REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 709/2019-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Šarića predsjednika vijeća, dr. dc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Borko Bebić, odvjetnik u Splitu, protiv tuženice OG. A iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Zdenko Duvnjak, odvjetnik u Trogiru, radi izdavanja tabularne isprave, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude i rješenja Županijskog suda u Splitu broj Gž-1231/18-4 od 10. listopada 2018., kojima je djelomično potvrđena, djelomično preinačena i djelomično ukinuta presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru broj P-6603/15 od 29. siječnja 2018., ispravljena rješenjem od 20. veljače 2018., u sjednici održanoj 1. ožujka 2023.,
r i j e š i o j e :
Ukidaju se presuda i rješenje Županijskog suda u Splitu broj Gž-1231/18-4 od 10. listopada 2018. te se predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom obvezana je tuženica izdati tužitelju tabularnu ispravu podobnu za upis prava vlasništva na 1/6 dijela nekretnina označenih kao čest. zem. [katastarska čestica] obje k. o. [katastarska općina], a u protivnom ovlašten je tužitelj na temelju te presude postići uknjižbu prava vlasništva istih nekretnina na svoje ime za 1/6 dijela uz prethodno brisanje tog prava s imena tuženika. Ujedno je obvezana tuženica naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 101.770,04 kn s pripadajućim zateznim kamatama (stavak I. izreke). Odbijen je podredni tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio da ga se ovlasti na temelju presude zatražiti i postići u zemljišnim knjigama upis prava vlasništva nekretnina označenih kao čest. zem. [katastarska čestica] obje k. o. [katastarska općina] na svoje ime za 1/6 dijela cjeline uz prethodno brsianje tog prava s imena tuženice, a što je tuženica dužna trpjeti (stavak II. izreke). Zaključno, odbijen je i podredni tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 30.000 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate s pripadajućim zateznim kamatama od 10. studenoga 2004. do isplate.
2. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu kojim je prihvaćen glavni tužbeni zahtjev za izdavanje tabularne isprave te u odluci o troškovima postupka u dijelu kojim je obvezana tuženica naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 30.585,04 kn s pripadajućim zateznim kamatama od 29. siječnja 2018. do isplate, dok je u preostalom dijelu odluka o parničnim troškovima preinačena na način da je zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova u iznosu od 71.185,00 kn (preko iznosa od 30.585,04 kn do 101.7740,04 kn) s pripadajućim zateznim kamatama odbijen kao neosnovan.
2.1. Drugostupanjskim rješenjem je prvostupanjska presuda u preostalom pobijanom dijelu (pod stavkom II. izreke) ukinuta, dok je zahtjev tuženice za naknadu troškova žalbenog postupka odbijen.
3. Protiv drugostupanjske odluke (presude i rješenja) reviziju je podnijela tuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava bez određenog prijedloga u odnosu na revizijsku odluku.
4. Na reviziju nije odgovoreno.
5. Revizija je osnovana.
6. Iako se drugostupanjski sud, odlučujući o žalbi tuženice u odnosu na presudu kojom je odlučeno o glavnom zahtjevu, pozvao na odredbu članka 368. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP), u pravu je revidentica kada ukazuje da je pobijana presuda donesena prema odredbama članka 373.a stavak 1. točka 2. ZPP (jer je sud u pobijanoj presudi činjenice odlučne radi ocjene osnovanosti prigovora zastare utvrdio na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, a koje prvostupanjski sud prigodom donošenja svoje odluke nije uzeo u obzir), slijedom čega je protiv drugostupanjske presude dopuštena revizija iz članka 382. stavak 1. točka 3. ZPP.
7. Prema odredbi članka 392. a stavak 1. ZPP ovaj je sud pobijanu presudu ispitao samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
8. U postupku koji je prethodio reviziji nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih je nije moguće ispitati. Činjenica je li tužitelj u cijelosti isplatio kupoprodajnu cijenu, zbog razloga koji će nastavno biti izloženi, nije odlučna za ocjenu osnovanosti zahtjeva tužitelja za izdavanje tabularne isprave, pa okolnost da o toj činjenici i postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, ne čini pobijanu presudu nerazumljivom, niti je time počinjena bitna povreda na koju tuženica ukazuje.
