Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Plemića Borelli 9

Poslovni broj: 6 Gž-128/2023-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zadru, po sucu Igoru Delinu, u ostavinskom postupku iza smrti pok. I. R. iz S. P., (ulica...), rođenog ...., a umrlog ...., odlučujući o žalbi nasljednica D. S. iz P., (ulica...) OIB: ... i M. K. iz S. P., (ulica...) OIB: ..., koja zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u Z., (ulica...) protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj O-1364/2021-22 od 21. rujna 2021., 1. ožujka 2023.,

r i j e š i o  j e

I Odbija se djelomično žalba nasljednica D. S. i M. K. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj O-1364/2021-22 od 21. rujna 2021. pod toč. I. izreke, pod toč. II. izreke u dijelu kojim se nasljednice D. S. i M. K. upućuju da u roku od 30 dana od pravomoćnosti ovog rješenja, pokrenu parnicu protiv nasljednika B. R. i M. R., radi utvrđenja da u ostavinsku imovinu pripada i novčani iznos od 16.000,00 eura, te pod toč. III., IV. i V. izreke

II Uvažava se djelomično žalba nasljednica D. S. i M. K., ukida rješenje Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj O-1364/2021-22 od 21. rujna 2021. pod toč. II. izreke u dijelu kojim se nasljednice D. S. i M. K. upućuju da u roku od 30 dana od pravomoćnosti ovog rješenja, pokrenu parnicu protiv nasljednika B. R. i M. R., radi utvrđenja povrede prava na nužni dio iz ostavinske imovine i predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

Obrazloženje

1. Uvodno označenim prvostupanjskim rješenjem riješeno je:

"I. Ostavinski postupak iza R. I., rođenog ...., umrlog ...., državljanina Republike Hrvatske, umrlog bez oporuke, prekida se.

II. D. S. iz P., (ulica...) OIB: ... i M. K. iz S. P., (ulica...) OIB: ..., upućuju se da u roku od 30 dana od pravomoćnosti ovog rješenja, pokrenu parnicu protiv B. R. iz S. P., (ulica...) i M. R. iz S. P., (ulica...) radi utvrđenja povrede prava na nužni dio iz ostavinske imovine, te radi utvrđenja da u ostavinsku imovinu pripada i novčani iznos od 16.000,00 eura.

III. Ako stranke upućene na pokretanje parničnog postupka to učine u ostavljenom roku, prekid ostavinskog postupka trajat će do pravomoćnog okončanja parničnog postupka.

IV. Ako upućeni na pokretanje parničnog postupka, istu ne pokrene u ostavljenom roku, ovaj ostavinski postupak će se nastaviti i dovršiti bez obzira na zahtjeve u pogledu kojih je stranka upućena na pokretanje parničnog postupka.

V. Nalaže se punomoćniku M. K. i D. S., M. K., da dostavi na ovaj ostavinski predmet dokaz – tužbu, da su pokrenule parnični postupak iz točke II. izreke ovog rješenja."

2. Protiv navedenog rješenja o prekidu ostavinskog postupka žalbu su izjavile nasljednice D. S. i M. K., pobijajući ga zbog bitne povrede odredaba postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati na ponovni postupak. U žalbi ističu da je obrazloženje pobijanog rješenja u potpunosti u suprotnosti s izrekom rješenja gdje se žaliteljice upućuju na pokretanje parnice protiv brata B. R. i majke M. R.. Nije jasno zašto sud poziva žaliteljice da pokrenu parnicu i protiv majke M. R. kada je jasno da one osporavaju jedino darovanje ostavitelja nasljedniku B. R. nekretnine upisane u zk.ul. 1066 k.o. D., te tvrde kako novčani iznos od 16.000 eura predstavlja ostavinsku imovinu ostavitelja koja je postojala u trenutku smrti, a tu činjenicu osporava jedino B. R..

