REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: 75 Pž-2209/2022-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirte Matić, predsjednice vijeća, Nevenke Marković, sutkinje izvjestiteljice i Ružice Omazić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ADRIADIESEL d.d., OIB 39535117137, Karlovac, Mala Švarča 155, kojeg zastupa punomoćnik Almir Dervišbegović, odvjetnik u Zagrebu, Vrapčanska putina 5 C, protiv tuženika TOLING CONSULTING d.o.o., OIB 22546301865, Šašinovec, Granđe Ivana 95, kojeg zastupa punomoćnik Marko Židić, odvjetnik u Zagrebu, Širolina 6, radi utvrđenja ništetnosti zadužnice, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-451/21 od 31. ožujka 2022., u sjednici vijeća održanoj 1. ožujka 2023.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-451/21 od 31. ožujka 2022.
Obrazloženje
1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-451/21 od 31. ožujka 2022. u točki I. njezine izreke odbijen je tužbeni zahtjev da se utvrdi da je ništetna bjanko zadužnica izdana na teret tužitelja na iznos od 500.000,00 kn i ovjerena 27. lipnja 2020. kod javnog bilježnika Ljerke Gec iz Zagreba poslovni broj Ov-3506/2020. Točkom II. izreke presude odbijen je tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog troška u cijelosti. Točkom III. izreke presude naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 31.250,00 kn.
2. Iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je sud na temelju izvedenih dokaza utvrdio da su bivši članovi uprave tužitelja Boris Tolić i Tomislav Varga imali odobrenje predsjednika uprave tužitelja Nenada Končara za izdavanje zadužnice od 25. lipnja 2020., ovjerene kod javnog bilježnika 27. lipnja 2020. pod brojem Ov-3506/2020. Stoga je sud zaključio da su članovi uprave u trenutku izdavanja zadužnice imali posebnu ovlast u smislu odredbe članka 41. stavka 3. u vezi s odredbom članka 49. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ broj: 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 152/11, 111/12, 68/13, 110/15 i 40/19; dalje: ZTD).
3. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 , 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP) i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15; dalje: Tarifa).
4. Protiv označene presude žalbu je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da ovaj sud preinači odnosu ukine pobijanu presudu. U žalbi u bitnome navodi da tužba podnesena zbog toga što je zastupnik po zakonu tuženika koji je bio i član uprave tužitelja, zajedno s još jednim članom uprave tužitelja, izdao na teret tužitelja predmetnu zadužnicu. Ističe da je sud iz iskaza saslušanih svjedoka i zastupnika po zakonu pogrešno zaključio da je predsjednik uprave tužitelja znao da je predmetna zadužnica izdana i da je dao odobrenje za izdavanje zadužnice. Traži trošak sastavljanja žalbe u iznosu od 7.812,50 kn.
5. U odgovoru na žalbu tuženik osporava žalbene navode i predlaže da ovaj sud odbije žalbu kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu. Poziva se na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 207/10 i Rev-131/19.
6. Žalba nije osnovana.
7. Ispitavši pobijanu presudu u smislu odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a u granicama razloga utvrđenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da su prvostupanjska presuda pravilna, ali iz drugih razloga.
8. Predmet spora, nakon djelomičnog povlačenja tužbe, je utvrđenje da je ništetna bjanko zadužnica koju su na teret tužitelja izdali članovi uprave tužitelja Boris Tolić, koji je ujedno i član uprave tuženika i Tomislav Varga. Tužitelj tvrdi da je bjanko zadužnica ništetna jer je izdana protivno Ugovoru o poslovnoj suradnji, Statutu tužitelja i Zakonu, neovlašteno i bez znanja ostalih članova uprave tužitelja, kao i bez znanja Nadzornog odbora tužitelja.
9. Tijekom prvostupanjskog postupka nesporno utvrđeno je:
- da su tužitelj i tuženik bili u poslovnom odnosu prema Ugovoru o poslovnoj suradnji od 10. rujna 2018. s Dodacima tog Ugovora od 1. ožujka 2020. i 1. rujna 2020., koji Ugovor je tuženik raskinuo 22. veljače 2021., jer tužitelj nije ispunio svoje ugovorne obveze,
- da je tužitelj izdao tuženiku bjanko zadužnicu na iznos od 500.000,00 kn dana 27. lipnja 2020. iako ugovor ne sadrži odredbu o instrumentima osiguranja,
- da su bjanko zadužnicu izdali članovi uprave tužitelja Boris Tolić i Tomislav Varga, s time da je Boris Tolić ujedno i jedini član uprave tuženika,
- da tužitelj ima tri člana uprave od kojih Boris Tolić i Tomislav Varga mogu zastupati tužitelja zajedno s predsjednikom uprave (Nenadom Končarem) ili drugim članom uprave, dok predsjednik uprave zastupa društvo samostalno i pojedinačno,
- da je tuženik 22. veljače 2021. podnio zahtjev za izravnu naplatu novčane tražbine na temelju predmetne zadužnice u iznosu od 366.976,00 kn,
- da je tužitelj nakon izdavanja zadužnice priznao dugovanje prema tuženiku u iznosu od 338.945,00 kn.
10. Prema zakonskom uređenju zadužnice i bjanko zadužnice (članak 214. i 215. Ovršnog zakona, „Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20; dalje: OZ), to su strogo formalne isprave s javnopravnim učincima pravomoćnog rješenja o ovrsi, odnosno, ovršne isprave.
