REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: 66 Pž-258/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Draženke Deladio, predsjednika vijeća, Tatjane Kujundžić Novak, suca izvjestitelja i Josipa Turkalja, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LUKE POGORILIĆA, vlasnik obrta POGORILIĆ PROMET, Povljana, Put sv. Nikole 21, OIB 50428118082, kojeg zastupa punomoćnik Gorjano Batelić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika KOM-EKO d.o.o., OIB 27859052647, Zagreb, Radnička cesta 228, kojeg zastupa punomoćnik Dražen Dragović, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Palinić-Dragović u Zagrebu, radi isplate iznosa od 40.687,50 EUR / 306.560,00 kn, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-4797/2016 od 17. studenog 2021., u sjednici vijeća održanoj 1. ožujka 2023.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-4797/2016 od 17. studenog 2021. u točki I. izreke i u dijelu točke III. izreke u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 8.906,23 EUR / 67.104,00 kn sa zateznom kamatom od 17. studenoga 2021. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od osam dana.

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-4797/2016 od 17. studenog 2021., u dijelu točke III. izreke u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.239,70 EUR / 16.875,00 kn sa zateznom kamatom i sudi:

Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 2.239,70 EUR / 16.875,00 kn sa zateznom kamatom od 17. studenoga 2021. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

III. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troška sastava odgovora na žalbu u iznosu od 1. 282,85 EUR / 9.665,60 kn.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu u točki I. izreke održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Branka Ranogajeca iz Zagreba, Heinzelova 40, u dijelu u kojem je nalaženo tuženiku u roku od osam dana tužitelju namiriti novčanu tražbinu u iznosu 306.560,00 kn sa zateznim kamatama i za trošak ovršnog postupka u iznosu od 4.269,50 kn sa zateznim kamatama sve od dospijeća do isplate po odgovarajućoj kamatnoj stopi. U točki II. izreke ukinut je platni nalog za trošak ovršnog postupka u iznosu od 37,50 kn. Tuženiku je naloženo naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 83.979,00 kn u roku od 8 dana (točka III. izreke), a u točki IV. izreke odbijen je tužiteljev zahtjev za trošak u iznosu od 14.084,00 kn kao neosnovan. Tuženikov zahtjev za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 44.375,00 kn odbijen je kao neosnovan (točka V. izreke.)

2. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je tužitelj kao izvođač radova izveo sve radove iz utužene I. privremene situacije tužitelja od 31. prosinca 2014. u iznosu čak i većem od utuženog iznosa od 306.560,00 kn, a sve sukladno Ugovoru broj: O-1017-2014 za izvođenje građevinskih radova na objektu vodoopskrbnog sustava Košljun - Sv. Martin u Pagu, sklopljenom između tužitelja kao izvođača i tuženik kao naručitelja dana 3. prosinca 2014. Stoga je sud na temelju odredbe čl. 590. i čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje: ZOO) prihvatio tužbeni zahtjev (održao na snazi platni nalog) za iznos od 306.560,00 kn s pripadajućom kamatom. O platnom nalogu i troškovima postupka odlučio je pozivom na odredbe čl. 451. st. 3. i čl. 154. st. 1. u vezi s čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 57/11, 148/11, 25/ 13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP).