3. U odgovoru na žalbu nasljednici B. R. i M. R. navode kako nisu u pravu žaliteljice ukoliko misle da je sud trebao ostale nasljednike uputiti na parnicu, a ne njih dvije, jer one tvrde da je ostavitelj u času smrti imao 16.000,00 eura, dok nasljednici B. i M. R. tvrde da taj novac nije postojao. Budući da se na parnicu upućuje onaj nasljednik čije pravo je manje vjerojatno, sud je ispravno na parnicu uputio žaliteljice koje tvrde da je samo nasljednik B. R. osporavao postojanje 16.000,00 eura, što nije točno, jer je postojanje tog iznosa osporavala i supruga ostavitelja M. R., kod kojeg osporavanja ostaje i dalje. Kako se radi o pitanju opsega ostavinske imovine, jasno je da se na parnicu upućuje onaj koji tvrdi da je neka ostavinska imovina postojala. U odnosu na povredu nužnog dijela, ponovno ističu da su kćeri ostavitelja od njega za života dobile imovinu koja je vrijednija od njihovog nužnog dijela i da stoga nisu povrijeđene u nužnom dijelu, a te će se činjenice lako utvrditi procjenom imovine ostavitelja i usporedbom te procjene s vrijednošću imovine koju je svaka od njih dobila. Njihov nužni dio iznosi 1/16 imovine ostavitelja, a vrijednost onoga što su za života primile od ostavitelja premašuje 1/16 vrijednosti cjelokupne imovine ostavitelja. Predlažu odbiti žalbu.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Iz spisa predmeta slijedi da je provođenje ostavinskog postupka iza smrti ostavitelja pok. I. R. bilo povjereno javnom bilježniku Z. R.-K. iz V., a na nasljeđivanje su pozvani nasljednici prvog nasljednog reda, M. R., supruga ostavitelja, B. R., sin ostavitelja te D. S. i M. K., kćeri ostavitelja. Javni bilježnik je utvrdio rodoslovlje i ostavinsku imovinu ostavitelja, koja se sastoji od nekretnina u izvanknjižnom vlasništvu položenih u k.o. D. i pokretnina-traktora, neutvrđenih novčanih potraživanja na računima, depozitima i štednjama te neutvrđenih novčanih potraživanja prema HZMO-u i HZZO-u. Međutim, nasljednice D. S. i M. K. su izjavile kako su iza ostavitelja ostala i novčana sredstva u neutvrđenom iznosu koja su se u vrijeme njegove smrti nalazila u obiteljskoj kući, koja bi također trebala ući u sastav ostavinske imovine, dok je nasljednik B. R. navedeno osporio. Osim toga, nasljednica D. S. je izjavila i kako potražuje svoj nužni dio iz obiteljske kuće u D. kojom je ostavitelj raspolagao darovnim ugovorom u korist nasljednika B. R., pa je javni bilježnik, pozivom na odredbu čl. 244. st. 2. u vezi s čl. 222. st. 2. i 224. st. 1. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" broj 48/03., 163/03., 35/05., 127/13., 33/15. i 14/19. – u daljnjem tekstu: ZN) ostavinski predmet dostavio nadležnom općinskom sudu na daljnji postupak, utvrdivši da među strankama postoji spor o činjenicama o kojima ovisi veličina nasljednog dijela, vrijednost nužnog dijela ili uračunavanje u nasljedni dio te spor o činjenicama o kojima ovisi sastav ostavinske imovine.

