Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Gž-262/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Kseniji Dimec, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja A. H. d.o.o. Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku B. I., odvjetniku iz Z., protiv tuženika I. L., iz B. K., OIB: ..., zastupanog po punomoćnici T. M. – Š., odvjetnici iz K., radi isplate, rješavajući žalbe stranaka izjavljene protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Povrv-169/2016-22 od 22. prosinca 2022., dana 01. ožujka 2023.,
p r e s u d i o j e
Odbijaju se kao neosnovane žalbe stranaka i potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Povrv-169/2016-22 od 22. prosinca 2022.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke odlučeno je da se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika M. A.- Ž. T. iz K. poslovni broj Povrv-7045/2015 od 18. prosinca 2015. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 837,26 kn/111,12 eur sa zateznom kamatom; točkom II. izreke ukinut je platni nalog u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 2.305,33 kn/305,93 eur sa zateznom kamatom, dok je točkom III. izreke naloženo tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 754,69 kn/100,16 eur.
2. Protiv citirane presude žalbe podnose obje stranke i to tužitelj protiv točke II. i III. izreke, a tuženik protiv točke I. izreke, pozivajući se na žalbeni razlog postojanja bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava iz čl.353. st. 1. t. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19; dalje ZPP), predlažući da se presuda preinači odbijanjem tužbenog zahtjeva u preostalom dijelu (tuženik), odnosno prihvaćanjem tužbenog zahtjeva u preostalom dijelu (tuženik).
3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.
4. Žalbe nisu osnovane.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu dugovanja tuženika po osnovi neplaćenih računa za pružanje telekomunikacijskih usluga u razdoblju od siječnja od svibnja 2015. u iznosu od 837,26 kn i s osnove naknade radi prijevremenog raskida ugovora u iznosu od 2.305,33 kn.
6.1.1. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud utvrđuje da iz Zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa od 13. studenog 2014. proizlazi da je pretplatnik I. L. iz B. K., rođen .... (tuženik) ugovorio s tužiteljem korištenje tarifnog modela "Bez granica S" za pretplatnički broj ...., odnosno korištenje tarifnog modela "Bez granica S" za pretplatnički broj .... uz uslugu na zahtjev V. tajni broj" i da se na oba Zahtjeva na dnu u donjem desnom kutu nalazi potpis pretplatnika kao platežno odgovorne osobe na način da je vlastoručno napisano L. odnosno I. L. pri čemu da tuženik nije dokazao da on nije osobno potpisao predmetne Zahtjeve, uz napomenu da je odustao od predloženog grafološkog vještačenja. Iz dopisa Općinskog državnog odvjetništva u Karlovcu i Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu da proizlazi da je protiv sina tuženika I. L.. podneseno više kaznenih prijava povodom kojih su Općinski sud u Karlovcu i Općinski kazneni sud u Zagrebu donijeli presude kojima je I. L. proglašen krivim za počinjenje više kaznenih djela nedozvoljene uporabe osobnih podataka i kaznenih djela krivotvorenja na štetu tuženika, dok činjenični opis tih dijela ne proizlazi iz spomenutih dopisa. Međutim, tuženik da nije predložio da sud po službenoj dužnosti pribavi dokaze na okolnost sadržaja kaznenih djela I. L. na štetu tuženika za koje je I. L. osuđen u naprijed navedenim sudskim odlukama, dakle dokaz da je I. L. počinio kaznena djela nedozvoljene uporabe osobnih podataka i kaznenih djela krivotvorenja na štetu tuženika upravo na način da je u Zahtjeve za zasnivanje pretplatničkog odnosa od 13. studenog 2014. unio osobne podatke tuženika, te da je Zahtjev na njegovom kraju potpisao osobnim imenom tuženika. Stoga je sud utvrdio da tuženik nije dokazao da nije potpisao Zahtjeve za zasnivanje pretplatničkog odnosa od 13. studenog 2014., odnosno da nije dužnik po Ugovorima sklopljenim temeljem podnesenih Zahtjeva.
6.1.2. Prvostupanjski sud utvrđuje da se potraživanje tužitelja prema utuženim računima odnosi na mjesečnu naknadu Bez granica S, mjesečnu naknadu za korištenje mreže, aktivacije naknade Opcija 1 GB, pozivima prema V. mreži, pozivima prema fiksnim mrežama unutar Hrvatske, pozivima prema drugim mobilnim mrežama unutar Hrvatske, besplatnim pozivima, SMS prema V. mreži, SMS prema drugim mobilnim mrežama, SMS - posebna cijena, M. B. - prijenos podataka i pozivima prema posebnoj tarifi - naplata po pozivu. Osnovanost zahtjeva tužitelja u odnosu na navedene tražbine kao i visina tih tražbina da proizlazi iz Zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa od 13. studenog 2014., Izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga, Izvoda iz otvorenih stavaka, računa za 01/2015, 02/15, 03/15, 04/15 i 05/15 i Cjenika usluga u govornim tarifnim modelima za pretplatnike. Stoga je prvostupanjski sud obvezao tuženika da podmiri naknadu za pružene telekomunikacijske usluge u ukupnom iznosu od 837,26 kn.
