REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 498/2019-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Dražena Tripala kao predsjednika vijeća te Ratka Šćekića, Žarka Dundovića, Ranka Marijana i Perice Rosandića kao članova vijeća uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog R. K. K. zbog kaznenog djela iz članka 91. točke 7. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98. – ispravak, 50/00. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/04., 84/05. – ispravak, 71/06., 110/07. i 152/08. – dalje: KZ/97.) i drugih, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenima protiv presude Županijskog suda u Zadru od 22. veljače 2019. broj K-56/11-50, u sjednici održanoj 1. ožujka 2023.,

r i j e š i o j e i p r e s u d i o j e :

I. Prihvaćaju se djelomično žalba državnog odvjetnika te u cijelosti žalba optuženog R. K. K., ukida se pobijana presuda u osuđujućem dijelu te se predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, pred potpuno izmijenjeno vijeće.

II. Odbija se kao neosnovana u ostalom dijelu žalba državnog odvjetnika te se u ostalom pobijanom, a neukinutom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom Županijskog suda u Zadru od 22. veljače 2019. broj K-56/11-50 optuženi R. K. K. pod točkom 1) izreke proglašen je krivim radi počinjenja kaznenog djela protiv života i tijela, teške tjelesne ozljede u pokušaju iz članka 99. stavka 1. u vezi stavka 4. i članka 33. KZ/97. te je na temelju tog istog zakonskog propisa osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine.

I Kž 498/2019-6

1.1. Na temelju članka 54. KZ/11. (pravilno bi bilo: „članka 63. stavka 1. KZ/97.“) optuženiku je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 18. srpnja 2008. do 27. svibnja 2009.

1.2. Na temelju članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. – dalje ZKP/08.-17.) optuženiku je naloženo plaćanje stvarnog troška kaznenog postupka u iznosu od 20.020,38 kuna i paušalni trošak u iznosu od 1.000,00 kuna, u roku od petnaest dana od pravomoćnosti presude.

1.3. Pobijanom presudom pod točkom 2) izreke optuženi R. K. K. , temeljem članka 453. točke 3.ZKP/08.-17., oslobođen je optužbe da bi počinio kazneno djelo protiv opće sigurnosti ljudi i imovine, dovođenjem u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom iz članka 263. stavka 1. KZ/97., a temeljem članka 149. stvaka1. točke 1. do 5. ZKP/08.-17. te nužni izdaci optuženika, nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava

2. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje odnosno da istu preinači na način da optuženiku izrekne strožu kaznu zatvora.

2.1. Žalbu je u odnosu na osuđujući dio pobijane presude (točka 1 izreke) podnio i optuženik po branitelju, odvjetniku A. K. zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske „pobijanu presudu u osuđujućem dijelu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje ili da ju preinači i optuženika oslobodi optužbe, a podredno da ga osudi na blažu kaznenu sankciju“.

3. Odgovor na žalbu optuženika podnio je državni odvjetnik s prijedlogom da se njegova žalba odbije u cijelosti te da se prihvati žalba državnog odvjetnika.

3.1. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je i optuženik po branitelju, odvjetniku A. K. s prijedlogom da drugostupanjski sud navedenu žalbu odbije kao neosnovanu.

4. Spis je u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. ZKP/08.-17. prije dostave sucu izvjestitelju bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

5. Sjednici drugostupanjskog vijeća koja je zakazana na zahtjev optuženog R. K. K. nisu pristupili zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske i optuženi R. K. K. , iako su, prema potvrdama o izvršenoj dostavi, o sjednici uredno obaviješteni. Nije pristupio niti branitelj optuženika, odvjetnik A. K., za kojeg iz statusa preporučene pošiljke Hrvatske pošte proizlazi da mu je obavijest o sjednici uručena 26. siječnja 2023., pa je ista, temeljem članka 475. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. –

I Kž 498/2019-6

pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. – dalje: ZKP/08.-22.), održana u njihovoj odsutnosti.

