjetna osuda kojom je određeno da se kazna zatvora neće izvršiti ako u roku od tri godine ne počine novo kazneno djelo. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi članka 145. stavaka 1. i 2. točaka 1. do 8. i stavka 3. ZKP/08.-19., optuženom M. F. i optuženoj N. F. naloženo je naknaditi troškove kaznenog postupka na način da je svaki od optuženika dužan naknaditi trošak u iznosu od po 5.057,50 kuna te paušalnu svotu u iznosu od po 1.000,00 kuna, u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.
1.1. Presudom Županijskog suda u Dubrovniku od 27. travnja 2022. broj Kž- 199/2021 prvostupanjska je presuda u povodu žalbi optuženika, a po službenoj dužnosti, preinačena na način da je, na temelju članka 452. točke 6. ZKP/08.-19., protiv oboje optuženika odbijena optužba (točka I. izreke). Uslijed te odluke, žalbe optuženika postale su bespredmetne (točka II. izreke), a na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08.-19. određeno je da troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točaka 1. do 5. ZKP/08.-19. te nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava (točka III. izreke).
2. Državno odvjetništvo Republike Hrvatske podnijelo je zahtjev za zaštitu zakonitosti (dalje: zahtjev) protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku od 27. travnja 2022. broj Kž-199/2021 zbog povrede kaznenog zakona iz članka 469. točke 3. ZKP/08.- 19. u vezi članka 82. stavaka 1. i 3. i članka 81. stavka 3. KZ/11., s prijedlogom Vrhovnom sudu Republike Hrvatske da donese presudu kojom se utvrđuje da je zahtjev osnovan i da je presudom Županijskog suda u Dubrovniku od 27. travnja 2022. broj Kž-199/2021 povrijeđen kazneni zakon u članku 469. točki 3. ZKP/08.-19. u vezi članka 82. stavaka 1. i 3. i članka 81. stavka 3. KZ/11. u korist osuđenog M. F. i osuđene N. F..
3. Zahtjev je osnovan.
4. Prvostupanjskom presudom donesenom 29. travnja 2021. optuženi M. F. i optužena N. F. proglašeni su krivima svaki zbog dva kaznena djela zapuštanja i zlostavljanja djeteta ili maloljetne osobe iz članka 213. stavka 2. KZ/97., koja su počinjena od početka 2006. do početka travnja 2012.
4.1. Drugostupanjskom je presudom od 27. travnja 2022., pozivom na odredbu članka 452. točke 6. ZKP/08.-19., odbijena protiv njih optužba da bi počinili ta kaznena djela s obrazloženjem da je za ta kaznena djela propisana kazna zatvora od šest mjeseci do tri godine pa da, prema odredbi članka 81. stavka 1. alineje 5. KZ/11., zastara nastupa protekom deset godina od počinjenja djela. Drugostupanjski sud navodi da se, budući da su ova kaznena djela prema činjeničnom opisu počinjena u vremenu od početka 2006. do početka travnja 2012., rok zastare treba računati od 1. siječnja 2006. pa zaključuje da je zastara kaznenog progona nastupila 1. siječnja 2016..
5. Drugostupanjski je sud pravilno utvrdio da za kaznena djela iz članka 213. stavka 2. KZ/97. (koja su počinjena u vremenu od početka 2006. do početka travnja 2012.), u vrijeme kada je na snagu stupio KZ/11., odnosno 1. siječnja 2013. nije nastupila zastara kaznenog progona, zbog čega se, sukladno odredbi članka 86. KZ/11., primjenjuju zastarni rokovi novog zakona. Budući da je za kazneno djelo iz članka 213. stavka 2. KZ/97. propisana kazna zatvora od šest mjeseci do tri godine, kazneni progon za to djelo, prema članku 81. stavku 1. alineji 5. KZ/11., zastarijeva nakon deset godina.
