REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2263/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RIFIN d.o.o., Zagreb, Pantovčak 192/a, OIB: 33175616273, kojeg zastupa punomoćnik Martin Lukin, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika VELEUČILIŠTE S PRAVOM JAVNOSTI BALTAZAR ZAPREŠIĆ, Zaprešić, Vladimira Novaka 23, OIB: 70921936463, kojeg zastupa punomoćnik Domagoj Truhar, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Hanžeković & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući o reviziji tužitelja i tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 1184/2017-2 od 27. veljače 2019., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-657/2015 od 18. siječnja 2017., u sjednici održanoj 1. ožujka 2023.,

p r e s u d i o  j e :

Revizija tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-1184/2017-2 od 27. veljače 2019. pod točkom II. izreke, se odbija.

Revizija tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-1184/2017-2 od 27. veljače 2019. pod točkom I. izreke, se odbija.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

„I Utvrđuje se da je u cijelosti ništetna i ne proizvodi pravne učinke "Odluka o utvrđenju istupanja osnivača iz ustanove i provedbi brisanja osnivača ustanove iz sudskog registra" od 20. prosinca 2013. donesena od strane Visoke škole za poslovanje i upravljanje, s pravom javnosti Baltazar Adam Krčelić.

II Utvrđuje se da je u cijelosti ništetan i ne proizvodi pravne učinke upis u sudski registar Trgovačkog suda u Zagrebu određen i proveden temeljem Rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu Tt-13/29898-8 od 20. veljače 2015. objavljen na web stranicama sudskog registra dana 21. veljače 2015. kojim se u sudski registar upisuje promjena osnivača ustanove pod nazivom Veleučilište s pravom javnosti BALTAZAR ZAPREŠIĆ sa sjedištem u Zaprešiću, Vladimira Novaka 23 u registarski uložak s MBS: 080394131, OIB: 70921936463, pod brojem upisa 11 osnivač RIFIN d.o.o. OIB: 33175616273, Zagreb, Lj. Gaja 19 prestao je biti osnivač ustanove.

III Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 44.550,00 kn s zateznim kamatama od 18. siječnja 2017. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sve u roku od 8 (osam) dana.

IV Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u daljnjem iznosu od 16.875,00 kn, kao neosnovan.“

2. Drugostupanjskom presudom je suđeno:

„I. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-657/2015 od 18. siječnja 2017. u točki II. izreke.

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-657/15 od 18. siječnja 2017. u točkama I. i III. izreke te sudi:

1. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„Utvrđuje se da je u cijelosti ništetna i ne proizvodi pravne učinke „Odluka o utvrđenju istupanja osnivača iz ustanove i provedbi brisanja osnivača iz ustanove iz sudskog registra“ od 20. prosinca 2013. donesena od strane Visoke škole za poslovanje i upravljanje, s pravom javnosti Baltazar Adam Krčelić.“

2. Svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka.“

3. Protiv drugostupanjske presude pod točkom II. izreke, tužitelj je podnio reviziju iz odredbe članka 382. stavak 1. točka 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže prihvatiti reviziju, ukinuti drugostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i predmet vratiti na ponovno suđenje. Potražuje troškove revizije.

3.1. Protiv drugostupanjske presude pod točkom I. izreke, tuženik je podnio reviziju iz odredbe članka 382. stavak 1. točka 3. ZPP zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže prihvatiti reviziju, ukinuti drugostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i predmet vratiti na ponovno suđenje. Potražuje troškove revizije.

4. Tužitelj je odgovorio na reviziju tuženika u kojem osporava revizijske navode tuženika i predlaže reviziju tuženika odbiti kao neosnovanu.

5. Revizije tužitelja i tuženika nisu osnovane.

6. Obzirom da je drugostupanjska presuda donesena na temelju odredbe članka 373.a ZPP, protiv takve presude je dopuštena revizija iz odredbe članka 382. stavak 1. točka 3. ZPP.

7. Revizijski sud je pobijanu presudu ispitao u smislu odredbe članka 392.a stavak 1. ZPP, samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

8. Tužitelj u reviziji ističe da je u postupku koji je prethodio reviziji počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. i članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, dok tuženik u reviziji ističe da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka.

8.1. Nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, na koju tužitelj ukazuje revizijom, jer su u presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama. Ti razlozi su jasni i nisu proturječni. Presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

8.2. Navode revidenata da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka bez obrazloženja koju bi to bitnu povredu odredaba parničnog postupka počinio sud, odnosno u čemu bi se ta bitna povreda odredaba parničnog postupka ogledala što su bili dužni učiniti prema odredbi članka 386. ZPP, to revizijski sud postupajući po ovlaštenju iz odredbe članka 392.a stavak 1. ZPP u vezi s odredbom članka 386. ZPP takve revizijske razloge bitne povrede odredaba parničnog postupka nije uzeo u obzir.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje ništetnosti „Odluke o utvrđenju istupanja osnivača iz ustanove i provedbi brisanja osnivača ustanove iz sudskog registra“, a koju je donijelo Upravno vijeće tuženika 20. prosinca 2013.