9. Međutim, u pravu je revidentica kada navodi da je u postupku pred drugostupanjskim sudom ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi s odredbom članka 375. stavak 1. ZPP, kada je drugostupanjski sud propustio ocijeniti žalbeni navod da je predmet prodaje između stranaka bio realni dio nekretnine, točno određen prema skici koja je sastavni dio preliminarnog ugovora, dok je pobijanom presudom prihvaćen zahtjev za izdavanje tabularne isprave u odnosu na suvlasnički dio nekretnine.
9.1. Naime, tuženica je tijekom postupka tvrdila, što je ponovila i u žalbi protiv prvostupanjske presude, da je tužitelju ugovorom od 4. srpnja 2001. prodan točno određeni dio predmetnih nekretnina, pa da je stoga neosnovan njegov zahtjev za izdavanje tabularne isprave u odnosu na suvlasnički dio cijele nekretnine, o kojim navodima se drugostupanjski sud propustio očitovati.
10. Predmet spora je zahtjev za izdavanje tabularne isprave za uknjižbu prava suvlasništva na 1/6 dijela nekretnina u vlasništvu tuženice, koji zahtjev tužitelj temelji na preliminarnom ugovoru koji je između stranaka sklopljen 4. srpnja 2001. Tom zahtjevu tužitelj kumulira zahtjev kojim zahtjeva da tuženica trpi da se on u zemljišnim knjigama upiše kao suvlasnik u 1/6 dijela predmetnih nekretnina, odnosno zahtjev da mu tuženica isplati kunsku protuvrijednost iznosa od 30.000 EUR-a.
11. U postupku koji je prethodio reviziji je utvrđeno:
- da su tužitelj kao kupac, s jedne strane, te prednik tuženice pok. RG i IG kao prodavatelji, s druge strane, 4. srpnja 2001. sklopili ugovor koji su nazvali preliminarni ugovor o kupoprodaji, predmet kojeg je bila prodaja 743 m2 od 2360 m2 čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te su se istim ugovorom obvezali u roku od mjesec dana sklopiti glavni ugovor, nakon što prodavatelji, koji su bili u suvlasništvu cijele nekretnine, provedu parcelaciju s ostalim suvlasnicima,
- da je prilikom očevida tužitelju pokazana kupljena nekretnina za koju je ustanovljeno i pravo služnosti puta,
- da do sklapanja glavnog ugovora među strankama nije došlo, zbog čega je tužitelj pred Općinskim sudom u Trogiru protiv prednika tuženice i IG podnio tužbu radi sklapanja glavnog ugovora o kupoprodaji, koju parnicu (P-438/02) je tužitelj pravomoćno izgubio, uz obrazloženje da preliminarni ugovor ima sve bitne sastojke kupoprodajnog ugovora sukladno odredbi članka 45. ZOO,
- da iz preliminarnog ugovora proizlazi da je tužitelj u cijelosti isplatio kupoprodajnu cijenu,
- da izdavanje tabularne isprave ugovorom nije bilo uvjetovano ispunjenjem obveze kupca da plati kupoprodajnu cijenu, već je ta obveza bila odgođena do provedbe parcelacije,
- da je 19. listopada 2001. provedena parcelacija čest. zem. [katastarska čestica] površine 2.709 m2 na način da je čest. zem. [katastarska čestica] pripalo 2.066 m2, a čest. zem. [katastarska čestica] m2 te je ista provedena u katastru i zemljišnim knjigama,
- da iz rezultata provedenog postupka proizlazi da je prodavateljima plaćen iznos od 34.963,16 DEM od ukupno ugovorenih 38.580,00 DEM, slijedom čega obveza kupca nije ispunjena samo u neznatnom dijelu.
12. Na temelju ovih utvrđenja, drugostupanjski sud bez obzira na činjenicu što iz ugovora proizlazi da je tužitelj u cijelosti isplatio kupoprodajnu cijenu, na temelju rezultata cjelokupnog postupka, zaključuje da im je s te osnove ostao dužan platiti nešto manje od 5.000 DEM. No, bez obzira na to utvrđenje, kako ugovorom izdavanje tabularne isprave nije uvjetovano isplatom kupoprodajne cijene već parcelacijom, a parcelacija je provedena, shvaćanje je suda da postoji obveza tuženice izdati tužitelju tabularnu ispravu podobnu za upis prava vlasništva 1/6 dijela u odnosu na cijelu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], budući da ona ugovor (zbog neispunjenja) nije raskinula (niti bi ga, jer se radi o neispunjenju neznatnog dijela obveze, mogla raskinuti), a niti je specificirala iznos koji bi joj tužitelj s osnove cijene bio dužan platiti.
