Republika Hrvatska
Županijski sud u Velikoj Gorici
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
Poslovni broj 20 Gž-1110/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Jasminke Pavković predsjednice vijeća, Nikole Ramušćaka člana vijeća i suca izvjestitelja i Vesne Težak-Škrbina članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N.-P. P. iz L., s boravištem u Z., OIB: …, kojeg zastupa D. G., odvjetnik iz Z., protiv tuženice Ž. M., glavne urednice RTL H. d.o.o., Z., OIB: …, koju zastupa N. M., odvjetnica u Z., radi objave ispravka, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1314/19-32 od 4. kolovoza 2022., u sjednici vijeća održanoj 1. ožujka 2023.,
p r e s u d i o j e
I. Odbijaju se žalba tužitelja N.-P. P. i žalba tuženice Ž. M. kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1314/19- 32 od 4. kolovoza 2022.
II. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troška sastava žalbe, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvoga stupnja naloženo je tuženici kao glavnoj urednici RTL H. d.o.o. da nakon zaprimanja ove presude u prvoj slijedećoj emisiji "Potraga", bez promjena i dopuna, sukladno Zakonu o medijima, objavi ispravak netočne informacije objavljene dana 8. lipnja 2017. u emisiji "Potraga" slijedećeg sadržaja: U emisiji RTL H. d.o.o. "Potraga", emitiranoj dana 8. lipnja 2017., gošća emisije gđa. N. N. iz Z., . iznijela je, a RTL H. d.o.o. prenijela, niz neistinitih informacija, i to: da je gosp. N. P. sa ženom koja živi u stanu na adresi …, Z., ujutro zajedno odlazio na posao te se s njom isto tako u poslijepodnevnim satima zajedno vraćao s posla, da je gosp. N. P. u vrlo prisnom odnosu sa ženom koja živi u stanu na navedenoj adresi i njezinim djetetom, da gosp. N. P. ne živi životom primjerenim za njegovu svećeničku profesiju. Navedene činjenične tvrdnje koje je iznijela gđa. N. N., a prenijela RTL H. d.o.o. u emisiji "Potraga" u cijelosti su netočne te su sračunate isključivo na to da se senzacionalistički, u izrazito negativnom svjetlu, prikaže svećenika Katoličke crkve.
Nadalje, u potpunosti su neistinite sve činjenične tvrdnje vezane za navodne prisne odnose gosp. N. P. i gospođe koja kao podstanar živi u njegovom stanu u Z., …, kojima se, kako proizlazi iz konteksta svega iznesenog, očito pokušava insinuirati da gosp. N. P. ne živi u celibatu i sukladno odredbama kanonskog prava. Iznošenjem i pronošenjem ovakvih neistinitih činjeničnih tvrdnji, osobito imajući u vidu svećeničku službu koju obavlja gosp. N. P., grubo se vrijeđaju njegovo dostojanstvo, čast i ugled koji gosp. N. P. uživa, kako u svom radnom okruženju u Z. nadbiskupiji, tako i među mnogobrojnim vjernicima. Iako se radilo o navodima koje gđa. N. N. nije poduprla nikakvim dokazima, RTL H. d.o.o. je ove navode, bez ikakve provjere, emitirala kao istinite, iako je znala i morala znati da se radi o takvim tvrdnjama koje bi mogle teško difamirati osobu gosp. N. P., te mu prouzročiti nemjerljivu moralnu štetu. Objavljivanjem neprovjerene i neistinite informacije povrijeđena su temeljna načela novinarske struke, što je u konačnici rezultiralo grubom povredom časti i ugleda gosp. N. P.. Gospodin N. P. ovim putem kategorički demantira sve činjenične navode koje je u emisiji "Potraga" emitiranoj dana 8. lipnja 2017. iznijela gđa. N. N.. Konačno, gosp. N. P. pridržava pravo radi zaštite svojih prava povrijeđenih u navedenoj emisiji protiv svih odgovornih poduzeti odgovarajuće pravne mjere, uključujući i pokretanje sudskih postupaka pred nadležnim sudom (st. I. izreke), naloženo je tuženiku da naknadi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 11.112,50 kn (st. II. izreke), te je odbijen tužitelj sa zahtjevom da se naloži tuženici, kao glavnom uredniku RTL H. d.o.o. da nakon zaprimanja ove presude u prvoj slijedećoj emisiji "Potraga", bez promjena i dopuna, sukladno Zakonu o medijima, objavi Ispravak netočne informacije objavljene dana 8. lipnja 2017. u emisiji "Potraga" slijedećeg sadržaja: da je gosp. N. P. bespravno izvodio građevinske radove na zaštićenom spomeničkom dobru na adresi …, Z.. Dakle, neistinita je tvrdnja da je gosp. N. P. bespravno izveo građevinske radove na zaštićenom spomeničkom dobru na adresi u Z., ... Opisani građevinski radovi izvedeni su sukladno dozvolama nadležnih tijela državne uprave, što je na kraju emisije, tek uzgredno, spomenula novinarka D. D..
