REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2069/2017-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Ivana Vučemila člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice P. C., B. A., Argentina, OIB … , koju zastupaju odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu M. U. i M. K. u D., protiv tuženika M. P. iz D., OIB … , kojeg zastupa punomoćnik J. M., odvjetnik u D., radi iseljenja i predaje, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-314/14 od 8. ožujka 2017., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-606/12 od 23. prosinca 2013., u sjednici održanoj 1. ožujka 2023.,

p r e s u d i o  i  r i j e š i o  j e :

I. Prihvaća se revizija tužiteljice te se slijedom toga preinačava presuda Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-314/14 od 8. ožujka 2017. i presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-606/12 od 23. prosinca 2013. i sudi:

1. Nalaže se tuženiku da iseli iz stana u prizemlju zgrade na adresi … , katastarske oznake čest. zgr. 639 izgrađene na čest. zem. 976/1 sve k.o. G., koji stan se sastoji od 5 soba, kuhinje, kupaonice, WC-a, ostave i dva hodnika, u ukupnoj površini od 125 m2 i taj stan preda slobodan od osoba i svojih stvari u posjed na raspolaganje tužiteljici.

2. Odbija se tuženik s tužbenim zahtjevom koji glasi:

„II. Zamjenjuje se ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom, slijedeće sadržaja:

P. C. B. A., Argentina, OIB: … , kao najmoprimac, s jedne strane i

M. P. iz D., …, OIB: … kao zaštićeni najmoprimac, s druge strane, sklopili su slijedeći:

UGOVOR O NAJMU STANA

Sa zaštićenom najamninom

Članak 1.

Na temelju članka 31. stavak 1. Zakona o najmu stanova, najmoprimac P. C., daje u najam stan u D., a koji stan se sastoji od pet soba, kuhinje, kupaonice, WC, ostave i dva hodnika, čija je ukupna površina 125,00 m2 zaštićenom najmoprimcu M. P. iz D., …, gore upisani stan na adresi … , D..

Članak 2.

Zaštićeni najmoprimac se ima pravo koristiti zajedničkim prostorijama i uređajima koji pripada zgradi.

Članak 3.

Ugovorne strane suglasno utvrđuju da se ovaj ugovor sklapa na neodređeno vrijeme.

Članak 4.

Ugovorne strane utanačuju zaštićenu najamninu temeljem čl. 7. Zakona o najmu stanova, u iznosu od 574,35 kn mjesečno, čija će se točna visina korigirati na temelju Uredbe o uvjetima i mjerilima za utvrđivanje zaštićene najamnine ( NN.40/97 i 117/05 ), koju će zaštićeni najmoprimac plaćati najmoprimcu do dvadesetog u mjesecu za tekući mjesec.

Članak. 5.

Zaštićeni najmoprimac će uz najamninu plaćati izravno i troškove u vezi sa stanovanjem i to za komunalnu naknadu, struju, vodu, odvoz smeta i sl.

Članak. 6.

Ugovorne strane suglasno utvrđuju da zaštićeni najmoprimac ne smije predmet ovog ugovora niti njegov dio dati u podnajam trećim osobama bez pisane suglasnosti najmodavca.

Članak 7.

Najmodavac može otkazati ovaj ugovor uz prethodnu pisanu opomenu najmoprimca ako najmoprimac ne ispunjava odredbe ovog ugovora, a sve u skladu s Zakonom o najmu stanova.

Članak 8.

U svemu ostalom što nije uređeno ovim ugovorom primjenjivat će se odredbe Zakona o najmu stanova.“.

II. Nalaže se tuženiku tužiteljici isplatiti na ime troškova parničnog postupka 437,99 EUR-a (3.300,00 kn) u roku od 15 dana.