12.1. Polazeći od toga da bi bila riječ o zahtjevu koji zastarijeva u općem zastarnom roku iz članka 371. ZOO, drugostupanjski je sud prigovor zastare otklonio, uz obrazloženje da je podizanjem tužbe u predmetu broj P-438/02 došlo do prekida zastare. Kako je tužba u tom predmetu podnesena 11. listopada 2002., a taj je postupak pravomoćno okončan 5. listopada 2006., sud smatra da je tužba u ovom predmetu od 22. prosinca 2006. podnesena unutar petogodišnjeg zastarnog roka.
12.2. Imajući na umu da je prvostupanjski sud prihvatio glavni zahtjev (na izdavanje tabularne isprave), pa da sud već zbog prihvaćanja tog zahtjeva nije bio ovlašten odlučivati o ostalim zahtjevima (članak 188. stavak 2. ZPP), drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud odlučujući o podrednim zahtjevima tužbe tužbeni zahtjev tužitelja prekoračio, slijedom čega je presudu u tom dijelu (odluka o podrednim zahtjevima) ukinuo.
12.3. Tumačeći sadržaj ugovora na način da je obveza tuženice na izdavanje tabularne isprave uvjetovana samo parcelacijom, a ne i isplatom cijene, ali i da tuženica sama ne specificira u kojem dijelu tužitelj svoju obvezu nije ispunio, sud u pobijanoj odluci zauzima shvaćanje da se ona ne može s uspjehom suprotstaviti zahtjevu tužitelja prigovorom neispunjenja u smislu odredbe članka 122. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 – dalje: ZOO).
13. Tuženica niti u reviziji ne pobija utvrđenje suda o tome da njezina obveza izdavanja tabularne isprave nije vezana za isplatu cijene, kao što ni dalje ne specificira iznos koji bi joj tužitelj s te osnove bio dužan platiti, da bi sud mogao postupiti u smislu odredbe članka 122. stavak 2. ZOO, slijedom čega je potpuno neodlučna za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva činjenica koji još dio kupoprodajne cijene je tužitelj dužan platiti tuženici.
14. Međutim, u pravu je revidentica kada navodi da je sud, odlučujući o prigovoru zastare, pogrešno primijenio materijalno pravo kada se, neovisno o činjenici što je tužitelj u parnici broj P-438/02 odbijen s tužbenim zahtjevom, pozvao na prekid zastare u smislu odredbe članka 388. ZOO. To stoga što je odredbom članka 389. stavak 2. ZOO propisano je da se smatra kako prekida podizanjem tužbe nije bilo ako vjerovnikov zahtjev bude odbijen.
14.1. Zbog pogrešnog pravnog pristupa, sud nije utvrdio kada je dospjela obveza tuženice na izdavanje tabularne isprave, odnosno kada je tužitelj imao pravo zahtijevati ispunjenje te obveze, jer je to odlučan trenutak za početak zastarijevanja (članak 361. stavak 1. ZOO).
15. Slijedom svega navedenoga, u postupku pred sudom drugog stupnja ostvaren je revizijski razlog iz članka 385. stavak 1. točka 2. i 3. ZPP.
15.1. Valjalo je stoga, primjenom odredbe članka 394. stavak 1. ZPP, pobijanu presudu ukinuti, s time da je zbog ukidanja presude kojom je odlučeno o glavnom zahtjevu, valjalo ukinuti i drugostupanjsko rješenje kojim je odlučeno o eventualno kumuliranim zahtjevima tužitelja budući da njihova sudbina ovisi o sudbini glavnog zahtjeva.
16. U nastavku postupka drugostupanjski će sud donijeti novu i zakonitu odluku o žalbi tuženice te pritom otkloniti bitnu povredu odredaba parničnog postupka zbog kojih je pobijana odluka ukinuta, a prihvaćajući pravno shvaćanje ovog suda o tome da podizanjem tužbe u parnici P-438/02 nije nastupio prekid zastare ponovno će ocijeniti i (žalbeni) prigovor zastare.
Zagreb, 1. ožujka 2023.
Predsjednik vijeća:
Željko Šarić