2. Navedenu presudu, u dijelu pod st. III. izreke, žalbom pobija tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava, što predstavlja žalbeni razlog iz čl. 353. st. 1. t. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje: ZPP).
3. Tuženica pobija navedenu presudu, u dijelu pod st. I. i II. izreke, iz svih žalbenih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. ZPP.
4. Žalbe nisu osnovane.
5. Prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP, u vezi s čl. 337. st. 2. ZPP, na koju ukazuje tuženica u žalbi, jer iako prvostupanjski sud nije saslušao sve stanare zgrade u Z., …, radi se o povredi koja nije imala utjecaj na zakonitost i pravilnost pobijane presude, budući da je ovaj sud prihvatio pravno stajalište suda prvog stupnja, da je objavljenim informacijama koje se odnose na osobe koje žive u stanu tužitelja, povrijeđeno njegovo pravo na zaštitu privatnosti, koje u ovom slučaju ima prevagu o odnosu na pravo na slobodu izražavanja, tako da istinitost tih informacija, nije odlučna u ovom postupku.
6. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud počinio druge bitne povrede iz čl. 354. st. 2. ZPP, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP.
7. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja da se naloži tuženici da nakon zaprimanja prvostupanjske presude u prvoj slijedećoj emisiji "Potraga", bez promjena i dopuna, sukladno Zakonu o medijima, objavi ispravak netočne informacije objavljene 8. lipnja 2017. u emisiji "Potraga", a s obzirom na to da je u toj emisiji izrečeno niz neistinitih činjeničnih tvrdnji da je tužitelj bespravno izvodio građevinske radove na zaštićenom spomeničkom dobru na adresi …, Z., da je tužitelj zajedno sa ženom koja živi u stanu na toj adresi odlazio na posao te da se s njom u poslijepodnevnim satima vraćao s posla, da je tužitelj u vrlo prisnom odnosu sa ženom koja živi u stanu na toj adresi i njezinim maloljetnim djetetom i da tužitelj ne živi životom primjerenim za njegovu svećeničku profesiju.
8. Prvostupanjski je sud naložio tuženici objavu ispravka netočne informacije da je tužitelj zajedno sa ženom koja živi u stanu na toj adresi odlazio na posao te se s njom u poslijepodnevnim satima vraćao s posla, da je tužitelj u vrlo prisnom odnosu sa ženom koja živi u stanu na toj adresi i njezinim maloljetnim djetetom i da tužitelj ne živi životom primjerenim za njegovu svećeničku profesiju, uz obrazloženje da se ne mogu prihvatiti tvrdnje tuženice da je postupala na način da je dala istinitu, uravnoteženu i provjerenu informaciju, jer da je tužitelj jasno naveo da u stanu živi žena koja mu čuva stan da se u njega ne useli vlasnik koji se bespravno na njega uknjižio, da je od Z. nadbiskupije kojoj se novinar obratio, točnije predstojnika tiskovnog ureda iste, dobivena informacija da prema dekretu nadbiskupije iz listopada 2015. godine, velečasni P. živi u stanu na adresi u …, da od žene koja živi u stanu tužitelja nije dobivena nikakva informacija, te da je u takvim okolnostima prenošenje izjava stanara u Z., …, pri činjenici evidentno narušenih susjedskih odnosa tužitelja, saslušanih svjedoka i ostalih stanara, postojanja parničnog i kaznenog postupka između tužitelja i svjedoka N. N., objava izrečenog od strane svjedoka točnije objava osobnih podataka o tužitelju s gledišta postojanja pouzdane informacije nije utemeljena, već predstavlja uvredljiv i omalovažavajući način zadiranja u privatnu i zakonom zaštićenu stranu tužitelja (neovisno da li se isti smatra javnom osobom ili ne).