III. Odbacuje se revizija tužiteljice glede pitanja:

„Da li je potrebno konkretizirati razloge kojih ima taksativno pet u čl. 19. st. 1. ZONS-a ako su se isti naveli bez da je u cijelosti propisan tekst svakog razloga, a to posebno ako su se ti razlozi ostvarili odnosno kasnije u postupku potvrdili da postoje kao što je u otkazu i navedeno (u ovom slučaju podnajam i ne prebivanje u stanu - potvrda MUP-a RH od 30. siječnja 2013. god. iz koje se vidi tko gdje živi i po kojoj osnovi) i to sve da bi se u takvom slučaju o tim razlozima za otkaz uopće raspravljalo jer drugostupanjski sud smatra da se o istim u ovakvom slučaju uopće ne raspravlja?“.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja koja je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presudom suda drugog stupnja odbijena je tužiteljica sa zahtjevom upravljenim na iseljenje tuženika iz stana pobliže opisanog u izreci (I.1.) kao i predaju u posjed slobodnog od osoba i stvari, te je istovremeno usvojen protutužbeni zahtjev tuženika kojim traži da se sudskom presudom zamjeni ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom.

2. Presudom suda drugog stupnja preinačena je presuda suda prvog stupnja u preostalom dijelu točke II izreke na način da se odbija kao neosnovan dio protutužbenog zahtjeva kojim je traženo da se sklopi odnosno nadomjesti Ugovor o najmu strana sa zaštićenom najamninom u čl. 3. st. 2. koji glasi: „Ugovorne strane suglasno utvrđuju da će zajedno sa najmoprimcem stan iz čl. 1. ovoga ugovora za stanovanje koristiti i član najmoprimčeve uže obitelji i to N. P., sin zaštićenog najmoprimca.“, ali taj dio nije napadnut revizijom pa stoga nije niti predmet kontrole u ovoj revizijskoj fazi postupka.

3. Protiv presude suda drugog stupnja reviziju utemeljenu na odredbi čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14 - dalje: ZPP) podnosi tužiteljica zbog pitanja koja prema sadržaju revizije glase:

„1. Da li je tužiteljica prilikom pismene obavijesti tuženiku od 10. veljače 2012. god. s povratnicom, koji dopis je tuženik zaprimio 13. veljače 2012. god. trebala osim obavijesti o nastaloj promjeni vlasništva (za koju je tuženik kao sudionik postupka povrata oduzete imovine već znao i imao pravomoćno rješenje o istom obzirom da je u siječnju 2012. god. supodnio tužbu Ustavnom sudu RH protiv presude Upravnog suda RH posl.br. Us-9071/2008-7 od 06.10.2011.) tuženiku dostaviti još kakav dokaz o svom statusu, sve to još dodatno uz oslon na odredbe čl. 24. st. 1. Zakona o najmu stanova koje propisuje da u slučaju promjene najmodavca, što je ovdje slučaj temeljem pravomoćnog rješenja o povratu oduzete imovine, prava i dužnosti najmodavca iz ugovora o najmu stana prelaze na njegovog pravnog slijedinika, dakle sve sukladno i presudi Županijskog suda u ovdje su ex lege prešla na tužiteljicu,

Šibeniku od 18. ožujka 2022. god. koja je dostavljena u spis?

2. Da li je tuženik, usprkos pismene obavijesti tuženiku od 10. veljače 2012. god. s povratnicom, koji dopis je tuženik zaprimio 13. veljače 2012. god. i uprkos podnesenoj tužbi u ovom predmetu 27. srpnja 2012. god., osnivanjem javnobilježničkog pologa više od sedam mjeseci nakon pisane obavijesti i dva mjeseca nakon podnošenja same tužbe, uredno ispunjavao svoju obvezu plaćanja odnosno je li se ovakvim njegovim postupanjem ostvario razlog iz čl. 19. st. 2. u svezi sa st. 3. istog članka za otkaz i iseljenje tuženika, sve sukladno pravomoćnoj presudi naslovnog suda P. 778/09, potvrđenoj presudom Županijskog suda u Slavonskom Brodu Gž 981/10, dakle, u istoj vrsti predmeta s jednakim okolnostima u svezi plaćanja odnosno neplaćanja najamnine pa i prebivanja u samom stanu (obje dostavljene u spis), a protivno shvaćanju suda iz pobijane presude?