11. Bjanko zadužnica je privatna isprava potvrđena kod javnog bilježnika kojom dužnik daje suglasnost da se radi naplate tražbine čiji će iznos biti naknadno upisan u ispravi zaplijene svi njegovi računi kod banaka te da se novčana sredstva s tih računa, u skladu s njegovom izjavom sadržanom u toj ispravi, izravno s računa isplate vjerovniku koji je određen u ispravi ili koji će naknadno biti u nju upisan. 12. Pravilnikom o obliku i sadržaju bjanko zadužnice („Narodne novine“ broj 115/12 i 82/17) propisan je oblik i sadržaj bjanko zadužnice pa je tako u članku 4. stavku 1. točki 8. propisano da sadrži potpis dužnika.
13. Obvezivanje zadužnicom je specifičan pravni posao, na koji se u pogledu ništavosti primjenjuju među ostalim opća pravila o ništetnosti pravnih poslova iz članka 322. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/95, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21; dalje: ZOO). Pravni poslovi su ništetni ako su protivni Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva, osim povrijeđenog pravila ne upućuju na neku drugu sankciju ili kao zakon o određenom slučaju ne propisuje što drugo. Tužitelj je prvotno kao razlog ništetnosti bjanko zadužnice naveo to što Ugovorom o poslovnoj suradnji nije predviđeno izdavanje bjanko zadužnice. Međutim, iz propisa koji uređuju bjanko zadužnicu ne proizlazi da je takva tvrdnja tužitelja istinita, što bi značilo da se bjanko zadužnica može izdati i predati i nakon sklopljenog ugovora na koji se odnosi.
14. Tužitelj je nadalje tvrdio da je zadužnica ništetna jer je zadužnicu izdao Boris Tolić koji je član uprave i tužitelja i tuženika. Prvostupanjski sud je iz iskaza saslušanih svjedoka Tomislava Varge i Marice Oršolić i zastupnika po zakonu stranaka Borisa Tolića i Nenada Končara te elektroničke poruke od 1. ožujka 2021. zaključio da je predsjednik uprave tužitelja Nenad Končar dao odobrenje za izdavanje predmetne zadužnice pa iz toga razloga zadužnica nije ništetna.
15. Isto tako, sud je ocijenio da iz tih razloga nisu ispunjene pretpostavke iz odredbe članka 41. stavka 3. u vezi s odredbom članka 49. ZTD-a za ništetnost zadužnice.
16. Ovakvo utvrđenje suda nije pravilno. Naime, prema odredbi članka 49. ZTD-a prokurist ne može bez posebne ovlasti trgovačkoga društva nastupati kao druga ugovorna strana i s društvom sklapati ugovore u svoje ime i za svoj račun, u svoje ime a za račun drugih osoba, ili u ime i za račun drugih osoba. Prema odredbi članka 41. stavka 1. ZTD-a ovlast za zastupanje trgovačkoga društva po zakonu imaju osobe koje su za pojedini oblik toga društva određene odredbama ZTD., odredbom članka 41. stavka 3. ZTD-a se na zastupnike društva iz članka 41. stavka 1. ZTD-a odnosi ograničenje iz članka 49. ZTD-a. Navedene odredbe ZTD o zakonskom ograničenju ovlasti uprave kod sklapanja ugovora sa samim sobom su prisilnopravne.
17. Citiranim odredbama članka 41. stavka 3. i članka 49. ZTD-a članovi uprave su ograničeni u svojoj ovlasti za zastupanje, pa bez posebne ovlasti društva kojom se ovlašćuju na sklapanje točno određenog pravnog posla, ne mogu djelovati tako da zastupaju društvo i da istodobno nastupaju kao druga ugovorna strana te sklapaju ugovor s društvom u svoje ime i za svoj račun, u svoje ime a za račun drugih osoba, ni u ime i za račun drugih osoba (čl. 41. st. 3. u vezi s čl. 49. ZTD-a). Ovo zakonsko ograničenje vrijedi u svakom slučaju kad se član uprave nalazi u nekom od navedenih svojstava na obje ugovorne strane, jer to pobuđuje sumnju u postojanje sukoba interesa.
Dakle, da bi jedna te ista osoba sklopila ugovor u konkretnom slučaju izdala bjanko zadužnicu, kao zastupnik po zakonu dužnika s jedne strane i kao zastupnik po zakonu vjerovnika s druge strane, potrebno je da je za sklapanje tog ugovora, odnosno pravnog posla imala posebno ovlaštenje društva za sklapanje točno određenog ugovora.
18. Međutim, unatoč tome tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti zadužnice zbog razloga iz članka 41. stavak 3. u vezi s odredbom članka 49. ZTD-a nije osnovan. Naime, kad je zakonom određeno da zastupnik pravne osobe može sklopiti ugovor (ovdje izdati zadužnicu) samo uz ovlaštenje te pravne osobe, ako ovlaštenje nije dano smatra se da ugovor (zadužnica) nije sklopljen (izdana) pa nije riječ o ništetnom nego o nepostojećem ugovoru (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske poslovni broj Rev 131/2019 od 24. studenog 2020.).
19. Stoga je, unatoč pogrešnom pristupu u tumačenju navedenih odredbi Zakona o trgovačkim društvima, prvostupanjska presuda u točki I. njezine izreke pravilna pa je žalbu valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu prema odredbi članka 368. stavka 2. ZPP-a.
20. Pravilna je i zakonita i odluka o parničnom trošku. Ni sam tužitelj ne osporava pravilnost obračuna parničnog troška.
Zagreb, 1. ožujka 2023.
Predsjednica vijeća
Mirta Matić
Broj zapisa: 9-30855-9d930
Kontrolni broj: 03d54-e24e8-b0fec
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=Mirta Matić, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
