REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U RIJECI

Rijeka, Žrtava fašizma 7

Poslovni broj P-594/2021-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu Ivi Smokvina Dadasović, u pravnoj stvari tužitelja K. S. iz R., OIB: … , zastupan po I. P., odvjetniku iz R. prostiv tuženika Z. S. iz R., OIB: … , zastupan po V. T., odvjetnici iz R., radi isplate, dana 23. siječnja 2023.g. nakon održane i zaključene glavne javne rasprave u prisutnosti punomoćnika stranaka i tuženika, te javne objave 01. ožujka 2023.g.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku da isplatiti tužitelju iznos od 3.259,84 eura ( protuvrijednost 24.561,26 kn ) uvećan za zateznu kamatu koja teče na iznos od:

- 1.300,00 eura od 21.12.2017.g. do isplate,

- 1.000,00 eura od 24.01.2018.g. do isplate,

- 959,84 eura od 09.02.2018.g. do isplate,

za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31.12.2022.g., a od 01.01.2023.g. do isplate za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 984,89 eura ( protuvrijednost od 7.420,65 kn ) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.03.2023.g. do isplate za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnijetoj ovom sudu, dana 13.04.2021.g. navodi da je imao otvoren račun u E. & S. B. d.d., broj … , a tuženik da je kao skrbnik (otac ) bio jedini punomoćnik za raspolaganje novčanim sredstvima na predmetnom računu. Navodi da je tuženik bez znanja, suglasnosti i odobrenja njega i B. P. S. ( kao majke i supruge tuženika) otuđio sa predmetnog računa novčani iznos od ukupno 3.259,84 EUR i to, dana 20.12.2017.g. iznos od 1.300,00 EUR, dana 23.01.2018.g. iznos od 1.000,00 EUR i dana 08.02.2018.g. iznos od 959,84 EUR, nakon čega je, dana 09.02.2018.g. podnio zahtjev za zatvaranje računa. Također navodi da je, neovisno o tome što su mu oba roditelja bila zaposlena i imali stalan izvor prihoda, tuženik sa predmetnog računa otuđio njegovu cjelokupnu životnu ušteđevinu koja je bila namijenjena za njegovo školovanje. Za navedeno da je saznao kada je sa majkom B. P. S. u srpnju 2020.g. otišao u banku kako bi podigao novčana sredstva koja su mu bila potrebna, budući da je tada upisivao fakultet. Dakle, tuženik da je u više navrata, ponašajući se kao da je on vlasnik računa i kao da novčana sredstva na predmetnom računu njemu pripadaju, zlouporabio povjerenje svog tada malodobnog sina i protupravno, bez ikakve osnove, otuđio cjelokupna novčana sredstava sa računa, a kako bi stekao nezakonitu imovinsku korist. Slijedom navedenog predložio je sudu temeljem odredbe čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima, donošenje presude kojom bi se obvezao tuženik da mu isplati iznos od 3.259,84 kn zajedno sa zateznom kamatom i troškom spora, odnosno sa sadržajem kao u izreci ove presude.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu istakao da osporava navode tužbe u cijelosti kao neosnovane. Istakao je da je kao otac i zz tada mldb. tužitelja podizao u banci sa predmetnog računa iznose prema datumima koji se navode u historijatu tužbe, ali po prethodnom dogovoru sa majkom tužitelja, svojom tadašnjom suprugom B. P. S., kojoj da je i predavao novac na ruke da ga potroši na potrebe tužitelja. Istakao je da je novac koji je bio položen na računu tužitelja dala za potrebe kućanstva njegove obitelji baka tužitelja tj. njegova majka R. S.. Stoga da osporava da bi novac zadržavao za sebe, te je predložio sudu odbijanje tužbe i tužbenog zahtjeva u cijelosti uz naknadu parničnog troška.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u cjelokupnu dokumentaciju priloženu spisu, te saslušao tužitelja i tuženika kao stranke i svjedokinje B. P. S. i R. S.

4. Tužbeni zahtjev je u cijelosti osnovan.

5. Predmetnim tužbenim zahtjevom tužitelj potražuje od tuženika isplatu iznosa od 3.259,84 eura kojeg je tuženik kao zakonski zastupnik ( otac ) podigao sa njegovog deviznog tekućeg računa za maloljetnike br. … kod E. banke d.d.