3. Da li je potrebno konkretizirati razloge kojih ima taksativno pet u čl. 19. st. 1. ZONS-a ako su se isti naveli bez da je u cijelosti prepisan tekst svakog zaloga, a po posebno ako su se ti razlozi ostvarili odnosno kasnije u postupku potvrdili da postoje kao što je u otkazu i navedeno (u ovom slučaju podnajam i ne prebivanje u stanu – potvrda MUP-a RH od 30. siječnja 2013. god. iz koje se vidi tko gdje živi i po kojoj osnovi) i to sve da bi se u takvom slučaju o tim razlozima za otkaz uopće raspravljalo jer drugostupanjski sud smatra da se o istim u ovakvom slučaju uopće ne raspravlja?“.

4. Na reviziju nije odgovoreno.

5. Prva dva pitanja se u biti svode na pitanje postoji li opravdani razlog za prestanak ugovora o najmu stana sa zaštićenom najamninom sukladno odredbi čl. 19. st. 1. toč. 1. Zakona o najmu stanova („Narodne novine“, broj 91/96, 48/98, 66/98, 22/06 - dalje: ZNS) ako je najmodavac znao i morao znati da je vlasnik strana druga osoba na koju su prešla prava i dužnosti najmodavca sukladno odredbi čl. 24. st. 1. ZNS-a.

6. Revizija je osnovana.

7. Sukladno odredi čl. 382. st. 2. ZPP-a u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. ovog članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice: 1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

2) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskoga suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem,

3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi - osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenoga postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Europskog suda - trebalo preispitati sudsku praksu.

8. U reviziji tužiteljica se poziva na pravno shvaćanje izraženo u presudi Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž-981/10 od 17. lipnja 2010. gdje je izraženo drugačije pravno shvaćanje nego u osporenoj odluci pa su stoga ostvareni uvjeti da se dopusti odlučivati o meritumu spora u revizijskoj fazi postupka jer se radi o pitanju koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

9. U postupku pred sudovima nižeg stupnja utvrđeno je da je tuženik s G. D. imao sklopljen ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom, da je taj stan u postupku povrata oduzete imovine slijedom odredbi: Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine („Narodne novine“, broj 92/96, 92/99, 39/99, 42/99, 43/00, 131/00, 27/01, 34/01, 65/01, 118/01, 80/02, 81/02 - dalje: Zakon o naknadi) vraćen prednici tužiteljice te da su prava i dužnosti iz ugovora o najmu stana prešla na nove vlasnike, tužiteljicu kao pravnu slijednicu pok. M. C..

10. U postupku je također utvrđeno da je tuženik kao zainteresirana osoba sudjelovao u upravnom postupku koji je okončan vraćanjem u posjed predmetnog stana prednici tužiteljice te da mu je rješenje o povratu uručeno, a da je o tome obaviješten i dopisom tužiteljice od 10. veljače 2012. koji je tuženik zaprimio 15. veljače 2012.

11. Nije niti sporno da je tuženik osnovao sudski polog za korist novih vlasnika 27. rujna 2012. kojim je položio najamninu za rujan i listopad 2012. i da je sve do tada najamninu plaćao i dalje ranijem vlasniku G. D..

12. Prema odredbi čl. 19. st. 1. ZNS najmodavac može otkazati ugovor o najmu stana ako se najmoprimac ili drugi korisnici stana koriste stanom suprotno Zakonu i ugovoru o najmu stana, a osobito: ako najmoprimac ne plati u ugovorenom roku najamninu i druge ugovorene troškove u svezi sa stanovanjem.

