Poslovni broj: Usž-3362/22-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda mr.sc. Mirjane Juričić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Blanše Turić, članova vijeća, te višeg sudskog savjetnika-specijalista Srđana Papića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja S-M. T. d.o.o., Č., kojeg zastupa opunomoćenik I. P., odvjetnik u Č., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., radi poreznog nadzora, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-1035/22-7 od 13. lipnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 1. ožujka 2023.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja S-M. T. d.o.o. Č. i potvrđuje se presuda upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-1035/22-7 od 13. lipnja 2022.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-1035/22-7 od 13. lipnja 2022. odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-471-02/21-01/251, urbroj: 513-04-22-2 od 28. veljače 2022. i rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Č., klasa: UP/I- 471-02/21-01/20, urbroj: 513-07-20/21-8 od 7. travnja 2021., kao i zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora.
2. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bitnih povreda odredaba postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o troškovima postupka. U žalbi u bitnom navodi da je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi ponovio obrazloženje prvostupanjskog tijela, niz odredaba materijalnog prava, a na najvažnije navode o načinu stjecanja vlasništva pokretnine, u konkretnom slučaju motocikla, koje se pitanje postavlja kao ključno i prvenstveno sporno radi donošenja zakonite odluke u ovoj pravnoj stvari uopće se nije osvrnuo. Stav suda kako je kupio motocikl od pravne osobe iz L., a ne od fizičke osobe V. K. iz L., te da tako pretežito proizlazi iz stanja spisa, netočan je, činjenice su pogrešno interpretirane, a posljedično je na tako utvrđeno činjenično stanje primijenjen i pogrešan materijalno-pravni propis. Naime, iz stanja spisa nedvojbeno proizlazi da je direktor tužitelja, bio u komunikaciji s navedenom fizičkom osobom iz L., prodavateljem koji je svoje osobne podatke prethodno učinio dostupnim i putem oglasa i putem Viber poruka razmijenjenih s direktorom tužitelja, te je s istim tužitelj sklopio i valjani kupoprodajni ugovor, pa drži da je predmet kupoprodaje kupio od fizičke osobe, a ne od pravne osobe. Ističe da je osoba s kojom je višekratno komunicirao o predmetu kupoprodaje, stanju istog, i kada se uvjerio kod neposrednog susreta u točnost navoda o stanju predmeta kupoprodaje nije našao niti jednog razloga sumnjati da bi neka treća osoba bila vlasnik motocikla, budući je prodavatelj držao predmet kupoprodaje u svojim rukama, njime putovao kroz nekoliko zemalja, a činjenica da je pravna osoba zabilježena u prometnoj dozvoli je posljedica toga što nije stigao prenijeti upis vlasništva na svoje ime (što nije nikakva rijetkost niti bi trebalo izazvati bilo kakvu sumnju), no raspolagao je računom od pravne osobe. Slijedom primjene dužne pažnje prilikom kupnje motocikla te svih obavljenih provjera u cilju utvrđenja relevantnih činjenica za sigurnu kupovinu primijenio je članak 28. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost, primijenivši poseban postupak oporezivanja marže, te nije obračunao i platio porez na dodanu vrijednost za rabljeno prijevozno sredstvo iz druge države članice obzirom da je isporučitelj istog fizička osoba, pa stoga se osobito ukazuje na nezakonitost i neosnovanost pobijane presude kao i prvostupanjskog i drugostupanjskog rješenja upravnih tijela. Predlaže da ovaj Sud primjenom odredbe članka 74. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima usvoji žalbu i poništi prvostupanjsku presudu, te presudom riješi stvar na način da usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti.
3. Žalba tužitelja dostavljena je tuženiku na odgovor, no međutim tuženik u ostavljenom roku nije dostavio sudu odgovor na žalbu tužitelja, iako je istu uredno primio.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući presudu prvostupanjskog suda u granicama propisanim člankom 73. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21), ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.
