REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 4558/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski Telekom d.d., Zagreb, R. F. Mihanovića 9, kojeg zastupa punomoćnik Boris Anišić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika A1 Hrvatska d.o.o., Zagreb, Vrtni put 1, kojeg zastupa punomoćnik Ratko Žurić, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3222/2022-2 od 17. kolovoza 2022., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-5/2020 od 15. lipnja 2022., u sjednici održanoj 1. ožujka 2023.,
r i j e š i o j e:
Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:
„I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-786/09 koje je 27. ožujka 2009. donio javni bilježnik Vladimir Marčinko iz Zagreba, Palmotićeva 43a, u dijelu kojim se tuženiku nalaže u roku od 8 (osam) dana platiti tužitelju iznos od 71.638,73 kn sa zateznom kamatom od 30. ožujka 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, kao i nadoknaditi mu troškove ovršnog postupka u iznosu od 1.076,43 kune sa zateznom kamatom od 27. ožujka 2009. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena.
II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-786/09 koje je 27. ožujka 2009. donio javni bilježnik Vladimir Marčinko iz Zagreba, Palmotićeva 43a, u dijelu kojim se tuženiku nalaže u roku od 8 (osam) dana platiti tužitelju iznos od 79.427,58 kn sa zateznom kamatom od 30. ožujka 2008. do 30. lipnja 2011. po stopi od 15% godišnje, od 1. srpnja 2011 do 31. srpnja 2015. po stopi od 15% godišnje, od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, kao i da mu naknadi trošak ovršnog postupka u iznosu od 1.454,52 kune sa zateznom kamatom od 27. ožujka 2009. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te se tužbeni zahtjev u tom dijelu odbija kao neosnovan.
III. Određuje se da svaka stranka snosi svoje troškove ovog parničnog postupka.“.
2. Presudom drugog stupnja potvrđena je presuda suda prvog stupnja u točkama II. i III. izreke.
3. Protiv presude suda drugog stupnja prijedlog za dopuštenje revizije podnosi tužitelj zbog pitanja koja glase:
„1. Da li je sud ovlašten preispitivati troškovnu usmjerenost cijena u parničnom postupku ako je zaračunata cijena u skladu sa Standardnom ponudom, koju je odobrio regulator, u konkretnom slučaju Hrvatska agencija za poštu i telekomunikacije u sporu radi isplate naknade za troškove realizacije kolokacije - priprema i stavljanje na raspologanja kolokacijskih prostora?
2. Da li je vještak telekomunikacijske struke ovlašten utvrđivati troškovnu usmjerenost cijena koje su navedene u Standardnoj ponudi koju je odobrio regulator, u konkretnom slučaju Hrvatska agencija za poštu i telekomunikacije u sporu radi isplate naknade za troškove realizacije kolokacije - priprema i stavljanje na raspologanja kolokacijskih prostora?
3. Da li odredba točke 3.1. Dodatka 11. Standardnoj ponudi prema kojoj se cijene, koje se plaćaju u sklopu usluga kolokacije, određuju na temelju utrošenog vremena i materijala, isključuju primjenu metode norma/sat?“,
ističući da se radi o pitanjima koja udovoljavaju uvjetima dopuštenosti iz čl. 385.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP).
4. Na prijedlog nije odgovoreno.
5. Prijedlog nije dopušten.
6. O pitanjima koja postavlja tužitelj ovaj sud je izrazio pravno shvaćanje u odluci poslovni broj Rev 313/2022 od 30. ožujka 2022. gdje je rečeno:
„21. Po ocjeni ovog suda u ovom sporu ne radi se o pitanju prava tuženika mijenjati cijene utvrđene Standardnom ponudom odobrenom od strane Agencije, ili cijenu usluge kao je ona ugovorena Ugovorom o pristupu, već se radi o pitanju ima li tužitelj kao korisnik usluge pravo prigovoriti opsegu usluge kako ju je postavio tuženik i slijedom toga ima li pravo tražiti sniženje cijene ako opseg usluge ne odgovara ugovoru, ne dovodeći u pitanje unaprijed određene cijene koje je odobrila treća osoba na temelju zakonske ovlasti koje izviru iz odredbi Zakona o telekomunikacijama.
