REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U POŽEGI

Sv. Florijana 2, POŽEGA

Poslovni broj: 10. Pr-372/2021-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Požegi, po sucu Ljubomiru Mirkoviću, kao sucu pojedincu, u građansko-pravnoj stvari tužitelja B. N., OIB …, P., zastupanog po opunomoćeniku I. D., odvjetniku u P., protiv tuženika bolnice P., P., OIB …, zastupan po opunomoćeniku – zaposleniku mag. iur. K. B., vr. p. s. 3.153,11 eura / 23.757,11 kn, nakon javne glavne rasprave zaključene 21. veljače 2023. u nazočnosti opunomoćenika tužitelja odvjetnika I. D. i opunomoćenika tuženika – zaposlenika K. B. mag. iur., na temelju članka 335. stavak 4. Zakona o parničnom postupku, 1. ožujka 2023.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku bolnica P., P.,

OIB …, isplatiti tužitelju B. N., P., OIB …, iznos od 3.153,11 eura / 23.757,11 kn[1] , bruto, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, počevši od 15. travnja 2016. pa do 31. prosinca 2022., a od 01. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena (u daljnjem tekstu: zatezna kamata), osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu, tekućom na iznos od:

- 277,19 eura / 2.088,46 kn počevši od 15. ožujka 2016. pa do isplate

- 269,61 eura / 2.031,38 kn počevši od 15. travnja 2016. pa do isplate

- 283,95 eura / 2.139,43 kn počevši od 15. svibnja 2016. pa do isplate

- 287,24 eura / 2.164,20 kn počevši od 15. lipnja 2016. pa do isplate

- 288,51 eura / 2.173,78 kn počevši od 15. srpnja 2016. pa do isplate

- 305,05 eura / 2.298,41 kn počevši od 15. kolovoza 2016. pa do isplate

- 305,36 eura / 2.300,74 kn počevši od 15. rujna 2016. pa do isplate

- 264,23 eura / 1.990,83 kn počevši od 15. listopada 2016. pa do isplate

- 284,09 eura / 2.140,46 kn počevši od 15. studenog 2016. pa do isplate

- 255,20 eura / 1.992,80 kn počevši od 15. prosinca 2016. pa do isplate - 136,65 eura / 1.022,02 kn počevši od 15. siječnja 2017. pa do isplate

- 197,03 eura / 1.484,51 kn počevši od 15. veljače 2017. pa do isplate,

sve to u roku 15 dana.

II Nalaže se tuženiku bolnica P., P., OIB …, isplatiti tužitelju B. N., P., OIB …, naknadi parnični trošak ovog postupka u iznosu od 1.406,83 eura / 10.599,76 kn[1] , zajedno sa zateznom kamatom počev od 1. ožujka 2023. pa do isplate, a u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj B. N. utužio je svog poslodavca bolnicu

P. (u daljnjem tekstu: tužitelj i tuženik) radi isplate razlike u plaći, a u tužbi istakao je da tuženik kao poslodavac obavlja javnu službu u smislu članka 2. Zakona o plaćama u javnim službama (Narodne novine 27/01 i 39/09), a da je dana 23. studenog 2006. između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi sklopljen Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama te da je Sporazumom ugovoreno povećanje osnovice za izračun plaća u javnim službama i to za po 6% u 2007., 2008. i 2009. godini.

2. Zbog nastupa recesije dana 13. svibnja 2009. Vlada RH i sindikati javnih službi da su sklopili Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama i da je tim Dodatkom Sporazumu osnovica privremeno zamrznuta na razini iz 2008. godine i to na iznos od 5.108,84 kune, dok je povećanje osnovice za preostalih 6% iz 2009. godine Sporazumom odgođeno sukladno čl. III. Dodatka Sporazuma. Odredbama čl. IV.-V. Dodatka Sporazuma ugovoreno je dalje postepeno povećanje osnovice radi uskladbe plaća u javnim službama s prosječnim plaćama u RH.