13. Iz odredbe čl. 24. st. 1. ZNS u slučaju smrti ili promjene najmodavca, odnosno prestanka najmodavca kao pravne osobe, prava i dužnosti najmodavca iz ugovora o najmu stana prelaze na njegova nasljednika ili pravnog sljednika.

14. Prema ocjeni ovog suda tuženik je s obzirom da je sudjelovao u postupku u kojem se utvrđivalo pravo na naknadu imovine i da mu je rješenje tijela uprave kao zainteresiranoj osobi dostavljeno i da je od strane tužiteljice obaviješten o obvezi plaćanja najamnine novom vlasniku znao i morao znati da G. D. nije više vlasnik spornog stana.

15. U takvoj činjeničnoj situaciji, kada najmoprimac zna i mora znati da raniji vlasnik nije više vlasnik stana već da je to druga osoba neplaćanje stanarine duže od dva mjeseca, neovisno o tome što je stanarinu plaćao bivšem vlasniku, ali ne i novom vlasniku, pa makar i polaganjem najamnine u polog, predstavlja razlog za otkaz ugovora o najmu iz čl. 19. st. 1. ZNS.

16. Time je odgovoreno i na prva dva pitanja iz revizije.

17. Kako tuženik nije ispunio svoju obvezu, ostvaren je uvjet za otkaz ugovora o najmu stana slijedom čega je tužiteljica osnovano tužbom tražila od tuženika da iseli iz stana i preda ga slobodnog od osoba i stvari slijedom čega je glede zahtjeva iz tužbe preinačena presuda suda prvog i drugog stupnja i presuđeno je kao pod I.1. izreke ove presude.

18. Kako je osnovan tužbeni zahtjev tužiteljice to je zahtjev tuženika iz protutužbe neosnovan pa je i u tom dijelu trebalo preinačiti presude sudova prvog i drugog stupnja i odlučiti kao pod I.2. izreke.

19. Slijedom navedenog presuđeno je kao pod točkom I. izreke na temelju odredbe čl. 395. ZPP-a.

20. Valjalo je stoga, a pozivom na odredbu iz čl. 166. st. 2. ZPP odlučiti o troškovima cijelog postupka. Sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP u vezi sa čl. 155. st. 1. i čl. 2. ZPP-a, a primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12 - dalje: Tarifa), tužiteljici je priznat trošak zastupanja u iznosu 2.000,00 kn jednokratne nagrade za rad odvjetnika za cijeli prvostupanjski postupak (Tbr. 7. točka 2.Tarife), što uvećano za pripadajući PDV u iznosu od 500,00 kn (Tbr. 42. Tarife) iznosi 2.500,00 kn. Tužiteljici su dosuđene i pristojbe na tužbu sukladno Tbr. 1/1 Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“, broj 74/95, 57/96, 137/02, 26/03 - službeni pročišćeni tekst, 125/11, 112/12) i na presudu (Tbr. 2/1 Tarife sudskih pristojbi) u iznosu od po 400,00 kn, ili sveukupno 3.300,00 kn troškova parničnog postupka.

20.1. Međutim, s obzirom da tužiteljica nije određeno postavila zahtjev za naknadu troškova revizije u smislu odredbe čl. 164. st. 2. ZPP, nije bilo mjesta dosudi naknade troškova revizije tužiteljici.

21. Odgovorom na prva dva pitanja odlučeno je o sporu u ovoj parnici, pa stoga o odgovoru na treće pitanje iz revizije ne ovisi više odluka ovom sporu slijedom čega je riješeno kao pod točkom III. izreke ove odluke sukladno odredbi čl. 392.b st. 5. ZPP- a.

22. Temeljem odredbi Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“, broj 57/22, 88/22) ovaj sud je dvojno iskazao iznose, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovoga Zakona. (1EUR=7.53450).

Zagreb, 1. ožujka 2023.

Predsjednik vijeća:

mr.sc.  Dražen  Jakovina, v.r.