9. Pravo na slobodu izražavanja zajamčeno je čl. 10. st. 1. Konvencije (Europska) za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (dalje: Konvencija), koja je stupila na snagu nakon 5. studenoga 1997. stupanjem na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola broj 1, 4, 6, 7 i 11 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (''Narodne novine - Međunarodni ugovori'', broj 18/97, 14/02 i 1/06), dok je pravo na ispravak objavljene informacije prema pravnom stajalištu Europskog suda za ljudska prava (dalje: Europski sud) vrlo značajan element slobode izražavanja, koje također uživa zaštitu čl. 10 Konvencije.
10. U predmetu Melnychuk protiv Ukrajine, koji se odnosio na odbijanje novina da objave odgovor podnositelja zahtjeva na kritiku jedne od njegovih knjiga, Europski je sud smatrao da pravo na odgovor, kao važan element slobode izražavanja proizlazi iz potrebe ne samo da postoji mogućnost osporavanja neistinite informacije, već i iz potrebe da se osigura pluralizam mišljenja, posebno u pitanjima od općeg interesa kao što su književne i političke rasprave (stavak 2.), te da zbog toga pravo na odgovor jednako (kao i pravo na slobodu izražavanja) podliježe ograničenjima članka 10. stavka 2. Konvencije, a isto je pravno stajalište izraženo i u predmetu Europapress Holding d.o.o. protiv Hrvatske, prema kojem je pravo na ispravak ili odgovor vrlo značajan element slobode izražavanja te uživa zaštitu čl. 10 Konvencije.
11. Stoga, i pravo na ispravak kao i pravo na slobodu izražavanja podliježe ograničenjima iz st. 2. čl. 10. Konvencije, pa bi za neobjavljivanje ispravka morale biti ispunjene pretpostavke iz te konvencijske odredbe, a to je da je neobjavljivanje ispravka utemeljeno na zakonu, da postoji legitiman cilj neobjavljivanja odnosno da je neobjavljivanje nužno radi interesa državne sigurnosti, teritorijalne cjelovitosti ili javnog reda i mira, radi sprječavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala, radi zaštite ugleda ili prava drugih, radi sprječavanja odavanja povjerljivih informacija ili radi očuvanja autoriteta i nepristranosti sudbene vlasti, a ovaj je sud na temelju ovlaštenja iz čl. 373.a st. 1. t. 2. ZPP, utvrdio da niti jedna od tih pretpostavki u ovom slučaju nije ispunjena.
12. Naime, prema čl. 48. st. 2. Zakona o medijima („Narodne novine“ broj, 59/2004, 84/2011, 81/2013 i 114/2022, dalje: ZM), tuženici (glavnoj urednici), kao razlog neobjavljivanja ispravka, dopušteno je u ovom postupku dokazivati točnost činjenica iz objavljene informacije, osim ako je spornom informacijom povrijeđeno pravo na privatnost, zaštićeno na način utvrđen zakonom ili ako se sporna informacija poziva na činjenice obuhvaćene amnestijom, sudskom rehabilitacijom ili revizijom presude, što znači da kada bi i bile objavljene istinite informacije, zbog povrede prava na privatnost, postojala bi obveza tuženice na objavu ispravka.
