REPUBLIKA HRVATSKA

Broj: Ppž-1167/2023.

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sutkinja – Ivanke Mašić kao predsjednice vijeća, te Anđe Ćorluke i Mirjane Margetić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice specijalistice Martine Bastić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljene R. G. zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj: 5/90.-pročišćeni tekst, 30/90., 47/90., 29/94., dalje u tekstu ZPJRM/90), odlučujući o žalbi okrivljene R. G. podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Pakracu od 5. siječnja 2023., broj: Pp-3788/2021., u sjednici vijeća održanoj 1. ožujka 2023.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomičnim prihvaćanjem žalbe okrivljene R. G. osnovanom preinačava se prvostupanjska presuda u dijelu odluke o zaštitnoj mjeri na način da se okrivljenoj R. G. izriče zaštitna mjera zabrane posjećivanja određenog mjesta ili područja - kuće u K., Ulica F. F. xx u trajanju od 6 (šest) mjeseci.

II. U preostalom dijelu se žalba okrivljene R. G. odbija kao neosnovana i prvostupanjska presuda u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje.

III. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.) okrivljena R. G. dužna je naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od eura (trideset eura)/226,00 kuna (dvjestodvadesetšest kuna)[1] , u roku od 30 30,00

dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okrivljena R. G. proglašena je krivom zbog prekršaja iz članka 13. ZPJRM/90, činjenično opisanog u izreci, te joj je, na temelju istog propisa, izrečena novčana kazna od 90,00 eura (devedeset eura)/ 678,11 kuna (šestosedamdesetosam kuna i jedanaest lipa) s time da će se kazna smatrati u cijelosti plaćenom ako okrivljenica, u danom joj roku, plati dvije trećine izrečene novčane kazne.

1.1. Istom presudom okrivljenici je, na temelju članka 58.a Prekršajnog zakona, izrečena zaštitna mjera zabrane posjećivanja određenog mjesta ili područja

- kuće u K., Ulica F. F. xx u trajanju od dvije godine, a osim toga, okrivljenica je obvezana naknaditi trošak prekršajnog postupka u ukupnom iznosu od 68,19 eura (šezdesetosam eura i devetnaest lipa) / 513,78 kuna (petstotrinaest kuna i sedamdesetosam lipa).

2. Protiv te presude okrivljenica je pravodobno podnijela žalbu navodeći da ju podnosi „protiv činjenica i pravno-formalne utemeljenosti optužnog prijedloga tužitelja“. Okrivljenica navodi da nije kriva za predmetni prekršaj i zato što u optužnom prijedlogu nisu navedeni svjedoci koji bi mogli potvrditi ono za što se ona tereti, niti N. Ž. ima svjedoke kojima bi mogao dokazati svoje tvrdnje. Okrivljenica u žalbi nadalje navodi da svjedok I. H. laže zato što poznaje N. Ž. koji je nekad radio s njim u policiji u Pakracu te navodi kako je njezin svjedok gospodin J. iz L. kojeg je zvala na telefon u trenutku te situacije. Okrivljenica navodi da žalbu podnosi i zbog zaštitne mjere zato što takvu mjeru smatra nepotrebnom budući da se protiv nje ne vodi trenutno nikakav drugi prekršajni postupak i nije do sada prekršajno osuđivana. Na kraju, okrivljenica navodi da žalbu podnosi i zbog toga jer je prekršajni postupka protiv nje pokrenut izvan zakonskog roka od godine dana. Okrivljenica predlaže da se „odbaci prekršajni postupak“ koji se vodi protiv nje, odnosno da se pobijana presuda ukine.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Sud), kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li na štetu okrivljenice povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pritom nisu utvrđene povrede na koje ovaj Sud, u skladu sa gore navedenom odredbom, pazi po službenoj dužnosti, a žalba okrivljenice je osnovana samo u dijelu u kojem se odnosi na izrečenu zaštitnu mjeru.

5. Uvidom u prvostupanjsku presudu utvrđeno je da je tijekom prvostupanjskog postupka okrivljenica u spis predmeta dostavila pisanu obranu, a u svojstvu svjedoka ispitao je N. Ž. i I. H. Prvostupanjski je sud pročitao i dokumentaciju koja se nalazi u spis predmeta (izvadak iz prekršajne evidencije), nakon čega je donio pobijanu odluku, nalazeći nesporno utvrđenim da se okrivljenica inkriminirane zgode ponašala na način opisan u izreci pobijane prvostupanjske presude čime je počinila prekršaj iz članka 13. ZPJRM/90, zbog čega ju je proglasio krivim i kaznio po zakonu.

6. Okrivljenica pogrešno smatra da je protiv nje prekršajni postupak pokrenut 25. listopada 2022, pa da je time postupak pokrenut izvan roka od godine dana, a što ne može, budući da je vrijeme počinjenja prekršaja – 11. listopada 2021. Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je optužni prijedlog protiv okrivljenice podnesen neposredno Općinskom sudu u Bjelovaru dana 19. listopada 2021. Uz navedeno se napominje kako u konkretnom slučaju nije nastupila ni zastara prekršajnog progona, na što okrivljenica aludira u žalbenim navodima, budući da je odredbama članka 13. stavka 1. i članka 13.a Prekršajnog zakona propisano da prekršajni progon zastarijeva nakon četiri godine, a počinje teći od dana počinjenja prekršaja.

