1

Poslovni broj REF. 27: Pn-43/2022-33

 

 

 

 

 

    Republika Hrvatska                                                                                        

Općinski sud u Bjelovaru

Stalna služba u Garešnici

Garešnica, V. Nazora br. 22

 

Poslovni broj REF. 27: Pn-43/2022-33

 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

             

 

Općinski sud u Bjelovaru Stalna služba u Garešnici po sutkinji toga suda Dajani Gabud Jandoš kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja M. O. iz T., OIB: …, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva V. i dr., odvjetnicima iz G., protiv tuženika H. o. k. d.d., Z., C. ulica 6, OIB: …, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva O. i dr., odvjetnicima iz Z., radi naknade štete, nakon održane zaključene glavne i javne rasprave dana 12. prosinca 2023. u prisutnosti punomoćnika stranaka, na ročištu za objavu i uručenje presude dana 24. siječnja 2024.

 

p r e s u d i o    j e

 

 

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, a koji glasi:

 

"Nalaže se tuženiku H. o. k. d.d. Z., C. ulica 6, OIB: … da tužitelju  M. O. iz T. 46, G., OIB: … plati na ime naknade imovinske štete ukupan iznos od 972,14 eur i to zajedno sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, počam od 21. siječnja 2022. godine do isplate, kao i da tužitelju nadoknadi parnični trošak ovog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, počam od dana donošenja prvostupanjske presude pa sve do isplate, sve to u roku od 8 dana."

 

II  Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

 

 

Obrazloženje

 

1. Tužitelj M. O. iz T. zastupan po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva V. i dr. iz G., podnio je kod ovog suda dana 15.03.2022. tužbu protiv tuženika H. o. k. d.d. Z. radi naknade imovinske štete.

 

2. U tužbi se navodi, da je dana 21. siječnja 2022. godine oko 06,35 sati  Z. K. upravljala osobnim automobilom marke i tip V. S., registarske oznake … u vlasništvu tužitelja autocestom A3 B.-L. u smjeru Z., poštujući sve odredbe Zakona o sigurnosti prometa na cesti, a posebice ograničenju brzine, time da je vrijeme nezgode bio mrak. Z. K. je baš bila u fazi pretjecanja nepoznatog vozila kada je ispred sebe na pretjecajnoj traci naišla na otpadni komad gume u koju je udarila prednjim dijelom automobila i tako oštetila prednji kraj opisanog automobila u vlasništvu tužitelja. Odmah nakon udarca, Z. K. je automobil zaustavila na zaustavnoj traci autoceste i pozvala djelatnike policije, a u tom trenutku, nedugo nakon ovog događaja, na istu otpadnu gumu je udarilo još jedno vozilo, osobni automobil kojim je upravljao I. M., dok je suvozač u tom automobilu bio M. K., te je isti također oštetio prednji kraj svojeg automobila. Osobni automobil kojeg je u trenutku nastanka događaja pretjecala Z. K. udaljio se bez zaustavljanja, tako da podatke o tome svjedoku tužitelj nema. Tužitelj ističe da predmetne zgode vozači prometnom signalizacijom, niti na bilo koji drugi način nisu bili upozoravani na nailaženje otpale gume na cesti odnosno da vozači umanje brzinu zbog takve situacije na prometnici. Suprotno navodima iz potvrde Policijske postaje K., tužitelj niti itko drugi nema saznanja da bi guma ili pneumatik ispao s vozila neposredno prije udara, tako da se u tom dijelu osporava potvrda nadležne Policijske postaje. U navedenom štetnom događaju na osobnom automobilu tužitelja nastupila je imovinska šteta, a tužitelj je kontaktirao tuženika radi procjene štete, te su djelatnici tuženika bili samo u prvoj preliminarnoj procjeni i samo djelomično izvršili popis oštećenja, a unatoč pozivima tužitelja, procjenitelji tuženika nisu ponovno izašli da bi utvrdili nastala oštećenja koji se mogu vidjeti kada se rastavljao automobil te je tako ostala nepopisana "pumpa vode vebasta" koja je prije događaja bila u ispravnom stanju, a u štetnom događaju je oštećena, te je tužitelj bio primoran kupiti novu. Tužitelj se je zahtjevom za mirno rješenje spora obratio tuženiku, jer je tuženik osiguratelj po polici osiguranja odgovornosti za pravnu osobu koja održava predmetnu cestu na kojoj se dogodio štetni događaj. Tužitelj je predložio tužbom  da sud obveže tuženika na isplatu mu naknade imovinske  štete u iznosu od 972,14 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama počam od 21. siječnja 2022. do isplate.

