REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revr 495/2018-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Šarića predsjednika vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, dr.sc. Ante Perkušića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice V. R., iz Z., OIB …, zastupane po punomoćnici T. C., odvjetnici u Z., protiv tuženika H. C. d.o.o., iz Z., OIB …, zastupanog punomoćniku Ž. S., odvjetniku iz Odvjetničkog društva S. i p., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza i vraćanja na rad, odlučujući o revizije tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-967/17-2 od 18. siječnja 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj 14 Pr-9058/14-22 od 17. listopada 2017., u sjednici održanoj 1. ožujka 2023.,
p r e s u d i o j e:
I. Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.
II. Tuženiku se ne dosuđuje trošak odgovora na reviziju.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:
"Utvrđuje se nedopuštenim otkaz što ga je tuženik dao tužiteljici odlukom o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora broj 124/07 od 1. kolovoza 2007. donesenom pod brojem 1130/2014 dana 19. kolovoza 2014. te se utvrđuje da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao.
Nalaže se tuženiku vratiti na rad tužiteljicu na radno mjesto glavnog tajnika Uprave sukladno ugovoru o radu na neodređeno vrijeme broj 124/07 od 1. kolovoza 2007godine.".
1.1. Ujedno je odlukom o trošku obvezana tužiteljica naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kuna.
2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.
3. Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH i 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - dalje u tekstu: ZPP) kojom pobija presudu zbog revizijskih razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predložila je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prihvatiti reviziju, preinačiti drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu te prihvatiti tužbeni zahtjev, a podredno ukinuti nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
4.Tuženik je odgovorio na reviziju te je predložio odbiti reviziju kao neosnovanu, ujedno potražujući trošak sastava odgovora na reviziju.
4. Revizija tužiteljice nije osnovana.
5. Postupajući pak sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP revizijski sud u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. toga Zakona ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
6. Neosnovan je revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP s obzirom da drugostupanjska presuda ne sadrži nejasne razloge o odlučnim činjenicama, niti postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.
6.1. Obrazloženje navedene bitne povrede odredaba parničnog postupka svodi se na ocjenu provedenih dokaza i predstavlja u stvari razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog kojeg se revizija ne može podnijeti (čl. 385. ZPP).
7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje nedopuštenom Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu, zahtjev za utvrđenje da radni odnos nije prestao te zahtjev za vraćanje na rad na radno mjesto Glavnog tajnika uprave.
7.1. Sporna je u revizijskom stupnju postupka pravilna primjena odredbe čl. 115. st. 1. toč. 1. i st. 2. Zakona o radu (''Narodne novine'' broj 93/14 - dalje: ZR) glede postojanja opravdanog razloga za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu i tereta dokaza o opravdanom razlogu, te glede kriterija koje je poslodavac dužan primijeniti kod poslovno uvjetovanog ugovora o radu. S tim u vezi sporna je pravilna primjena odredaba Kolektivnog ugovora glede postupka otkazivanja ugovora.
8. U prvostupanjskom postupku je utvrđeno, a koja utvrđenja je prihvatio i drugostupanjski sud:
- da je tužiteljica kod tuženika bila zaposlena na radnom mjestu Glavni tajnik Uprave u jedinici Kabinet ureda Uprave H. C. d.o.o.,
- da je tužiteljici otkazan Ugovor o radu za rad na poslovima Glavni tajnik Uprave, Odlukom o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu 19. kolovoza 2014.,
- da je tužiteljica protiv te odluke pravodobno podnijela zahtjev za zaštitu prava radnika, na koji tuženik nije odgovorio, nakon čega je zatražila i sudsku zaštitu prava iz radnog odnosa,
- da iz obrazloženja Odluke proizlazi kako je Ugovor otkazan, jer je zbog gospodarskih i organizacijskih razloga ukinuto radno mjesto za koje je tužiteljica imala zaključen ugovor o radu,
- da je kod tuženika zabilježeno bitno i kontinuirano smanjenje opsega poslova te pad prijevoza, te radi ekonomski uspješnijeg poslovanja i planirane uštede izvršio je reorganizaciju rada organizacijskih jedinica, iz kojih razloga je nastao višak radnika zbog ukidanja, odnosno smanjenja potrebnih radnih mjesta, u odnosu na raniji Pravilnik o organizaciji,
- da budući je radno mjesto tužiteljice ukinuto, sukladno odredbi čl. 72. Kolektivnog ugovora poslodavac je tužiteljicu proglasio tehnološkim viškom,
- da je kod tuženika proveden Program zbrinjavanja kolektivnog viška radnika, a prijedlog istog upućen na savjetovanje Glavnom radničkom vijeću i Sindikatu strojovođa Hrvatske, potom je navedeni Program odobren od strane Hrvatskog zavoda za z.,
-da se kod primjene ustrojstvenih jedinica i sistematizacije radnih mjesta radi o autonomnoj poslovnoj odluci tuženika, opravdanost koje sud nije ovlašten ocjenjivati niti na nju utjecati,
- da je tužiteljičino radno mjesto stvarno ukinuto odnosno radno mjesto takvog sadržaja, a s obzirom na opis poslova, više ne postoji (Pravilnik o organizaciji H. C. d.o.o. od 31. siječnja 2014).