7. Nadalje, navodi žalbe kojima okrivljenica osporava valjanost optužnog prijedloga, odnosno njegovu podobnost za postupanje, iz razloga što u istom nisu navedeni svjedoci koji bi mogli potvrditi navode N. Ž., nisu osnovani s obzirom na to da dokazni prijedlozi nisu podaci bez kojih se po optužnom prijedlogu ne bi moglo postupati, a osim toga, stranke imaju pravo i nakon podnesenog optužnog prijedloga tj. tijekom postupka, iznositi dokazne prijedloge, odnosno iste mijenjati. U konkretnom slučaju, a s obzirom na to da je okrivljenica poricala prekršaj, sud je tijekom postupka u svojstvu svjedoka ispitao osobe za koje je upravo iz optužnog prijedloga vidljivo da imaju neposrednih saznanja o predmetnom prekršaju, a to su N. Ž. (čije ispitivanje je i predloženo optužnim prijedlogom) i I. H. – policijski službenik koji je, prema optužnom prijedlogu, predmetni prekršaj utvrdio. S druge strane, okrivljenica tijekom postupka nije iznosila nikakve dokazne prijedloge pa tako niti dokazni prijedlog da se ispita stanoviti gospodin J. iz L., čije ispitivanje predlaže tek sada u žalbi, a koji dokazni prijedlog je u ovoj fazi postupka zakašnjeli. Člankom 193. stavkom 5. Prekršajnog zakona jasno je propisano da se u žalbi mogu iznositi novi dokazi samo ako ti dokazi nisu postojali u vrijeme prvostupanjskog postupka ili ako podnositelj žalbe za njih nije znao, a što nije slučaj sa spomenutim dokaznim prijedlogom budući da okrivljenica navodi kako je taj svjedok osoba koju je zvala na telefon u trenutku inkriminiranog događaja.

8. U skladu sa odredbom članka 88. stavka 2. Prekršajnog zakona, sud slobodno cijeni dokaze i postojanje ili nepostojanje činjenica i pri tome nije ograničen ili vezan nikakvim dokaznim pravilima. U konkretnom slučaju, prvostupanjski je sud prihvatio iskaze svjedoka N. Ž. i I. H., za svoju odluku dao je argumentirano obrazloženje, dok, s druge strane, okrivljenica svojim žalbenim navodima takvu odluku suda nije dovela u pitanje.

9. Prvostupanjski je sud u potpunosti i točno utvrdio činjenično stanje te je na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo proglasivši okrivljenicu krivom zbog prekršaja iz ZPJRM/90. Što se tiče spomenutog Zakona, isti se je nakon počinjenja prekršaja, a do donošenja ove odluke promijenio – „Narodne novine“ broj 114/22. (ZPJRM/22), slijedom čega je bilo potrebno, sukladno članku 3. stavku 2. Prekršajnog zakona, primijeniti propis koji je najblaži za okrivljenika. Spomenuta izmjena ZPJRM-a je posljedica stupanja na snagu Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj 57/22., 88/22.). Iako ZPJRM/22, zbog konverzije novčane valute propisuje nešto niže novčane kazne, u konkretnom slučaju takva izmjena zakona nije od utjecaja. Naime, u konkretnom slučaju okrivljenici je, po ocjeni ovog Suda izrečena primjerena kazna, kako je istu prvostupanjski sud obrazložio u pobijanoj presudi. Izrečena kazna je u okviru kazne od 20,00 do 100,00 eura, te zbog toga novi ZPJRM/22 nije blaži za okrivljenicu odnosno ovaj Sud u konkretnom slučaju primjenjuje ZPJRM/90 koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja.

10. U odnosu na odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno odlučio kada je takvu mjeru izrekao okrivljenici, iako ona do sada nije prekršajno kažnjavana. Okrivljenica je inkriminirane zgode pokazala izrazitu upornost u činjenju prekršaja jer sa narušavanjem javnog reda i mira nije prestajala niti po dolasku policije, a svjedok Ž. navodi kako to nije bio prvi okrivljeničin napad te da se protiv nje vodi i kazneni postupak zbog prijetnje prema njemu. Iz navedenog upravo proizlazi stupanj opasnosti okrivljenice koji ukazuje na opravdanost zabrane posjećivanja mjesta na kojem je prekršaj počinila. Međutim, ovaj Sud ocjenjuje kako je prvostupanjski sud zaštitnu mjeru odmjerio u predugom trajanju (dvije godine), slijedom čega je odluku o zaštitnoj mjeri preinačio na način da se okrivljenici izriče zaštitna mjera u kraćem trajanju – od šest mjeseci, kako proizlazi iz izreke presude.

11. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, sukladno članku 138. stavku 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj:18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, odnosno u odgovarajućoj protuvrijednosti eura, a s obzirom na složenost i trajanje postupka, i imovno stanje okrivljenice.

12. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 1. ožujka 2023.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Martina Bastić, v.r.

Ivanka Mašić, v.r.

Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Bjelovaru u 4 otpravka - za spis, okrivljenicu i tužitelja.