6. Žalba optuženika je osnovana, dok je žalba državnog odvjetnika djelomično osnovana.

7. U pravu su državni odvjetnik i optuženik kada tvrde da je činjenično stanje u odnosu na točku 1) izreke pobijane presude (osuđujući dio) pogrešno utvrđeno.

7.1. U odnosu na ovu žalbenu osnovu državni odvjetnik ističe kako je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da bi u ponašanju optuženika bile ostvarene tek radnje počinjenja kaznenog djela nanošenja teške tjelesne ozljede u pokušaju te da optuženik nije postupao s namjerom da usmrti policijskog službenika s obzirom na to da je isti upravljao snažnim automobilom i da je policijski službenik J. B. od vozila bio udaljen svega 0,5 – 1 metra te da je ovaj, samo zahvaljujući svojoj tjelesnoj spremnosti i adekvatnoj reakciji, uspio skočiti udesno i na taj način izbjeći i najtežu posljedicu.

7.2. S druge strane optuženik, pobijajući također pravilnost utvrđenih odlučnih činjenica u odnosu na točku 1) izreke pobijane presude, smatra kako, suprotno tvrdnjama prvostupanjskog suda, nije dokazano da je isti inkriminirane prigode postupao s namjerom da oštećenog J. B. teško tjelesno ozljedi. Obrazlažući ovu žalbenu osnovu optuženik ističe kako iz provedenog kombiniranog prometnog i sudsko-medicinskog vještačenja proizlazi da se on kritične zgode kretao malom brzinom od svega 4,4 do 4,6 km/h, pri čemu pješaci u pravilu zadobivaju lakše tjelesne ozljede, a konkretne ozljede je oštećenik zadobio uslijed pada na kolnik, a ne uslijed naleta vozila kojim je upravljao optuženik pa navedena činjenica demantira tvrdnju prvostupanjskog suda da se oštećenik neposredno prije toga nalazio ispred vozila. Stoga sve navedeno, po mišljenju ovog žalitelja, ukazuje na to kako je isključiva namjera optuženika tijekom inkriminiranog događaja bila da pobjegne s mjesta događaja, a ne da teško tjelesno ozljedi oštećenika.

7.3. U postupku nije bilo sporno da je u inkriminiranom događaju oštećeni J. B. zadobio veći broj tjelesnih ozljeda u području desnog lakta, desnog kuka i desnog koljena u vidu oguljotina i ogrebotina, koje u svome zbiru predstavljaju laku tjelesnu ozljedu, te da one u svojoj ukupnosti sugeriraju da su nastale uslijed pada na tupo- tvrdu hrapavu podlogu kakav je kolnik, makadam i tome slično, a to proizlazi iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za medicinu dr. J. Š.. Isto tako nije bilo sporno da je do incidentne situacije došlo zbog pokretanja vozila kojim je upravljao optuženik prema naprijed, u smjeru oštećenog, pogonskim kotačima na mekom terenu uz proklizavanje ovih kotača nakon prevaljenih 0,5 do 1 metra, a takav način pokretanja vozila onemogućava naglo kretanje jer da proklizavanje pogonskih kotača po mekanom terenu smanjuje trenje guma, kotača i podloge pa je na putu od 0,5 do 1 metra vozilo optuženika moglo postići brzinu kretanja od 4,4 do 6,2 km/h, a to proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka za analize prometnih nezgoda (dalje: prometnog vještaka) dipl. ing. Z. I..

