REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD

Tome Skalice 2

35000 SLAVONSKI BROD

Poslovni broj: 6 Gž -1383/2021-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu u vijeću sastavljenom od Irene Dikanović Terzić predsjednice vijeća, Draženke Ilak članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Dubravke Šimić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. G. iz

V., OIB …, zastupana po odvjetnicima u

ZOU O. A.-D. i D. D.,

odvjetnicima iz P., protiv I. tuženika D. K. iz M.,

OIB …, i II. tuženice M. P. iz M., OIB

…, radi naknade štete, rješavajući žalbu tuženica protiv presude

Općinskog suda u Puli - Pola od 15. listopada 2021., poslovni broj: Pn- 1638/2019-11., u sjednici vijeća održanoj 1. ožujka 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženica D. K. i M. P. djelomično se odbija kao

neosnovana, a djelomično se prihvaća, te se presuda Općinskog suda u Puli - Pola od 15. listopada 2021., poslovni broj: Pn-1638/2019-11.,

1. potvrđuje u točki I. izreke, u dijelu u kojem su tuženice obvezane tužiteljici solidarno naknaditi štetu u iznosu od 13.935,89 EUR / 105.000,00 kn[1] ;

2. potvrđuje u točkama III. i V. izreke,

3. preinačuje u točki I. izreke u dijelu koji se odnosi na tijek zakonske zatezne kamate, tako da zakonska zatezna kamata na dospjele iznose teče od 11. u mjesecu, umjesto od 10. u mjesecu.

II. Odbija se zahtjev tuženica za naknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

"I. Nalaže se tuženicama D. (D.) K. i M. P. solidarno naknaditi

štetu tužiteljici A. (A.) G., isplatom iznosa od 105.000,00 kuna sa

zateznim kamatama koje teku po stopi po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih

na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kako slijedi: - na iznos od 3.000,00 kuna od 10. lipnja 2017.

do isplate,

- na iznos od 3.000,00 kuna od 10. srpnja 2017. do isplate,

- na iznos od 3.000,00 kuna od 10. kolovoza 2017. do isplate,

- na iznos od 3.000,00 kuna od 10. rujna 2017. do isplate,

- na iznos od 3.000,00 kuna od 10. studenoga 2017. do isplate,

- na iznos od 3.000,00 kuna od 10. prosinca 2017. do isplate,

- na iznos od 3.000,00 kuna od 10. siječnja 2018. do isplate,

- na iznos od 3.000,00 kuna od 10. veljače 2018. do isplate,

- na iznos od 3.000,00 kuna od 10. ožujka 2018. do isplate,

- na iznos od 3.000,00 kuna od 10. travnja 2018. do isplate,

- na iznos od 3.000,00 kuna od 10. svibnja 2018. do isplate,

- na iznos od 3.000,00 kuna od 10. lipnja 2018. do isplate,

- na iznos od 3.000,00 kuna od 10. srpnja 2018. do isplate,

- na iznos od 3.000,00 kuna od 10. kolovoza 2018. do isplate,

- na iznos od 3.000,00 kuna od 10. rujna 2018. do isplate,

- na iznos od 3.000,00 kuna od 10. listopada 2018. do isplate,

- na iznos od 3.000,00 kuna od 10. studenoga 2018. do isplate,

- na iznos od 3.000,00 kuna od 10. prosinca 2018. do isplate,

- na iznos od 3.000,00 kuna od 10. siječnja 2019. do isplate,

- na iznos od 3.000.00 kuna od 10. veljače 2019. do isplate,

- na iznos od 3.000,00 kuna od 10. ožujka 2019. do isplate,

- na iznos od 3.000,00 kuna od 10. travnja 2019. do isplate,

- na iznos od 3.000,00 kuna od 10. svibnja 2019. do isplate,

- na iznos od 3.000,00 kuna od 10. lipnja 2019. do isplate,

- na iznos od 3.000,00 kuna od 10. srpnja 2019. do isplate,

- na iznos od 3.000,00 kuna od 10. kolovoza 2019. do isplate,

- na iznos od 3.000,00 kuna od 10. rujna 2019. do isplate,

- na iznos od 3.000,00 kuna od 10. listopada 2019. do isplate,

- na iznos od 3.000,00 kuna od 10. studenoga 2019. do isplate,

- na iznos od 3.000,00 kuna od 10. prosinca 2019. do isplate,

- na iznos od 3.000,00 kuna od 10. siječnja 2020. do isplate,

- na iznos od 3.000.00 kuna od 10. veljače 2020. do isplate,

- na iznos od 3.000,00 kuna od 10. ožujka 2020. do isplate,

- na iznos od 3.000,00 kuna od 10. travnja 2020. do isplate,

- na iznos od 3.000,00 kuna od 10. svibnja 2020. do isplate, u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva koji glasi:

