Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Gž Ovr-218/2022-2

Vukovar, Županijska 33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Vukovaru, OIB: 92599990351, po sucu Ireni Lenić, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja ... [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku ABC, odvjetniku iz ... [adresa], protiv ovršenice BZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnicima odvjetnicima [obrt] iz [adresa], radi ovrhe na nekretninama ovršenika, odlučujući o žalbi ovršenice protiv rješenja Općinskog suda u Koprivnici broj Ovr-28/2020-27 od 14. veljače 2022. godine i o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Koprivnici broj Ovr- 28/2020-28 od 15. veljače 2022. godine, dana 1. ožujka 2023. godine,

r i j e š i o  j e

I Žalba ovršenice odbija se kao neosnovana, te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Koprivnici broj Ovr-28/2020-27 od 14. veljače 2022. godine.

II. Žalba ovrhovoditelja odbija se kao neosnovana, te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Koprivnici broj Ovr-28/2020-28 od 15. veljače 2022. godine.

Obrazloženje

1. Rješenjem prvostupanjskog suda broj Ovr-28/2020-27 od 14. veljače 2022. je odbačena žalba ovršenice protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Koprivnici broj Ovr-28/2020-2 od 27. veljače 2020. godine.

2. Rješenjem prvostupanjskog suda broj Ovr-28/2020-28 od 15. veljače 2022. godine je odgođena ovrha u ovom ovršnom predmetu do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se vodi kod Općinskog suda u Koprivnici u predmetu poslovnog broja P-318/2020.

3. Protiv rješenja prvostupanjskog suda kojim je odbačena žalba ovršenice, koju žalbu je pravovremeno podnijela ovršenica zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. ZPP-a. Predlaže preinaku rješenja na način da sud prihvati njenu žalbu nakon proteka roka i uputi ju u parnicu za proglašenje ovrhe nedopuštenom, podredno predlaže ukidanje rješenja i vraćanje predmeta na ponovno odlučivanje.

4. Protiv rješenja prvostupanjskog suda kojim je odgođena ovrha do pravomoćnog okončanja parničnog postupka je pravovremeno žalbu podnio ovrhovoditelj zbog svih žalbenih razloga, a posebno zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinaku rješenja na način da sud odbije prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe uz naknadu ovrhovoditelju troškova žalbenog postupka.

5. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

6. Žalbe nisu osnovane.

7. Ispitujući pobijane odluke u smislu odredbe članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22. – u nastavku teksta: ZPP) ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

8. Iz stanja spisa proizlazi da je rješenjem o ovrsi broj Ovr-28/2020-2 od 27. veljače 2020. godine određena ovrha na nekretninama ovršenice, da je rješenje o ovrsi uručeno njenom suprugu 12. lipnja 2020. godine, te da je ovršenica podnijela žalbu protiv rješenja o ovrsi 10. studenog 2020. godine temeljem odredbe članka 53. stavak 1. Ovršnog zakona.

9. Sukladno odredbi članka 53. stavak 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16.,73/17. i 131/20 - u nastavku teksta: OZ) rješenje o ovrsi može se pobijati žalbom nakon proteka roka iz razloga navedenih u članku 50. točkama 7., 9., 10. i 11. OZ-a samo ako taj razlog ovršenik nije mogao iz opravdanih razloga istaknuti već u roku za žalbu protiv rješenja o ovrsi.

10. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio da se u konkretnom ne radi o opravdanom razlogu za žalbu nakon proteka roka s obzirom da je navedene razloge zbog kojih osporava rješenje o ovrsi ovršenica mogla osporiti u redovnom pravnom lijeku žalbom protiv rješenja o ovrsi.

11. S obzirom da se u konkretnom ne radi o razlozima iz članka 50. stavak 1. OZ-a zbog kojih je predviđena mogućnost izjavljivanja žalbe nakon proteka roka, pravilno je prvostupanjski sud odbacio žalbu ovršenice podnesenu dana 10. studenog 2020. godine kao nepravovremenu.

