REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 3466/2019-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. Š. iz S., OIB..., kojeg zastupa punomoćnica D. B., odvjetnica u S., protiv tuženika D. S. U. C... d.o.o., Z., OIB..., kojeg zastupa punomoćnik V. M., odvjetnik iz O. d. M. & E. u Z., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž R-714/2018-2 od 20. prosinca 2018., ispravljena rješenjem istog suda broj Gž R- 714/2018-2 od 10. travnja 2019. i broj Gž R-714/2018-5 od 6. rujna 2019., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu broj Pr-160/2016 od 4. lipnja 2018., ispravljena rješenjem istog suda broj Pr-160/2016 od 25. ožujka 2019. i broj Pr- 160/2016 od 26. srpnja 2019., u sjednici održanoj 1. ožujka 2023.,

p r e s u d i o  j e :

Revizija tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž R- 714/2018-2 od 20. prosinca 2018., ispravljena rješenjem istog suda od 10. travnja 2019. i od 6. rujna 2019., pod točkom I. izreke, se odbija.

r i j e š i o  j e :

I. Revizija tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž R- 714/2018-2 od 20. prosinca 2018., ispravljena rješenjem istog suda od 10. travnja 2019. i od 6. rujna 2019., pod točkom II. izreke, se odbacuje.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na reviziju.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio da se utvrdi da je Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 29. siječnja 2013. nedopuštena i nezakonita, da radni odnos tužitelja nije prestao i da se tužitelja vrati na poslove rukovoditelja Radne jedinice Split ili druge odgovarajuće poslove (stavak 1.), da se naloži tuženiku da tužitelju za razdoblje od 15. listopada 2013. do 31. kolovoza 2017. isplati na ime naknade plaće iznos od 451.803,04 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama (stavak 2.), kao i troškove parničnog postupka (stavak 3.). Pod točkom II. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 49.687,50 kuna, dok je tuženik sa više zatraženim iznosom odbijen.

1.1. Prvostupanjskim rješenjem od 25. ožujka 2019. ispravljena je prvostupanjska presuda u dijelu naznačenog OIB-a tužitelja, dok je prvostupanjskim rješenjem od 26. srpnja 2019. ispravljena prvostupanjska presuda u dijelu naznačenog naziva tuženika.

2. Drugostupanjskom presudom pod točkom I. izreke preinačena je prvostupanjska presuda i prihvaćen je tužbeni zahtjev na način da je utvrđeno da je Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 29. siječnja 2013. nedopuštena i nezakonita, da tužitelju radni odnos nije prestao, te je naloženo tuženiku da vrati tužitelja na rad na poslove rukovoditelja Radnje jedinice S. ili druge odgovarajuće poslove (stavak 1.). Naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju za razdoblje od 15. listopada 2013. do 31. kolovoza 2017. na ime naknade plaće iznos od 451.803,04 kune sa pripadajućim zateznim kamatama (stavak 2.). Pod točkom II. izreke preinačena je odluka o troškovima postupka na način da je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 44.375,00 kuna sa zateznim kamatama od 4. lipnja 2018. do isplate, dok je zahtjev tužitelja odbijen za naknadu daljnjeg iznosa troškova parničnog postupka.

2.1. Drugostupanjskim rješenjem od 10. travnja 2019. ispravljena je drugostupanjska presuda u dijelu naznačenog OIB-a tužitelja, dok je drugostupanjskim rješenjem od 6. rujna 2019. ispravljena drugostupanjska presuda u dijelu naznačenog naziva tuženika.

3. Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju iz članka 382. stavak 1. točka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP), zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje, uz naknadu troškova postupka tuženiku.

4. U odgovoru na reviziju tužitelj osporava revizijske navode tuženika i predlaže reviziju odbiti, uz naknadu troškova odgovora na reviziju.

5. Revizija u dijelu protiv odluke o glavnoj stvari nije osnovana, dok revizija u dijelu protiv odluke o troškovima parničnog postupka nije dopuštena.