9.1. Tužitelj je zahtijevao i utvrđenje ništetnosti upisa u sudskom registru, provedenog rješenjem broj Tt-13/29898-8 od 20. veljače 2015. kojim je upisana promjena osnivača ustanove.

10. U postupku koji je prethodio reviziji je utvrđeno:

- da iz izvatka sudskog registra proizlazi da je rješenjem suda broj Tt-01/2601- 2 od 10. svibnja 2001. upisano osnivanje javne ustanove pod nazivom Visoka škola za poslovanje i upravljanje Baltazar Adam Krčelić, te da su kao osnivači ustanove upisani Grad Zaprešić i Rifin d.o.o. (ovdje tužitelj),

- da su Grad Zaprešić i Rifin d.o.o. (tužitelj) kao osnivači sklopili Ugovor o osnivanju Visoke škole za poslovanje i upravljanje Baltazar Adam Krčelić (s pravom javnosti) od 23. travnja 2001.,

- da je Upravno vijeće tuženika (sada naziva Veleučilište s pravom javnosti Baltazar Zaprešić) dana 20. prosinca 2013. donijelo „Odluku o utvrđenju istupanja osnivača iz ustanove i provedbi brisanja osnivača ustanove iz sudskog registra“, koja je donesena pozivom na odredbe članka 36. Zakona o ustanovama, članka 68. stavak 5. Zakona o zdravstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju i članka 90. Statuta Visoke škole za poslovanje i upravljanje s pravom javnosti „Baltazar Adam Krčelić“,

- da iz navedene Odluke od 20. prosinca 2013. proizlazi da Upravno vijeće utvrđuje: da je Rifin d.o.o. svojim dopisom od 24. ožujka 2006. dragovoljno istupio iz ustanove (…), te da će se odmah podnijeti prijava za promjenu osnivača ustanove tj. prijavu za brisanje Rifin d.o.o. kao osnivača ustanove,

- da iz dopisa od 24. ožujka 2006. proizlazi da je isti upućen od strane ovdje tužitelja, Poglavarstvu Grada Zaprešića, te da je predmet dopisa „Ponuda za otkup vlasničkog udjela Rifin d.o.o.“. Da iz dopisa između ostalog proizlazi (…) da Rifin d.o.o. više nije u mogućnosti učinkovito raditi na razvoju Škole pa je prisiljen ustupiti uz pravičnu naknadu svoj vlasnički udjel. Nadalje se u dopisu navodi kako se u maniri dobrih poslovnih običaja Gradu Zaprešiću nudi pravo prvenstva da otkupi vlasnički udio i tako postane 100%-tnim vlasnikom, a ukoliko do datuma navedenog u predmetu dopisa Grad Zaprešić ne otkupi njegov vlasnički udio, isti će se smatrati slobodnim da udio ponudi drugim zainteresiranim investitorima,

- da je dopisom od 21. travnja 2006. Poglavarstvo Grada Zaprešića odgovorilo tužitelju da nije moguće donijeti odluku jer ponuda nije kvantificirana, pa da se trebaju uzeti u obzir neki od elemenata koji se navode u dopisu kod donošenja odluke o udjelima pojedinog osnivača (…),

- da je rješenjem suda broj Tt-13/29898-8 dana 20. veljače 2015. upisana kod tuženika promjena osnivača ustanove na način da je tužitelj brisan kao osnivač, a taj je upis dopušten na temelju Odluke Upravnog vijeća tuženika od 20. prosinca 2013.

11. U odnosu na zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti Odluke o utvrđenju istupanja osnivača iz ustanove i provedbi brisanja osnivača iz ustanove iz sudskog registra od 20. prosinca 2013. (dalje: Odluka od 20. prosinca 2013.):

11.1. Prvostupanjski sud je ocijenio da Odluka od 20. prosinca 2013. predstavlja jednostrani i arbitrarni raskid Ugovora o osnivanju tuženika od 23. travnja 2001. koja nije u skladu s tim osnivačkim ugovorom, te Zakonom o ustanovama i Zakonom o obveznim odnosima, pa da je takva odluka ništetna.