 

3.  U odgovoru na tužbu tuženik osporava odgovornost osiguranika tuženika za štetu koja se nastala na vozilu tužitelja navodno zbog naleta na gumu, uzročno-posljedičnu vezu između postupanja osiguranika tuženika i štetnog događaja od 21.01.2022. te osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Ističe da do štetnog događaja nije došlo zbog neodržavanja ceste sigurnom za nesmetano odvijanje prometa, jer nije bilo propusta osiguranika tuženika u održavanju kolnika. Osiguranik tuženika je u cijelosti postupio sukladno Zakonu o cestama, Pravilniku o održavanju cesta, te Pravilniku o ophodnji javnih cesta. Tuženik ističe da njegov osiguranik odgovara temeljem načela krivnje u situaciji kada je šteta nastala kao posljedica nepropisnog održavanja, a povredom zakonskih propisa koji se odnose na održavanje ceste. U konkretnom slučaju do štetnog događaja nije došlo zbog neodržavanja ceste, već zbog iznenadnog otpalog pneumatika s nepoznatog vozila što osiguranik tuženika nije mogao predvidjeti niti spriječiti mjerama ni radnjama koje je dužan poduzeti u skladu sa Zakonom o cestama, Pravilniku o održavanju cesta i Pravilnika o ophodnji ceste. Ističe se, da je ophodnja navedene dionice na predmetni dan izvršena u skladu s propisima, odnosno sukladno članku 6 st. 1 Zakona o sigurnosti prometa na cestama i članku 3, 9, 10 i 12 Pravilnika o ophodnji javnih cesta prema kojim se ophodnja javnih cesta uspostavlja i obavlja najmanje tri puta dnevno na autocestama u duljini pojedine dionice do 50 km, te se smatra da je ophodnja javne ceste obavljena ako je navedena ophodarska dionica prijeđena u oba smjera najmanje jednom u 8 sati. U podnesku od 07.12.2023. tuženik ističe da je Odlukom Hrvatskih autocesta d.o.o. od 18. ožujka 2020. sukladno zaključku Vlade Republike Hrvatske od 17.03.2020. (mjera 57.) broj ophodnji smanjen na dvije dnevno, odnosno minimalno obavljanje jedne ophodnje svakih 12 sati, te se ističe, da je ophodnja na dan 21.01.2022. započela u 20:30, a vozilo koje je vršilo ophodnju vratilo se u bazu u 23:30, te je ponovno započelo ophodnju 21.01.2022. u 07:10 i  vratilo se u bazu u 11:40 čime je osiguranik tuženika ispunio svoju zakonsku obvezu ophodarske službe na autocesti. Obzirom da osiguranik tuženika unatoč provedenoj ophodnji nije imao prethodnih saznanja o bilo kakvom predmetu na cesti koji bi ugrožavao sigurnosti prometa, nije niti postojala objektivna mogućnost za pravovremeno uklanjanje istoga. Tuženik stoga smatra da ne postoji odgovornost njegova osiguranika pa time niti njegova odgovornost za nastalu štetu tužitelju i pri tome se poziva na odredbu članka 1045 Zakona o obveznim odnosima smatrajući da osiguranik tuženika odgovara prema načelu krivnje ističući i da je navedeno stav sudske prakse izražene u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-X-1023/15-3, Rev-X-35/18-2 te u odlukama Županijskih sudova. Tuženik ujedno osporava tijek zateznih kamata prema postavljenom tužbenom zahtjevu ističući da nereparirana šteta nastaje trenom presuđenja kada nenovčana imovinska šteta biva pretočena u određeni broj novčanih jedinica pa tako zatezna kamata može početi teći tek od presuđenja. Tuženik je preložio sudu odbiti tužbu i tužbeni zahtjev.