I Kž 498/2019-6

7.4. Iako je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi u cijelosti povjerovao iskazima oštećenog J. B. i svjedoka E. T. da se oštećenik, u trenutku pokretanja vozila optuženika, nalazio ispred tog vozila, na temelju provedenog kombiniranog prometnog i sudsko-medicinskog vještačenja zaključio je da dinamika cjelokupnog događaja ukazuje na to da optuženik nije imao nikakvu namjeru ubiti oštećenika već isključivo pobjeći s mjesta događaja, jer u konkretnoj situaciji, po ocjeni suda prvog stupnja, nije bilo niti prostora, a niti vremena da se na tako maloj udaljenosti postigne brzina potrebna za uzrokovanje smrti kod oštećenika, ali da je pritom optuženik istovremeno morao biti svjestan činjenice da udaranjem automobilom, koji zbog svoje mase i mogućnosti relativno naglog ubrzanja predstavlja opasnu stvar i pri manjim brzinama, kod oštećenika može nastupiti i teška tjelesna ozljeda, na koju da je očito i pristao.

7.5. Međutim, takvo zaključivanje suda prvog stupnja nije, barem za sada, prihvatljivo.

7.6. Naime, prvostupanjski je sud prihvatio iskaz oštećenog J. B. da se on prije pokretanja vozila optuženika nalazio ispred njegovog vozila točno po sredini, u visini tablica, a to je potvrdio i svjedok E. T., međutim pritom je propustio u dovoljnoj mjeri kritički analizirati i drugi dio iskaza oštećenika u kojem je on decidirano naveo da se u jednom trenutku "naslonio rukama na haubu pa je okrivljenik tada dao gas, "zašlajfao", pa se on odgurnuo od haubu i prebacio preko nje, te je pao između okrivljenikovog i policijskog vozila". Pri tome, a cijeneći ovakvu dinamiku događanja, iako se vozilo optuženika, po mekanom terenu i na relativno kratkom putu, moglo kretati brzinom od tek 4,4 do 6,2 km/h, prvostupanjski je sud propustio na odgovarajući način cijeniti činjenicu da se ipak radilo o vozilu znatne težine i mase koje zbog toga, samo po sebi, predstavlja opasno sredstvo, čak i kod relativno male brzine koja je bila utvrđena po prometnom vještaku. Stoga je logično da u takvoj situaciji, kada se ispred takvog vozila nalazi osoba u stojećem položaju, uslijed naleta vozila ona može biti oborena na tlo, a onda posljedično u nastavku vožnje i pregažena, a toga je optuženik, kao osoba prosječnih vozačkih sposobnosti i životnog iskustva, zasigurno bio i morao biti svjestan. U tom smislu je u pravu državni odvjetnik kada tvrdi da namjeru optuženika tempore criminis treba procjenjivati u kontekstu dinamike samog inkriminiranog događaja, pri čemu s pravom uočava kako u konkretnoj situaciji ne može biti govora o tome da vozač koji upravlja automobilom, bez obzira na relativno malu brzinu, prema osobi koja stoji u neposrednoj blizini i ispred tog vozila, nema svijest o tome da ga tim vozilom u nastavku vožnje može oboriti na tlo i pregaziti, a u konačnici eventualno i usmrtiti, s obzirom da se radi o vozilu koje je u kretanju i kao takvo je zbog svojih karakteristika opasno sredstvo, podobno da u dinamici takve vožnje izazove i najtežu posljedicu.

7.7. Sve navedeno dovodi u pitanje pravilnost utvrđenih odlučnih činjenica u odnosu na namjeru optuženika tempore criminis pa je, barem za sada, neprihvatljiv zaključak suda prvog stupnja da nema dokaza da je postojala namjera optuženika da usmrti oštećenika, zbog čega je u tom dijelu trebalo prihvatiti žalbu državnog odvjetnika, ali isto tako i žalbu optuženika, koji je također, ali iz drugih žalbenih razloga, osporavao pravilnost utvrđenih odlučnih činjenica u odnosu na namjeru optuženika (smatrajući kako je njegova isključiva namjera bila bijeg s mjesta događaja), pa je pobijanu

I Kž 498/2019-6

presudu u osuđujućem dijelu trebalo ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