3. Dana 26. listopada 2011. da je između Vlade RH i sindikata javnih službi došlo do sklapanja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, a koji predstavlja osnovu tužiteljeve tužbe, uz napomenu da su Izmjene Dodatke Sporazumu usvojene i u obliku arbitražne odluke od 7. prosinca 2011.

4. Prema čl. XI. st. 4. Izmjena Dodatka Sporazumu ugovoreno trajanje istog je 5 godina. Zbog pravila o produženoj primjeni Kolektivnih ugovora iz čl. 199. st. 1. Zakona o radu primjena Izmjena Dodatka Sporazumu da je istekla 26. siječnja 2017. Nadalje, tužitelj ističe kako su Vlada RH i sindikati javnih službi dana 28. prosinca 2012. usvojili Vjerodostojno tumačenje Izmjena Dodatka Sporazumu radi pojašnjenja primjene čl. IV. st. V. u vezi s čl. VII. st. I. Izmjena Dodatka Sporazumu, a da je odredbom čl. III. Izmjena Dodatka Sporazumu ugovoreno da je osnovica za obračun plaća u javnim službama 5.415,37 kuna bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno 2 ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i da će se primjenjivati iza toga do prve slijedeće promjene prema tim Izmjenama i dopunama.

5. Dana 28. kolovoza 2015. da je Državni zavod za statistiku (dalje: DZS) objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015. godine u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 1,2 % u drugom tromjesečju 2015. u odnosu na isto tromjesečje 2014. godine, a da su isti statistički pokazatelji potvrđeni i procjenom DZS-a od 4. rujna 2015.

6. Dana 27. studenog 2015. DZS da je objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP- a za treće tromjesečje 2015. godine u kojem se navodi kako je BDP realno veći za 2,8% u trećem tromjesečju 2015. u odnosu na isto tromjesečje 2014. godine, a isti statistički pokazatelji da su potvrđeni i procjenom DZS-a od 4. prosinca 2015.

7. S obzirom da aritmetička sredina ove navedene dvije stope realnog rasta BDP-a iznosi upravo 2% (1,2%+2,8% podijeljeno s 2), krajem studenog 2015. ispunjen je uvjet iz čl. 3. Izmjena Dodatka Sporazumu, jer su u tom mjesecu objavljeni relevantni podaci DZS-a, a budući da je odredbom čl. VII.c st. III. Izmjena Dodatka Sporazumu ugovoreno da ako se nešto isplaćuje ili povećava "za mjesec" da se u prvom slijedećem mjesecu vrši ta primjena, isplata odnosno povišica, a što znači da se osnovica u prosincu 2015. povećala na iznos od 5.415,37 kuna.

8. Tužitelj ističe da je tuženik kao njegov poslodavac od veljače 2016. pa nadalje njegovu plaću obračunavao po osnovici od 5.108,84 kn, umjesto sukladno Izmjenama Dodatka Sporazumu po osnovici od 5.415,37 kn, a što znači da je ukupan dug tuženika prema njemu s osnove razlike u plaći 25.056,57 kn za sve plaće od veljače 2016. pa zaključno sa mjesecom siječanj 2017.

Tužitelj je istakao kako on ovom tužbom samo djelomično ostvaruje svoja prava iz Izmjena Dodatka Sporazuma te da si zadržava pravo da naknadim zahtjevima ostvaruje i ostala prava na povećanje plaće te da se ni na koji način ne odriče niti odustaje od bilo kojih dodatnih prava koja proizlaze iz Izmjena Dodatka Sporazumu.

Zahtijevao je u tužbenom zahtjevu da sud naloži tuženiku da mu isplati 25.056,57 kn, sa z. z. kamatom na pojedinačne novčane iznose i to za veljaču 2016. iznos od 2.097,45 kn sa z. z. kamatom od 16. ožujka 2016. pa do isplate, za ožujak 2016. 2.030,31 kn sa z. z. kamatom od 16. travnja 2016. pa do isplate itd.

9. Tužitelj je od tuženika zahtijevao troškove parničnog postupka i to sa z. z. kamatom od dana donošenja presude pa do isplate.

10. U odgovoru na tužbu tuženik je učinio nespornim da je tužitelj u utuženom razdoblju bio zaposlenik tuženika i još uvijek je zaposlenik tuženika i to temeljem Ugovora o radu.

Tuženik je učinio nespornim navode tužitelja da je između Vlade RH s jedne strane i sindikata javnih službi bio na snazi do 12. ožujka 2017. temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine 141/12, 150/13, 153/13, 24/2017) te da je sporazum Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi zaključen na način propisan za sklapanje kolektivnih ugovora koje imaju svojstvo kolektivnih ugovora, a kojima je određena visina osnovice za obračun plaća u javnim službama i to sporazumom o osnovici plaće u javnim službama od 23. studenog 2006., kojim je osnovica za obračun plaće od 2009. iznosila 5,415,37 kuna. Dodatkom sporazumu o osnovici plaće o javnim službama od 13. svibnja 2009. da je određeno privremeno smanjenje osnovice u 2009. sa 5.415,37 kuna na 5.108,84 kuna i vraćanje osnovice na razinu od 5.415,37 kuna nakon rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a.

11. Tuženik osporava da bi Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu po osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. bili sklopljeni kao dodaci, izmjene i dopune, aneksi ili bilo što slično u odnosu na Sporazum o dodacima na plaću. Ovo stoga što, ocjenjuje tuženik, isti predstavljaju Dodatak odnosno Izmjene i dopune, u odnosu na Sporazum o osnovici plaće u javnim službama sklopljen 23. studenog 2006., a što da je Sporazum različit od Sporazuma od dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti sklopljenog 25. studenog 2006.

Tuženik ističe kako je sporna pravna valjanost, pravna narav, obveznost, a potom i sadržaj navedenog.

Ovo stoga što smatra da su u pogledu sklapanja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama sklopljeni dana 26. listopada 2011., iste Izmjene potpisali sedam potpisnika, dok su prethodni Sporazum o osnovici plaće u javnim službama i Dodatak Sporazumu o osnovci plaće u javnim službama potpisani od osam potpisnika. Tuženik ocjenjuje da su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. pravno nevaljane jer jedan potpisnik jest parafirao, ali nije i potpisao, dakle nije sklopio Sporazum o osnovici plaće u javnim službama i Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama i to Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi u Republici Hrvatskoj.

12. Tuženik ponovno ističe da je Izmjena Kolektivnog ugovora pravno nevaljana zato što u njegovu sklapanju nisu sudjelovali svi oni sindikati koji su sklopili Kolektivni ugovor i onda takva izmjena nije valjana odnosno po ocjeni tuženika je nezakonita. Kako su pravno nevaljani, dakle ništetne i nepostojeće Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. tada po ocjeni tuženika ne postoji utuživa obveza pa niti ona o uvećanju – podizanju iznosa osnovice za plaće u javnim službama.

Tuženik se protivio tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti i nakon toga detaljno elaborirao pitanja uređenja plaća, a i predložio da se na strani tuženika u parnicu umiješa Republika Hrvatska s obzirom da se tužbom potražuje isplata razlike plaće, odnosno da su predmet tužbenog zahtjeva za plaće i druga materijalna prava temeljem radnog odnosa, a ta se sredstva u smislu Zakona o plaćama u javnim službama ("Narodne novine", br. 27/01 i 39/09) osiguravaju u državnom proračunu.

13. Ovaj sud o prijedlogu tuženika da se u ovaj spor umiješa Republika Hrvatska nije izvijestio Općinsko državno odvjetništvo u Požegi, a jer je dana 2. veljače 2021. Općinsko državno odvjetništvo u Požegi dostavilo dopis Uredu predsjednika ovog suda, predmet poslovni broj R-DO-6/21-4 da u predmetima radi isplate razlike plaće, a koji se temelji na Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama, za Republiku Hrvatsku na strani tuženika miješanje nije svrhovito obzirom da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u objektivno identičnim sporovima zauzeo pravno shvaćanje koje ide za korist tužitelja (presuda Rev-1111/2020-2 od 1. prosinca 2020.) pa da zbog toga nije potrebno dostavljati pozive niti podneske u parnicama u kojima je Republika Hrvatska predložila miješanje u sporu ili se na temelju odluke suda umiješala u spor. 14. Imajući u vidu činjenicu da je Općinsko državno odvjetništvo u Požegi u svom podnesku od 2. veljače 2021. određeno istaklo da Republika Hrvatska više nema pravni interes umiješati se na strani tuženika, a niti da je istom potrebno dostavljati pozive niti podneske, ovaj sud nije odlučivao o prijedlogu Republike Hrvatske da se umiješa na strani tuženika niti posebnim rješenjem niti na pripremnom ročištu od 17. svibnja 2021., a uz napomenu da bi i bez izjašnjenja stranaka ovaj sud mogao odbiti sudjelovanje umješača na strani tuženika, ako bi utvrdio u smislu članka 207. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – Pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 – Odluka Ustavnog suda RH i 70/19 – u daljnjem tekstu: ZPP) da ne postoji pravni interes umješača da se umiješa na strani tuženika.

15. Sud bi donio takvu odluku, tj. odbio bi prijedlog umješača jer je odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 1. prosinca 2020. donesena puno ranije nego li je prijedlog umješača zaprimljen u ovom sudu, a što znači da, imajući u vidu generalni stav ODO u Požegi od 2. veljače 2021. u ovom postupku nije bilo nužno o prijedlogu Republike Hrvatske kao umješača na strani tuženika uopće odlučivati.

16. Očitujući se na navode iz odgovora na tužbu tuženika tužitelj je u podnesku od 19. travnja 2021. istakao kako u cijelosti ostaje kod svih svojih pravnih stavova, uz napomenu da je Temeljnim kolektivnim ugovorom iz 2012., za koji je nesporno da je Kolektivni ugovor u smislu Zakona o osnovici plaće u javnim službama, kao i Dodatkom Sporazumu/2009 i sve naknadne izmjene važeći dokumenti koji se primjenjuju u rokovima i na način određen u tim dokumentima, a što znači da tuženik pogrešno navodi da se zbog odredbi čl. VII. Dodatka Sporazumu/2011 morala odgoditi primjena odredbi čl. III. istog Sporazuma jer čl. III. Dodatka Sporazumu/2011 predstavlja polazišnu točku za primjenu svih slijedećih članaka Sporazuma, a što konkretno znači da se odredba čl. III. primjenjuje u trenutku kada dva tromjesečja uzastopno realni rast bude 2 ili više posto i primjenjuje se nakon toga za vrijeme dok se ne utvrde negativni pokazatelji rasta BDP-a. Odredba čl. VII. ima učinak na odredbu čl. III. tek u trenutku kada nakon rasta BDP-a većeg od 2% u nekom od slijedećih tromjesečja dođe do pada BDP-a. Tužitelj ocjenjuje kako sud treba isključivo primijeniti čl. III. Dodatka Sporazumu/2011 i zaključiti da je tumačenje tuženika proizvoljno, a što dokazuju brojne presude prvostupanjskih i drugostupanjskih sudova u Republici Hrvatskoj.

Tužitelj se pozvao i na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske u kojima je Vrhovni sud Republike Hrvatske odbacio prijedloge tuženika i njegovog umješača (u drugim parničnim predmetima-Revd 91/2020 i dr.) za dopuštenje revizije.

17. Dakle, između stranaka je sporna pravilna primjena odredaba materijalnog prava, a sporan je i onaj novčani iznos koji bi tužitelj od tuženika eventualno osnovano zahtijevao po osnovi razlike plaće za razdoblje od veljače 2016. pa do siječnja 2017.

18. Imajući u vidu činjenicu da je tuženik dostavio po pozivu suda isplatne liste tj. obračunske isprave za razdoblje isplate plaće tužitelju od veljače 2016. pa do siječnja 2017., a tuženik nije prihvatio da se putem jednostavne matematičke operacije utvrdi eventualna razlika po navedenom osnovu, zaključujući prethodni postupak sud je odredio izvođenje dokaza vještačenja po vještaku financijsko- knjigovodstvene struke i to D. H., stalnom sudskom vještaku iz P.

19. Na temelju rješenja ovoga suda imenovani vještak je bila u obvezi na temelju pisane dokumentacije (obračunske isprave za isplatu plaće – naknade plaće za razdoblje veljača 2016. do siječnja 2017. – stranice 6 do 28 spisa) dostaviti pisani nalaz i mišljenje u kojem će utvrditi razliku između iznosa plaće koja je u navedenom razdoblju tužitelju isplaćena u bruto iznosima i iznosa koji su tužitelju trebali biti isplaćeni s uvećanjem osnovice od 6%, uz napomenu da je tužitelju obračunata plaća do 31. prosinca 2016. na temelju osnovice od 5.108,84 kn, a za siječanj 2017. na temelju osnovice od 5.211,02 kn. Vještak je bila u obvezi dostaviti nalaz tako da pojedinačne i ukupne novčane iznose iskaže i u valuti eura, a koja valuta je sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine 57/22) službena valuta u Republici Hrvatskoj.

20. Nesporno je između stranaka da je u spornom razdoblju tužitelj bio zaposlenik tuženika i to na temelju Ugovora o radu od 29. ožujka 1996. i kasnije zaključenih Aneksa Ugovora o radu broj 02-01/0297-1996-1996 od 16. travnja 2007. i broj 02- 01/0297-1996 od 13. siječnja 2017.

21. Sporno je za koje razdoblje je tuženik tužitelju eventualno u obvezi tužitelju isplatiti određene novčane iznose, ako je osnov tužbenog zahtjeva osnovan.

22. Pravilnom primjenom odredaba materijalnog prava valjalo je zaključiti da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan do presuđenog iznosa.

23. Naime, tuženik neosnovano osporava pravnu valjanost Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. U tom pravcu treba istaći da su Vrhovni sud RH u svojoj odluci posl. broj Revr 408/2012, a i Ustavni sud RH u svojoj odluci posl. broj U-III/3535/12 zauzeli stav da Izmjene Kolektivnog ugovora (dalje: KU) ne moraju biti potpisane od svih izvornih potpisnika KU, kao i da pojedini sindikati ne smiju biti protivno zakonu isključeni iz kolektivnog pregovaranja i sklapanja KU.

Činjenica da su Sporazum o osnovici plaće u javnim službama i Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama potpisani od osam potpisnika, a da je jedan potpisnik – Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske samo parafirao KU, po ocjeni ovoga suda nikako ne utječe na pravnu valjanost istih, tj. ta činjenica nema za posljedicu ništetnost Sporazuma i Dodatka Sporazumu. Tuženik u tijeku postupka nije dokazao da bi Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi bio protuzakonito isključen iz pregovaranja, a upravo je suprotno utvrđeno, da je Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske parafirao Izmjene Dodatka Sporazumu pa treba zaključiti da je ravnopravno s ostalim sindikatima sudjelovao u pregovorima.

24. Dakle, ovaj sud utvrđuje da su Vlada RH i sindikati javnih službi i to Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske i Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara i medicinskih tehničara te Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi zaključili 23. studenog 2006. Sporazum o osnovici za plaću u javnim službama, a kojim sporazumom su ugovorili da se osnovica za izračun plaće u javnim službama povećava za 6% u 2007., 2008. i 2009. godini i da se navedene obračunske osnovice primjenjuju od 1. siječnja svake godine, da su Vlada RH i isti sindikati javnih službi zaključili 13. svibnja 2009. Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, a temeljem kojeg Dodatka su se suglasili o zamrzavanju osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kune bruto, s tim da su u čl. III. utvrdili način povrata osnovice i to tako da se osnovice za obračun plaće u javnim službama utvrđuje iznosom od 5.415,37 kuna nakon što službeni pokazatelji DZS ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za sva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto, a to u odnosu na isto razdoblje prethodne godine. U čl. IV. odredili su i način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće početnika sa VSS-om u javnim službama (koeficijent 1,25), u odnosu na prosječnu bruto minimalnu plaću u RH.

Istina, Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. nisu potpisane po Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi RH, iako su po predstavnicima tog sindikata parafirane, a Izmjenama i dopunama je promijenjen čl. III. Dodatka te i čl. IV., koji su se odnosili na način povrata osnovice i način usklađivanja pariteta. Promijenjen je čl. VII. u kojem su utvrđeni uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodatka te Izmjena i dopuna na način da se, ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom od razdoblja opisanih u čl. III. do V. tih Izmjena i dopuna, usklađivanje se odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a trajao, a u odnosu na isto razdoblje prethodne godine.

Vlada RH i Sindikati javnih službi koji su potpisali rečene Izmjene iz listopada 2011. 28. prosinca 2012. donijeli su vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna o osnovici plaće za javne službe i to u odnosu na čl. IV. u vezi s čl. VII. Dodatka Sporazumu.

25. Proizlazi da je negativan rast BDP-a prema službenim podatcima DZS trajao neprestano od četvrtog tromjesečja 2011. do zaključno trećeg tromjesečja 2014. Dakle, negativni rast BDP-a trajao je 12 tromjesečja uzastopno, ali je od zadnjeg tromjesečja 2015. do prvog tromjesečja 2017. zabilježen rast BDP-a za više od 2,0 % u odnosu na prethodna tromjesečja.

26. Odredbom čl. 3. Zakona o plaćama u javnim službama propisano je da se na pitanje plaća i drugih naknada po osnovi rada službenika i namještenika u javnim službama, a koja nisu uređena tim zakonom, primjenjuju opći propisi o radu odnosno u skladu s njima sklopljeni kolektivni ugovori.

27. Ovaj sud zaključuje da se plaće u javnim službama mogu urediti na temelju KU sklopljenog između Vlade RH i sindikata javnih službi, a sukladno odredbi čl. 192. Zakona o radu (Narodne novine, br. 93/14, 127/17 i 98/19, dalje u tekstu ZR) predmet kolektivnog ugovora mogu biti prava i obveze stranaka koje su taj ugovor sklopile s tim da može sadržavati i pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnih odnosa, te i druga pitanja iz radnog odnosa ili u vezi s radnim odnosom. Na temelju svega treba zaključiti da je pregovaranje o plaći radnika izuzetno bitan segment radnog odnosa, a koji je, između ostalog reguliran i čl. 51. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine", br. 141/12- dalje u tekstu TKU). Ovom odredbom se definira plaća zaposlenih u javnim službama pa proizlazi da su sindikati imali pravo pregovarati i potpisivati Dodatke odnosno Izmjene i dopune pojedinih Kolektivnih ugovora i Sporazuma koji su zaključili s Vladom RH s kojom se pregovaralo i dogovorilo o osnovicama i dodatcima na plaću za zaposlene u javnim službama. Sporazum o osnovici plaće, Dodatke i Izmjene dodataka potpisivale su stranke koje mogu biti stranke sporazuma, a što znači da je predmet dogovora bila i osnovica plaće iz radnog odnosa, a koja može biti predmet kolektivnog ugovora sukladno odredbi čl. 192. ZR.

Sva dokumentacija po ocjeni ovog suda ima karakter kolektivnog ugovora kako u formalnom tako i u sadržajnom smislu te je ta dokumentacija postala i sastavni dio kolektivnog ugovora.

28. Dana 16. ožujka 2016. Vlada RH donijela je Odluku o pokretanju postupka pregovora u sklapanju Izmjena i dopuna Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama, a u kojoj su u čl. 1. kao važeći dokumenti navedeni ID Sporazuma i arbitražna odluka pa je upravo Vlada RH ove dokumente cijenila kao obvezujuće tj. kao dokumente koji imaju snagu kolektivnih ugovora.

29. Na temelju podataka o realnom tromjesečnom stanju BDP-a koje je objavio DZS Republike Hrvatske moguće je utvrditi da od četvrtog kvartala 2014. pa nadalje nije bilo negativnog rasta BDP-a nego je BDP stalno bio u porastu. Odredba čl. VII. st. I. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 32. listopada 2011. ne odnosi se na povrat osnovice čl. III. već isključivo na usklađenje osnovice iz čl. IV. i V. Izmjena Dodatka Sporazumu pa proizlazi da je namjera Vlade RH bila povrat osnovice na razinu iz 2009. i to upravo na iznos od 5.415,37 kuna. Odgađanje usklađivanja dvanaest neprekidnih kvartala konzumirano je kroz čl. IV. st. V. Izmjena Dodatka Sporazumu i temeljem vjerodostojnog tumačenja od 28. prosinca 2012., a jer je odredbom čl. IV. st. V. Izmjena Dodatka Sporazumu bilo ugovoreno da će Vlada RH biti u obvezi korigirati i isplatiti povećanu osnovicu plaće od 1. travnja 2013. pa nadalje, ako se do 31. prosinca 2012. ne ispune pretpostavke iz čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama.

30. Zbog svega naprijed navedenog treba zaključiti da je ispunjen uvjet za primjenu više osnovice u odnosu na osnovicu temeljem koje je tužitelju isplaćena plaća u utuženom razdoblju (ožujak 2016. do veljače 2017.), a jer je došlo do rasta BDP-a za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, prosječno 2%, a zbog čega je valjalo prihvatiti u cijelosti uređeni tužbeni zahtjev iz podneska tužitelja od 6. veljače 2023., a koji je dostavljen nakon što su i tužitelj i tuženik izjavili da u cijelosti prihvaćaju pisani nalaz i mišljenje financijsko- knjigovodstvenog vještaka.

31. Naime, vještak D. H., stalni sudski vještak za financije i računovodstvo je u pisanom nalazu i mišljenju izračunala visinu razlike plaće tužitelja prema osnovici od 5.415,37 kn u odnosu na osnovicu od 5.108,84 kn temeljem koje je tužitelju isplaćena plaća za period od 1. veljače 2016., koja plaća je isplaćena u ožujku 2016. pa do 1. siječnja 2017., dok je u siječnju 2017. plaća obračunata na osnovicu od 5.211,02 kn.

32. Mišljenje je imenovanog vještaka da je tužitelj u razdoblju od 1. veljače 2016. do zaključno sa siječanj 2017. manje isplaćena bruto plaća u iznosu od 3.153,11 eura ili 23.757,02 kn ako se primijeni osnovica za obračun od 5.415,37 kn. 33. Sud u cijelosti prihvaća pisani nalaz i mišljenje imenovanog vještaka jer je bilo moguće utvrditi svaki pojedinačan novčani bruto isplaćeni iznos plaće tužitelju u navedenom razdoblju, bilo je moguće utvrditi obračun bruto po nalazu vještaka, a onda i svaki pojedinačni mjesečni iznos u navedenom razdoblju, kao razliku bruto plaće u kunama i u eurima.

34. Međutim, kako je tužitelj u tužbi istakao da zahtjeva razliku plaće za razdoblje od veljače 2016. pa do siječnja 2017., a imajući u vidu i dan podnošenja tužbe tj. 5. ožujka 2021. treba zaključiti da je tužitelj već u tužbi činjenično dao do znanja sudu da zahtijeva razliku iznosa za veljaču 2016. pa na dalje, zaključno sa siječanj 2017.

35. Dakle, ni jedan zahtijevani novčani iznos po osnovi razlike plaće nije zastario, a što znači da je sud tužitelju dosudio ukupno 3.153,11 eura / 23.757,11 kn, uz napomenu da tužitelju pripadaju z. z. kamate na pojedinačne novčane iznose tek poslije 15. u mjesecu za plaću koja se isplaćuje za prethodni mjesec, a jer je odredbom članka 92. stavak 4. Zakona o radu (Narodne novine 93/14, 127/17, 98/19, 151/22-ZR/14) propisano da se plaća, naknada plaće i ostali primitci isplaćuju u rokovima određenim kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu, a najkasnije 15. dana tekućeg mjeseca za prethodni mjesec. To znači da tužitelju pripada z. z. kamata od 16. u mjesecu pa sve do isplate, a kako je tužitelj po opunomoćeniku i prihvatio na ročištu od 21. veljače 2023.