6. Sukladno odredbi članka 392.a stavak 1. ZPP revizijski sud je ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se presuda pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, na koju tuženik ukazuje revizijom, jer se pobijana presuda može ispitati. Obrazloženje presude sadrži razloge o činjenicama odlučnim za donošenje odluke. Suprotno revizijskim navodima tuženika ovaj sud nije našao da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

7.1. Pravo na ocjenu izvedenih dokaza je odredbama parničnog postupka pridržano za nižestupanjske sudove (članak 8. ZPP) kojima pripada i ovlast (članak 304. ZPP) odlučivanje o trenutku u kojem je predmet spora dovoljno raspravljen da se o njemu može donijeti valjana odluka, odnosno ovlast odlučivanja o dokazima koje će provesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (članak 220. stavak 2. ZPP) pa postupanjem prema toj ovlasti i time što izvedene dokaze nije ocijenio sukladno shvaćanju tuženika, nije počinjena bitna povreda iz odredbe članka 354. stavak 1. ZPP.

7.2. Sud ne čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP, ako ocjenjuje provedene dokaze drugačije nego tuženik i ako izvodi drugačije činjenične zaključke od tuženika, jer je ocjena dokaza pridržana za sud.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenom Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu, kumuliran sa zahtjevom da radni odnos tužitelja nije prestao i da se tužitelja vrati na rad, na poslove rukovoditelja Radne jedinice Split ili druge odgovarajuće poslove, uz isplatu pripadajuće naknade plaće.

8.1. Razlog zbog kojeg je tuženik otkazao tužitelju Ugovor o radu, prema navodima tuženika, je taj što je kod tuženika novim Pravilnikom o radu od 16. siječnja 2013. provedena reorganizacija (zbog poremećaja na tržištu) i da je s tim u svezi ukinuto radno mjesto tužitelja -rukovoditelj Radne jedinice S.

9. Prvostupanjski sud je utvrdio:

- da je tužitelj s tuženikom imao sklopljen Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 16. travnja 2012., za obavljanje poslova radnog mjesta rukovoditelja Radne jedinice Split,

- da je 29. siječnja 2013. tuženik donio Odluku o otkazu ugovora o radu- poslovno uvjetovani otkaz, zbog gospodarskih i organizacijskih razloga,

- da iz Odluke o otkazu od 29. siječnja 2013. proizlazi da se tužitelju otkazuje Ugovor o radu od 16. travnja 2012. za obavljanje poslova rukovoditelja Radne jedinice S., iz razloga jer je sredinom 2012. došlo do novog poremećaja na tržištu starog papira uvjetovanog padom potrošnje za otpadnim papirom od strane dugogodišnjih kupaca, radi čega da je tuženik bio prisiljen planirati smanjenje količine sakupljanja papira, te je definirana nova strategija nabave otpadnog papira prema kojoj je kao strateško tržište određen kontinentalni dio Hrvatske kako zbog veće koncentracije proizvođača, tako i manjih troškova u distribuciji gotovih proizvoda, (…) radi čega da obavljanje najvećeg dijela poslova za koje je tužitelj bio zadužen, a vezano za komercijalnu aktivnost, tuženiku da više nisu potrebni,

- da je u Odluci o otkazu navedeno i to da nije postojala mogućnost tužitelja zaposliti na nekom drugom radnom mjestu sukladno njegovoj stručnoj spremi i radnom iskustvu, a niti da je postojala mogućnost obrazovanja i osposobljavanja tužitelja za obavljanje rada na drugim poslovima, da je pri donošenju Odluke o otkazu, tuženik vodio računa o radnom stažu, starosti tužitelja i njegovim obvezama uzdržavanja,

- da je u skladu sa naprijed iznesenim, tuženik 16. siječnja 2013., donio Pravilnik o izmjenama Pravilnika o radu kojim je ukinuo radno mjesto rukovoditelja Radne jedinice S., obzirom da je za jednim dijelom poslova tog radnog mjesta prestala potreba, a drugi manji dio poslova da već duže vrijeme obavljaju postojeći radnici u okviru svojih redovnih poslova,

- da su prema Pravilniku o izmjena i dopunama Pravilnika o radu tuženika od 16. siječnja 2013. ukinuta radna mjesta: rukovoditelja Radne jedinice S., voditelja nabave, pomoćnika rukovoditelja računovodstveno-financijske struke, vagara- administratora i čistačice, dok su u članku 2. istog Pravilnika predviđena nova radna mjesta i to: asistent rukovoditelja financijsko-računovodstvene struke, asistent komercijalnog direktora, za koja radna mjesta je predviđena VSS ekonomskog smjera te kontrolor kvalitete za koje je predviđena SSS ekonomskog-tehničkog ili općeg smjera,

- da tužitelj ima višu stručnu spremu ekonomskog smjera,

- da se tuženik prije donošenja Odluke o otkazu, obratio sindikalnom povjereniku radi savjetovanja i davanja očitovanja, koji se očitovao dopisom od 24. siječnja 2013.,