7.8. Stoga će prvostupanjski sud, pred potpuno izmijenjenim vijećem, imajući u vidu sve naprijed navedeno, u ponovljenom postupku, u odnosu na ove dvojbene činjenice ponovno izvesti sve već jednom izvedene dokaze, a i eventualno druge dokaze za koje ocijeni da ih je potrebno provesti. Nakon toga će sve izvedene dokaze kritički analizirati i svestrano ocijeniti, kako pojedinačno tako i u njihovom međusobnom odnosu, ali i u odnosu s obranom optuženika. Isto tako, s potrebnom kritičnošću i s dovoljno pažnje razmotrit će cjelokupnu dinamiku predmetnog događaja, kako u kontekstu iskaza oštećenika i ispitanih svjedoka, tako i nalaza i mišljenja prometnog i sudsko-medicinskog vještaka te će potom na pravilan način utvrditi sve odlučne činjenice značajne za utvrđenje subjektivnog elementa ovog kaznenog djela. Zatim će na tako pravilno utvrđeno činjenično stanje primijeniti odgovarajuće odredbe materijalnog prava te će donijeti novu, na zakonu zasnovanu odluku koju će potom i valjano obrazložiti.

7.9. S obzirom na izloženo, na temelju čl. 483. st. 1. i čl. 484. st. 1. ZKP/08.-22., odlučeno je kao u toč. I. izreke.

8. Međutim, za razliku od prethodno navedenog nije u pravu državni odvjetnik kada tvrdi da je činjenično stanje u odnosu na toč. 2) izreke pobijane presude (oslobađajući dio) također pogrešno utvrđeno.

8.1. Obrazlažući žalbene razloge u odnosu na ovaj dio pobijane presude državni odvjetnik tvrdi da je neutemeljen zaključak prvostupanjskog suda da u opisanom ponašanju optuženika nisu ostvarena obilježja kaznenog djela dovođenja u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom na štetu policijskih službenika E. T. i I. B.. Argumentirajući navedenu tvrdnju državni odvjetnik ističe da je nedvojbeno utvrđeno da je optuženik, nakon što je prethodno nasrnuo automobilom na policijskog službenika J. B., nastavio s vožnjom, iako su se u tom trenutku pored njegovog vozila nalazili policajci E. T. i I. B. koji su ga pokušali spriječiti u bijegu, tako da je u nastavku vožnje udario u policijsko vozilo, iako je znao da se u tom trenutku u policijskom vozilu nalazi jedan policijski službenik, a odmah pokraj njega i drugi policijski službenik. Stoga ovaj žalitelj smatra da je uslijed ovakvog postupanja optuženik bio svjestan da na taj način ugrožava živote policijskih službenika i imovinu većeg opsega te da je na to i pristao s obzirom da se uslijed ovakvog naleta vozila optuženika na policijsko vozilo ono zarotiralo.

8.2. U ovom kaznenom postupku nije bilo sporno da je nakon događaja opisanog pod točkom 1) izreke pobijane presude u nastavku vožnje došlo do bočnog kontakta između vozila kojim je upravljao optuženik i službenog policijskog vozila u kojem se u tom trenutku za upravljačem nalazio policijski službenik I. B., pri čemu je na policijskom vozilu nastala i materijalna šteta, a to proizlazi iz iskaza svjedoka J. B., I. B. i E. T. te nalaza i mišljenja prometnog vještaka. Međutim, kada se analiziraju iskazi navedenih svjedoka i rezultati provedene rekonstrukcije događaja te kada se isti dovedu u vezu s nalazom i mišljenjem prometnog vještaka, tada je pravilan zaključak suda prvog stupnja da u takvoj dinamici događaja, koja je utvrđena tijekom

