REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1173/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice HS, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punomoćniku Marku Udiljku, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika Include d.o.o., OIB 87239495136, iz Splita, Kneza Trpimira 30, zastupanog po punomoćnici ES, diplomiranoj pravnici, zaposlenici tuženika, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude i rješenja Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R- 472/2021-2 od 8. srpnja 2021., kojim su potvrđeni presuda zbog ogluhe Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-1002/2020 od 1. listopada 2020., te rješenje istoga suda poslovni broj Pr-1002/2020 od 11. prosinca 2020. i Pr-1002/2020 od 25. veljače 2021., u sjednici održanoj 1. ožujka 2023.,

p r e s u d i o  j e:

Revizija tuženika se odbija.

r i j e š i o  j e:

Revizija tuženika protiv rješenja Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R- 472/2021-2 od 8. srpnja 2021. se odbacuje.

Obrazloženje

1. Sud prvog stupnja je rješenjem pod brojem Pr-1002/2020 od 11. prosinca 2020. odbacio prijedlog tuženika za povrat u prijašnje stanje od 14. listopada 2020. kao nepravodoban. Rješenjem istog suda od 25. veljače 2021. odbačena je kao nepravovremena žalba i dopuna žalbe tuženika izjavljena protiv rješenja suda kojim je odbačen prijedlog za povrat u prijašnje stanje kao nepravodobna.

2. Presudom zbog ogluhe od 1. listopada 2020. utvrđeno je da nije dopuštena odluka tuženika od 24. srpnja 2020. kojom je otkazan ugovor o radu na neodređeno vrijeme, utvrđen je raskid ugovora o radu s danom donošenja prvostupanjske odluke, te je naloženo tuženiku da tužiteljici isplati naknadu štete od 68.386,72 kune sa zakonskom zateznom kamatom kao i troškove parničnog postupka u iznosu od 2.000,00 kune.

3. Drugostupanjskom presudom i rješenjem odbijene su žalbe tuženika protiv prethodno citiranih rješenja i presude zbog ogluhe.

4. Tuženik podnosi reviziju pobijajući drugostupanjsku presudu i rješenje u cijelosti pozivajući se na čl. 386. st. 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP). Predlaže da se revizija prihvati i pobijane presude ukinu, podredno preinače.

5. Odgovorom na reviziju tužiteljica predlaže da se revizija odbije.

6. Revizija u odnosu na presudu nije osnovana, a u odnosu na rješenja nije dopuštena.

7. Odredbom čl. 400. st. 1. ZPP je propisano da stranke mogu podnijeti reviziju i protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak o predmetu spora pravomoćno završen. Stavkom trećim istoga članka je propisano da se u postupku povodom revizije protiv rješenja na odgovarajući način primjenjuju odredbe ovoga zakona o prijedlogu za dopuštenje revizije i reviziji protiv presude, osim ako ovim Zakonom nije drugačije određeno.

8. Pobijanim rješenjima sud prvog stupnja je odbacio prijedlog za povrat u prijašnje stanje (rješenje od 11. prosinca 2020.) i odbacio žalbu i dopunu žalbe protiv rješenja kojim je odbačen prijedlog za povrat u prijašnje stanje (rješenje od 25. veljače 2021.).

9. Odredbom čl. 382.a ZPP je propisano da iznimno stranke mogu podnijeti reviziju protiv presude donijete u drugom stupnju, bez dopuštenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, u sporu: o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa, ili utvrđenja postojanja radnog odnosa.

10. Nakon donošenja prethodno citiranih rješenja sud prvog stupnja je donio presudu zbog ogluhe.

11. Stoga rješenje suda drugog stupnja kojim su potvrđena prethodno citirana rješenja suda prvog stupnja (toč. 1. i 8. obrazloženja) nisu odluke kojima se pravomoćno okončava postupak, niti su odluke na koje bi se, u smislu da je protiv istih dopuštena revizija, odnosila odredba čl. 382.a ZPP.

12. Slijedom navedenog temeljem čl. 392. st. 7. ZPP odlučeno je kao u izreci rješenja.

13. Prema čl. 391. st. 2. ZPP revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

14. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi utvrđenja da nije dopušten redoviti otkaz ugovora o radu – poslovno uvjetovan otkaz zbog gospodarskih razloga, zahtjev za sudskim raskidom ugovora o radu i zahtjev za naknadom štete.