- da iz tabličnog prikaza isporučenih količina robe za 2011. i 2012. proizlazi da je u Radnoj jedinici S. došlo do pada sakupljenih količina papira sa 87% na 79 %, dok da udio Radne jedinice S. u ukupno sakupljenim količinama iznosi 11% a veće udjele da imaju Radna jedinica O. i K.,

- da iz rezultata poslovanja za 2011. i 2012., te plana za razdoblje 2013-2014. proizlazi da je plan za 2013. u odnosu za 2012. bio manji, s tendencijom rasta kroz 2014. i 2015., uz smanjenje rashoda,

- da iz tabličnog prikaza odlaska radnika po kategorijama za 2011., 2012., 2013. i 2014. proizlazi da je tuženik 31. prosinca 2011. imao 209 zaposlenika, a 9. rujna 2014. 198 zaposlenika,

- da iz iskaza svjedokinje I. K., koja je u razdoblju od 1. siječnja 2009. do 28. veljače 2014. bila glavni direktor tuženika, proizlazi da je do promjene u organizacijskog shemi tuženika došlo iz razloga poremećaja na tržištu prikupljanju sirovina koje obrađuje tuženik, a radi čega je došlo do ukidanja radnog mjesta na kojemu je radio tužitelj, time da je razmatrana mogućnost zaposlenja tužitelja na nekom drugom radnom mjestu, ali da takvog nije bilo.

10. Temeljem tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud je zaključio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan jer je autonomno pravo poslodavca na koje će načine ustrojiti i rasporediti svoje poslove, a u smislu racionalnog i ekonomskog poslovanja. Tuženik nije ukinuo samo radno mjesto tužitelja, već i druga radna mjesta, a to je učinio zbog nemogućnosti plasiranja sakupljene robe u skladištu, što govori u prilog njegovoj reorganizaciji uvjetovanoj gospodarskim momentom.

10.1. Ujedno je prvostupanjski sud smatrao da je tuženik dokazao kako tužitelja nije mogao rasporediti na neko drugo odgovarajuće radno mjesto.

11. Drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku presudu i prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja uz zaključak da iz dostavljene dokumentacije ne proizlazi potvrda tuženikove tvrdnje o poremećaju u poslovanju do kojeg je došlo na tržištu starog papira sredinom 2012., a posebno ne takvog poremećaja koji bi opravdao ukidanje radnog mjesta tužitelja. Stoga, drugostupanjski sud zaključuje da tuženik nije dokazao da je postojao opravdan razlog za otkazivanje Ugovora o radu tužitelju, jer za to nisu postojali gospodarski ni organizacijski razlozi.

11.1. Tim više što je tuženik, 20 dana nakon što je tužitelja vratio na radno mjesto rukovoditelja Radne jedinice S. (po tužiteljevom uspjehu u radnom sporu radi nedopuštenosti izvanrednog otkaza ugovora o radu), izmijenio Pravilnik o radu i ukinuo, između ostalih i radno mjesto rukovoditelja Radne jedinice S..

12. Pravno shvaćanje drugostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud.

13. Prema odredbi članka 107. stavak 1. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 149/09, 61/11 i 82/12 – dalje: ZR) poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju: 1) ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz), 2) ako radnik nije u mogućnosti uredno izvršavati svoje obveze iz radnog odnosa zbog određenih trajnih osobina ili sposobnosti (osobno uvjetovani otkaz), 3) ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika).

14. Prema odredbi članka 131. stavak 3. ZR u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac, a na radniku samo ako je on ugovor o radu otkazao izvanrednim otkazom ugovora o radu.

15. Dakle, postojanje opravdanog razloga za otkaz u smislu odredbe članka 131. stavak 3. ZR mora dokazati poslodavac.

16. U pravu je tuženik kada tvrdi da je autonomno pravo poslodavca organizirati proces rada na najoptimalniji način, a što uključuje i dispozitivno pravo odlučivanja o ustroju radnih mjesta, u cilju postizanja boljih poslovnih rezultata na tržištu u borbi s konkurencijom, za što ne treba suglasnost radnika.