I Kž 498/2019-6

dokaznog postupka, policijski službenik E. T., a koji se u tom trenutku nalazio izvan policijskog vozila, ni na koji način nije bio životno i tjelesno ugrožen uslijed ovakvog inkriminiranog postupanja optuženika. To prvenstveno proizlazi iz činjenice što je na temelju prethodno navedenih dokaza i njihove ocjene nedvojbeno utvrđeno da se ovaj policijski službenik u trenutku kretanja vozila optuženika nalazio u visini stražnjih lijevih vrata navedenog vozila, a kako se vozilo optuženika u tom trenutku kretalo prema naprijed to već nakon prvog prijeđenog metra ovaj policijski službenik više nije bio u domašaju vozila optuženika i već tada se nalazio izvan bilo kakve opasnosti, kako to nedvosmisleno proizlazi iz rezultata obavljene rekonstrukcije te nalaza i mišljenja prometnog vještaka.

8.3. I u odnosu na drugog policijskog službenika I. B., koji se u trenutku inkriminiranog događaja nalazio za volanom policijskog vozila, također je pravilan zaključak prvostupanjskog suda, na temelju provedenog dokaznog postupka, nije na nedvojbeni način utvrđeno da su na njegovu štetu ostvarena obilježja kaznenog djela dovođenja u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom iz čl. 263. st. 1. KZ/97.

8.4. Naime, optuženiku se ovim dijelom optužnice inkriminira da je "... nakon počinjenja djela opisanog pod točkom 1) pod punim gasom nastavio s vožnjom, svjestan da na taj način ugrožava živote i tijela policajaca I. B. i E. T. i imovinu većeg opsega i pristajući na to, udario u prednji desni dio policijskog osobnog vozila ...". Međutim, iz iskaza svjedoka-policijskih službenika J. B., I. B. i E. T. proizlazi da je policijski službenik I. B., u trenutku kada je optuženik sa svojim vozilom pokušao napustiti mjesto događaja, pokrenuo policijsko vozilo prema naprijed i na taj način službenim vozilom pokušao spriječiti bijeg optuženika tako da je u nastavku vožnje došlo do udarca prednjeg desnog dijela policijskog vozila u prednju lijevu stranu vozila optuženika, koji je nakon toga pobjegao u nepoznatom smjeru. Kada se uz navedeno imaju u vidu i rezultati provedene rekonstrukcije te nalaz i mišljenje prometnog vještaka koji u potpunosti potvrđuju ovakve navode prethodno spomenutih svjedoka, i iz kojih također na nedvojbeni način proizlazi da je policijsko vozilo u svome kretanju prema naprijed zapriječilo put kretanja vozila optuženika te da je policijsko vozilo tijekom skretanja udesno naletjelo svojim prednjim desnim vrhom na stražnji dio prednjeg lijevog blatobrana vozila optuženika, tada je pravilan zaključak suda prvog stupnja da je u dinamici ovog događaja upravo vozač službenog policijskog vozila, u namjeri da spriječi bijeg optuženika, udario u vozilo optuženika, a ne obratno, kako se to tvrdi u optužnici. Stoga je slijedom svega navedenog, i po ocjeni drugostupanjskog suda, ispravan zaključak suda prvog stupnja da izvedenim dokazima nije nedvojbeno dokazan da bi optuženik svojim postupanjem u konkretnoj situaciji ugrozio živote i tjelesni integritet policijskih službenika I. B. i E. T. odnosno imovinu većeg opsega, dakle, da bi počinio radnju ovog kaznenog djela kako vam mu je ono stavljeno na teret.

8.4. Slijedom svega navedenog, a kako ovim dijelom žalbe državnog odvjetnika nije dovedena u pitanje pravilnost utvrđenih odlučnih činjenica u odnosu na toč. 2) izreke pobijane presude (oslobađajući dio) trebalo je, na temelju čl. 482. ZKP/08.-22., u tom dijelu žalbu državnog odvjetnika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu te odlučiti kao pod toč. II. izreke ove odluke.

I Kž 498/2019-6

Zagreb, 1. ožujka 2023.

Predsjednik vijeća:

Dražen Tripalo, v.r.