- da se ovdje dakle, ne radi o situaciji da postoji identično radno mjesto, a koje je samo izmijenilo naziv,
- da djelomična preraspodjela poslova tog radnog mjesta na drugog radnika, koji uz to obavlja i poslove svog radnog mjesta, ne znači da postoji potreba za navedenim ukinutim radnim mjestom,
- da je tužiteljica bila jedini izvršitelj tog radnog mjesta,
- da utoliko nije postojala obveza tuženika da u odnosu na tužiteljicu primijeni socijalne kriterije predviđene Zakonom o radu, kao i odredbama čl. 73. Kolektivnog ugovora budući ova obveza postoji samo u situaciji kada se smanjuje broj izvršitelja istog radnog mjesta kao i mjesto radnika kojem se otkazuje ugovor,
- da su inače odredbe čl. 72. i 73. KU sukladne s odredbama ZR-a, ,
- da je stoga utvrđivanje socijalnih kriterija iz čl. 115. st. 2. ZR-a i čl. 73. KU pravno irelevantno za ovaj postupak,
- da je u smislu čl. 74. KU, jedina obveza koju je tuženik imao, a nakon što provede reorganizaciju, na slobodna mjesta ne zapošljavati druge radnike izvan društva, kao niti da ta mjesta ostavlja prazna,
- da je u isključivoj tuženikovoj ingerenciji koga će unutar svog društva i utvrđenog tehnološkog viška zaposliti na slobodnim radnim mjestima, što ne čini Odluku o otkazu nedopuštenom, budući da tuženik ima potpunu autonomiju da unutar društva bilo kojem radniku ponudi slobodno radno mjesto,
- da tužiteljica nije dokazala da bi tuženik postupio suprotno odredbi čl. 74. KU, odnosno da bi na slobodna mjesta zapošljavao radnike izvan društva,,
- da je odluka o otkazu ugovora o radu tužiteljice donesena sukladno s člankom 151. st. 1. ZR-a,
8.2.Na temelju navedenih utvrđenja zaključak je sudova u postupku da je tuženik dokazao postojanje opravdanog razloga za redovito otkazivanje ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga te da je postupak otkazivanja proveden sukladno odredbama ZR-a i Kolektivnog ugovora te su stoga tužbeni zahtjev odbili kao neosnovan.
9.Tužiteljica revizijom osporava pravilnu primjenu materijalnog prava, pri čemu sadržajno ukazuje na pogrešnu primjenu odredbe čl. 115. st. 1. toč. 1. u vezi s čl. 135. st. 3. ZR glede postojanja opravdanog razloga za otkaz, te odredbe čl. 115. st. 2. ZR o kriterijima koje je poslodavac dužan primijeniti kod poslovno uvjetovanog ugovora o radu.
10. Nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava na koji neosnovano ukazuje tužiteljica.
11. Prema odredbi čl. 115. st. 1. t. 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14) poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdan razlog, u slučaju ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz). Pri tome za dopuštenost otkaza poslodavac mora dokazati i ostvarenje dodatnih kriterija iz čl. 115. st. 2. ZR, prema kojemu pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu, poslodavac mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika.