6. Među strankama nisu sporne slijedeće činjenice:

- da je tužitelj imao kod E. banke d.d. otvoren devizni tekući račun za maloljetnike br. … u razdoblju od 16.11.2012.g. do 08.02.2018.g., a koja činjenica proizlazi i iz dokumentacije na listu 9 i 33-34 spisa

- da je na navedenom računu na dan 17.11.2015.g. stanje bilo 3.255,65 eura ( list 33 spisa )

- da na navedenom računu od 2012.g. nije bilo nikakvih uplata ( list 33 spisa ) od

- da je tuženik kao zakonski zastupnik ( otac ) tužitelja u tri navrata podizao novčana sredstva sa predmetnog računa, pa mu je tako, dana 20.12.2017.g. isplaćen iznos od 1.300,00 eura, dana 23.01.2018.g. iznos od 1.000,00 eura i dana 08.02.2018.g. iznos od 950,00 eura

- da tuženik za podizanje predmetne ušteđevine nije imao odobrenje niti Centra, niti suda.

7. Sporno je među strankama da li je tuženik u obvezi vratiti tužitelju novčana sredstva podignuta sa predmetnog deviznog tekućeg računa.

8. Iz iskaza tužitelja u bitnom proizlazi ( list 49-50 spisa ) da se sa majkom i sestrom odselio iz stana u kojem su živjeli s ocem 08.03.2020.g. Ubrzo nakon toga da je otišao u banku podignuti novce sa predmetnog računa koji je glasio na njegovo ime i tada da je saznao da je njegov otac u više navrata sa tog računa podigao sve novce. Izjavio je da je htio podignuti novce sa štednje radi plaćanja vozačkog ispita. Štednja da je otvorena na njegovo ime dok je bio maloljetan ( Medo štednja kod E. banke ) i na predmetni račun da je otac uplaćivao novac kojeg bi dobio od bake i djeda za Božić, rođendane i druge prigode. Ti novci da su trebali biti za njegove potrebe. Izjavio je da ne zna da li je i njegova sestra imala takvu štednju. Nikada da nije ocu dao suglasnost da podigne novce s predmetnog računa, kao niti njegova majka. Izjavio je da su tijekom 2017/18.g. odnosi u obitelji između roditelja bili jako narušeni. Tijekom 2017/18.g. otac da je imao primanja oko 3.500,00 kn, a majka 5.500,00 kn mjesečno. Otac da je plaćao režije za stan, a majka sve ostale troškove. Izjavio je da je tijekom 2017/18.g. kupljen novi kauč u dnevnom boravku na kojem je spavao, ali da ne zna iz kojih sredstava, a mobitel i tenisice da je dobio od majke. Vozački ispit da je polagao tijekom 2018/19.g. te da je u tri navrata platio iznose od po 147,50 kn za polaganje teorije, te da je potom 2021.g. nastavio sa polaganjem vozačkog ispita u drugoj autoškoli.

9. Iz iskaza tuženika u bitnom proizlazi ( list 51 spisa ) da je predmetna štednja otvorena na ime tada mlt. tužitelja i to za vrijeme dok je njegova majka radila u I., pa da su svi uplaćeni novci dobiveni od njegove majke. U to vrijeme da je imao financijskih problema, pa da mu je majka davala mjesečno po 200,00-300,00 eura za potrebe kućanstva, a dio koji bi mu ostao, da je uplaćivao na predmetni račun, s time što da je otvorena dječja štednja iz razloga što je kamata bila veća. Izjavio je da svi uplaćeni novci nisu bili namjenski za tužitelja, niti su to bili darovi, već da se radi o novcima koje je uplaćivao od onog što mu je davala majka za potrebe kućanstva. Odnosi između njega i supruge da su poremećeni od 2014.g., ali da je tijekom cijelog zajedničkog življenja plaćao režijske troškove. Tijekom 2016.g. da je supruga odlučila kupiti krevet za sobu u kojem bi spavali ona i tužitelj i u E. da je kupila krevet od oko 7.000,00 kn sa troškom dostave i montaže, a kojeg da je platila na rate. Nakon toga da mu je supruga prigovarala da nije u redu da ona sama krevet otplaćuje, da mu je rekla da će K. upisati vozački ispit, pa da neka podigne za to novce s predmetnog računa. kako je tužitelju u to vrijeme bio rođendan, da je otišao u banku gdje da mu je rečeno da novce može podignuti u tri navrata, a što da je i učinio i sve novce da je predao supruzi. Prvi iznos koji je podignuo da joj je predao na ime podmirenja dijela troškova za krevet, a preostala dva da su bila za K. potrebe, odnosno za vozački, za mobitel, odjeću i obuću. Izjavio je da prilikom podizanja novaca K. ništa nije rekao, već da je rekao svojoj majci koja mu je te novce i dala. Izjavio je da sa sinom ne kontaktira unazad 5 godina. Izjavio je da je tužitelj rođen 17. prosinca 2000.g. i prvi puta da je novce podigao iza K. 17. rođendana, te da nije niti od suda, niti od Centra tražio odobrenje jer da u banci nisu zahtijevali ništa.