 

4. U postupku izvođenja dokaza izvršen je uvid u dokumentaciju dostavljenu uz predmetnu tužbu koju čine: potvrda prometne policije K. od 03.02.2022. o nastanku štetnog događaja, zahtjev za mirno rješenje spora, odgovor na odštetni zahtjev tužitelja, izvid štete, preslik prometne dozvole (listovi 5-12), u dokumentaciju dostavljenu uz odgovor na tužbu, a čine ju: preslike ophodarskog dnevnika od 20./21.-01.2022. list br. 40  i 41 (četvrtak i petak) sa dnevnikom rada  i putnim radnim listovima (list 19-26), u dokumentaciju prometne policije K. vezano za štetni događaj (list 38-47), policu osiguranja od odgovornosti broj … za razdoblje od 04.03.2021. do 03.03.2022. te spis tuženika broj … (list 49-63) koji se odnosi na predmetni štetni događaj, dnevnik rada operatera C. od 20.01.2022. za II smjenu  te od 21.01.2022. za I smjenu (list 69-75). Sud je pročitao iskaz saslušanih svjedoka I. M., Z. K. O., D. D. i S. G. (listovi spisa 77-81), pročitao nalaz i mišljenje sudskog vještaka I. P. od 29. kolovoza 2023. (list 108-115). Sudski vještak nije neposredno saslušavan, jer stranke nisu imale primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka niti su predlagale neposredno saslušanje istoga.

 

5. Na temelju provedenih dokaza i njima utvrđenog činjeničnog stanja, sud je ocijenio tužbeni zahtjev tužitelja neosnovanim i slijedom toga ga odbio. 

 

6. Naime, među strankama nije bilo sporno da  je dana 21. siječnja 2022. godine na autocesti A3 B. – L. u smjeru Z., oko 06:35 sati došlo do naleta osobnog automobila marke i tip V. S60 registracijske oznake … u vlasništvu tužitelja kojim je upravljala Z. K. na otpali gazeći sloj pneumatika nepoznatog teretnog ili priključnog automobila, o kojem događaju je sačinjena i fotodokumentacija prilikom očevida od strane prometne policije K., koja fotodokumentacija očevida prileži spisu na listu 47 spisa. Nije bilo niti sporno, da je tom prilikom došlo do nastanka štete na osobnom vozilu tužitelja. Nije bilo sporno da je tuženik osiguravatelj pravne osobe, a to su H. a. d.o.o. koje su kao pravna osoba nadležni za održavanje predmetne autoceste odnosno voditi brigu i poduzimati primjerene mjere radi omogućavanja odvijanja sigurnog i nesmetanog prometa na javnoj cesti sve sukladno Zakonu o cestama, Pravilniku o održavanju cesta te Pravilniku o ophodnji javnih cesta.

 