6.2.1. Prvostupanjski sud nadalje utvrđuje da se račun od 31. kolovoza 2015. odnosi na naknadu za prijevremeni raskid Ugovora u iznosu od 2.305,33 kn. Člankom 14.2. Općih uvjeta poslovanja V. d.o.o. da je propisano da ako je ugovor tijekom obveznog trajanja raskinut od strane V. krivnjom krajnjeg korisnika, krajnji korisnik da je obvezan platiti ukupan iznos svih preostalih mjesečnih naknada za ostatak razdoblja obveznog trajanja Ugovora. Prvostupanjski sud poziva se na čl. 96. i 102. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 79/07., 125/07., 79/09., 89/09., 75/09., 133/09., 78/12., 56/13., 41/14 – dalje; ZZP) i utvrđuje da su Opći uvjeti poslovanja V. d.o.o., pa tako i čl. 14.2., sastavni dio Ugovora o zasnivanju pretplatničkog odnosa i da je nedvojbeno da je tu odredbu općih uvjeta unaprijed formirao trgovac (V., sada A. H.) i da potrošač, u konkretnom slučaju tuženik, nije imao utjecaja na sadržaj odredbe kojom se pretplatnik obvezuje nakon raskida ugovora na plaćanje ukupnog iznosa svih preostalih mjesečnih naknada za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora. Stoga da je takva ugovorna odredba o kojoj se nije pregovaralo, a tužitelj nije ničim dokazao da se o njoj pojedinačno pregovaralo, protivna načelu savjesnosti i poštenja jer uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima ugovornih strana, a na štetu potrošača, pa da je navedena odredba ništetna i da ne postoji obveza tuženika na plaćanje preostalih mjesečnih naknada za ostatak razdoblja nakon raskida ugovora.
6.2.2. Prvostupanjski sud se poziva na odredbu čl. 368. st. 1. i 3. ZOO i utvrđuje da tužitelj nakon raskida ugovora nema pravo zahtijevati ispunjenje ugovora, već ima pravo samo na naknadu štete, odnosno vraćanje onoga što je dao na ime ispunjenja ugovora, no kako u konkretnom slučaju tužitelj zahtijeva ispunjenje obveze tuženika iz raskinutog ugovora, a ne štetu koja bi mu nastala prijevremenim raskidom, a niti dokazuje eventualnu štetu nastalu u visini ugovorenih mjesečnih naknada do isteka ugovorenog trajanja ugovornog odnosa, prvostupanjski sud utvrđuje da tuženik nije dužan platiti naknadu za prijevremeni raskid ugovora od 2.305,33 kn, pa je stoga odbio tužbeni zahtjev u navedenom dijelu.
7.Pazeći po službenoj dužnosti na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2. u vezi s čl. 467. st. 1. ZPP-a, utvrđeno je da nije počinjena niti jedna bitna povreda koja bi utjecala na zakonitost donesene odluke, pa tako nije niti počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju ukazuju stranke u žalbama s obzirom da pobijana presuda nije nerazumljiva, u istoj su izneseni jasni i razumljivi razlozi o odlučnim činjenicama koji ne proturječe stanju u spisu te ih je moguće valjano pravno ispitati. Prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo odlučujući o tužbenom zahtjevu.
8.1. Nisu osnovani žalbeni navodi tužitelja da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev za isplatu naknade za prijevremeni raskid ugovora krivnjom tuženika temeljem utvrđenja da je ugovorna odredba iz čl.14. t.2. Općih uvjeta tuženika nepoštena i kao takva ništetna. Budući da je odredbu čl.14. st.2. Općih uvjeta, kao i ostale odredbe Općih uvjeta, unaprijed formulirao trgovac i da je sadržaj odredbe kojom se obvezuje pretplatnik nakon raskida ugovora na plaćanje ukupnog iznosa svih preostalih mjesečnih naknada za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora, protivan načelu savjesnosti i poštenja, te da uzrokuje neravnotežu u pravima ugovornih strana na štetu potrošača, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio nišetnim tu odredbu Općih uvjeta.
8.2. Naime, činjenica da raskidom ugovora obveza tužitelja prestaje, dok je tuženik koji ne prima nikakvu uslugu obvezan podmiriti ukupnu naknadu do kraja ugovornog razdoblja, govori o odredbi koja je protivna načelu savjesnosti i poštenja i neravnoteži u pravima ugovornih strana na štetu potrošača. Sud prvog stupnja pravilno utvrđuje da bi tužitelj zbog prijevremenog raskida Ugovora imao pravo na naknadu štete u smislu čl. 368. st.1. ZOO-a, a to navodi i tužitelj u žalbi. Međutim, tužitelj nije dostavio dokaze na okolnost postojanja i visine štete da bi se moglo utvrditi da li je tužitelju nastala šteta i koja je visina štete.
9. Žalbenim navodima da nije potpisao Ugovor s tužiteljem jer da mu je bila otuđena osobna iskaznica, tuženik osporava utvrđeno činjenično stanje što nije dopušteno jer je riječ o sporu male vrijednosti. Podredno, tuženik nije dokazao navode da nije potpisao Zahtjev za zasnivanje pretplatničkog odnosa od 13. studenog 2014. jer nije provedeno grafološko vještačenje, niti je dokazao da je njegov sin presudama kaznenog suda osuđen upravo zbog krivotvorenja potpisa na predmetnom Zahtjevu za zasnivanje pretplatničkog odnosa.
10. Slijedom obrazloženog, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.
U Rijeci 01. ožujka 2023.
Sutkinja
Ksenija Dimec