„Nalaže se tuženicama D. (D.) K. i M. P. solidarno naknaditi štetu tužiteljici A. (A.) G. isplatom iznosa od 3.000,00 kuna sa zateznim

kamatama koje teku od 10. listopada 2017. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim

društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu

za tri postotna poena, u roku od 15 dana.”

III. Nalaže se tuženicama D. (D.) K. i M. P. solidarno naknaditi tužiteljici A. (A.) G. parnični trošak u iznosu od 8.095,00 kuna sa zateznim

kamatama koje teku od 15. listopada 2021. do isplate po stopi koja se određuje

za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim

društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu

za tri postotna poena, u roku 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužiteljica za naknadu parničnog troška u iznosu od 415,00 kuna kao neosnovan.

V. Odbija se u cijelosti zahtjev tuženica za naknadu parničnog troška kao neosnovan."

2. Tuženice su pravovremeno podnijele žalbu protiv točaka I., III. i V. izreke i to zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, te zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka. Smatraju da, u prvom redu nije dokazano, odnosno

pravilno i potpuno utvrđeno, da bi tužiteljica temeljem Ugovora od 1.

lipnja 2017. po redovitom tijeku stvari osnovano očekivala korist u visini od 398,17 EUR / 3.000,00 kn[1] mjesečno, s tim da su razlozi koji se o toj činjenici daju dijelom proturječni sami sebi i stanju spisa. Iz stanja ovršnog spisa poslovni broj: Ovr-3789/2016. proizlazi da je jedno ročište radi iseljenja održano 20.

travnja 2017., a slijedeće tek 20. rujna 2017., pa tužiteljica 1. lipnja 2017. nije imala nikakvog osnovanog razloga očekivati da će po redovitom tijeku stvari tog mjeseca i nadalje temeljem ugovora o najmu ostvarivati mjesečnu najamninu

od 398,17 EUR / 3.000,00 kn. Dalje, se u žalbi ističe da tužiteljica samo na toj tvrdnji, odnosno činjeničnom sklopu o izmakloj koristi koju je trebala ostvarivati ispunjenjem Ugovora zasniva svoj zahtjev, pa u sklopu takvih

činjeničnih navoda treba razmatrati i odnos stranaka. U žalbi se također analiziraju iskazi tužiteljice i svjedoka N. Č., a posebno se ističe kako tužiteljica u svom iskazu decidirano navodi da je najam trebao početi po ljeti 2018. Ističe se dalje kako je nelogično i neživotno da tužiteljica nije tuženice obavijestila o sklapanju ugovora o najmu, posebno u kontekstu činjenice da im je prilikom deložacije u mjesecu rujnu dopustila da u nekretnini ostanu još mjesec dana. Tuženice smatraju da na njihovoj strani nema nikakve odgovornosti za štetu, jer da šteta tužiteljici nije ni nastala. Ukoliko bi se ipak zaključilo da su tuženice prouzročile štetu tužiteljici tako što joj je izmakla korist koju je po redovitom tijeku stvari mogla očekivati od Ugovora od 1.

lipnja 2017., nejasni su razlozi koji se odnose na odbijeni dio tužbenog zahtjeva,

a odnose se na najamninu za listopad 2017. u kontekstu prihvaćenog dijela tužbenog zahtjeva. Osporava se i tijek zakonske zatezne kamate jer je, ukoliko

je najamnina dospijevala najkasnije do 10. u mjesecu, kamata najranije mogla početi teći tek od prvog slijedećeg dana odnosno od 11. u svakom mjesecu.

Nadalje u žalbi ističu da je pogrešna i odluka u dijelu gdje se nalaže solidarna naknada štete i to stoga što tuženice nisu zajedno prouzročile štetu. Osporava

se i odluka o troškovima postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Suprotno navodima žalbe, prvostupanjska presuda sadrži jasne razloge o svim odlučnim činjenicama koje nisu u suprotnosti sa provedenim dokazima, pa presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, stoga nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99,

88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08,96/08-Odluka USRH, 123/08,

57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 – dalje:

ZPP), na koju se sadržajno ukazuje u žalbi, a nisu počinjene ni bitne povrede postupka iz točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. stavka 2. članka 354. ZPP-a, na koje se pazi po službenoj dužnosti, temeljem članka 365. stavka 2. ZPP-a.