10. Iz iskaza svjedokinje B. P. S., majke tužitelja u bitnom proizlazi ( list 52-53 spisa ) da su predmetni račun otvorili 2001.g. odmah nakon K. rođenja i to prvotno kao kunski, da bi ga potom prebacili u devizni i na štednju da su uplaćivali novce koje je K. dobio od krštenja pa nadalje. Tuženik da je imao punomoć na tom računu, da je otprilike znala koliko ima novaca, te da je 2014.g. dala tuženiku ušteđeni iznos od oko 3.700,00 kn kako bi ga uplatio na predmetni račun. Nakon što se sa sinom odselila od tuženika, da su otišli u banku, te utvrdili da je tuženik nakon 2014.g. tj. nakon počinjenog obiteljskog nasilja, pa do K. 18-te godine života, podigao kompletan iznos i to svake godine po 1.000,00 eura. Izjavila je da nije imala nikakvih saznanja o tome da tuženik diže novac sa predmetnog računa, niti je njoj dao taj novac. Izjavila je da je 2017.g. kupila krevet za što joj tuženik nije dao novce. Dok su živjeli zajedno da je K. upisao vozački za što da mu je ona platila liječnički pregled od 500,00 kn, međutim zbog korone da je prekinuo pohađanje vozačkog ispita. Nakon što su se odselili, da je K. htio nastaviti polaganje vozačkog ispita i zbog toga da je htio podići novce s predmetnog računa, ali novaca više nije bilo. Izjavila je da je njena bivša svekrva radila u I. i da je davala K. novce za razne prigode koji da su također uplaćivani na predmetni račun. Izjavio je da su odnosi između nje i tuženika bili jako narušeni od 2014.g. do iseljenja u ožujku 2020.g. i u tom periodu da tuženik nije htio sudjelovati ni u kakvim obvezama glede djece, kućanstva ili troškova, osim što je plaćao mjesečne režijske troškove. Izjavila je da joj tuženik nikada nije spominjao novce s predmetnog računa, da se ne radi o novcu koji je skupljan za kućanske potrebe, već isključivo za K. potrebe. Izjavila je da je tijekom trajanja faktičnog braka radila i primala redovitu plaću, te dodatno zarađivala od pečenja kolača, da je kupila sinu mobitel na rate, te da je od 2014.g. podmirivala sve potrebe djece tj. odjeću, obuću, školske potrebe i drugo, dok da tuženik nije sudjelovao u nikakvim troškovima djece.

11. Iz iskaza svjedokinje R. S., majke tuženika u bitnom proizlazi ( list 94 spisa ) da je od 2006.g. do 2007/08.g. radila u I. i imala primanja u stranoj valuti, te da kako njen sin u to vrijeme nije radio, to da mu je svaki mjesec novčano pomagala za potrebe njegove obitelji. Tuženik da bi ostatak neutrošenog novca stavljao na dječju štednju otvorenu na ime unuka K. jer su kamate bile veće. Izjavila je da je sinu davala mjesečno oko 200,00 eura za potrebe njegove obitelji. Novci na predmetnom računu da potječu isključivo od novaca koje je davala sinu za domaćinstvo, odnosno da se ne radi o novcima koje je K. dobio za rođendan i slično. Izjavila je da joj je poznato da je tuženik podigao novce kada je K. imao 17 godina i te novce dao svojoj supruzi za kupnju kreveta za K., za K. mobitel, za njegov vozački i dio je potrošio za odjeću. Navedeno da joj je rekao unuk K. prilikom posjete sa djevojkom N. i drugom prilikom kada je bio sam. Izjavila je da je njen sin novce koje mu je davala trošio na hranu, režije i dr. Sin da joj je znao reći da je ostatak novaca uplatio na štednju na ime K. zbog većih kamata. Sin da joj je rekao da podiže predmetne novce kako bi K. kupio krevet i platio vozački, a u to vrijeme da sin i nevjesta nisu bili u postupku razvoda braka. Izjavila je da su problemi među njima počeli 2014.g. Izjavila je i da joj je sin pokazao slike na mobitelu kreveta koji je kupio K.