11.2. Drugostupanjski sud je ocijenio da Odlukom od 20. prosinca 2013. kojom se utvrđuju određene činjenice (između ostalih i da je tužitelj dragovoljno istupio iz ustanove) nije odluka kojom je tuženik odlučio o istupanju tužitelja kao osnivača, nego ona, u stvari, predstavlja ispravu u kojoj se navode određene (za tužitelja) neistinite činjenice na temelju koje je izvršen upis u sudski registar.

11.3. Stoga je drugostupanjski sud primjenom odredbe članka 373.a ZPP preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti Odluke od 20. prosinca 2013. (točka II. izreke drugostupanjske presude).

12. Tužitelj u reviziji ponavlja navode koje je isticao tijekom postupka, konkretno da je Odluka od 20. prosinca 2013. ništetna jer je suprotna prisilnim propisima jer tuženikovo Upravno vijeće nema ovlaštenja za donošenje odluke o istupanju jednog osnivača iz ustanove i brisanju iz sudskog registra, zatim jer je donesena na osnovi neistinitih podataka jer tužitelj nije nikada dao izjavu o istupanju iz ustanove niti o tome sklopio sporazum s Gradom Zaprešićem.

13. Sukladno odredbi članka 5. stavak 1. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju („Narodne novine“ broj 123/03, 198/03, 105/04, 174/04, 2/07, 46/07, 45/09, 45/09, 63/11, 94/13, 139/13 – dalje: ZZDVO) propisano je da se na visoka učilišta i ustanove u sastavu znanstvene djelatnosti primjenjuju odredbe Zakona o ustanovama.

14. U smislu odredbi članka 12. stavak 6. Zakona o ustanovama („Narodne novine“ broj 76/93, 29/97, 47/99, 35/08 – dalje: ZU) u slučaju kada ustanovu osniva dva ili više osnivača (kod tuženika su osnivači jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave i pravna osoba) tada se akt o osnivanju ustanove donosi u obliku ugovora o osnivanju ustanove kojim se uređuju međusobna prava i obveze osnivača. Osnivači ne mogu isključiti ili ograničiti odgovornost jednog od njih za obveze ustanove.

15. Upravo u konkretnom slučaju je tužitelj zajedno s Gradom Zaprešić, osnivač tuženika i to temeljem Ugovora o osnivanju Visoke škole za poslovanje i upravljanje od 23. travnja 2001.

16. Ugovorom o osnivanju Visoke škole za poslovanje i upravljanje od 23. travnja 2001. nije reguliran način istupanja osnivača iz ustanove. Istovremeno ni Zakonom o ustanovama nije propisan način istupanja osnivača iz ustanove. Stoga bi istupanje iz ustanove jedino bilo moguće ostvariti Izjavom o istupanju ili na temelju Sporazuma osnivača.

17. Iz dopisa tužitelja od 24. ožujka 2006. (naslovljen kao Ponuda za otkup vlasničkog udjela) proizlazi da je predmetnim dopisom tužitelj kao osnivač ponudio drugom osnivaču i to Gradu Zaprešiću ponudu za otkup svojeg vlasničkog udjela kod tuženika – u Visokoj školi za poslovanje i upravljanje Baltazar Adam Krčelić.

18. Stoga po shvaćanju ovoga suda dopis tužitelja od 24. ožujka 2006. (naslovljen kao Ponuda za otkup vlasničkog udjela) ne predstavlja Izjavu o istupanju već ponudu za izmjenu Ugovora o osnivanju od 23. travnja 2001., odnosno ponudu za otkup vlasničkog udjela (osnivačkog udjela) upućenu drugom osnivaču Gradu Zaprešiću.

19. Upravno vijeće tuženika je 20. prosinca 2013. donijelo „Odluku o utvrđenju istupanja osnivača iz ustanove i provedbi brisanja osnivača ustanove iz sudskog registra“ u kojoj se između ostaloga utvrđuje:

- da je Rifin d.o.o. svojim dopisom od 24. ožujka 2006. dragovoljno istupio iz ustanove (…).

20. Dakle Odlukom od 20. prosinca 2013. se utvrđuju određene činjenice (između ostalih i da je tužitelj dragovoljno istupio iz ustanove). Okolnost da su u Odluci od 20. prosinca 2013. navedeni neistiniti podaci jer tužitelj nije nikada dao Izjavu o istupanju iz ustanove niti je o tome sklopio Sporazum s Gradom Zaprešićem, ne čini Odluku od 20. prosinca 2013. protivnom Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, odnosno ništetnom u smislu odredbe članka 322. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08 i 125/11 – dalje: ZOO).