6. Predmet spora je zahtjev kojim tužiteljica kao vlasnica predmetne nekretnine potražuje od tuženica, koje su tu nekretninu neovlašteno posjedovale u utuženom razdoblju, naknadu štete zbog nemogućnosti iznajmljivanja nekretnine u razdoblju od lipnja 2017. do svibnja 2020. u ukupnom iznosu od 14.334,06 EUR / 108.000,00 kn[1] .

7. U prvostupanjskom postupku nesporno je utvrđeno:

- da je tužiteljica vlasnica k.č.br. … obiteljske stambene zgrade, skladišta i pašnjaka površine 3480 m[2] koja je upisana u zk. ul. … k.o. M.;

- da je predmetnu nekretninu stekla u vlasništvo pravomoćnim rješenjem o dosudi Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj: Ovr-1484/2012. od 21.

prosinca 2012.;

- da su tuženice, u razdoblju od lipnja 2017. do svibnja 2020., bile u posjedu predmetne nekretnine;

8. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud,

analizirajući izvedene dokaze, utvrdio da je tužiteljica tijekom čitavog utvrđenog razdoblja (izuzev za mjesec dana računajući od 20. rujna 2017.) po redovnom tijeku stvari mogla očekivati dobitak najamnine u iznosu od 398,17 EUR / 3.000,00 kn1 mjesečno. Takvo utvrđenje, kako se navodi u obrazloženju pobijane odluke, proizlazi iz sklopljenog Ugovora između tužiteljice i

N. Č., te njihovih iskaza koje je sud ocijenio istinitima i

vjerodostojnima.

9. Činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

10. Naime, iz izvedenih dokaza nesporno je utvrđeno da su tuženice bile u posjedu predmetne nekretnine u naravi obiteljske kuće sa dvorištem i to bez

valjane pravne osnove, osim za razdoblje od mjesec dana računajući od 20.

rujna 2017. kada je provedeno prisilo iseljenje i kada im je tužiteljica dopustila

da zadrže posjed kako bi iselile svoje stvari i završili žetvu, ali samo za period od mjesec dana. Iz stanja spisa također proizlazi da su tuženice odbijale predati u posjed predmetnu nekretninu tužiteljici, iako je tužiteljica uknjižena kao vlasnica iste. U vezi sa zahtjevom za predajom predmetne nekretnine u posjed vođeno je, kako to u obrazloženju pobijane odluke navodi prvostupanjski sud,

više postupka. Pravilan je stoga zaključak prvostupanjskog suda da je takvo ponašanje tuženica bilo protupravno, te da za navedeni period nisu imale valjani pravi temelj za posjedovanje predmetne nekretnine.

11. Tužiteljica je, kao to proizlazi iz Ugovora i iskaza svjedokinje

N. Č., upravo N. Č. iznajmila predmetnu nekretninu.

Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da svjedokinju N. Č. sa tužiteljicom ne vezuju rodbinske veze, niti naročito poznanstvo, s obzirom da njihovo poznanstvo datira tek iz 2016., pa pravilno prvostupanjski sud zaključuje da imenovana svjedokinja nema razloga neistinito iskazivati o svojoj namjeri da predmetnu nekretninu iznajmi na dulji vremenski period to tim više što joj je,

kako to proizlazi iz njezina iskaza, bilo bitno da nekretnina ima ograđeno dvorište, jer njezin sin ima dva psa, a bilo je teško pronaći u najam kuću sa dvorištem i mogućnošću da ista bude iznajmljena nekome tko ima životinje.

11.1. U odnosu na žalbeni navod tuženica kako je neosnovano odbijen njihov dokazni prijedlog za pribavljanje i čitanje povijesnog zemljišno knjižnog izvatka za susjednu nekretninu na kojoj je izgrađena benzinska pumpa, a koji je, kako se navodi u žalbi, bitan za vjerodostojnost iskaza saslušane svjedokinje, valja navesti da je pravilna ocjena prvostupanjskog suda da navedeni dokaz nije bio relevantan za ocjenu pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja. Ovo zato što, ne samo da su protekle četiri godine od razgledavanja nekretnine do iskazivanja svjedokinje, već i zbog toga, što je i sama svjedokinja navela, da joj se čini da kada je sklapan Ugovor o najmu benzinska pumpa još nije bila izgrađena.