22. Odredbom čl. 613. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO/05) propisano je da se naknada određuje ugovorom, ako nije određena obvezatnom tarifom i drugim obvezatnim aktom (st. 1.), ali da naručitelj nije dužan isplatiti naknadu prije nego što je pregledao djelo i odobrio ga, osim ako je drugačije određeno (st. 3.).
23. Uzimajući sve gore navedeno, odgovor na postavljeno pitanje zbog kojeg je podnesena revizija (točka 3 obrazloženja), imajući pritom na umu da je odredbom čl. 60. st. 3. Zakona o komunikacijama propisano je da se cijene pružanja usluge pristupa izdvojenoj lokalnoj petlji i pripadajućim sadržajima utvrđuju u skladu s načelima transparentnosti, nediskriminacije, objektivnosti i troškovne usmjerenosti, te se moraju temeljiti na stvarnim troškovima pruženih usluga, uključujući i razumnu stopu povrata na ulaganja, da je Pravilnikom o pristupu izdvojenoj lokalnoj petlji tuženik kao operator nepokretne javne telefonske mreže kojeg je Vijeće Agencije odredilo operatorom sa znatnijom tržišnom snagom na mjerodavnom tržištu usluga nepokretnih javnih telefonskih mreža, u skladu s čl. 60. st. 1. ZoT-a, i koji je obvezan pružati uslugu pristupa izdvojenoj lokalnoj petlji, naplaćuje cijene za pružanje usluge pristupa izdvojenoj lokalnoj petlji i pripadajućim sadržajima u skladu s načelima transparentnosti, nediskriminacije, objektivnosti i troškovne usmjerenosti, pri čemu se cijene moraju temeljiti na stvarnim troškovima pruženih usluga, uključujući i razumnu stopu povrata na ulaganja glasi: „Tuženik kao naručitelj radova ovlašten je u tom smislu prigovarati opsegu izvršenih radova, pa time i naplaćenoj cijeni i slijedom toga tu činjenicu i dokazivati tijekom parničnog postupka u kojem traži da mu se vrati iznos za koji smatra da je neosnovano više naplaćen.“.
U tu svrhu može predlagati sve dokaze koji mu stoje na raspolaganju da bi dokazao svoje tvrdnje (čl. 219 i čl. 220. ZPP-a) pa i time i vještačenje na okolnost stvarnog opsega izvedenih radova i visine naknade koja je po izvođaču zatražena ili naplaćena.
Naime, po ocjeni ovog suda naručitelj time što je izdao bankarsku garanciju radi osiguranja naplate izvedenih radova, ne može biti doveden u lošiju poziciju prema izvođaču nego što bi bio u postupku u kojem bi izvođač od naručitelja zahtijevao plaćanje izvršenog djela, a naručitelj bi osporavao visinu tražbine zbog manje obavljenog opsega radova.
24. Zbog pogrešnog pravnog pristupa kojeg su zauzeli sudovi nižeg stupnja odlučne činjenice u ovom sporu nisu utvrđene, pa je slijedom toga valjalo odlučiti kao u izreci sukladno odredbi čl. 395. ZPP-a.“.
7. Prema tome kako se odluka sudova nižeg stupnja temelj na pravnom shvaćanju ovog suda izraženog u odluci poslovni broj Rev 313/2022 od 30. ožujka 2022. koja je donesena povodom dopuštene revizije ne radi se o važnim pitanjima u smislu odredbe čl. 385.a ZPP-a zbog čega je odlučeno kao u izreci primjenom odredbe čl. 389.b ZPP-a.
Zagreb, 1. ožujka 2023.
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Dražen Jakovina
Broj zapisa: 9-30855-bf68d
Kontrolni broj: 09848-76abf-42319
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=DRAŽEN JAKOVINA, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