12. Provedenim dokaznim postupkom sud je utvrdio nedvojbeno da je tuženik kao zakonski zastupnik ( otac ) tužitelja u tri navrata podignuo novce sa tekućeg deviznog računa za maloljetnike br. 7702612527 koji je glasio na ime tužitelja kod E. banke d.d. br. i to, dana 20.12.2017.g. iznos od 1.300,00 eura, dana 23.01.2018.g. iznos od 1.000,00 eura i dana 08.02.2018.g. iznos od 950,00 eura, odnosno ukupno iznos od 3.259,84 eura, nakon čega je i zatvorio predmetni račun.

13. U konkretnom slučaju je nesporno predmetni račun bio otvoren na ime tužitelja kao maloljetnika iz čega proizlazi da se nedvojbeno radilo o njegovoj imovini, a ne o imovini njegovih roditelja bez obzira tko je novac zaista i uplaćivao i iz kojih izvora.

14. Stoga je po stavu ovog suda za odlučenje u ovoj pravnoj stvari potpuno nebitan izvor uloženih sredstva na predmetnu štednju, odnosno nije odlučno da li ta sredstva potječu od tuženikove majke ( ostvarene radom u I. ) ili iz drugih izvora.

15. Imovinom djeteta upravljaju njegovi roditelji, osim onom koju je maloljetnik stekao radom nakon navršene petnaeste godine života. Osim radom, maloljetno dijete imovinu može steći i nasljedstvom, darovanjem ili na neki drugi način. Kada upravljaju imovinom svoga djeteta, roditelji imaju pravni položaj zakonskog zastupnika i njome moraju upravljati kao dobri domaćini.

16. Iz navedenog proizlazi da su podignuta sredstva sa predmetnog deviznog tekućeg računa trebala biti od strane tužiteljevih roditelja kao zakonskih zastupnika utrošena isključivo za njegove potrebe.

17. Naime, prema odredbama Obiteljskog zakona, prihode od djetetove imovine roditelji mogu koristiti za njegovo uzdržavanje, liječenje, odgoj, školovanje, obrazovanje ili za podmirenje nekih drugih važnih potreba djeteta. Zbog istih razloga roditelji mogu otuđiti ili opteretiti i samu imovinu djeteta, no to ne mogu učiniti samostalno, već im je potrebno odobrenje nadležnog centra.

18. Odobrenje Centra potrebno je kada roditelj želi raspolagati imovinom (otuđiti ili opteretiti) ili novčanim sredstvima većim od 10.000 kuna prema Mišljenju Ministarstva u smislu tumačenja odredbi Obiteljskog zakona od 02.11.2012.g. Dakle, prema navedenom tumačenju roditelji mogu bez traženja odobrenja Centra raspolagati novčanim sredstvima maloljetnog djeteta za razdoblje od jednog mjeseca u iznosu koji ne prelazi svotu od 10.000 kuna i to radi njegova uzdržavanja, liječenja, odgoja, obrazovanja, školovanja ili za podmirenje neke druge važne potrebe djeteta.

19. Razlog navedenom zakonskom ograničenju kada roditelji zastupaju dijete u imovinskim poslovima je u tome što interesi roditelja i djeteta mogu biti u koliziji na način da su interesi roditelja protivni interesima maloljetnog djeteta.

20. Provedenim dokaznim postupkom utvrđeno je da na predmetnom tekućem deviznom računu od 2012.g. nije bilo uplata, da bi potom tuženik u 3 uzastopna mjeseca ( prosinac 2017.g., te siječanj i veljača 2018.g. ) podignuo sva sredstva i to nakon što je tužitelj navršio 17 godina.

21. Također je utvrđeno da su u to vrijeme odnosi između tuženika i njegove supruge ( majke tužitelja) bili narušeni, a kako to proizlazi iz suglasnih iskaza tuženika i njegove bivše supruge. Tako je tuženik izjavio da su odnosi između njega i supruge poremećeni 2014.g., a što je potvrdila i svjedokinja B. P. S. koja je izjavila da su odnosi između nje i tuženika bili jako narušeni od 2014.g. do iseljenja iz zajedničkog stana u ožujka 2020.g. Na navedeno ukazuje i vođenje kaznenog postupka protiv tuženika zbog kaznenih dijela povrede djetetovih prava i nasilja u obitelji pod posl. br. Kir-DO-2/22 ( list 35-45 spisa ).

