Poslovni broj: Usž-3480/22-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, mr.sc. Mirjane Juričić i Blanše Turić, članica vijeća te višeg sudskog savjetnika – specijalista Srđana Papića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja G. d.o.o. iz G., kojeg zastupa D. B., odvjetnik iz Zajedničkog odvjetničkog ureda u Z., protiv tuženika Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo, Sektora za žigove i industrijski dizajn, Z., radi registracije žiga, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-2379/21-5 od 7. srpnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 1. ožujka 2023.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija.

II. Potvrđuje se presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI- 2379/21-5 od 7. srpnja 2022.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora uključivo i troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Osporenom prvostupanjskom presudom odbijen je zahtjev tužitelja za poništenje rješenja Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo, Sektora za žigove i industrijski dizajn klasa: 910-08/20-010/0091, urbroj: 559-04/2-21-005/JP, broj međunarodne registracije: 150 5675 od 9. srpnja 2021. godine te je odbijen zahtjev za naknadu troška upravnog spora.

2. Osporenim rješenjem tuženika odbijen je zahtjev tužitelja za proširenje zaštite koja proistječe iz međunarodne registracije žiga F. br. … za sve vrste proizvoda iz razreda 2., 9., 16., 18. i 28. međunarodne klasifikacije proizvoda i usluga za koje je izvršena međunarodna registracija, na Republiku Hrvatsku.

3. Osporenu presudu tužitelj pobija žalbom zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Bitna povreda pravila sudskog postupka smatra tužitelj postoji jer je pobijana presuda jednostrana i predstavlja samo priklon stavu tuženika bez valjane ocjene dokaza te utvrđenja i ocjene činjenica iznesenih u postupku od strane tužitelja. Presuda se temelji na praksi Europskog suda koja nije dostavljena tužitelju niti mu je dana mogućnost raspravljanja o istoj. Presuda je donesena bez održavanja rasprave paušalnim pozivanjem na članak 36. ZUS-a, a da za to nisu bili ispunjeni uvjeti.

Pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje postoji jer bitne činjenice na koje je ukazivao tužitelj nisu utvrđivane niti ocjenjivane, a obrazloženje presude čini navod kako je tuženik bio u pravu kada je odbio proširenje zaštite žiga. Upravni sud nije ocijenio relevantne činjenice koje je tužitelj iznosio: da je pravno nelogično isticanje navodne nerazlikovnosti kada je riječ o žigu koji je već u raznim državama registriran; da je riječ o žigu koji na tržištu postoji već više od 10 godina; da je riječ o žigu čiji proizvodi imaju više miliona korisnika; da nikada u odnosu na taj žig, koji je u nekim zemljama EU već registriran nije zaprimljen nikakav prigovor kojim bi se dovodilo u pitanje razlikovanje tog žiga od kojeg drugog. Te činjenice upravni sud pobijanom presudom nije ni na koji način utvrdio niti ocijenio i time su svi navodi tuženika o navodnoj nerazlikovnosti u potpunosti neosnovani i nedokazani. Tužitelj smatra da kada postupak iz upravnog postupka prijeđe u upravni spor zahtjeva se određena dokazanost stavova upravnih tijela, međutim, tuženik nije ničim dokazao da je žig tužitelja navodno nedovoljno razlikovan u smislu Zakona o žigu, nije dokazao s kojim navodno žigovima bi bio presličan, te nije dokazao niti jedan slučaj poistovjećivanja žiga tužitelja s kojim drugim žigom.

Pogrešnu primjenu materijalnog prava tužitelj nalazi u pogrešnoj primjeni odredbe članka 6. Zakona o žigovima koja kaže da se žig može sastojati od bilo kakvih znakova, a nigdje nije propisano niti pravo, a niti dužnost nadležnih tijela da prijavljene žigove rastavljaju na slogove riječi ili slične pojmove i da na taj način utvrđuju uvjete za registraciju jer su to onda samo dijelovi žiga, a ne žig čija se zaštita traži.

Predlaže Sudu da usvoji žalbu, poništi prvostupanjsku presudu i usvoji tužbeni zahtjev uz naknadu troškova upravnog spora i troškova žalbenog postupka.