6. Prema ocjeni ovoga Suda pobijana presuda prvostupanjskog suda ne može se ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj odredbom članka 66. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima. To stoga jer prema podacima u spisu predmeta proizlazi da je prvostupanjski sud sukladno odredbi članka 33. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim tijekom upravnog postupka i tijekom upravnog spora, te nakon održane usmene rasprave 13. lipnja 2022., čime se smatra da je strankama u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima dana mogućnost očitovanja o svim činjeničnim i pravnim pitanjima odlučnima za rješavanje predmetnog upravnog spora i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja u smislu članka 55. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje, pravilno nalazi da tužbeni zahtjev nije osnovan.
7. Prema podacima u spisu predmeta proizlazi da je kod tužitelja obavljen nadzor poreza na dodanu vrijednost za razdoblje od 1. ožujka 2020. do 31. ožujka 2020. o čemu je sastavljen Zapisnik 2. ožujka 2021. kojim su utvrđene određene nepravilnosti u poslovanju tužitelja. Naime, u postupku nadzora je utvrđeno da je tužitelj isporučio rabljeni motocikl Harley Davidson FLTH poreznom obvezniku A. L. d.o.o., za što je izdao račun br. 34/2/1 od 18. ožujka 2020. te je kod obračuna poreza na dodanu vrijednost na navedenu isporuku primijenio poseban postupak oporezivanja marže. Tužitelj je nabavu navedenog motocikla evidentirao u poslovnim knjigama na temelju kupoprodajnog ugovora od 10. veljače 2019. u kojem ugovoru je kao prodavatelj navedena fizička osoba V. K. iz L.. Nadalje, proizlazi da je carinsko tijelo posumnjalo u vlasništvo fizičke osobe iz L. te je od tužitelja zatražilo polaganje osiguranja za obvezu poreza na dodanu vrijednost, što je tužitelj i platio, te je potom provjerom kod tijela iz L. utvrđeno da spomenuta fizička osoba nije poslovala s tužiteljem niti bila vlasnik motocikla, pa s obzirom da se ne radi o novom nego o rabljenom motociklu, carinsko tijelo je predmet radi obračuna poreza na dodanu vrijednost uputilo poreznom tijelu. Porezno tijelo je u postupku utvrdilo da je u prometnoj dozvoli motocikla kao vlasnik bilo navedeno jedno trgovačko društvo iz L. U. S., te je pribavljen račun od 7. veljače 2019. i potvrda o plaćanju bez datuma iz kojih proizlazi da je trgovačko društvo iz L. fizičkoj osobi iz L. prodalo motocikl, pri čemu u potvrdi o plaćanju nisu bili vidljivi podaci o uplatitelju niti datum uplate, te je stavljena naznaka koja ukazuje na to da je primijenjen poseban postupak oporezivanja marže. Međutim, utvrđeno je da je navodna transakcija između pravnih subjekata iz L. izvršena tek nakon što je tužitelj već platio akontaciju fizičkoj osobi za dolazak motociklom do A.. Tužitelj je predmetnu kupnju knjižio i evidentirao kao nabavku dobara u posebnom postupku oporezivanja marže 7. veljače 2019., dakle prije sklapanja kupoprodajnog ugovora i na dan navodne transakcije između subjekata iz L.. Pored navedenog utvrđeno je da tužitelj nema potvrdu da je cijenu motocikla platio upravo fizičkoj osobi iz L., koja se predstavljala kao vlasnik motocikla i s kojom je sklopio kupoprodajni ugovor 10. veljače 2019. Tužitelj je 18. ožujka 2020. dalje preprodao motocikl uz naznaku, knjiženje i evidentiranje da je primijenjen poseban postupak oporezivanja marže.