3. Presudu žalbom pobija tuženik iz svih žalbenih razloga, a iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali na točke I. i III. izreke. U bitnome ističe kako iz Ugovora Komgra d.o.o. s tužiteljem od 11. ožujka 2013. ne proizlazi da bi tuženik u bilo kojem smislu bio u ugovornom odnosu bilo s društvom Komgra d.o.o., bilo s naručiteljem radova (i indirektno) sa tužiteljem, a upravo su na temelju tog ugovora izvedeni radovi čije plaćanje tužitelj traži od tuženika. Dakle sukladno tom ugovoru po kojem je tužitelj za društvo Komgra d.o.o. izveo sporne radove investitor je Komunalno društvo Pag d.o.o., društvo Komgra d.o.o. je naručitelj radova, a tužitelj izvođač radova. Navodi iz prvostupanjske presude o usmenim dogovorima, o prijenosu ugovora, prebacivanju ugovora predstavljaju samo konstrukciju kako bi se potpuno pogrešno pokušalo obrazložiti u presudi nešto što niti je sud uspio obrazložiti niti je to moguće. Svjedok Marin Matić, nema nikakvih direktnih saznanja o čemu je direktor tuženika pregovarao s tužiteljem, a nakon 1. srpnja 2013. niti može bilo što znati jer više nije direktor Komgra d.o.o. Stoga sud nije mogao temeljiti presudu na iskazu tog svjedoka jer taj svjedok nema nikakvih direktnih saznanja o čemu su i jesu li pregovarali tuženik i tužitelj jer u to vrijeme nije bio direktor društva Komgra d.o.o. Smatra da je Ugovor od 3. prosinca 2014. prividan-fiktivni ugovor koji sukladno i samoj odredbi čl. 2. ZOO-a, tako i odredbi čl. 285. ZOO-a, ne proizvodi pravne učinke između ugovaratelja. Sud zaključuje da su tim ugovorom stranke ugovorile da će tuženik platiti tužitelju već izvedene radove koje je tužitelj izveo na temelju ugovora o građenju sa trećom osobom društvom Komgra d.o.o. Između tužitelja i tuženika sklopljen je prividni ugovor o građenju i tužitelj je izdao fiktivnu I. privremenu situaciju 31. prosinca 2014., za radove koji su za trećega – Komgra d.o.o. izvršeni u razdoblju od 2013. do siječnja 2014. Nadalje, navodi kako je na ročištu za glavnu raspravu 6. listopada 2021. stavio prigovor zastare s obzirom na činjenicu da je tužitelj pokrenuo postupak nakon više od tri godine u odnosu kada je izveo radove za trećega – Komgra d.o.o (kolovoz 2013. do siječnja 2014.), na koji prigovor se sud u obrazloženju svoje presude nije očitovao, čime je počinjena bitna povreda odredaba iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a. Pobija i odluku o trošku i navodi kako je sud podneske tužitelja od 17. ožujka 2017., 7. studenog 2017. i 5. studenog 2018., priznao po punoj Tarifi, iako nije riječ o podnescima iz Tbr. 8. t. 1. već o podnescima iz Tbr. 8. t. 3. Tarife. Predlaže da ovaj sud pobijanu presudu preinači u smislu žalbenih navoda, odnosno da pobijanu presudu ukine i spis vrati na ponovno suđenje.

4. U odgovoru na tuženikovu žalbu, tužitelj osporava žalbene navode, predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu i potražuje trošak sastava odgovora na žalbu u iznosu od 1.282,85 EUR / 9.665,60 kn.

5. Tuženikova žalba djelomično je osnovana.

6. Presuda u pobijanom dijelu ispitana je na temelju odredbe čl. 365. st. 2 ZPP-a u granicama žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

7. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 306.560,00 kn, na temelju Ugovora broj: O-1017-2014 od 3. prosinca 2014. za izvođenje radova na objektu vodoopskrbnog sustava Košljun - Sv. Martin u Pagu, sklopljenom između tužitelja kao izvođača i tuženik kao naručitelja .

8. Suprotno žalbenim navodima, presuda nije zahvaćena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, jer sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama, te o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, ali je sud prilikom donošenja odluke u pobijanom dijelu pogrešno primijenio materijalno pravo.

9. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju žalitelj upire tvrdnjom da sud nije odlučio o prigovoru zastare koji je istaknuo na ročištu za glavnu raspravu 6. listopada 2021., s obzirom na to da tužitelj pokrenuo postupak nakon više od tri godine u odnosu kada je izveo radove za trećega – Komgra d.o.o (kolovoz 2013. do siječnja 2014.).

