Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: 8 Gž-160/2023-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sutkinja Sanje Prosenice, predsjednice vijeća, Sanje Dujmović, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Marine Tante, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Ž. Z., OIB: …, …, B., S., zastupanog po punomoćniku A. Š., odvjetniku u T., …, protiv tuženice R. H., OIB: …, zastupane po zakonskom zastupniku O. d. o. u S., …, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru poslovni broj P-1253/2021 od 14. prosinca 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 1. ožujka 2023.,

r i j e š i o  j e

I Ukida se presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru poslovni broj P-1253/2021 od 14. prosinca 2022. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II Odluka o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"1. Utvrđuje se spram tužene R. H. da je tužitelj vlasnik točno određenog realnog dijela nekretnine označene kao č.zem. … k.o. B. u površini od 2444 m2, koji dio je u vještvu br. … stalnog sudskog vještaka D. B., dipl.ing.geod. datuma izrade „Split,20.01.2022.g.“ označen slovima „A-B-C-D-E-FG- H-I-A“, koje vještvo se smatra sastavnim dijelom izreke ove presude.

2. Ovlašćuje se tužitelj na provedbu parcelacije u katastru i zemljišnoj knjizi za k.o. B., na način da se iz nekretnine označene kao č.zem. … k.o. B. izdvoji fizički i geometrijski točno određeni realni dio iste, pobliže označeno i precizirano u točki 1. izreke ove presude, i od navedenog dijela formira samostalna čestica zemlje s novim brojem, te provedbu navedene parcelacije u katastru i zemljišnoj knjizi za k.o. B.

3. Ovlašćuje se tužitelj da temeljem ove presude i prijavnog lista, temeljem kojeg će se provesti parcelacija č.zem. … k.o. B., opisana u točki 2. izreke ove presude, u zemljišnim knjigama izvrši uknjižba prava vlasništva na novoformiranoj čestici zemljišta koja će nastati tim prijavnim listom na ime tužitelja za cijelo.

4. Dužna je tužena u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju trošak ovog spora u iznosu od 12.172,80 kn / 1.615,608 eura zajedno sa zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište, a u slučaju promjene stope zakonske prema stopi zatezne kamate koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanjem eskontne stope HNB-a za 2 postotna poena koje na navedeni iznos teku od presuđenja, pa do isplate.''

2. Protiv uvodno označene presude žalbu je izjavila tuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te odluke o troškovima parničnog postupka. U žalbi ističe kako je prvostupanjski sud prihvatio tužbeni zahtjev uz obrazloženje da je nedvojbeno utvrđen pravni slijed posjedovanja tužitelja i njihovih prednika kroz zakonom određeno propisano vrijeme, kao načina stjecanja prava vlasništva dosjelošću. Međutim, dokazi izvedeni tijekom postupka ne opravdavaju takvu sudsku odluku. Žalitelj se poziva na odredbu čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, zatim odredbu čl. 16. st. 1. Zakona o šumama navodeći kako tužitelj tijekom postupka nije pružio dokaz da je čestica izdvojena iz šumsko- gospodarske osnove, sukladno odredbama važećeg Zakona o šumama. Osim toga, sagrađeni objekt nije izgrađen zbog one svrhe koja je predviđena odredbama Zakona o šumama iz 1977. te nema akta nadležnog tijela za gradnju na zemljištu u društvenom vlasništvu. Izostaje i dokaz da li bi se eventualno priznanjem prava vlasništva prihvatnoj osobi na predmetnoj čestici okrnjila cjelovitost šumskog kompleksa. Nadalje, tužitelj nije dokazima potkrijepio da bi putem prednika stekao pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini dosjelošću. Osim iskaza svjedoka i tužitelja nije dokumentacijom potkrijepljena sporna činjenica stjecanja prava vlasništva dosjelošću po pravnim pravilima OGZ do 1941. Povijest promjene na katastarskim česticama novijeg je datuma i ne pokrivaju razdoblje koje je relevantno za prosudbu ispunjenja pretpostavki za stjecanje prava vlasništva. Tužitelj nije povijesnim zemljišnoknjižnim izvatkom otklonio ovu dvojbu jer uopće nije niti predložio izvođenje dokaza njegovim iščitavanjem. Nema ni druge pisane dokumentacije, pa je sud odluku temeljio isključivo na iskazima svjedoka i tužitelja. Osim toga, prvostupanjski sud kada obrazlaže osnov stjecanja prava vlasništva zanemaruje da je predmetna čestica obuhvaćena Programom gospodarenja šumama i šumskim zemljištima splitsko-omiško-trogirsko užeg područja za razbolje od 1981. do 1990. (na dan stupanja na snagu Zakona o šumama 16. listopada 1990.). Nije moguće dosjelošću stjecanje prava vlasništva na šumama i šumskom zemljištu kako prema odredbi čl. 49. st. 2. Zakona o šumama iz 1977. tako i prema odredbi čl. 55. st. 2. Zakona o šumama iz 1983. Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske od 12. siječnja 2000. U-I-374/1988 ukinuta je odredba čl. 55. st. 2. Zakona o šumama iz 1983., pa je tek od objave navedene odluke u Narodnim novinama 21. siječnja 2000. sukladno čl. 53. st. 2. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske omogućeno stjecanje prava vlasništva dosjelošću na šumama. Što se tiče toč. 2. i 3. izreke prvostupanjske odluke ističe se kako tužitelj nema pravni interes vezano za zahtjev da ga se ovlasti na provedbu parcelacije. Za odluku kojom prvostupanjski sud ovlašćuje na provedbu parcelacije, nije bilo osnove, jer sukladno čl. 161. Zakona o prostornom uređenju tužitelj ima ovlaštenje zahtijevati provedbu i provođenje parcelacije predmetnog zemljišta prema granicama stečenog prava vlasništva. Stoga je prvostupanjski sud prekoračio ovlasti odlučivanja jer se radi o nadležnosti tijela koje odluku donosi u upravnom postupku odnosno postupku koji provodi nadležno tijelo za katastarske poslove. Isto tako tužitelj je sukladno čl. 130. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ovlašten ishoditi upis u zemljišne knjige pa obrazloženje prvostupanjskog suda o potrebi odlučivanja i davanja ovlaštenja na traženje uknjižbe stečenih prava, nema utemeljenja pri čemu se poziva na odluku Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-1691/2021 od 3. veljače 2022. Predlaže uvažiti žalbu i pobijanu presudu preinačiti u smislu navoda iz žalbe.