7. Među strankama je bilo sporno postoji li odgovornost osiguranika tuženika za nastanak predmetnog štetnog događaja u kojemu je tužitelj pretrpio štetu, pa time i tuženika kao osiguratelja, a onda i sama visina štete. U predmetnom slučaju stav sudske prakse je takav da osiguranik tuženika odgovara po načelu krivnje u smislu čl. 1045 Zakona o obveznim odnosima, jer autocesta sama po sebi ne predstavlja opasnu stvar. Tužitelj je u predmetnom postupku pokušao dokazati da H. a. kao pravna osoba koja je nadležna za održavanje predmetne autoceste na kojoj je došlo do štetnog događaja nisu poduzele potrebne mjere radi omogućavanja odvijanja sigurnog i nesmetanog prometa, smatrajući da je do štetnog događaja došlo upravo zbog propusta osiguranika tuženika, a koji bi se sastojao u tome, da je osiguranik tuženika propustio na vrijeme ukloniti s kolnika autoceste otpali pneumatik s nepoznatog vozila i detektirati automobil odnosno vozilo s kojega je otpao pneumatik i tako pronaći odgovornu osobu za nastanak predmetnog štetnog događaja. Tužitelj smatra da je osiguranik tuženika propustio sukladno Pravilniku o ophodnji javnih cesta unutar 8 sati od prethodne ophodnje, proći predmetnom dionicom na kojoj je došlo do nastanka štetnog događaja,  jer je posljednji obilazak kritičnog mjesta bio u 22,10 h pa se sljedeći obilazak trebao dogoditi najkasnije u 06,10 h, dok je u stvarnosti taj obilazak bio u 07,10 h, odnosno poslije prometne nezgode koja se dogodila u 06,35 h. Stoga, tužitelj smatra da u situaciji da se osiguranik tuženika pridržavao Pravilnika o ophodnji javnih  cesta prometna nezgoda bi bez sumnje bila izbjegnuta, jer bi ophodarska služba neposredno prije nezgode naišla i pokupila otpale dijelove s ceste.

 

8. Međutim, u predmetnom slučaju tuženik je dokazao da je ispunio svoje obveze sukladno Zakonu o sigurnosti prometna na cestama (NN broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22, 133/23) i to čl. 6 st. 2 i čl. 35 st. 2 i 3,  Pravilniku o održavanju cesta (NN broj 90/14, 03/21) članak 20, te Pravilniku o ophodnji javnih cesta (NN broj 75/14, 07/21) članak 12, 13 i članak 38 i Odluci o ophodnji autoceste svakih 12 sati sukladno čl. 13. Pravilnika o ophodnji javnih cesta od 18. ožujka 2020. godine H. a. d.o.o.  Naime, sukladno Odluci o ophodnji autoceste svakih 12 sati sukladno čl. 13. Pravilnika o ophodnji javnih cesta koju odluku su donijele H. a. d.o.o. 18. ožujka 2020. sukladno zaključku Vlade Republike Hrvatske od 17.03.2020. (mjera 57.) broj ophodnji smanjen je na dvije dnevno, odnosno minimalno obavljanje jedne ophodnje svakih 12 sati, a koja odluka je bila na snazi u vrijeme nastanka štetnog događaja na dan 21. siječnja 2022. Iz ophodarskih dnevnika od 20. i 21.01.2022. (listovi 19-26), proizlazi da je osiguranik tuženika izvršio propisanu mjeru ophodnje na dionici autoceste na kojoj je došlo do nastanka štetnog događaja, jer je započeo ophodnju u 20,30 na dan 20.01.2022. te se vratio u bazu u 23,30, te se ponovno išlo u ophodnju 21.01.2022. u 07,10 vrativši se u bazu u 11,40. Prilikom vršenja ophodnje u vremenu prije nastanka štetnog događaja, iz ophodarskih dnevnika ne proizlazi da bi bio primijećen pneumatik na kolniku, te bi trebale biti poduzete mjere u cilju otklanjanja opasnosti od takvog predmeta na kolniku. Nije utvrđeno da je tuženik propustio postupiti po članku 35 st. 3 Zakona o sigurnosti prometa na cestama odnosno po članku 38 Pravilnika o ophodnji javnih cesta. Naime, tuženik je izvršio ophodnju u propisanom vremenu (unutar 12 sati),  a po zaprimljenoj prijavi o naletu osobnog vozila na otpali pneumatik, odmah je izašao na lice mjesta, te dakle nije utvrđeno da bi do štetnog događaja došlo iz razloga što bi tuženik po saznanju da se na kolniku nalazi otpali pneumatik, propustio pravovremeno izaći na lice mjesta i istoga ukloniti u smislu čl. 38 Pravilnika o ophodnji na javnim cestama odnosno postupiti u smislu čl. 35. st. 3 Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Budući da na strani tuženika nije dokazana krivnja za nastanak štetnog događaja, to na strani istoga ne postoji niti odgovornost za štetu koju je pretrpio tužitelj prema odredbi članka 1045. Zakona o obveznim odnosima. Nije osnovan navod tužitelja o tome, da bi na strani tuženika postojala obveza pronaći vozilo sa kojega je otpao pneumatik, jer takva obveza ne proizlazi iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama na koji se poziva tužitelj. Tužitelj u predmetnom slučaju svoj zahtjev za naknadu štete  može ostvarivati po osnovi štete uzrokovane od strane nepoznatog vozila sukladno članku 30 Zakona o obveznim osiguranjima u prometu. Imajući u vidu navedeno sud je odbio tužbeni zahtjev tužitelja prema tuženiku ocijenivši ga neosnovanim.