8. Pravilno smatra prvostupanjski sud da je u konkretnoj stvari sporno je li tužitelj prije preprodaje motocikla u ožujku 2020. koju je knjižio uz primjenu posebnog postupka oporezivanja marže, taj motocikl u veljači 2019. stekao od fizičke ili od pravne osobe iz L., jer o tome ovisi je li tužitelj mogao primijeniti poseban postupak oporezivanja marže ili redoviti postupak oporezivanja porezom na dodanu vrijednost na kupoprodajnu cijenu.
9. S obzirom na navedeno pravilna je ocjena prvostupanjskog suda da su porezna tijela osnovano utvrdila da se u konkretnom slučaju radi o stjecanju tužitelja i preprodaji rabljenog motocikla, da je tužitelj registriran za potrebe poreza na dodanu vrijednost te da je rabljeni motocikl stekao od pravne osobe iz L. kao isporučitelja koji je registriran za potrebe poreza na dodanu vrijednost u L., pa stoga tužitelj predmetni rabljeni motocikl nije stekao od fizičke osobe iz L. koja nije porezni obveznik ili čija bi isporuka bila oporeziva u posebnom postupku oporezivanja marže. Naime, osnovan je zaključak prvostupanjskog suda da iz utvrđenog činjeničnog stanja u provedenom postupku pretežu okolnosti koje ukazuju na to da je prethodni vlasnik rabljenog motocikla bilo trgovačko društvo iz L. koje je kao pravna osoba registrirano za potrebe PDV-a te da se nije mogao primijeniti poseban postupak oporezivanja marže, koju ocjenu prihvaća i ovaj Sud.
10. Prema tome, na utvrđeno činjenično stanje javnopravna tijela su, a što prihvaća i prvostupanjski sud, pravilno primijenili materijalno pravo, odnosno odredbe članka 5. stavka 1.c) i članka 95. stavka 4. Zakona o porezu na dodanu vrijednost ("Narodne novine" br. 73/13., 99/13., 148/13., 153/13., 143/14., 115/16., i 106/18.) i članka 28. stavka 2., 3. i 4. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost ("Narodne novine" br. 79/13., 85/13., 160/13., 35/14., 157/14., 130/15., 115/16., 1/17., 41/17., 128/17., 106/18. i 1/19.), te su ocijenili da nisu ispunjene pretpostavke za primjenu posebnog postupka oporezivanja marže u konkretnom slučaju.
11. Slijedom navedenog, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da pobijanim rješenjem tuženika nije povrijeđen Zakon na štetu tužitelja te je stoga prvostupanjski sud na temelju odredbe članka 57. Zakona o upravnim sporovima pravilno odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.
12. Prema ocjeni ovoga Suda, nije osnovan navod tužitelja da prvostupanjski sud u pobijanoj presudi ponavlja navode poreznih tijela, a da ne prihvaća njegove navode i dokaze koje je predočio. Naime, sukladno odredbi članka 33. Zakona o upravnim sporovima sud slobodno ocjenjuje dokaze i utvrđuje činjenice, a pritom uzima u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke, kojima nije vezan i činjenice koje je sam utvrdio. Prvostupanjski sud je u ovom slučaju utemeljeno uzeo u obzir činjenice utvrđene u poreznom postupku budući da su te činjenice pravilno i potpuno utvrđene, a tužitelj ih tijekom provedenog postupka nije doveo u sumnju, kako je to prvostupanjski sud pravilno ocijenio.
13. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, prvostupanjska presuda temelji se na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju, na koje je pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, a nisu učinjene niti povrede pravila postupka budući da je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbe Zakona o upravnim sporovima i u obrazloženju svoje presude dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama.
14. Kako tužitelj razlozima navedenima u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost pobijane presude niti je ovaj sud utvrdio postojanje razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju odredbe članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima žalbu odbiti kao neosnovanu.
15. S obzirom da tužitelj nije uspio u upravnom sporu pravilno je odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova upravnog spora na temelju odredbe članka 79. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima.
U Zagrebu 1. ožujka 2023.
Predsjednica vijeća
mr. sc. Mirjana Juričić, v .r.
