REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1024/2022-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja Z. b. d.d., Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik H. Lj., odvjetnik u Z. i 2. tužitelja C. o. d.d., Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica M. B. T., protiv tuženice J. N. iz Z., OIB: ..., kao pravne slijednice iza pok. Z. N., OIB: ..., koju zastupa punomoćnik I. S., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Vukovaru broj Gž-695/17-3 od 1. veljače 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-770/01-63 od 18. srpnja 2017., u sjednici održanoj 1. ožujka 2023.,

r i j e š i o  j e :

Ukidaju se presuda Županijskog suda u Vukovaru broj Gž-695/17-3 od 1. veljače 2018. i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-770/01-63 od 18. srpnja 2017., te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku solidarno isplatiti 1. i 2. tužitelju iznos od 5.686.910,00 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama (točka I. izreke). Naloženo je tuženiku naknaditi 1. tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 672.250,00 kuna, dok je odbijen zahtjev 1. tužitelja za naknadu troškova postupka preko dosuđenog iznosa (točka II. i III. izreke). Naloženo je tuženiku naknaditi 2. tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kuna (točka IV. izreke), dok je odbijen zahtjev tuženika kao neosnovan za naknadu troškova parničnog postupka (točka V. izreke).

1.1. Prvostupanjskim rješenjem odbijen je prigovor stvarne nenadležnosti suda.

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

3. Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju iz odredbe članka 382. stavak 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14

- dalje: ZPP), navodeći da odluka u sporu ovisi o rješenju materijalnopravnih pitanja važnih za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže prihvatiti reviziju i preinačiti presude sudova nižeg stupnja u smislu revizijskih razloga, podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje.

3.1. Kako je tuženik Z. N. tijekom revizijskog postupka preminuo, postupak je preuzela pravna slijednica iza pok. Z. N., J. N. (rješenje od 20. svibnja 2022.).

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija je osnovana.

6. Prema odredbi članka 382. stavak 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kuna (članak 382. stavak 1. točka 1. ZPP), ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno o prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa (članak 382. stavak 1. točka 2. ZPP), ili ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama članka 373.a. i 373.b toga zakona (članak 382. stavak 1. točka 3. ZPP).

6.1. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je novčani zahtjev - isplata iznosa od 5.686.910,00 kuna, pa je u ovom predmetu dopuštena revizija prema vrijednosnom kriteriju iz odredbe članka 382. stavak 1. točka 1. ZPP.

6.2. U takvoj situaciji, a kada postoje pretpostavke za podnošenje revizije iz odredbe članka 382. stavak 1. ZPP nema pretpostavki za podnošenje revizije iz stavka 2. članka 382. ZPP. Stoga je ovaj sud reviziju tuženicu razmatrao kao reviziju iz odredbe članka 382. stavak 1. ZPP.

7. Prema odredbi članka 392.a stavak 1. ZPP u povodu revizije iz članka 382. stavak 1. ovog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

8. Tužitelji svoj zahtjev za isplatu iznosa od 5.686.910,00 kuna temelje na odredbi članka 10. stavak 3. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ br. 111/93, 34/99, 121/99, 52/00 – dalje: ZTD), odnosno na institutu proboja pravne osobnosti koji se temelji na inkriminiranju zloupotrebe „neograničene neodgovornosti“ članova društva s ograničenom odgovornošću.