17. Autonomno je pravo poslodavca provoditi reorganizaciju unutar društva radi ostvarivanja određenih gospodarskih učinaka te odrediti novi ustroj radnih mjesta, što uključuje mogućnost ukidanja radnog mjesta, premještaja na drugo radno mjesto ili pripajanje radnih mjesta. Poslodavac ima pravo organizirati rad na način za koji smatra da je optimalan i sud nije ovlašten ispitivati svrsishodnost poslovne organizacije, međutim ovlašten je utvrđivati jesu li razlozi za poslovno uvjetovani otkaz radniku bili opravdani. Također, reorganizacija mora biti posljedica objektivne potrebe posla, a ne subjektivne želje motivirane otkazivanjem ugovora o radu određenom radniku.

18. Prethodno opisano pravo potrebno je ostvarivati na dopušten način, jer poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu je krajnja mjera koja mora biti objektivno opravdana, a kada i postoji gospodarska opravdanost za smanjenje izvršitelja poslova i otkazivanje ugovora o radu.

19. Smanjenje obima poslova (što ima za posljedicu poremećaj odnosa broja radnika i obima poslova koji oni moraju obavljati za poslodavca), kao pretpostavke za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu, treba dokazati poslodavac, a koji poseže za tom restriktivnom mjerom u odnosu na radnika.

20. Uzevši u obzir da dopuštenost otkaza ugovora o radu zavisi o okolnostima konkretnog slučaja, ali da svaki otkaz ugovora o radu mora biti na zakonu utemeljen, prema shvaćanju ovoga suda tuženik nije dokazao postojanje opravdanog razloga za redoviti poslovno uvjetovani otkaz koji je dat tužitelju.

21. Naime, u konkretnom slučaju poslodavac nije dokazao da je došlo do takvog poremećaja u poslovanju i smanjenja opsega poslova da je postojala objektivna potreba za prestanak potrebe za obavljanjem tužiteljevog posla, a niti je dokazao ostale, dodatne uvjete iz stavka 2.-4. članka 107. ZR za dopuštenost poslovno uvjetovanog otkaza (da nije mogao zaposliti tužitelja na nekim drugim poslovima, te da nije mogao obrazovati ili osposobiti tužitelja za rad na nekim drugim poslovima, odnosno da postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da obrazuje ili osposobi tužitelja za rad na nekim drugim poslovima).

22. Reorganizacija poslovanja - donošenje Pravilnika o radu od 16. siječnja 2013. i ukidanje radnog mjesta tužitelja, sama po sebi nije dovoljna da bi otkaz Ugovora o radu tužitelju bio opravdan i dopušten, uz činjenicu da su Pravilnikom o radu od 16. siječnja 2013. predviđena i nova radna mjesta (asistent rukovoditelja financijsko- računovodstvene struke, asistent komercijalnog direktora) za koja radna mjesta je predviđena VSS ekonomskog smjera te kontrolor kvalitete za koje je predviđena SSS ekonomskog-tehničkog ili općeg smjera (članak 2. Pravilnika o radu).

23. Kako u konkretnom slučaju tuženik nije dokazao da je kod njega doista došlo do smanjenja obima poslova, a zbog čega bi objektivno prestala potreba za radom tužitelja, tužbeni zahtjev za utvrđenje nedopuštenom Odluke o otkazu ugovora o radu prihvaćen je pravilnom primjenom odredaba materijalnog prava.

24. S obzirom da otkaz poslodavca nije dopušten i da radni odnos nije prestao, pravilna je i odluka suda kojom je po odredbi članka 116. stavak 1. ZR naloženo vraćanje radnika na posao. Sukladno odredbi članka 87. stavak 3. ZR pravilno je prihvaćen zahtjev tužitelja za isplatu naknade plaće za vrijeme dok nije radio kod tuženika.

25. Stoga je primjenom odredbe članka 393. ZPP valjalo odbiti reviziju tuženika i presuditi kao u izreci.

26. U odnosu na navode revizije tuženika kojima pobija troškove postupka, valja reći da je na sjednici Građanskog odjela VSRH pod brojem Su-IV-19/15-19 od 16. studenog 2015. zauzeto pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima postupka nije rješenje protiv kojega je dopuštena revizija.

27. Iz tih je razloga, primjenom odredbe iz članka 392. stavak 1. ZPP valjalo riješiti kao u točki I. izreke rješenja.

28. Tužitelju nisu dosuđeni troškovi odgovora na reviziju budući da je ocijenjeno da ta radnja nije bila potrebna (članak 166. stavak 1. i članak 155. stavak 1. ZPP, točka II. izreke rješenja).

Zagreb, 1. ožujka 2023.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa, v.r.