6. Nasljednik B. R. je u podnesku od 11. kolovoza 2021. naveo kako je vrijednost imovine koju je dobio od ostavitelja (1/4 grunta) podjednaka vrijednosti nekretnina i ostalog što su nasljednice D. S. i M. K. dobile od ostavitelja za vrijeme njegovog života, tako da tim darovanjem nije povrijeđen njihov nužni dio, kada se uzme u obzir da nužni dio iznosi 1/8 dijela ostavinske imovine ostavitelja, a u onoj imovini koje je on bio suvlasnik u 1/2 dijela, nužni dio iznosi 1/16 dijela te imovine. Budući da je predložio da njegove sestre naslijede nekretnine koje su ostale iza ostavitelja, nema govora o tome da je darovanjem povrijeđen njihov nužni dio. Nasljednice D. S. i M. K. su na ročištu za ostavinsku raspravu održanom 14. veljače 2022. izjavile kako u ostavinsku imovinu ostavitelja ulazi i iznos od 16.000,00 eura, koji se nalazio u kući u trenutku smrti ostavitelja, te da je ugovorom o darovanju ostavitelj darovao B. R. obiteljsku kuću u kojoj živi sa svojom obitelji i majkom M. R., koja nekretnina svakako vrijedi više od 50.000,00 kn, kako je to naznačeno u ugovoru, te da je tim darovanjem povrijeđen njihov nužni dio. Predmetno je ročište odgođeno na prijedlog nasljednika, radi pokušaja postizanja dogovora. Na ročištu održanom 7. ožujka 2022. nasljednik B. R. je izjavio kako iznos od 16.000,00 eura ne predstavlja ostavinsku imovinu te predložio da nasljednice D. S. i M. K. naslijede sve nekretnine za koje je utvrđeno da predstavljaju ostavinsku imovinu ostavitelja, dok su nasljednice D. S. i M. K. izjavile kako stvari i prava koja je ostavitelj imao u svojoj imovini u času smrti nisu dovoljne da bi svaki od nasljednika dobio svoj odgovarajući nužni nasljedni dio te da sud treba utvrditi vrijednost darovane imovine i temeljem tako procijenjene vrijednosti provesti ostavinski postupak kako bi nasljednice dobile adekvatni nužni dio, ili da B. R. vrati dar zbog povrede nužnog dijela. Osim toga, ustrajale su u tvrdnji kako je u trenutku smrti ostavitelja u njegovoj imovini bilo 16.000 eura u novcu, a koji novac je upravo bio namijenjen kako bi se iz njega namirile nasljednice. Također, iste su navele i kako je potrebno utvrditi koliko novaca i s kojeg osnova je B. R., koji je imao bankovne punomoći za raspolaganje s novčanim sredstvima ostavitelja, podignuo temeljem tih punomoći. Predložile su da svakoj od njih pripadne po 8.000,00 eura, što bi im trebao isplatiti njihov brat, a za uzvrat one ne bi problematizirale svoj nužni dio. Osporile su da je D. S. od oca za života darovanjem dobila k.č. 336/1344 k.o. P. i k.č. 469 k.o. D., već je dobila jednu nekretninu koju zovu K. dok je M. K. doista dobila darovanjem od roditelja k.č. 537/24 i 537/25 k.o. D., ali da je time bila obeštećena od oca iz razloga što je sama plaćala troškove školovanja.

7. Pobijanim je rješenjem prvostupanjski sud prekinuo ostavinski postupak iza smrti pok. I. R. (toč. I. izreke), uputio nasljednice D. S. i M. K. da u roku od 30 dana od pravomoćnosti tog rješenja pokrenu parnicu protiv nasljednika B. R. i M. R., radi utvrđenja povrede prava na nužni dio iz ostavinske imovine te radi utvrđenja da u ostavinsku imovinu pripada i novčani iznos od 16.000,00 eura (toč. II. izreke), odredio da će, ako iste pokrenu parnični postupak u ostavljenom roku, prekid ostavinskog postupka trajati do pravomoćnog okončanja parničnog postupka (toč. III. izreke) te da će se, ukoliko iste ne pokrenu parnični postupak u ostavljenom roku, ostavinski postupak nastaviti i dovršiti bez obzira na zahtjeve u pogledu kojih su stranke upućene na njegovo pokretanje (toč. IV. izreke) te je naloženo punomoćniku M. K. i D. S. da sudu dostavi dokaz da je parnični postupak pokrenut (toč. V. izreke). U obrazloženju pobijane odluke prvostupanjski sud navodi kako su zakonske nasljednice D. S. i M. K., slijedom tvrdnji da novčani iznos od 16.000,00 eura predstavlja ostavinsku imovinu ostavitelja te tvrdnji kako su darovanjem nekretnine upisane u zk.ul. 1066 k.o. D. učinjenom nasljedniku B. R. povrijeđene u nužnom dijelu, upućene pokrenuti parnicu protiv ostalih zakonskih nasljednika jer je njihovo pravo manje vjerojatno, dok zakonski nasljednici B. R. i M. R. ne mogu biti upućeni na parnicu, jer za takvo utvrđenje nemaju pravnog interesa, sve pozivom na odredbu čl. 222. st. 1. i čl. 225. ZN.

8. Po ocjeni ovog suda, pravilno je prvostupanjski sud žaliteljice uputio na pokretanje parnice protiv nasljednika B. R. i M. R. radi utvrđenja da u ostavinsku imovinu pripada i novčani iznos od 16.000,00 eura.