9. Prvostupanjski sud je utvrdio, a ta je utvrđenja prihvatio i drugostupanjski sud:

- da je sada pok. tuženik Z. N. bio jedini osnivač i direktor društva T. N. d.o.o.,

- da je Direkcija unutarnje kontrole Z. b. d.d. (1. tužitelja) obavila kontrolu poslovanja Direkcije deviznih poslova s domaćim pravnim osobama i da je tom prilikom utvrđeno da su zloupotrebom položaja i ovlasti i krivotvorenjem većeg broja poslovnih isprava zaposlenika Z. b. d.d. - M. C., Z. N. kao osnivaču i direktoru trgovačkog društva T. N. d.o.o., koji je bio komitent 1. tužitelja, neosnovano pribavljena novčana sredstva u iznosu od 5.686.910,00 kuna,

- da je u razdoblju od 1995. do 2000., Z. N. u dogovoru s M. C., u poslovanju 1. tužitelja s trgovačkim društvom T. N. d.o.o., po deviznom platnom prometu, pri navodnoj konverziji deviznih sredstava, u više navrata izdavani nalozi uplata u korist žiro računa trgovačkog društva T. N. d.o.o. tereteći prolazni žiro račun 1. tužitelja broj ..., koji je bio obračunski račun 1. tužitelja, a da se pri tome nisu prenosila sredstva s deviznog računa trgovačkog društva T. N. d.o.o. u korist prolaznog žiro računa 1. tužitelja,

- da su pravomoćnom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K- 2964/02 proglašeni krivim M. C., u svojstvu izvršnog direktora deviznog poslovanja u Z. b. d.d. (koji je priznao kazneno djelo pa mu je izrečena uvjetna osuda) i Z. N., u svojstvu vlasnika i odgovorne osobe T. N. d.o.o. (koji je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine), za kazneno djelo protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja zlouporabom ovlasti u gospodarskom poslovanju,

- da je pravomoćnom presudom broj P-804/2001 od 4. lipnja 2002. naloženo M. C. isplatiti Z. b. d.d. iznos od 5.686.910,00 kuna s pripadajućom zateznom kamatom od 19. siječnja 1996. do isplate,

- da je 1. tužitelj s C. o. d.d. (2. tužiteljem) imao sklopljeni Ugovor o osiguranju od pronevjere i krađe broj 53-213120-002194 i da je 1. tužitelju temeljem Sporazuma od 29. listopada 2001. C. o. d.d. isplatila na ime predmetnog osiguranog slučaja iznos od 2.843.455,00 kuna (list 155-156 spisa).

10. Ocjenom svih izvedenih dokaza, prvostupanjski sud je zaključio da je u konkretnom slučaju došlo do proboja pravne osobnosti, jer je Z. N., jedini osnivač i direktor trgovačkog društva T. N. d.o.o., na čiji račun su doznačena navedena novčana sredstva, u svakom slučaju zloupotrijebio okolnost da kao član društva ne odgovara za te obveze, s ciljem da njegovo trgovačko društvo time stekne nepripadnu imovinsku korist.

10.1. Pritom prvostupanjski sud odbija prijedlog Z. N. za provođenje financijskog vještačenja u pogledu utvrđenja visine tužbenog zahtjeva i navodi da u konkretnom slučaju iz dostavljene dokumentacije (preslike nalaza kronologije i tehnologije rada u slučaju klijenta T. N. d.o.o. od 14. prosinca 2000. i preslike virmanskih naloga za prijenos i internih naloga za knjiženje storno) proizlazi da ukupno potraživanje iz predmetnog štetnog događaja iznosi 5.686.910,00 kuna, koji iznos je sud utvrdio jednostavnom matematičkom operacijom zbrajanja.

10.2. Slijedom čega je naložio Z. N. solidarno isplatiti 1. i 2. tužitelju iznos od 5.686.910,00 kuna sa zateznom kamatom.

11. Drugostupanjski sud je pozivom na odredbu članka 375. stavak 5. ZPP potvrdio prvostupanjsku presudu.

12. Tuženica sadržajno u reviziji ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP i pogrešnu primjenu materijalnog prava.

13. Prije svega valja reći da prema odredbi članka 10. stavak 2. ZTD članovi društva s ograničenom odgovornošću i dioničari dioničkoga društva ne odgovaraju za obveze društva izuzev kada je to određeno ovim Zakonom.

14. Prema odredbi članka 10. stavak 3. ZTD onaj tko zloupotrebljava okolnost da kao član trgovačkoga društva ne odgovara za obveze društva ne može se pozvati na to da po zakonu ne odgovara za te obveze.