21. Nadalje, Upravno vijeće tuženika donijelo je Odluku od 20. prosinca 2013. pozivom na odredbe članka 36. ZU, odredbe članka 68. stavak 5. ZZDVO i odredbe Statuta tuženika, kojim odredbama je propisan djelokrug rada upravnog vijeća ustanove. Navedenim odredbama nije izričito propisano da je upravno vijeće ustanove ovlašteno donijeti odluku kojom bi se utvrđivalo o istupanju jednog osnivača iz ustanove.

22. Međutim, to što izričito nije propisano da bi upravno vijeće ustanove bilo ovlašteno donijeti odluku kojom bi se utvrđivalo o istupanju jednog osnivača iz ustanove, po shvaćanju ovoga suda, a suprotno revizijskim navodima, nema za posljedicu utvrđenje ništetnosti Odluke Upravnog vijeća.

23. U odnosu na zahtjev za utvrđenje ništetnosti upisa u sudski registar, u odnosu na koji zahtjev tuženik podnosi reviziju u kojoj navodi da Odluka tuženika od 20. prosinca 2013. nema propisan sadržaj, a ne neistinite podatke, kako su to zaključili sudovi, pa tvrdi da samim time nisu ispunjeni ni uvjeti iz članka 72.c Zakona o sudskom registru. Navodi i da je trebalo takav zahtjev tužitelja odbaciti zbog nedostatka pravnog interesa.

23.1. Odlučujući o reviziji tuženika najprije valja reći da je rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu broj Tt-13/29898-8 od 20. veljače 2015. u sudski registar upisana je promjena osnivača tuženika, te je tužitelj prestao biti osnivač tuženika, odnosno brisan je.

23.2. Drugostupanjski sud je prihvatio zaključak prvostupanjskog suda da dopis tužitelja od 24. ožujka 2006. ne predstavlja Izjavu o istupanju, pa da je u Odluci od 20. prosinca 2013. neistinit podatak da je tužitelj tim dopisom od 24. ožujka 2006. dragovoljno istupio iz ustanove, a na temelju koje Odluke odnosno podataka navedenim u njoj je tužitelj brisan iz sudskog registra kao osnivač tuženika.

23.3. Slijedom toga je drugostupanjski sud primjenom odredbe članka 373.a ZPP (jer je zaključio da prvostupanjska presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama) u pogledu zahtjeva tužitelja za utvrđenje ništetnosti upisa u sudski registar potvrdio prvostupanjsku presudu kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja (točka I. izreke drugostupanjske presude) i zaključio da su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke iz odredbe članka 72.c Zakona o sudskom registru.

24. Odredbom članka 72.c Zakona o sudskom registru („Narodne novine“ broj 1/95, 57/96, 1/98, 30/99, 45/99, 54/05, 40/07, 91/10, 90/11, 148/13 i 93/14 - dalje: ZSR) propisano je da se tužbom može tražiti utvrđenje ništetnosti upisa, ako je upis obavljen na temelju lažne isprave, ako su u ispravi na temelju koje je obavljen upis navedeni neistiniti podaci ili isprava ne sadrži podatke potrebne za upis, ako je isprava potvrđena ili izdana u nezakonito provedenom postupku, ako je nezakonito provedena radnja o kojoj se podaci upisuju u registar, ili ako postoje drugi zakonom propisani razlozi (stavak 1.). Tužbu može podnijeti osoba koja ima pravni interes za utvrđenje ništetnosti upisa (stavak 2.).

25. Kako dopis tužitelja od 24. ožujka 2006. upućen poglavarstvu Grada Zaprešića ne predstavlja Izjavu o istupanju tužitelja kao osnivača iz tuženika, pravilan je zaključak suda nižeg stupnja da Odluka Upravnog vijeća od 20. prosinca 2013. sadrži neistinit podatak da je tužitelj dopisom od 24. ožujka 2006. dragovoljno istupio iz ustanove, a na temelju koje Odluke odnosno podataka navedenih u njoj je tužitelj brisan iz sudskog registra kao osnivač tuženika.

26. Nadalje, prema odredbi članka 72.c ZSR tužbu za utvrđenje ništetnosti upisa može podnijeti osoba koja ima pravni interes za utvrđenje ništetnosti upisa. Po shvaćanju ovoga suda tužitelj je dokazao da ima pravni interes za utvrđenje ništetnosti upisa njegovog brisanja iz sudskog registra kao osnivača ustanove i to radi zaštite svojih osnivačkih (vlasničkih) prava.

27. Slijedom navedenoga, pravilno je primijenjeno materijalno pravo, pa je valjalo primjenom odredbe članka 393. ZPP reviziju tužitelja i tuženika odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci presude (točka I. i II. izreke).

Zagreb, 1. ožujka 2023.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa

Broj zapisa: 9-30855-a92de

Kontrolni broj: 01a93-af8a2-a2dcf

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=Đuro Sessa, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.