12. U odnosu na žalbeni razlog ovršenice da joj nije dostavljeno rješenje o ovrsi, valja ukazati da su odredbom članka 8. OZ-a uređena opća pravila o dostavi u ovršnom postupku, te da se sukladno odredbi članka 21. stavak 1. OZ-a u ovršnom postupku na odgovarajući način primjenjuju i odredbe ZPP-a. U konkretnom proizlazi da ovršenica od 28. lipnja 2008. godine ima prijavljeno prebivalište na adresi u [adresa], s koje adrese se nije odjavila, a uvidom u spis proizlazi da je dostava pismena na navedenu adresu pokušana 3. lipnja 2020. godine kada je ostavljena obavijest, te je nakon toga pismeno dostavljeno njenom suprugu 12. lipnja 2020. godine, slijedom čega proizlazi da je dostavlja obavljena prema odredbi članka 142. stavak 2. ZPP-a, koji se primjenjuje sukladno odredbi članka 21. stavak 1. OZ-a.

13. Prvostupanjski sud je usvojio prijedlog ovršenice za odgodu ovrhe s obrazloženjem da je ovršenica protiv ovrhovoditelja pokrenula parnični postupak radi proglašenja ništetnim odredbi ugovora o kreditu na kojem se temelji tražbina ovrhovoditelja i koji predstavlja ovršnu ispravu na temelju koje je doneseno rješenje o ovrsi. Prvostupanjski sud je obrazlažući da su ispunjeni uvjeti iz članka 65. stavak 1. OZ-a prihvatio prijedlog za odgodu pozivajući se na presudu Suda Europske unije C- 407/17 od 26. lipnja 2019. godine.

14. Po ocjeni ovoga suda, donoseći pobijano rješenje prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je smatrajući da su ispunjeni uvjeti iz prihvatio prijedlog ovršenice za odgodu ovrhe.

15. Iz stanja spisa proizlazi da je ovršenica pokrenula postupak protiv ovrhovoditelja koji se vodi pod brojem P-318/2020 kod istog suda radi utvrđenja ništetnosti ugovora o kreditu, podredno pojedinih odredbi ugovora o kreditu na temelju kojeg je zaključen sporazum o osiguranju na temelju kojeg je doneseno rješenje o ovrsi.

16. S tim u vezi valja ukazati da je u postupku donošenja prethodne odluke Europskog suda (dalje: Sud EU) broj C-407/18 u predmetu B c/a Addiko Bank d.d., činjenični supstrat nacionalnog postupka bio je istovjetan predmetnom jer je u ovom postupku ovrhovoditelj bankarska institucija inicirala je protiv korisnika kredita ovršni postupak na osnovu ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta a u odnosu na čije odredbe je ovršenik prigovarao ništetnosti ugovora.

17. Sud EU je, u analizi načela djelotvornosti primjene Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (dalje: Direktiva Vijeća 93/13/EEZ), a u procesnoj situaciji u kojoj odredbe ovršnog nacionalnog zakonodavstva ne dopuštaju da ovršni sud u ovršnom postupku ispituje nepoštenost pojedinih ugovornih odredbi ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta i po toj osnovi odgodi ovrhu, polazišnu osnovu odredio u ispitivanju da li odnosna nacionalna odredba slovenskog ovršnog zakona (koja je gotovo istovjetna odredbi članka 65. stavka 1. Ovršnog zakona) čini nemogućom ili pretjerano teškom primjenu prava Unije (dakle Direktive Vijeća 93/13/EEZ) pa je zaključio da u procesnoj situaciji, kada sud koji odlučuje o prijedlogu za ovrhu ne može provoditi kontrolu eventualne nepoštenosti odredbi sadržanih u ugovoru o hipotekarnom kreditu sklopljenom između trgovca i potrošača, a koji u obliku javnobilježničkog akta predstavlja ovršnu ispravu, već navedeno tek naknadno i eventualno može učiniti parnični sud kojemu se potrošač obrati tužbom za utvrđivanje ništetnosti takvih nepoštenih odredbi, i da je vjerojatno da će pljenidba nekretnine osigurane hipotekom biti dovršena prije nego što sud koji odlučuje o meritumu donese odluku kojom se eventualno utvrđuje ništetnost te odredbe kao nepoštene, a šteta koju bi potrošač u tom slučaju i ostvario, no á posteriori, da bi kao vid pravne zaštite bila nepotpuna i nedovoljna i ne predstavlja ni odgovarajuće ni učinkovito sredstvo da se prekine s korištenjem nepoštene odredbe.