15. Povodom revizije tužitelja sporna je ocjena suda drugog stupnja da u ispunjene zakonske pretpostavke za donošenje presude zbog ogluhe.

16. Tijekom postupka nije sporno da tuženik nije koristio sustav e-komunikacije, a u vrijeme kada je sud tuženiku poslao tužbu, tuženik još nije niti podnio zahtjev za e- komunikacijom.

17. Odredom čl. 331.b ZPP je propisano da će se presuda kojom se prihvaća tužbeni zahtjev (presuda zbog ogluhe) donijeti ako prethodno bude udovoljeno slijedećim uvjetima:

1) da su tuženiku tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni,

2) da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, 3) da činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili s činjenicama koje su općepoznate,

4) da ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu.

18. Tuženik u reviziji ponavlja navode iz žalbe koji se u bitnome svode na osporavanje pretpostavki za donošenje presude zbog ogluhe propisanih čl. 331.b. st. 1. toč. 1. ZPP smatrajući da mu dostava tužbe nije uredno izvršena. Ovo iz razloga što je dostava tužbe izvršena na adresu poslovnog sjedišta tuženika, no smatra da je tužiteljica zloupotrijebila svoja saznanja kao zaposlenica tuženika da tuženik na toj adresi ne prima poštu, već je to adresa obiteljske kuće obitelji tuženika. Također navodi da na dostavnici nije potvrđen primitak dostave tužbe službenim pečatom tuženika.

19. Ovaj sud je u više odluka (Revr 919/2011-2 od 29. studenog 2011., Revr 386/16-2 od 6. travnja 2016., Revr 1796/2012-2 od 13. svibnja 2014.) iznio pravno shvaćanje da okolnost što na povratinici potvrde o dostavi tužbe tuženiku nije sadržan službeni pečat tuženika ne predstavlja bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi sa čl. 149. ZPP koja bi bila od utjecaja na zakonitost pobijane presude.

20. Nadalje, obzirom na revizijske navode tuženika kojima osporava da bi primao poštu na adresu koja je navedena u tužbi (koja je odgovarala tada naznačenoj adresi sjedišta tuženika u sudskom registru) valja odgovoriti da je iz priloga tužbe – ugovora o radu proizlazi da je upravo ta adresa navedena kao adresa sjedišta tuženika, a ista adresa je navedena i u odgovoru tuženika na zahtjev tužiteljice za zaštitu prava iz radnog odnosa povodom odluka o otkazu.

21. Stoga je dostava tužbe i priloga tuženiku izvršena u skladu sa čl. 133. ZPP.

22. U odnosu na ostale revizijske navode tuženika kojima sadržajno proizlazi da osporava postojanje zakonskih pretpostavki za odlučivanje o postavljenom zahtjevu za naknadom štete valja odgovoriti da iz priloga tužbe – ugovora o radu od 20. ožujka 2020. proizlazi da su tužiteljica i tuženik ugovorili da tužiteljici za obavljen rad pripada bruto plaća od 8.548,34 kn.

23. Člankom 125. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14, 127/17, 98/19 - dalje: ZR) je propisano da ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten, a radniku nije prihvatljivo nastaviti radni odnos, sud će na zahtjev radnika odrediti dan prestanka radnog odnosa i dosuditi mu naknadu štete u iznosu od najmanje tri, a najviše osam propisanih ili ugovorenih mjesečnih plaća toga radnika, ovisno o trajanju radnoga odnosa, starosti te obvezama uzdržavanja koje terete radnika.

24. Nadalje, člankom 92. st. 4. ZR je propisano da su plaća i naknada plaće, u smislu ovoga Zakona, plaća i naknada plaće u bruto iznosu.

25. Tužiteljica tužbenim zahtjevom na ime naknade štete potražuje iznos od 68.386,72 kn, koji odgovara iznosu od 8 bruto plaća (od 8.548,34 kn). Stoga, a temeljem čl. 125. st. 1. u svezi sa 92. st. 4. ZR iz isprava koje su priložene tužbi, proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva (čl. 331.b st. 1. toč. 2. ZPP).

26. Slijedom navedenog, temeljem čl. 393. st. 2. ZPP odlučeno je kao u izreci presude.

Zagreb, 1. ožujka 2023.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa