REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: 14 Pž-2037/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Maja Bilandžić, u pravnoj stvari tužitelja TOT-LML j.d.o.o., OIB 79982251411, Kopačevo, Lajoša Košuta 9A, kojeg zastupa punomoćnik Dražen Srb, odvjetnik u Osijeku, protiv tuženika A. PROJEKT OSIJEK d.o.o., OIB 99733772606, Kopačevo, Lajoša Košuta 9, kojeg zastupa punomoćnik Darko Šuper, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Darko Šuper, Ivica Kovačev, Iva Kovačev Radić i Ivan Jukić, radi isplate, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv dijela presude Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj Povrv-407/2021-20 od 11. veljače 2022., 1. ožujka 2023.
p r e s u d i o j e
Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj Povrv-407/2021-20 od 11. veljače 2022. u pobijanim točkama I. i II. izreke presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj Povrv-407/2021-20 od 11. veljače 2022. odbijen je tužbeni zahtjev za iznos od 6.062,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama i troškovima ovršnog postupka s pripadajućim zateznim kamatama te je u cijelosti ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Tatjane Kovačev iz Osijeka poslovni broj Ovrv-108/2020 od 28. siječnja 2020. (točka I. izreke). Tužitelju je naloženo naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 3.681,24 kn (točka II. izreke). Odbijen je tuženikov zahtjev za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 2.031,24 kn kao neosnovan (točka III. izreke).
2. Tako je prvostupanjski sud presudio na temelju odredbe čl. 461.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP) i odredaba čl. 180. st. 1. i čl. 181. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje: ZOO), jer tužitelj nije dokazao osnovu ni visinu tražbine.
3. Protiv točaka I. i II. izreke presude tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 154. st. 2. t. 11. ZPP-a i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da ovaj sud pobijanu presudu preinači podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. U obrazloženju žalbe navodi da je prvostupanjski sud donio presudu temeljem potvrde o plaćanju od 10. prosinca 2018., koja je nerazumljiva i nema razloga o odlučnim činjenicama. Navodi da prvostupanjski sud nije izvršio uvid u sadržaj opomene ni u izvadak Addiko banke o uplati iznosa od 4.000,00 kn koji je iznos tuženik isplatio tužitelju 22. siječnja 2019. pa smatra da je potvrda o plaćanju od 10. prosinca 2018. iz koje proizlazi da je tuženik podmirio tužiteljevu tražbinu krivotvorena. Tužitelj ističe da potvrdu koju je tuženik u spis dostavio kao dokaz, tužitelj ne bi mogao evidentirati u svojim poslovnim knjigama, jer je potvrda sastavljena na mađarskom jeziku, na njoj nema pečata trgovačkih društava, i glasi na iznos od 10.000,00 kn, iako prema Zakonu o računovodstvu obveznik fiskalizacije može zatvarati svoja dugovanja prema drugom obvezniku fiskalizacije do iznosa od 5.000,00 kn. Traži trošak žalbenog postupka u iznosu od 1.171,87 kn.
4. Tuženik nije odgovorio na tužiteljevu žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Presuda je u pobijanom dijelu ispitana sukladno odredbama iz čl. 365. st. 1. i 2. i čl. 467. st. 1. ZPP-a u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava.
7. Donošenjem pobijane odluke nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a.
8. U ovoj pravnoj stvari riječ je o sporu male vrijednosti (čl. 502. st. 1. ZPP-a). Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10., 11., 13. i 14. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP-a).
9. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je plaćanje iznosa od 6.062,00 kn i zateznih kamata na taj iznos temeljem računa broj 53/1/1-2018 (list 9. spisa), a na ime izvedenih radova koje je tužitelj izveo za tuženika. Tužitelj je isticao da je potvrda o uplati duga od 12. prosinca 2018., koju je tuženik dostavio kao dokaz da nema dugovanja prema tužitelju, krivotvorena.
10. Tuženik je osporio osnovu i visinu predmetne tražbine te je naveo da je tužitelju isplatio u potpunosti predmetne radove u iznosu od 10.100,00 kn, uplatom u gotovini, prije nego su radovi završeni, i da mu je za tu uplatu tužitelj izdao potvrdu (list 17., 41.-42. spisa) koju su potpisali zastupnik po zakonu tužitelja, prokurist tuženika i zastupnik po zakonu tuženika.
11. Prvostupanjski je sud rješenjem od 19. svibnja 2020. ukinuo platni nalog iz rješenja o ovrsi i postupak nastavio kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.