18. S obzirom da je Sud EU u presudi broj C-407/18 utvrdio da Direktivu Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima treba, s gledišta načela djelotvornosti tumačiti na način da joj se protivi nacionalni propis poput onoga iz glavnog postupka, na temelju kojeg nacionalni sud koji odlučuje o prijedlogu za ovrhu ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog između trgovca i potrošača u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta, nema mogućnost, bilo na prijedlog potrošača ili po službenoj dužnosti, ispitati jesu li odredbe sadržane u tom aktu nepoštene u smislu te Direktive, i po toj osnovi odgoditi zatraženu ovrhu, to je evidentno da u istovjetnoj činjeničnoj i materijalno-pravnoj situaciji, koja veže i prvostupanjski sud u provedbi načela usklađenog tumačenja zakona koja zahtijeva da nacionalni sudovi učine sve što je u njihovoj nadležnosti, uzimajući u obzir cjelokupno nacionalno pravo i primjenjujući metode tumačenja koje to pravo poznaje da bi se zajamčila puna učinkovitost predmetne Direktive i da bi se došlo do rješenja koje je u skladu s ciljem koji se njome nastoji postići.

19. S obzirom na utvrđeno činjenično stanje u pogledu nepoštenog postupanja banka, između ostalih i ovrhovoditelja, u ugovaranju načina promjenjivosti kamatne stope i valutne klauzule u svezi čega je u postupku kolektivne zaštite pružena pravna zaštita koja se reflektira na potrošače u individualnim postupcima, te s obzirom da su ovršenici u parničnom postupku zatražili individualnu pravnu zaštitu, te da se za potraživanje temeljem zaključenog ugovora o kreditu vodi ovrha na njihovim nekretninama, a uvažavajući navedenu praksu Suda EU koja je iskazana u odluci C- 407/18, koja je činjenično podudarna i gotovo identična s konkretnom, kao što su gotovo identični propisi slovenskog zakonodavstva koji reguliraju mogućnost odgode ovrhe, to bi se i primjena članka 65. OZ-a na način kako to inzistira ovrhovoditelj u žalbi protivila Direktivi o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, jer se u odluci Suda EU jasno navodi da bi pravna zaštita koju bi potrošač ostvario nakon što je nekretnina prodana bila nepotpuno, nedovoljno i neučinkovito sredstvo zaštite protiv korištenja nepoštene odredbe.

20. Osim toga, valja ukazati i da odgoda ovrhe predstavlja odluku suda kojom se određuje privremeno nepoduzimanje ovršnih radnji sa ciljem sprječavanja nastanka štetnih posljedica za ovršenicu čime joj se pruža privremena zaštita, ali u svakom slučaju se od ovršenice otklanja nastanak štete koji bi nastao provedbom ovrhe, dok s druge strane za ovrhovoditelja ne nastaje šteta s obzirom da nakon okončanja parničnog postupka ima mogućnost nastavka ovrhe.

21. Stoga je pravilno prvostupanjski sud odgodio ovrhu do pravomoćnog okončanja paničnog postupka koji se vodi kod istog suda pod brojem P-318/2020.

22. Slijedom navedenog žalbe ovrhovoditelja i ovršenice su odbijene kao neosnovane i rješenja prvostupanjskog suda potvrđena temeljem odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a, u svezi s člankom 21. stavak 1. OZ-a.

Vukovar, 1. ožujka 2023.

SUDAC

Irena Lenić