10. Tijekom cijelog postupka tuženik je isticao jedan prigovor da tuženik nije bio u ugovornom odnosu s tužiteljem za izvedene radove iz I. privremene situacije od 31. prosinca 2014. Iz zapisnika s održanog ročišta 6. listopada 2021. (str. 351. – 355. spisa) proizlazi da je tuženik naveo ukoliko sud smatra da se radi o stjecanju bez osnove u tom slučaju ističe prigovor zastare. Međutim, o tom prigovoru sud nije posebno odlučivao, a u obrazloženja pobijane presude je dao valjane razloge da se u ovom predmetu radi o zahtjevu za isplatu izvedenih radova na temelju I. privremene situacije tužitelja od 31. prosinca 2014. u iznosu od 306.560,00 kn. Sve da se i radi o stjecanju bez osnove, što u konkretnom predmetu nije slučaj, prigovor tuženika ne bi bio osnovan s obzirom na to da se na stjecanje bez osnove primjenjuje petogodišnji zastarni rok iz čl. 225. ZOO-a, a ne trogodišnji kako to pogrešno smatra žalitelj.

11. Iz isprava u spisu proizlazi i između stranaka nije sporno:

- da je Komunalno društvo Pag d.o.o., kao investitor projekta izgradnje vodoopskrbnog sustava Košljun - Sv. Martin u Pagu s društvom Zagreb-Montaža d.o.o. sklopilo ugovor o izvođenju radova izgradnje vodoopskrbnog sustava Košljun - Sv. Martin u Pagu kao glavnim izvođačem,

- da je Zagreb-Montaža d.o.o 5. studenoga 2012. s tuženikom kao podizvođačem sklopilo Ugovor o izvođenju prethodno navedenih radova broj ZM- 212799-01,

- da je tužitelj kao izvođač 11. ožujka 2013. s društvom Komgra d.o.o. kao naručiteljem sklopilo Ugovor o izvođenju zemljanih radova na objektu vodoopskrbnog sustava Košljun - Sv. Martin u Pagu za ugovorenu cijenu radova u iznosu od 1.045.550,00 kn,

- da su tužitelj kao izvođač i tuženik kao naručitelj 3. prosinca 2014. sklopili Ugovor broj: O-1017-2014 za izvođenje radova na objektu vodoopskrbnog sustava Košljun - Sv. Martin u Pagu za ugovorenu cijenu radova u iznosu od 573.328,00 kn,

- da je tužitelj radove iz utužene I. privremene situacije od 31. prosinca 2014. izveo prije sklapanja Ugovora broj: O-1017-2014 od 3. prosinca 2014.,

- da tuženik nije platio utuženi iznos tužitelju.

12. Sporno je između stranaka:

- je li tužitelj s tuženikom bio u ugovornom odnosu za izvedene radove iz I. privremene situacije od 31. prosinca 2014., odnosno je li osnovan prigovor promašene pasivne legitimacije,

- je li ugovor broj: O-1017-2014 od 3. prosinca 2014. prividni ugovor,

- jesu li radovi koje je tužitelj izveo tijekom 2013. i u siječnju 2014. obuhvaćeni ugovorom od 3. studenog 2014., a u vezi s tim je li tuženik dužan tužitelju isplatiti naknadu za izvršene radove po I. privremenoj situaciji tužitelja od 31. prosinca 2014. u iznosu od 306.560,00 kn.

13. Prividan (simulirani ili fiktivan) ugovor iz čl. 285. ZOO-a je ugovor koji nije sklopljen suglasnošću volje stranaka da se taj ugovor izvrši nego je nastao suglasnošću volje stranaka da se stvori samo privid (fikcija) o sklapanju ugovora. Prividni ugovor prikriva neki drugi (disimulirani) ali zaključen između istih stranaka, a ne jedne od stranaka tog ugovora i neke treće osobe. Iz pravilnog utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi da se ne radi prividnom ugovoru već o ugovoru kojim je izražena prava volja stranaka. Posebno se napominje kako je to pravilno naveo i prvostupanjski sud, da su upravo potpisnici navedenog Ugovora jasno potvrdili da je volja prilikom sklapanja navedenog Ugovora u jednom dijelu bila upravo preuzimanje i plaćanje radova izvršenih 2013. i u siječnju 2014., a tužitelj je sukladno ugovornom troškovniku (str. 86. - 91. spisa), koji je sastavni dio Ugovora 3. prosinca 2014. u koji ulaze i radovi izvedeni u 2013 i siječnju 2014., stekao povjerenje tuženika za sklapanje predmetnog Ugovora da će mu izvedeni radovi biti plaćeni.