4. Tuženik u odgovoru navodi da je tuženo tijelo bilo dužno u prethodnom tijeku postupka provesti ispitivanje o postojanju apsolutnih razloga za odbijanje predmetnog žiga te je utvrdilo da znak ima nerazlikovan karakter u odnosu na proizvode i usluge za koje je zatraženo proširenje međunarodne zaštite na Republiku Hrvatsku, a da podnositelj nije uspio osporiti nerazlikovni karakter znaka niti je dokazao stečenu razlikovnost na teritoriju Republike H.. Vezano uz navode tužitelja da nije bio pozvan na dostavu dodatnih dokaza u pogledu dokazivanja razlikovnosti tuženo tijelo ističe da je tužitelj u skladu s odredbom članka 98. stavka 3. Zakona o žigu uredno pozvan da se u roku od četiri mjeseca od datuma izdavanja obavijesti o privremenom odbijanju očituje na razloge odbijanja, što uključuje i podnošenje dokaza kojima bi se dokazala stečena razlikovnost na teritoriju Republike Hrvatske. Razlozi zbog kojih je tuženo tijelo donijelo osporavanu odluku potanko su obrazloženi u predmetnom upravnom aktu koji je prihvaćen presudom. Tuženik smatra da je pobijanom presudom upravni sud pravilno utvrdio sve relevantne činjenice i primijenio materijalno pravo te da nije počinio povrede pravila postupka koje bi utjecale na pravilnost donese presude. Budući da tužitelj svoju žalbu u bitnom temelji na istim tvrdnjama koje je iznio u prethodnom postupku tuženo tijelo u potpunosti ostaje kod odluke izrečene u osporavanom upravnom aktu te predlaže Sudu da odbije žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. - dalje: ZUS) u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj je Sud utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.

7. Ovaj Sud nalazi da se osporena presuda prvostupanjskog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj odredbom članka 66. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima.

8. Naime, prema podacima u spisu predmeta proizlazi da je prvostupanjski sud sukladno odredbi članka 33. stavka 2. ZUS-a presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja odluke javnopravnog tijela te je strankama u smislu članka 6. ZUS-a dana mogućnost očitovanja o svim činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje predmetnog upravnog spora pa je nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja u smislu članka 55. stavka 3. ZUS-a s obzirom na utvrđeno činjenično stanje pravilno ocijenio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

9. Tužitelj prvostupanjsku presudu pobija zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava.

9.1. Bitna povreda pravila sudskog postupka postoji kad upravni sud u tijeku upravnog spora nije primijenio ili je nepravilno primijenio odredbe ovog Zakona, a to je utjecalo na donošenje zakonite i pravilne presude (čl. 66. st. 2. ZUS-a).

9.2. Pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje u sporu postoji kad je upravni sud kakvu odlučnu činjenicu pogrešno utvrdio ili je nije utvrdio ili je o činjeničnom stanju izveo pogrešan zaključak (čl. 66. st. 3. ZUS-a).

9.3. Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kad upravni sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 66. st. 4. ZUS-a).

10. Tužitelj smatra da je upravni sud počinio bitnu povredu pravila sudskog postupka zbog nepravilne primjene članka 55. stavka 4. i članka 36. točke 4. ZUS-a.

10.1. Prema odredbi članka 55. stavka 4. ZUS-a presuda se može temeljiti samo na činjenicama i dokazima u kojima je strankama dana mogućost izjašnjavanja.

10.2. Prema odredbi članka 36. točke 4. ZUS-a sud može presudom riješiti spor bez rasprave ako tužitelj osporava samo primjenu prava, činjenicu su nesporne, a stranke u tužbi ili u odgovoru na tužbu izričito ne zahtijevaju održavanje rasprave.

10.3. Uvidom u spis predmeta dostavljen ovom Sudu uz žalbu proizlazi da je tužitelj sudjelovao u upravnom postupku, da je pozivan na dostavu dokaza kojima bi potkrijepio svoj zahtjev, te da mu je dana mogućnost da se izjasni o svim bitnim činjenicama na kojima je utemeljen osporeni akt tuženika. Sud je sukladno ovlasti članka 33. stavka 2. ZUS-a uzeo u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke i one činjenice koje je sam utvrdio uvidom u spis tuženika i u sudski spis, a o kojim činjenicama je tužitelju dana mogućnost da se izjasni stoga nije osnovan prigovor tužitelja o bitnoj povredi odredbe članka 55. stavka 4. ZUS-a.