11.1. U slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, prema odredbi čl. 135. St. 3. ZR teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac, a na radniku samo ako je on ugovor o radu otkazao izvanrednim otkazom ugovora o radu.
11.2. U ovom predmetu, a polazeći od toga da dopuštenost otkaza ugovora o radu ovisi o okolnostima konkretnog slučaja, te imajući na umu da je otkazu prethodilo ukidanje radnog mjesta Glavnog tajnika uprave na kojem je radila tužiteljica, slijedi da otkaz ugovora o radu tužiteljici nije dan suprotno odredbi čl. 115. st. 1. t. 1. ZR. Tuženik je dokazao da je uslijed prestanka potrebe za radom tužitelja imao opravdani razlog za redoviti, poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu tužiteljici, zbog gospodarskih i organizacijskih razloga.
11.3. Pritom valja naglasiti da je autonomno pravo poslodavca organizirati svoje poslovanje na način koji je za poslodavca najpovoljniji i svrsishodan vezano za stanje na tržištu koje pokriva zbog čega u organiziranju procesa svog poslovanja ima pravo odabira radnika za pojedina radna mjesta koji mu najviše odgovaraju.
12. U odgovoru na revizijske navode glede primjene odredbe čl. 115. st. 2. ZR, a prema kojoj pri odlučivanju o poslovno i osobno uvjetovanom otkazu, poslodavac mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti, invalidnosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika, valja poći od toga da je tužiteljica bila jedini izvršitelj na radnom mjestu Glavnog tajnika uprave, a tijekom postupka nije dokazala postojanje nekog drugog radnika u odnosu na kojega bi poslodavac povrijedio pravilo iz čl. 115. st. 2. ZR.
13. Nadalje se ukazuje revidentici na odredbu čl. 72. st. 1. Kolektivnog ugovora (dalje: KU) kojom je propisano: Razlozi za poslovno uvjetovane otkaze ugovora o radu mogu se pojaviti, ako prestane potreba za obavljanje određenog posla zbog gospodarskih, tehničkih ili organizacijskih razloga i dođe do:1.) ukidanja radnog mjesta i 2.) smanjenja broja izvršitelja na radnom mjestu uslijed smanjenja količine posla na radnom mjestu - u tom slučaju primjenjuju se kriteriji čl. 73. ovog Ugovora.
13.1. Iz navedene odredbe ne proizlazi dakle da se trebaju uspoređivati radnici čije je radno mjesto ukinuto s radnicima čije radno mjesto nije ukinuto, kako to traži tužiteljica, pa su irelevantni revizijski navodi o ispunjavanju kriterija iz čl. 73. KU-a od strane tužiteljice i radnika s kojima je, kako pogrešno smatra, trebala biti uspoređena.
13.2. Nadalje, što se pak tiče rasporeda tužiteljice na novoosnovano radno mjesto u uredu Uprave - glasnogovornik, stručni suradnik za međunarodne odnose i suradnik za odnose s javnošću, tuženik je dokazao razloge zbog kojih nije bio u mogućnosti prerasporediti tužiteljicu na to radno mjesto, a to iz razloga što navedeni poslovi nisu srodni poslovi s ranijim tužiteljičinim radnim mjestom odnosno nisu ni u kakvoj vezi s poslovima koje je obavljala tužiteljica. Glede radnih mjesta koja su ostala slobodna u drugim organizacijskim jedinicama (Služba za upravljanje imovinom i IT te Korporativne funkcije), a kraj utvrđenja da tužiteljica za njih nije ispunjavala uvjete, također je pravilan zaključak sudova da niti na ta mjesta nije bilo moguće prerasporediti tužiteljicu.
14. Zbog iznijetih razloga, suprotno tvrdnji tužiteljice, tužbeni zahtjev je odbijen pravilnom primjenom materijalnog prava.
15. Kako nisu ostvareni razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP odbiti reviziju tužiteljice.
16.Tuženiku nisu dosuđeni troškovi sastava odgovora na reviziju u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP u vezi s čl. 166. st. 1. ZPP jer nisu bili potrebni radi vođenja ovog postupka.
Zagreb, 1. ožujka 2023.
Predsjednik vijeća:
Željko Šarić, v.r.