9. Naime, iz spisa predmeta slijedi da su nasljednice D. S. i M. K., ovdje žaliteljice, u ostavinskom postupku tvrdile da se u trenutku smrti ostavitelja u njegovoj obiteljskoj kući nalazilo 16.000,00 eura, dok nasljednici B. R. i M. R. isto osporavaju, iz čega proizlazi kako je među nasljednicima sporan sastav ostavine.

10. Obzirom da žaliteljice tvrde da u ostavinu ulaze i određena novčana sredstva, dok sunasljednici B. i M. R. to osporavaju, u opisanoj je situaciji trebalo postupiti prema odredbi čl. 224. st. 1. toč. 1., kojom je odredbom propisano da će sud prekinuti ostavinski postupak i uputiti stranke na parnicu ili upravni postupak ako su između stranaka sporne činjenice o kojima ovisi sastav ostavine. Pravilno je prvostupanjski sud na pokretanje parnice uputio upravo žaliteljice. Naime, u slučaju da su nasljednice D. S. i M. K. sporne činjenice o kojima ovisi sastav ostavine dokazivale na temelju javnih ili javno ovjerovljenih isprava, sud bi, na temelju predmnijeve da je sadržaj tih isprava istinit, na parnicu uputio onoga koji tvrdi suprotno. Međutim, kako žaliteljice ne raspolažu takvim ispravama u prilog svojih navoda kako se u trenutku smrti ostavitelja u njegovoj obiteljskoj kući nalazilo 16.000,00 eura, upućivanjem na parnicu sunasljednika koji tvrde suprotno, B. i M. R., istima bi se otvorila mogućnost da u smislu odredbe čl. 225. st. 4. ZN, ne postupe po rješenju suda o upućivanju u parnicu te da se ostavinski postupak dovrši bez obzira na zahtjeve glede kojih su upućeni u parnicu, čime bi se onemogućilo žaliteljicama da u parničnom, kontradiktornom postupku dokazuju svoje tvrdnje. Stoga je žalba nasljednica D. S. i M. K. u tom dijelu neosnovana.

11. Međutim, po ocjeni ovog suda, osnovano žaliteljice pobijaju prvostupanjsko rješenje pod toč. II. izreke u dijelu u kojem se iste upućuju da u roku od 30 dana pokrenu parnicu protiv nasljednika B. R. i M. R., radi utvrđenja povrede prava na nužni dio.

12. Naime, prema odredbi čl. 70. st. 1. ZN, pravo na nužni dio jest nasljedno pravo, a dio koji pripada pojedinom nužnom nasljedniku naziva se nužni dio, s time da prema st. 5. istoga članka, nužni nasljednik na svaki način ima pravo na ime svoga nužnog dijela dobiti onoliku vrijednost koliko na njega otpada kad se obračunska vrijednost ostavine podijeli s veličinom njegova nužnoga nasljednog prava (vrijednost nužnog dijela). Odredbom čl. 71. st. 1. ZN propisan je način utvrđivanja vrijednost ostavine na temelju koje se izračunava vrijednost nužnog dijela, s time da u vrijednost ostavine, između ostalog, ulazi vrijednost darova koje je ostavitelj učinio na bilo koji način nekom zakonskom nasljedniku bez obzira nasljeđuje li ostavitelja.

13. Sukladno odredbi čl. 77. st. 1. ZN, nužni je dio povrijeđen kad je ukupna vrijednost raspolaganja oporukom i/ili vrijednost darova tolika da zbog nje nužni nasljednik ne bi dobio punu vrijednost svoga nužnoga dijela (čl. 70. st. 5.). Dakle, pri izračunu vrijednosti nužnog dijela nasljedstva nužnom nasljedniku se uvijek uračunavaju i darovi koje je on dobio. Ako je došlo do povrede nužnog dijela prvo se umanjuju raspolaganja oporukom toliko koliko je potrebno da se namiri nužni dio nasljednika, a ako nužni dio time ne bi bio namiren, vraćaju se darovi. Odredbom čl. 79. st. 1. ZN propisano je razmjerno umanjenje raspolaganja oporukom, dok odredba čl. 81. ZN određuje redoslijed vraćanja radova.