10.4. Uvidom u tužbu i priloge tužbi kao i u spis tuženika sud je pravilno ocijenio da su ispunjeni uvjeti za donošenje presude bez rasprave jer su činjenice utvrđene u upravnom postupku nesporne, a o istima se tužitelj izjasnio u upravnom postupku. Naime, tužitelj se u tužbi pozvao kumulativno na žalbene razloge iz članka 66. stavka 1. ZUS-a među kojim razlozima je i pogrešno utvrđeno činjenično stanje. Međutim, tužitelj u svojim tužbenim navodima nije predložio niti jednu činjenicu, niti jedan dokaz koji bi sud trebao provesti u cilju pravilnog utvrđivanja činjenica, već je samo ponavljao navode iznošene u upravnom postupku, a na koje je tuženo tijelo dalo valjano obrazloženje. Tužitelj također nije u tužbi predložio održavanje rasprave niti je predlagao koje bi dokaze trebalo izvesti na raspravi. Stoga nije osnovan žalbeni prigovor pogrešne primjene članka 36. točke 4. ZUS-a.

11. Uvidom u spis predmeta dostavljen ovom Sudu uz žalbu proizlazi da je notifikacijom od 26. prosinca 2019. godine Međunarodni ured Svjetske organizacije za intelektualno vlasništvo obavijestilo tuženika o međunarodnoj registraciji žiga F. br. …sizvršenoj povodom međunarodne prijave G. d.o.o. G., iz Bosne i Hercegovine kojom je podnesen i zahtjev za proširenje predmetne zaštite na Republiku Hrvatsku u odnosu na sve proizvode iz razreda 2., 9., 16., 18. i 28. Međunarodne klasifikacije proizvoda i usluga navedene u notifikaciji.

12. U provedenom postupku ispitivanja tuženik je utvrdio da postoje apsolutni razlozi za odbijanje žiga iz članka 9. stavka 1. točke 2. Zakona o žigu te da se registracija ne može odobriti iz slijedećih razloga: "Figurativni znak je nerazlikovan u odnosu na prijavljene proizvode iz razreda 2., 9., 16., 18. i 28. Međunarodne klasifikacije proizvoda i usluga. Znak je složenica sastavljena od riječi "for" (u prijevodu s engleskog jezika "za") i "office" ("ured") te u cjelini ima značenje "za ured". Znak u cijelosti poručuje potrošaču da su prijavljeni proizvodi namijenjeni za ured i uredsku uporabu. Figurativnost znaka koja se sastoji u fontu različitih veličina te crvenoj točki unutar slova "o" u riječi "for" je minimalna i nedostatna da pridonese razlikovnosti znaka u cjelini. Takav znak nije prikladan za registraciju".

12.1. Tuženik je svoje stajalište obrazložio, pored ostaloga, i time što su proizvodi iz razreda 2., 9., 16., 18. i 28. Međunarodne klasifikacije proizvoda i usluga namijenjeni potencijalno neograničenom broju potrošača svih dobnih skupina pa relevantnu javnost čine svi potrošači. Stoga se razlikovni karakter s ovog figurativnog znaka određuje u svijetlu pretpostavljenih očekivanja prosječnog potrošača, koji je prosječno dobro informiran i koji s prosječnom pažnjom i opreznošću pristupa nabavci tih proizvoda. Nastavno tuženik je naveo da tužitelj u svom očitovanju nije naveo činjenice koje bi utjecale na odluku tuženika vezano uz nerazlikovnost prijavljenog znaka u odnosu na prijavljene proizvode iz razreda 2., 9., 16., 18. i 28. Međunarodne klasifikacije proizvoda i usluga te je tuženik ostao pri obrazloženju i razlozima odbijanja registracije žiga odnosno njegovog proširenja na Republiku Hrvatsku.

12.2. Svoje stajalište tuženik je utemeljio na činjenicama utvrđenim u provedenom postupku u kojem je tužitelj imao aktivno učešće te na mjerodavnim odredbama Zakona o žigu i praksi Europskog suda. Radi toga je Sud osnovano prihvatio stajalište tuženoga pa se ono temelji na pravilno i u potpunosti utvrđenom činjeničnom stanju i pravilnoj primjeri mjerodavnog materijalnog prava.