36. Odluka o z. z. kamati temelji se na odredbi članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22) te i Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 156/22) koja je stupila na snagu 1. siječnja 2023.

37. Dakle, pravilno je tužitelj u tužbenom zahtjevu zahtijevao z. z. kamatu na pojedinačne novčane iznose osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zatezne kamate na iznos poreda na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu, a jer prema odredbi članka 45. stavak 1., 2., 4. i 5. u vezi s člankom 14. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine", br. 177/04, 73/08, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14 i 143/14) i čl. 61. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak ("Narodne novine", br. 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 9/09-Ispravak, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13 i 157/14) plaćanje poreza i prireza dospijeva s isplatom primitka od nesamostalnog rada, a onda to znači da tužitelj ne može ostvariti pravo na zatezne kamate za razdoblje kroz koje određeni dio potraživanja kao sastavnog dijela bruto plaće odnosno naknade plaće nije dospio.

38. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – Pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 – Odluka Ustavnog suda RH i 70/19 – u daljnjem tekstu: ZPP), a jer je tužitelju cijelosti uspio s tužbenim zahtjevom pa proizlazi da je tužitelju valjalo priznati izdatke koje je imao radi zastupanja putem opunomoćenika - odvjetnika, sukladno odredbi članka 151. stavak 2. ZPP-a, one izdatke koji su utemeljeni na Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12 i 103/14, 37/22 – dalje u tekstu: Tarifa), a što znači da je tužitelj po opunomoćeniku pravilno zahtijevao po osnovi zastupanja 1.294,02 eura / 9.749,79 kn. Naime, vrijednost boda je 1,99 eura, a imajući u vidu da je vrijednost predmeta spora utvrđena u rasponu od 10.000,01 kn do 100.000,00 kn tada za svaku radnju opunomoćenik – odvjetnik ima pravo zahtijevati 100 bodova ili 1.500,00 kn, odnosno 199,08 eura. Dakle, pravilno je opunomoćenik tužitelja zahtijevao za sastav tužbe 199,08 eura (Tbr. 7. točka 1. Tarife), pravilno je zahtijevao za zastupanje na ročištima od 10. svibnja 2021. i 27. svibnja 2021. po 99,54 eura (50% od 199,08 eura), pravilno je zahtijevao za zastupanje na raspravi od 6. rujna 2022. i 21. veljače 2023. po 199,08 eura (Tbr. 9. točka 1. Tarife) te i za ročište za objavu presude 99,54 eura na dan 1. ožujka 2023. (Tbr. 9. točka 3. Tarife), a za sastav obrazloženih podnesaka od 19. travnja 2021. i 6. veljače 2023. po 199,08 eura.

39. Ukupan trošak zastupanja tužitelja pravilno je zaračunat i iznosi 1.294,02 eura / 9.749,79 kn, a ovom trošku je sud pribrojio i zahtijevani trošak po osnovi vještačenja u iznosu od 112,81 eur / 850,00 kn tako da je ukupno priznati trošak tužitelja utvrđen iznosom od 1.406,83 eura / 10.599,76 kn.

40. Kako je tužitelj zahtijevao zateznu kamatu i na trošak parničnog postupka, zatezna kamata na trošak parničnog postupka dosuđena je tužitelju na temelju odredbe članka 151. stavak 3. ZPP-a.

41. Zbog iznesenih razloga odlučeno je kao u izreci.

U Požegi 1. ožujka 2023.

Sudac:

Ljubomir Mirković, v.r.

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Podnosi se ovom sudu, u tri istovjetna primjerka, u roku od 15 dana, računajući od dana primitka presude. O žalbi odlučuje županijski sud.

Dna:

1. Odvjetnik S. P., Z.

2. bolnica P., P.

3. Porezna uprava Požega, po pravomoćnosti