14. Naime, pravilno je sud zaključio da su tužitelj kao izvođač i tuženik kao naručitelj 3. prosinca 2014. sklopili Ugovor broj: O1017-2014 za izvođenje građevinskih radova na objektu vodoopskrbnog sustava Košljun - Sv. Martin u Pagu za ugovorenu cijenu radova u iznosu od 573.328,00 kn; (dalje: Ugovor), a u koje radove sukladno ugovornom troškovniku (str. 86. - 91. spisa), koji je sastavni dio Ugovora (točka 2. Ugovora) ulaze i radovi izvedeni u 2013. i siječnju 2014., i to: pripremni radovi u iznosu od 1.500,00 kn, geodetski radovi, zemljani radovi u iznosu od 121.745,00 kn, betonski radovi u iznosu od 9.100,00 kn, montažni radovi u iznosu od 36.830,00 kn, sanacija asfalta 1.345,30 m2 u iznosu od 147.983,00 kn, iskop kanala, frezanje za 2 cijevi, 2 x 450 m, po cijeni od 90 kn/m, u iznosu od 81.000,00 kn, frezanje pristupne ceste za vodospreme 500 m3, 25 - 30 cm, po cijeni od 30 kn/m2, u iznosu od 29.400,00 kn, isporuku pijeska 0-4 mm, po cijeni od 120 kn/m3, u iznosu od 31.200,00 kn, tampon jalovinu 0-32 mm, po cijeni od 90 kn/m3, u iznosu od 7.560,00 kn, prijevoz bagerom labudicom, po cijeni od 2.000,00 kn/komadu, u iznosu od 4.000,00 kn, rad bagerom gusjeničar s korpom, po cijeni od 400 kn/satu, u iznosu od 58.000,00 kn i rad bagerom gusjeničara s pikamerom, po cijeni od 450 kn/satu u iznosu od 95.400,00 kn, sveukupno 306.560,00 kn, koji iznos s popustom od 25% iznosi 229.920,00 kn. Nadalje, ispostavljena I. privremena situacija tužitelja od 31. prosinca 2014. u iznosu od 306.560,00 kn, odnosi se upravo na naprijed navedene radove.

15. Između stranaka nije sporno da su radovi po I. privremenoj situaciji izvedeni što proizlazi iz isprava koja prileže spisu i što je potvrdio svjedok Dubravko Pogorilić, čiji se iskaz u većem dijelu i podudara s iskazima svjedoka Marina Matića, koji je bio zastupnik po zakonu društva Komgra d.o.o., kao i saslušanih svjedoka Josipa Babelija, Ivice Šargača, Alojza Vrbata, Gorana Lopatića, Borisa Ceronje i Slavka Škode, a kako visina nije sporna (nalaz vještaka građevinske i financijske struke), sud je pravilno utvrdio da je predmetna utužena privremena situacija izdana u skladu s vrstom radova, količinom i cijenom istih, a kako je to ugovoreno između stranaka, ugovornim troškovnikom (str 86. - 91. spisa), koji je sastavni dio Ugovora sklopljenog između stranaka broj: O-1017-2014 3. prosinca 2014.