13. Objavljene informacije da tužitelj sa ženom živi u stanu, da ujutro s njom odlazi na posao i vraća se s posla te da je u vrlo prisnom odnosu sa tom ženom, koja u njegovom stanu živi s djetetom, ne predstavljaju informacije koje bi bile u javnom interesu i doprinosile raspravi od javnog interesa pa kada se i uzme u obzir da tužitelj obavlja svećeničku službu, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da je takvim informacijama tužitelju povrijeđeno pravo na zaštitu (poštovanje) privatnosti, a što predstavlja pravo zaštićeno čl. 8. Konvencije.
14. Naime, Europski je sud za ljudska prava (dalje: Europski sud), kroz sudsku praksu utvrdio mjerodavna načela za svoju procjenu, i bitnije za procjenu domaćih sudova, je li miješanje, kada postoje suprotstavljena konvencijska prava (pravo na slobodu izražavanja i pravo na zaštitu privatnog života) opravdano, te je utvrdio niz kriterija u kontekstu postizanja ravnoteže između suprotstavljenih prava, a tih pet mjerodavnih kriterija su: doprinos raspravi od javnog interesa, stupanj popularnosti dotične osobe, predmet objave, prethodno ponašanje dotične osobe, sadržaj, oblik i posljedice objavljivanja.
15. Europski je sud uvijek posebnu važnost pridavao činjenici da je objavljivanje informacija, dokumenata ili fotografija u tisku u javnom interesu i da doprinosi raspravi od općeg interesa.
16. Nadalje, o važnosti postojanja javnog interesa za objavljivanje informacija privatne prirode ukazuju i pravna stajališta zauzeta u odlukama Europskog suda (Mosley protiv Ujedinjenog Kraljevstva, stavak 131.; Von Hannover protiv Njemačke (br. 2) [VV], stavak 110.), prema kojima ako se vijesti o privatnim životima javnih osoba objavljuju u svrhu zabave, a ne obrazovanja, što doprinosi raznolikosti informacija dostupnih javnosti i nedvojbeno je zaštićeno člankom 10. Konvencije u predmetima koji se odnose na javnu osobu, to pravo na slobodu izražavanja zaštićeno člankom 10. Konvencije ipak može biti sekundarno zahtjevima članka 8. ako su predmetne informacije privatne i intimne prirode i ne postoji javni interes za širenje tih informacija (Mosley protiv Ujedinjenog Kraljevstva, stavak 131.; Von Hannover protiv Njemačke (br. 2) [VV], stavak 110.).
17. Na razinu zaštite privatnog života utječe i u kojoj je mjeri pojedinac javna ličnost ili je poznat (odluke Europskog suda Von Hannover protiv Njemačke (br. 2) [VV], stavak 110.; Verlagsgruppe News GmbH protiv Austrije (br. 2), stavak 34.; Alpha Doryforiki Tileorasi Anonymi Etairia protiv Grčke, stavak 53.), a u konkretnom slučaju tužitelj nije osoba poznata široj javnosti, već se zbog njegove funkcije u uredima Z. nadbiskupije povremeno spominje u javnim glasilima (ne vodećim), kako to proizlazi iz izvoda iz medija koje je dostavila tuženica, pa je u skladu s time i razina zaštite njegova privatnog života veća.
18. Osim što neobjavljivanje ispravka nije utemeljeno na zakonu, ovaj je sud utvrdio da nisu ispunjene niti druge pretpostavke iz st. 2. čl. 10. Konvencije koje bi opravdavala neobjavljivanje ispravka (da je neobjavljivanje nužno radi interesa državne sigurnosti, teritorijalne cjelovitosti ili javnog reda i mira, radi sprječavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala, radi zaštite ugleda ili prava drugih, radi sprječavanja odavanja povjerljivih informacija ili radi očuvanja autoriteta i nepristranosti sudbene vlasti, koje bi opravdavale neobjavljivanje ispravka), odnosno nije utvrđeno da bi postojao legitiman cilj za neobjavljivanje ispravka.
19. Stoga, a u skladu sa pravnim stajalištima Europskog suda, neobjavljivanjem dijela traženog ispravka, objava kojeg je naložena pobijanom presudom, povrijeđeno je pravo tužitelja na slobodu izražavanja, zajamčeno čl. 10. Konvencije.