15. Smatra se da je ispunjena pretpostavka za odgovornost člana društva naročito: 1) ako koristi društvo za to da bi postigao cilj koji mu je inače zabranjen 2) ako koristi društvo da bi oštetio vjerovnike 3) ako protivno zakonu upravlja imovinom društva kao da je to njegova imovina 4) ako u svoju korist ili u korist neke druge osobe umanji imovinu društva, iako je znao ili morao znati da ono neće moći podmiriti svoje obveze.

16. Dakle, odredba članka 10. stavka 3. ZTD predstavlja zakonsku izvanugovornu odgovornost člana društva za tuđu obvezu, tj. za obvezu društva pod pretpostavkom da postoji dospjela tražbina vjerovnika prema društvu i da član društva zloupotrebljava okolnost da ne odgovara za obveze društva.

17. Zloupotreba postoji kad se član društva koristi društvom kako bi postigao cilj koji mu je inače zabranjen. Pri tome nije odlučan način zloupotrebe, već sama činjenica da je do iste došlo.

18. Pravilan je zaključak suda da postoji odgovornost sada pok. Z. N. na temelju odredbe članka 10. stavak 3. ZTD jer je Z. N. u konkretnom slučaju zloupotrijebio okolnost da kao član društva ne odgovara za obveze društva budući da je koristio društvo da bi postigao cilj koji mu je inače zabranjen (da bi njegovo društvo steklo nepripadnu imovinsku korist).

19. Stoga je i po ocjeni ovoga suda došlo do proboja pravne osobnosti slijedom čega postoji odgovornost Z. N. kao jedinog člana i osnivača za obveze trgovačkog društva T. N. d.o.o.

20. Nadalje, odlučujući o visini utuženog potraživanja, sudovi nižeg stupnja utvrđuju da u konkretnom slučaju iz dostavljene dokumentacije (preslike nalaza kronologije i tehnologije rada u slučaju klijenta T. N. d.o.o. od 14. prosinca 2000. i preslike virmanskih naloga za prijenos i internih naloga za knjiženje storno) proizlazi da ukupno potraživanje iz predmetnog štetnog događaja iznosi 5.686.910,00 kuna, koji iznos je sud utvrdio jednostavnom matematičkom operacijom zbrajanja.

21. Visina tužbenog zahtjeva može se i utvrditi jednostavnom matematičkom operacijom zbrajanja, kako je to zaključio sud, međutim u konkretnom slučaju takav izračun ne odgovara priloženoj dokumentaciji u spisu, pa u konkretnom slučaju postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, zbog čega nižestupanjske presude imaju nedostatke zbog kojih se ne može ispitati njihova pravilnost i zakonitost, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP.

22. Već zbog navedenoga, valjalo je primjenom odredbe članka 394. stavak 1. ZPP ukinuti presude suda nižeg stupnja i odlučiti kao u izreci rješenja.

23. U nastavku postupka, sud nakon što otkloni bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju je ukazano ovim rješenjem, imat će u vidu da je pravomoćnom presudom broj P-804/2001 od 4. lipnja 2002. naloženo M. C. isplatiti Z. b. d.d. iznos od 5.686.910,00 kuna na ime istog štetnog događaja te da je C. o. d.d. (kao osiguratelj Z. b. d.d.) isplatila istoj po Sporazumu od 29. listopada 2001. iznos od 2.843.455,00 kuna na ime predmetnog štetnog događaja, nakon čega će ocjenom izvedenih dokaza u smislu odredbe članka 8. ZPP donijeti novu zakonitu presudu.

24. Budući da odluka o troškovima postupka ovisi o konačnom uspjehu stranaka u sporu, valjalo je ukinuti i odluku o troškovima postupka (u smislu odredbe članka 164. stavak 4. ZPP).

Zagreb, 1. ožujka 2023.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa, v.r.