13. Prema članku 6. Zakona o žigu („Narodne novine“ 14/19.) žig se može sastojati od bilo kakvih znakova, a osobito riječi ili od crteža, slova, brojki, boja, oblika, proizvoda ili pakiranja proizvoda ili zvukova pod uvjetom da su prikladni za razlikovanje proizvoda i usluga jednog poduzeća od proizvoda i usluga drugog poduzeća i da su prikladni za prikazivanje u registru na način koji omogućuje nadležnim tijelima i javnosti da odrede točan predmet zaštite koji žig pruža nositelju žiga.

13.1. Odredbom članka 9. stavka 1. točke 2. Zakona o žigu propisana je nemogućnost registracije žigova "koji nemaju nikakav razlikovni karakter". Znakovi koji nemaju nikakav razlikovni karakter u odnosu na proizvode ili usluge za koje je zatražena registracija isključeni su iz registracije, jer ne mogu ostvarivati osnovu funkciju žiga, tj. identificirati izvor odnosno podrijetlo konkretnog proizvoda ili usluge, i time omogućiti potrošačima koji nabavljaju taj proizvod ili koriste predmetnu uslugu da ponavljaju svoja iskustva s predmetnim proizvodom, odnosno uslugom (presuda Općeg suda T-79/00 "LITE", par. 26.). Zbog toga, ti znakovi nisu prikladni za razlikovanje proizvoda ili usluga u gospodarskom prometu. Sukladno navedenom žig mora biti razlikovan, prije svega u odnosu na proizvode i usluge za koje je zatražena registracija, a zatim u odnosu na percepciju koju relevantna javnost ima o tom znaku (presuda Europska suda C-468/01P-C-472/01P"Tabs(3D)", par. 33.).

13.2. Prvostupanjski sud je prihvatio obrazloženje tuženoga da je kod donošenja ocjene ima li žig razlikovni karakter u odnosu na predmetne proizvode i/ili usluge prethodno potrebno utvrditi može li on svojim ukupnim izgledom biti percipiran od strane relevantne javnosti kao oznaka izvora, odnosno podrijetla tih proizvoda i/ili usluga, odnosno kao znak koji omogućuje potrošaču razlikovanje proizvoda i/ili usluga jednog poduzeća od istih ili sličnih proizvoda i/ili usluga drugih poduzeća na tržištu.

13.3. I prema ocjeni ovog Suda pravilan je zaključak tuženika da je figurativni znak nerazlikovan u odnosu na prijavljene proizvode iz predmetnih razreza Međunarodne klasifikacije proizvoda i usluga jer je znak složenica sastavljena od riječi "for" i "office" te u cjelini ima značenje "za ured", da znak u cijelosti poručuje potrošaču da su prijavljeni proizvodi namijenjeni za ured i uredsku uporabu, a figurativnost znaka koja se sastoji u fontu različitih veličina te crvene točke unutar slova "o" u riječi "for" je minimalno i nedostatno da pridonese razlikovnosti znaka u cjelini.

13.4. To što je takav znak registriran/zaštićen u nekim drugim državama ne obvezuje Republiku Hrvatsku na automatsko priznavanje proširenja/zaštite niti onemogućuje Republiku Hrvatsku provođenju postupka sukladno odredbama mjerodavnog nacionalnog prava.

13.5. Što se tiče prigovora tužitelja da mu nije dostavljena presuda Europskog suda na čijoj praksi je utemeljeno obrazloženje tuženika o odbijanju zahtjeva, a što je prihvatio i prvostupanjski sud, valja uputiti tužitelja da niti sud niti javnopravna tijela nisu obvezni strankama dostavljati na uvid pravne propise već su obavezni navesti njihov naziv i izvor.

14. Imajući u vidu izloženo prema ocjeni ovog Suda osporena se presuda temelji na pravilno i u potpunosti utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno materijalno pravo, a nisu počinjene niti povrede postupka pa stoga ne postoje žalbeni razlozi radi kojih se presuda pobija.

15. Trebalo je stoga temeljem članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odlučiti kao u izreci.

16. Odluka o troškovima temelji se na članku 79. stavku 4. ZUS-a jer tužitelj nije uspio u sporu.

U Zagrebu 1. ožujka 2023.

Predsjednik vijeća

Boris Marković, v.r.