 

9. Sukladno članku 154 st. 1 Zakona o parničnom postupku propisano je, da stranka koja u cijelosti izgubi parnicu ima obvezu protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. U predmetnom slučaju tužitelj je izgubio u cijelosti predmetnu parnicu. Međutim, cijenivši sve okolnosti predmetnog slučaja, osobito da se je tuženik na Odluku o ophodnji autoceste svakih 12 sati sukladno čl. 13 Pravilnika o ophodnji javnih cesta od 18. ožujka 2020. pozvao tek u podnesku od 07. prosinca 2023., dakle na samom kraju predmetnog postupka, nakon što su već bili izvedeni ostali dokazi, odnosno saslušani određeni svjedoci pa i provedeno prometno vještačenje, a na navedenu Odluku mogao se pozvati još u odgovoru na tužbu, što nije učinio na vrijeme, štoviše prvotno je u odgovoru na tužbu isticao činjenicu da je poduzeo primjerene mjere – pozivajući se na to da se ophodnja javnih cesta uspostavlja i obavlja najmanje 3 puta dnevno na autocestama u duljini  pojedine dionice do 50 km i da se smatra ophodnja javne ceste obavljenom ako je ophodarska dionica prijeđena u oba smjera najmanje jednom u 8 sati. Obzirom na navedeni odgovor na tužbu, te činjenicu da se je tuženik tek na kraju postupka pozvao na Odluku tuženika od 18. ožujka 2020. o ophodnji autoceste svakih 12 sati, koja je bila na snazi u vrijeme štetnog događaja, a ovo nakon što je tužitelj, smatrajući da je tuženik imao obvezu vršiti ophodnju svakih 8 sati kako je prvotno naveo u odgovoru na tužbu, temeljio odgovornost tuženika za nastanak štetnog događaja, smatrajući da bi štetni događaj bio izbjegnut, da je doista tuženik vršio ophodnju svakih 8 sati, sud smatra da bi u takvoj situaciji doslovna primjena odredbe članka 154 st 1 Zakona o parničnom postupku, a pri tome imajući u vidu visinu tužbenog zahtjeva tužitelja od 972,14 eur, te činjenicu da tuženik potražuje naknadu parničnog troška u iznosu od 750,00 eur, dovela do povrede prava tužitelja na pristup sudu i nerazumno ograničavanje njegovih imovinskih prava, i time povrede članka 6 Konvencije o zaštiti ljudskih prava, pa je sud ocijenio da je opravdano odlučiti u ovom predmetu da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

 

 

 

 

 

 

U Garešnici, 24. siječnja 2024.

 

 

S U T K I N J A

 

                                                                                                                     Dajana Gabud Jandoš

 

 

 

 

 

 

P O U K A : Protiv ove presude  nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu, pismeno u  tri primjerka.

 

PRESUDA SE DOSTAVLJA:

1. Odvjetničko društvo V. i dr., G.
2. Odvjetničko društvo O. i dr., Z.