12. Odredbom čl. 461.a ZPP-a propisano je da u postupku u sporovima male vrijednosti u povodu prigovora protiv platnog naloga tužitelj je dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od dana primitka rješenja kojim je ukinut platni nalog, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznijetih činjenica. Stavkom 6. istog članka Zakona propisano je da stranke mogu na pripremnom ročištu iznositi nove činjenice i predlagati dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu ili u podnescima iz st. 3. i 4. istog članka, dok je st. 7. istog članka Zakona propisano da nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile na pripremnom ročištu protivnu st. 6. Zakona sud neće uzeti u obzir.
13. Uzimajući u obzir navedene odredbe Zakona o parničnom postupku, pravilno je prvostupanjski sud postupio kada pri donošenju odluke nije uzeo u obzir tužiteljeve dokazne prijedloge za saslušanjem svjedoka iz podneska od 10. ožujka 2021. i dokazni prijedlog za saslušanjem zastupnika po zakonu tužitelja, koji je tužitelj istaknuo tek na ročištu održanom 31. ožujka 2021., jer je utvrdio da tužitelj nije u zakonskom roku od 15 dana od primitka rješenja od 19. svibnja 2020. (koje je tužitelj zaprimio 25. svibnja 2020.) dostavio sudu dokazne prijedloge i činjenice na kojima temelji svoj zahtjev.
14. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio da su stranke sukladno odredbi čl. 461.a ZPP-a, dužne pravodobno predlagati dokazne prijedloge, a posebno stoga što tužitelj od početka postupka ima punomoćnika koji je bio dužan pravodobno predložiti dokaze nakon primitka rješenja suda od 19. svibnja 2020.
15. Ovdje treba napomenuti da se pred nadležnim Državnim odvjetništvom vodio kazneni postupak temeljem kaznene prijave od 23. srpnja 2021., podnesene od tužitelja u odnosu na u tom postupku spornu potvrdu o uplati duga od strane tuženika (list 17., 41. – 42. spisa), a kojom je potvrdom je tužitelj potvrdio da mu je tuženik za radove koji su predmet ovog postupka platio iznos od 10.100,00 kn u gotovini.
16. Povodom navedenog kaznenog postupka i kaznene prijave (list 47. – 49. spisa) prvostupanjski je sud rješenjem od 24. kolovoza 2021. (list 50. – 51. spisa) prekinuo postupak do donošenja odluke nadležnog tijela da li je predmetna potvrda sastavljena na protuzakonit način.
17. Dana 14. rujna 2021. prvostupanjski je sud zaprimio rješenje Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku kojim se odbacuje kaznena prijava Tivodora Tot (zastupnika po zakonu tužitelja) protiv Aknosa Kazinczy (zastupnika po zakonu tuženika) i Marije Golub, prokuriste tuženika, zbog kaznenog djela krivotvorenja isprave (list 56.-59. spisa). Iz obrazloženja tog rješenja proizlazi kako nema osnovane sumnje da su osumnjičenici (Aknos Kazinczy i Marija Golub) počinili kazneno djelo za koje su prijavljeni, a niti bilo koje drugo kazneno djelo za koje se progon poduzima po službenoj dužnosti, pa je prvostupanjski sud rješenjem od 22. rujna 2021. nastavio postupak u ovoj pravnoj stvari.
18. Budući da je tuženik u prigovoru u cijelosti osporio utuženo potraživanje i po osnovi i po visini – tužitelj je bio dužan dokazati osnovanost tužbenog zahtjeva (arg. iz čl. 219. ZPP-a, pravilo o teretu dokaza), a što nije učinio budući da nije pravovovremeno dostavio dokaze, ni predložio adekvatna dokazna sredstva, a iz dostavljenih isprava (izvoda otvorenih stavaka i računa) ne proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva.
19. Dakle, tužitelj nije pravovremeno predložio dokazna sredstva radi utvrđivanja njegove tražbine, a tuženik je pravovremeno uz prigovor dostavio potvrdu iz koje proizlazi da je tuženik platio tužitelju za obavljene radove, o vjerodostojnosti koje je odlučeno u kaznenom postupku, pa je pravilno prvostupanjski sud, pozivom na odredbe čl. 180. st. 1. i čl. 181. ZOO-a, ocijenio da tužitelj tijekom dokaznog postupka nije dokazao osnovanost svojega zahtjeva.
20. Slijedom svega navedenog, žalbeni navodi nisu osnovani ni od utjecaja na pravilnost pobijane presude.
21. Stoga je primjenom odredbe iz čl. 368. ZPP-a, tužiteljeva žalba odbijena kao neosnovana i presuda prvostupanjskog suda potvrđena.
Zagreb, 1. ožujka 2023.
Sudac
Maja Bilandžić
Broj zapisa: 9-30855-d9fc4
Kontrolni broj: 0d4af-0a572-4f665
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=Maja Bilandžić, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