16. Ugovor sklopljen između stranaka broj: O-1017-2014 3. prosinca 2014. po mišljenju ovog suda u odnosu na pojedine odredbe zapravo predstavlja Ugovor o pristupanju dugu. Ugovorom o pristupanju dugu iz čl. 101. ZOO-a, ne dolazi do promjene dužnika, nego uz dužnika u pravni odnos prema vjerovniku ulazi i treća osoba. Time je ojačan vjerovnikov položaj, jer su mu tada za jednu, istu tražbinu, u obvezi i dosadašnji dužnik (Komgra d.o.o.) i treća osoba ( ovdje tuženik) pa on može protiv oba dužnika postaviti zahtjev za ispunjenje. Tužitelj je u konkretnom slučaju zahtjev postavio samo u odnosu na tuženika, zbog financijske situacije u koju je upalo društva Komgra d.o.o, nad kojim je pokrenut postupak predstečajne nagodbe što proizlazi iz iskaza saslušanog svjedoka Marina Matića bivšeg zastupnika po zakonu Komgra d.o.o. koji je potaknuo tužitelja na sklapanje ugovora s tuženikom. Međutim, pravne osnove nastanka obveze su potpuno različite. Dok obveza prvotnog dužnika nastaje sklapanjem glavnog ugovora s vjerovnikom (ugovor o djelu iz čl. 590. ZOO-a), dotle treći i vjerovnik sklapaju posve drugi ugovor, a u konkretnom slučaju u dijelu ugovora radi o istovjetnoj obvezi u sadržajnom smislu. Zbog toga se radi o dvije samostalne obveze i u odnosu na pristupitelja (ovdje tuženika) mjerodavne su odredbe Ugovora o pristupanju dugu na temelju kojeg je izdana privremena situacija.

17. Stoga nije osnovan prigovor promašene pasivne legitimacije i sud je pravilno dosudio tužitelju utuženi iznos čija visina je utvrđena prema nalazu vještaka građevinske i financijske struke koji izračun nije sporan, ali je pogrešno primijenio materijalno pravo primijenivši odredbu čl. 590. ZOO-a. Međutim, pravilnom primjenom materijalnog prava na temelju odredbe čl. 101. ZOO-a, valjalo je potvrditi odluku suda u točki I. izreke.

18. U odnosu na trošak parničnog postupka ukazuje se kako je sud pravilno na temelju odredbe čl. 154. st. 1 u vezi s čl. 155. ZPP-a uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14 i 188/14) te odredbe Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 74/95, 57/96, 137/02, 125/11, 112/12, 157/13 i 110/15), dosudio tužitelju koji je uspio u sporu parnični trošak u iznosu od 8.906,23 EUR / 67.104,00 kn.

19. Međutim, žalitelj je u pravu kada tvrdi da je sud tužitelju pogrešno dosudio naknadu za sastav podnesaka od 17. ožujka 2017., 7. studenoga 2017. i 5. studenoga 2018. svaki u iznosu od 5.000,00 kn (Tbr. 8. t. 1. OT), uvećano za 25% PDV-a u iznosu od 1.250,00 kn (6.250,00 kn ), sveukupno 2.488,55 EUR / 18.750,00 kn, umjesto po Tbr. 8. 3. Tarife, svaki u iznosu od po 500,00 kn uvećano za 25% PDV-a, sveukupno 248,86 EUR / 1.875,00 kn. Naime, u konkretnom slučaju se ne radi o podnescima kojima se odgovora na tužbu, prigovoru protiv platnog naloga i obrazloženim podnescima u kojima se odgovara na navode prigovora ili odgovora na tužbu ili se očituje na nalaze i mišljenja vještaka, pa žalitelju pripada nagrada za sastavljanje ostalih podnesaka 25% nagrade iz Tbr. 7. t. 1., 3., 6. i 7., ali ne više od 50 bodova. Stoga je valjalo u dijelu preinačiti točku III. izreke i odbiti kao neosnovan tužiteljev zahtjev za trošak u iznosu od 2.239,70 EUR / 16.875 kn (2.488,55 EUR / 18.750 kn - 248,85 EUR / 1.875,00 kn). a u preostalom dijelu potvrditi točku III. izreke.

20. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, djelomično potvrdi presudu u pobijanom dijelu i djelomično preinačiti na temelju odredbe čl. 373. t. 3. ZPP-a.

21. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu je neosnovan, jer se ne radi o radnji potrebnoj za vođenje parnice i donošenje odluke drugostupanjskog suda, (čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 155. ZPP-a ).

Zagreb; 1. ožujka 2023.

Predsjednik vijeća

Draženka Deladio, v.r.