22. Po stavu ovog suda posve je neživotno i nelogično da bi tuženik u situaciji dugogodišnjih ( od 2014.g. ) poremećenih odnosa sa svojom bivšom suprugom istoj predao sve podignute novce kako je izjavio i to prvi podignuti iznos za kupljeni krevet, a preostala dva za tužiteljev vozački ispit, mobitel, te odjeću i obuću. Također je neživotno i nelogično da je tuženik uložene novce uštedio od sredstva koje mu je davala majka u svrhu financijske pomoći, dok je bio nezaposlen, da bi potom u vrlo kratkom vremenu i to upravo nakon što je tužitelj napunio 17 godina ( netom prije njegove punoljetnosti ) podigao svu ušteđevinu za tužiteljeve potrebe, iako su i on i supruga bili zaposleni i po tom osnovu imali primanja. Isto tako je nelogično i neživotno da bi tuženik, kako je izjavio, dao bivšoj supruzi podignuti novac za kupnju kreveta za tužitelja, iako ga je ista platila u ratama. Naime, ukoliko je sa podignutim novcima kupljen krevet za tužitelja ili mobitel ili plaćen vozački ispit, uz suglasnost tuženikove tadašnje supruge, tada bi bilo logično da su te potrebe plaćene u gotovini od strane tuženika podignutom ušteđevinom, a ne na rate od strane njegove supruge.

23. Kada se k tome uzme u obzir i činjenica da tuženik u vrijeme podizanja predmetnih iznosa nije kontaktirao sa sinom, obzirom da je izjavio da ne kontaktira sa sinom unazad 5 godina tj. od 2017.g. ( iskaz je dao 2022.g. ), to sud njegov iskaz cijeni nevjerodostojnim i usmjerenim isključivo ka postizanju uspjeha u ovoj parnici, kao i iskaz njegove majke svjedokinje R. S.

24. S druge strane iskaz tužitelja i njegove majke svjedokinje B. P. S. sud ocjenjuje vjerodostojnijim, životnijim i logičnijim. Naime, podizanje cjelokupne dugogodišnje ušteđevine malodobnog djeteta, u vrijeme pred rastavu braka i loših odnosa sa suprugom i to netom prije sinove punoljetnosti ( kada stječe mogućnost vlastitog raspolaganja ušteđevinom ) sa kojim ne kontaktira, ukazuje na interes tuženika da predmetnu ušteđevinu zadrži za sebe.

25. Pored toga tuženik tijekom dokaznog postupka nije dokazao, niti je predložio provođenje bilo kojeg materijalnog dokaza iz kojeg bi proizlazilo da su zaista predmetna novčana sredstva utrošena na iskazane tužiteljeve potrebe.

26. Činjenica da tuženik za podizanje predmetnih sredstava nije imao odobrenje Centra nije odlučna iz razloga što mu za podignute iznose koji su bili manji od 10.000,00 kn ista nije niti trebala.

27. Također činjenica da je Rješenjem ODO u R. pod posl. br. KP-DO-54/21 od 08.02.2021.g. ( list 79-81 spisa ) odbačena kaznena prijava za počinjenje kaznenog dijela krađe nije od utjecaja za odlučenje u ovoj pravnoj stvari jer je građanskopravna odgovornost puno šira od kaznenopravne odgovornosti.

28. Slijedom navedenog, a kako sud provedenim dokaznim postupkom nije utvrdio, niti je tuženik dokazao da je podignuta ušteđevina tužitelja utrošena isključivo za njegove potrebe, to je istu tuženik stekao bez osnove u smislu čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima slijedom čega ju je dužan i vratiti temeljem čl. 1115. ZOO-a.

29. Obzirom na iznijeto tužbeni zahtjev je prihvaćen kako je odlučeno u točci I) izreke ove presude.

30. Odluka suda o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, pa je tužitelju prema troškovniku na listu 92 spisa primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika dosuđen trošak sastava tužbe u iznosu od 199,08 eura, zastupanje na ročištu 24.04.2022.g. u iznosu od 99,54 eura ( 50%), zastupanje na ročištima 11.07.2022.g. i 23.01.2023.g. od po 199,08 eura, PDV u iznosu od 174,19 eura, sudska pristojba na tužbu u iznosu od 39,60 eura i na presudu od 74,32 eura, odnosno ukupno iznos od 984,89 eura ( protuvrijednost 7.420,65 kn ) kako je odlučeno u točci II) izreke ove presude.

U Rijeci 01. ožujka 2023.

S U D A C :

Iva Smokvina Dadasović, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa istog. Žalba se podnosi pismeno u tri istovjetna primjerka ovome sudu, a o žalbi odlučuje Županijski sud.