14. Odredbom čl. 222. st. 1. i 2. ZN propisano je da će sud prekinuti ostavinski postupak i uputiti stranke na parnicu ili postupak pred upravnim tijelom ako su među strankama sporne činjenice o kojima ovisi neko njihovo pravo (st. 1.). Na način predviđen odredbom stavka 1. ovoga članka sud će postupiti osobito ako su sporne činjenice: 1. o kojima ovisi nasljedno pravo, a naročito valjanost ili sadržaj oporuke ili odnos nasljednika i ostavitelja na temelju kojega se po zakonu nasljeđuje, 2. o kojima ovisi veličina nasljednog dijela, vrijednost nužnog dijela ili uračunavanje u nasljedni dio, 3. o kojima ovisi opravdanost isključenja nužnih nasljednika ili postojanje razloga za nedostojnost i 4. je li se neka osoba odrekla nasljedstva (st. 2.), a prema odredbi čl. 225. st. 1. istoga Zakona sud će na parnicu uputiti stranku čije pravo smatra manje vjerojatnim.

15. Ovaj sud smatra kako nema mjesta prekidu ostavinskog postupka i upućivanju nasljednika na parnicu ako je među strankama nesporno što je nasljednik koji traži nužni dio primio od ostavitelja za njegova života i što predstavlja ostavinsku imovinu, nego u tom slučaju primjenom pravila o izračunavanju nužnog dijela treba utvrditi je li nasljednik namiren u istom. Samo ako je među strankama sporna vrijednost ostavine na temelju koje se izračunava nužni dio i eventualno vrijednost darova koje je ostaviteljica učinila nužnom nasljedniku treba prekinuti ostavinski postupak i stranke uputiti na parnicu u smislu odredbe čl. 222. st. 1. i st. 2. toč. 2. ZN, jer su u tom slučaju sporne činjenice od kojih zavisi pravo na nužni dio i uračunavanje u nužni dio. 16. Kako su zakonske nasljednice D. S. i M. K. zatražile svoj nužni dio, prvostupanjski sud je trebao razjasniti što je točno koji od nasljednika primio za života ostavitelja, pa tek ako bi se pokazalo da su sporne činjenice koje se odnose na navedene okolnosti, mora prekinuti ostavinski postupak i stranke uputiti na parnicu. Osim toga, i ako je među strankama sporna vrijednost ostavine na temelju koje se izračunava nužni dio i vrijednost darova koje je ostavitelj učinio nužnom nasljedniku, sud će prekinuti ostavinski postupak i uputiti stranke na parnicu, jer je također riječ o spornim činjenicama o kojima ovisi pravo na nužni dio i uračunavanje vrijednosti dara u nužni dio.

17. Stoga, po ocjeni ovog suda, nisu bili ostvareni uvjeti iz čl. 222. ZN za donošenja rješenja o prekidu ostavinskog postupka radi utvrđenja povrede prava na nužni dio, jer je o pravu na nužni dio i o veličini nužnog dijela trebao raspraviti prvostupanjski sud u ostavinskom postupku primjenom odredbi čl. 69. i 70. ZN, u skladu s odredbom čl. 222. st. 3. ZN.

18. Slijedom navedenog, trebalo je temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP u vezi s čl. 175. st. 2. ZN djelomično odbiti žalbu nasljednica kao neosnovanu i djelomično potvrditi rješenje o nasljeđivanju, te sukladno odredbi 380. toč. 3. ZPP u vezi s čl. 175. st. 2. ZN djelomično ukinuti pobijano rješenje te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

19. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će, ako je među strankama nesporno što je koji od nasljednika primio za ostaviteljeva života i vrijednost ostavine na temelju koje se izračunava vrijednost nužnog dijela, primjenom pravila o izračunavanju nužnog dijela utvrditi jesu li nasljednice D. S. i M. K. namirene u svom nužnom dijelu temeljem odredbe čl. 71. ZN, a ako pak postoji spor o vrijednosti ostavine na temelju koje se izračunava nužni dio, tek onda prekinuti ostavinski postupak i uputiti na parnicu stranku čije pravo smatra manje vjerojatno sukladno odredbi čl. 225. st. 1. ZN.

Zadar, 1. ožujka 2023.

Sudac

Igor Delin, v.r.