20. U odnosu na primjenu domaćeg zakonodavstva, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da objava osobnih podataka o tužitelju predstavlja povredu njegovih prava na privatnost, koja je zaštićena čl. 7. st. 1. ZM, te da tužitelj iako obavlja svećeničku službu, ima pravo na zaštitu privatnosti u vezi s informacijama koje se odnose na to tko živi u njegovom stanu, koliko se često susreće s tim osobama, i da li zajedno odlaze na posao i vraćaju se s posla, jer se ne radi o informacijama koje bi bile od javnog interesa i doprinosile raspravi od javnog interesa (kriteriji koje je ustanovio Europski sud), slijedom čega su bile ispunjene zakonske pretpostavke iz čl. 48. st. 2. ZM, da se naloži tuženici da objavi dio ispravka u dijelu koji se odnosi na informaciju da tužitelj živi u stanu sa ženskom osobom i njenim djetetom, te da ne živi životom primjerenim za svećeničku profesiju.
21. Prema pravnom shvaćanju s pete sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 28. studenog 2016., kad sud ocijeni da je osnovan dio tužbenog zahtjeva za objavu ispravka informacije naložiti će glavnom uredniku da objavi samo taj određeni prihvaćeni dio zatraženog ispravka informacije.
22. Stoga je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 40. st. 1. ZM, kada je naložio tuženici da objavi traženi ispravak netočne informacije u dijelu koji se odnosi na žensku osobu za koju je objavljeno da živi u stanu tužitelja, da je tužitelj u vrlo prisnim odnosima s njom, te da tužitelj ne živi životom primjerenim za svećeničku profesiju, pa je u tome dijelu valjalo temeljem čl. 373.a st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženice kao neosnovanu i potvrditi st. I. izreke pobijane presude.
23. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio i da su istinite objavljene informacije da je tužitelj započeo građevinske radove bez potrebnog odobrenja i odobrene tehničke dokumentacije, da je Zavod zbog toga donio rješenje o privremenoj obustavi radova na izgradnji nadstrešnice, ugradnji novih ulaznih vrata i spremišta, kako to proizlazi iz dopisa Gradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode, Klasa: 612-08/16- 10/255, od 24. listopada 2016., kao što je pravilno utvrđeno i da je tužitelj kasnije dobio sve potrebne dozvole i odobrenja za gradnju, što je i objavljeno u spornoj emisiji.
24. Tužitelj u žalbi ne osporava da u jednom kraćem razdoblju nije postojala formalna odluka o dopuštenosti radova, ali ukazuje da je takva odluka kasnije donijeta, pa da se iz toga može izvesti zaključak da je tužitelj sve građevinske radove izveo sukladno dozvolama nadležnih tijela državne uprave, a da je ta činjenica bila poznata novinarki RTL televizije.
25. Međutim, kako je u spornoj emisiji navedeno da su radovi započeti bespravno, ali da su kasnije dobivene dozvole za nastavak radova, kao i da je tužitelj pokazao novinarki izvedbeni projekt i uporabnu dozvolu, radi se o istinitom iznošenju kronologije legalnosti predmetne gradnje, slijedom čega tužitelj nema pravo na objavu ispravka sukladno čl. 48. st. 2. ZM, kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud kada je u tome dijelu odbio zahtjev za objavu ispravka kao neosnovan.
26. Slijedom izloženog, valjalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi st. III. izreke pobijane presude.
27. Odluka o troškovima postupka valjana je, kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP), tako i po visini odmjerenih troškova postupanja (čl. 155. st. 2. ZPP), tako da je valjalo temeljem čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženice kao neosnovanu i potvrditi st. II. izreke pobijane presude.
28. Zahtjev tuženice za naknadu troška za sastav žalbe odbijen je kao neosnovan, jer tuženica nije uspjela u žalbenom postupku (čl. 166. st. 1. ZPP).
U Velikoj Gorici 1. ožujka 2023.
Predsjednica vijeća
Jasminka Pavković, v.r.