6. Međutim, državni odvjetnik u zahtjevu s pravom ukazuje na to da je drugostupanjski sud posve zanemario odredbu članka 82. stavka 3. KZ/11. kojom je propisano da za kaznena djela koja su u toj odredbi potom taksativno navedena, a među njima je i kazneno djelo povrede djetetovih prava iz članka 177. KZ/11. (u kojemu kazneno djelo zapuštanja i zlostavljanja djeteta ili maloljetne osobe iz članka 213. KZ/97. ima svoj pravni kontinuitet), počinjena na štetu djeteta, zastara kaznenog progona počinje teći od punoljetnosti žrtve.
6.1. Pritom se napominje da je i odredbom članka 19. stavka 2. KZ/97. bio na sličan način uređen tijek zastare kaznenog progona za kaznena djela počinjena na štetu djeteta i maloljetne osobe (a kazneno djelo iz članka 213. stavka 2. KZ/97. nedvojbeno je takvo kazneno djelo).
6.2. Stoga je, primjenom navedene zakonske odredbe članka 82. stavka 3. KZ/11., zastara kaznenog progona za kaznena djela iz članka 213. stavka 2. KZ/97. na štetu žrtve N. R. (rođena ...) počela teći 22. kolovoza 2013., a na štetu žrtve M. R. (rođena ...) 22. srpnja 2014., odnosno od njihove punoljetnosti. Budući da je prvostupanjska presuda donesena 29. travnja 2021., odnosno prije protoka roka iz članka 81. stavka 1. alineje 5. KZ/11., zastara kaznenog progona se, prema članku 81. stavku 3.
KZ/11., produljuje za dvije godine.
6.3. Prema tome, zastara kaznenog progona u odnosu na kaznena djela na štetu žrtve N. R. nastupa tek 22. kolovoza 2025., a u odnosu na kaznena djela na štetu žrtve M. R. 22. srpnja 2026. Dakle, u vrijeme donošenja drugostupanjske presude (27. travnja 2022.) zastara kaznenog progona nije nastupila ni za jedno od kaznenih djela stavljenih optuženicima na teret.
7. Državni je odvjetnik u pravu i kada tvrdi da zastara kaznenog progona za predmetna kaznena djela ne bi nastupila ni prema članku 82. stavku 1. KZ/11. Prema navedenoj zakonskoj odredbi, zastara kaznenog progona počinje teći danom kad je kazneno djelo počinjeno. Budući da je ovdje riječ o trajnim kaznenim djelima koja su počinjena u vremenu od početka 2006. do početka travnja 2012., zastara kaznenog progona počela bi teći dovršetkom posljednje protupravne radnje, odnosno 1. travnja 2012. Prema tome, a imajući u vidu propisanu kaznu i rok nastupa zastare kaznenog progona za kaznena djela iz članka 213. stavka 2. KZ/97., zastara kaznenog progona bi u ovom slučaju (kad ne bi bilo mjesta primjeni citiranih odredaba članka 82. stavka 3. i članka 81. stavka 3. KZ/11.) nastupila 1. travnja 2022. Međutim, i taj bi se rok, budući da je prvostupanjska presuda donesena 29. travnja 2021., prema članku 81. stavku 3. KZ/11., produljio za dvije godine, odnosno do 1. travnja 2024. Dakle, u vrijeme donošenja drugostupanjske presude (27. travnja 2022.) zastara kaznenog progona nije nastupila ni računanjem rokova uz primjenu članka 82. stavka 1. KZ/11.
8. Uzevši u obzir sve prethodno izloženo, u pravu je Državno odvjetništvo Republike Hrvatske kad tvrdi da je Županijski sud u Dubrovniku, preinačujući prvostupanjsku presudu odbijanjem optužbe zbog nastupa zastare kaznenog progona, počinio povredu kaznenog zakona iz članka 469. točke 3. ZKP/08.-19. u vezi s člankom 82. stavcima 1. i 3. i člankom 81. stavkom 3. KZ/11., i to u korist optuženog M. F. i optužene N. F..
9. Stoga je Vrhovni sud Republike Hrvatske, na temelju članka 513. stavaka 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.
– odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22.), utvrdio osnovanost zahtjeva, ne dirajući u pravomoćnu odluku.
Zagreb, 1. ožujka 2023.
Predsjednik vijeća:
Žarko Dundović, v.r.