3. U odgovoru na žalbu tuženice tužitelj ističe da iz priloženog uvjerenja nadležnog tijela slijedi da se na dan 23. srpnja 1991. predmetna nekretnina nalazila unutar granica građevinskog područja te da je obiteljska kuća tužitelja evidentirana još 1967. Tužitelj je vlasništvo predmetne nekretnine stekao nasljeđivanjem od svog oca koji je predmetnu nekretninu stekao nasljeđivanjem svojih prednika tako da tužitelj osobno i preko svojih prednika predmetnu nekretninu drži u svom posjedu, neometan od bilo koga i istu koristi prema njenoj gospodarskoj namjeni, a očevidom na licu mjesta utvrđeno je što nekretnina predstavlja u naravi. Također je tada utvrđeno da ne predstavlja šumu i šumsko zemljište. Konačno ističe da tuženica u svom dopisu od 4. ožujka 2021. niti u odgovoru na tužbu, niti tijekom cijelog postupka nije navodila da bi se predmetna nekretnina eventualno nalazila unutar obuhvata šuma i šumskog zemljišta već tek u žalbi upire na navedeno. Predlaže odbiti žalbu tuženice kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu s time da se tuženica obveže podmiriti trošak sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba je osnovana.

5. Žaliteljica ne konkretizira bitne povrede odredaba parničnog postupka, a ovaj drugostupanjski sud ispitujući pobijanu presudu nije našao da bi pri donošenju pobijanog rješenja sud prvog stupnja počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11. - pročišćeni tekst 25/13 i 70/19.; dalje ZPP), koji se ovdje primjenjuje na temelju čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 80/22.), na koje povrede ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

6. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja da se utvrdi vlasnikom dijela kat. čest. … k.o. B. u površini od 2.444 m2 koji je označen u nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka D. B., dipl. ing. geod., od 20. siječnja 2022. slovima „A-B-C-D-E-FG-H-I-A“, kao i uknjižba toga prava u zemljišnoj knjizi, a koji zahtjev temelji na činjenici da je vlasništvo stekao nasljeđivanjem oca pok. A. Z., koji je pak predmetni dio stekao nasljeđivanjem od svog oca tako da tužitelj predmetne nekretnine drži u svom posjedu osobno i preko svojih prednika ''takoreći od pamtivijeka''.

6.1. Predmet spora također predstavlja ovlaštenje tužitelja na provedbu parcelacije u katastru i zemljišnoj knjizi odnosno ovlaštenje da temeljem presude i prijavnog lista izvrši uknjižbu prava vlasništva na novoformiranoj katastarskoj čestici, u korist tužitelja za cijelo.

7. Prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja, a tako donesenu odluku temelji na utvrđenju da su tužitelj i njegovi pravni prednici bili u samostalnom i poštenom posjedu predmeta spora od 1960.-ih godina do danas, da je očevidom na licu mjesta utvrđeno da je predmet spora omeđen suhozidom sa tri strane i djelomično betonskim zidom sa sjeverne strane što je imenovani vještak označio u skici likom i točkama (kao pod toč. 1. izreke), kao i to da predmet spora u naravi predstavlja zemljište na kojem se nalazi kuća (prizemlje i kat) s pomoćnim objektima (dvije garaže i ostava), stari vinograd, vrt sa dvije stare gusterne te voćnjak sa 11 stabala starih trešanja. Nadalje, donesenu odluku temelji na utvrđenju da tužitelju i njegovim pravnim prednicima nikada nitko nije osporavao pravo na posjed, niti tuženica niti bilo tko treći, niti je itko drugi polagao bilo kakva prava na navedenoj nekretnini tako da je sasvim izvjesno da je navedeni posjed u kontinuitetu, bez prekida, računajući do stupanja na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 81/15. - pročišćeni tekst) tj. 1. siječnja 1997., trajao dulje od 40 godina. Obrazlaže i to da u postupku nije utvrđeno da bi posjed bio nepošten jer tuženica to nije ni iznosila u postupku odnosno da bi postojale neke treće osobe koje bi polagale bilo kakvo pravo na predmetnoj nekretnini. Prvostupanjski sud smatra da je tužbeni zahtjev usklađen u smislu odredbe čl. 102. Zakona o državnoj izmjeni i katastru nekretnina (''Narodne novine'', broj 16/07. i 124/10.) držeći kako odluku suda može provesti nadležni Odjel za katastar nekretnina i nakon toga zemljišnoknjižni odjel izvršiti upis u zemljišnoj knjizi.

8. Osnovano, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, tuženica u žalbi ukazuje da je ostvaren žalbeni razlog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja što ima za posljedicu da se ne može ispitati ni pravilnost primjene materijalnog prava.

9. Naime, sud prvog stupnja pravilno polazi od toga da se pravo vlasništva dosjelošću stječe time što se stvar samostalno posjeduje kroz zakonom određeno vrijeme.

9.1. Međutim, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, odlučna činjenica u pogledu (ne)ispunjenja pretpostavke za stjecanje vlasništva dosjelošću tj. samostalnost posjeda tužitelja ostala je nepotpuno utvrđena s obzirom da iz činjenične tvrdnje tužitelja slijedi da je u samostalan posjed predmeta spora stupio nasljeđivanjem svoga oca A. Z. dok prema sadržaju rješenja o nasljeđivanju iza smrti A. Z. koje je donio javni bilježnik u T. P. Ž. broj O-382/10, UPP/OS T. -19/11 slijedi da su nasljednicama proglašene supruga S. Z. za 2/3 dijela i kći S. Z. za 1/3 dijela.

9.2. Naime, pravo vlasništva dosjelošću može se steći samo ako postoji samostalan posjed, a on postoji ako posjednik izvršava svoju faktičnu vlast na stvari kao da je vlasnik stvari tzv. vlasnički posjed i samo takav posjed može dovesti do stjecanja vlasništva dosjelošću, pa je slijedom navedenog, za sada, preuranjen zaključak suda prvog stupnja da ne bi postojale neke treće osobe koje bi polagale bilo kakvo pravo na predmetnoj nekretnini.

10. Prema tome činjenično stanje u ovoj pravnoj stvari ostalo je nepotpuno utvrđeno, što ima za posljedicu da se ne može ispitati ni pravilnost primjene materijalnog prava pa je valjalo, primjenom odredbe čl. 370. ZPP, ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

11. U nastavku postupka prvostupanjski sud će raspraviti odlučnu činjenicu na koju je ukazao ovaj drugostupanjski sud - da li je tužitelj osoba koja je samostalni posjednik odnosno da li predmet spora posjeduje kao da je njezin vlasnik tj. na takav način da ne priznaje ničiju višu posrednu vlast glede predmeta spora. Pri donošenju nove odluke sud prvog stupnja vodit će računa i o tome da prema odredbi čl. 161. st. 1. toč. 3. Zakona o prostornom uređenju („Narodne novine“ broj 153/13. i 65/17.) tužitelj može tražiti parcelaciju, ali u upravnom postupku što je upravno-pravna stvar o kojoj odlučuje nadležno upravno tijelo. Također će voditi računa da su podaci nadležnog tijela – U. o. z. g. i p. u. Ispostava T. (l.s.8), dani za kat. čest. … k.o. S. D., a predmet spora predstavlja dio kat. čest. … k.o. B., zatim će uzimajući u obzir i ostale žalbene navode tuženice, a u svezi s time i stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske iskazan u odlukama broj Rev-1424/2021 od 4. siječnja 2022. i Rev-1711/2016 od 8. rujna 2020., donijeti odgovarajuću odluku o tužbenom zahtjevu tužitelja.

12. Odluka o trošku donesena je na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP.

U Zadru 1. ožujka 2023.

Predsjednica vijeća

Sanja Prosenica, v.r.