11.2. Neosnovano također tuženice smatraju da ih je tužiteljica trebala izvijestiti o sklopljenom ugovoru o najmu, jer takva obveza tužiteljice nije propisana.

12. Člankom 1046. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05,

41/08, 63/08, 134/09, 94/13, 78/15, 29/18, 126/21,114/22, 156/22 - dalje: ZOO)

propisao je da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Dakle, u smislu naprijed citirane zakonske odredbe, šteta se sastoji,

između ostalog i u sprječavanju povećanja imovine. Po redovitom tijeku stvari imovina tužiteljice bi se povećala za iznos zarade koju bi ostvarila da ju u tome nisu spriječile tuženice, koje su joj odbijale predmetnu nekretninu predati u posjed. Izvedenim dokazima je, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda,

tužiteljica dokazala pravno relevantnu uzročnu vezu između štetne radnje –

ponašanja tuženica, odnosno njihova odbijanja da nekretninu predaju tužiteljici u posjed i nemogućnosti tužiteljice da predmetnu nekretninu preda u već dogovoreni najam N. Č., čime je tužiteljica onemogućena u naplati najamnine.

13. Zbog navedenog je pravilno prvostupanjski sud odlučio kada je zaključio da tužiteljica trpi štetu u vidu izmakle koristi (osim za jedan mjesec kada su tuženice imale dopuštenje tužiteljice) koju bi po redovitom tijeku ostvarila da njezino ostvarenje nije spriječeno štetnom radnjom tuženica, odnosno njihovim korištenjem predmetne nekretnine bez pravne osnove.

14. U odnosu na žalbeni navod kako tuženice ne odgovaraju solidarno za nastalu štetu, valja navesti da se solidarna odgovornost tuženica temelji se na članku 1107. stavku 1. ZOO-a.

15. U pravu su međutim tuženice kada navode da je tijek zakonske zatezne kamate pogrešno određen. Naime, iz Ugovora proizlazi da je obveza

isplate najma dospijevala do 10. u mjesecu, pa je zakonska zatezna kamata

mogla početi teći tek slijedećeg dana tj. 11. u mjesecu, jer je tada za tužiteljicu nastupila šteta.

16. Pravilno je prvostupanjski sud odredio troškove postupka imajući u vidu

odredu članka 154. stavka 5. u vezi sa člankom 155. ZPP-a, te odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15). Na odluku o troškovima postupka ne utječe niti činjenica da je ovom odlukom prvostupanjska presuda djelomično

preinačena, jer se radi o preinačenju samo u dijelu zatezne kamate, što nije od utjecaja na ukupan uspjeh tužiteljice u postupku.

17. Obzirom na sve navedeno, žalba tuženica je djelomično odbijena kao neosnovana, te je prvostupanjska presuda potvrđena u dijelu točke I. izreke u kojem su tuženice obvezane na naknadu štete u iznosu od 13.935,89 EUR / 105.000,00 kn[1] , u točki III. izreke kojom su obvezane tužiteljici naknaditi trošak parničnog postupka i u točki V. izreke kojom je odbijen zahtjev tuženica za naknadu parničnog troška, sve sukladno članku 368. stavku 1. ZPP-a, dok je žalba tuženica djelomično prihvaćena u pogledu tijeka zakonske zatezne kamate (dio točke I. izreke), te je prvostupanjska presuda u tom dijelu

preinačena, sukladno članku 373. točka 3. ZPP-a, te je odlučeno da zakonska zatezna kamata na utužene iznose naknade štete teče od slijedećeg dana od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa.

18. Tuženice su odbijene za zahtjevom za naknadu troškova sastava žalbe, jer sa žalbom nisu uspjele u pogledu glavnog zahtjeva Ova odluka temelji se na članku 166. stavku 1. u vezi s člankom 154. stavkom 1. ZPP-a.

19. U ne pobijanom dijelu (točke II. i IV. izreke) prvostupanjska presuda ostaje ne izmijenjena.

Slavonski Brod, 1. ožujka 2023.

Predsjednica vijeća

Irena Dikanović Terzić

Broj zapisa: 9-30855-a5821

Kontrolni broj: 07d9b-4c847-645bf

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=Irena Dikanović-Terzić, O=ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Županijski sud u Slavonskom Brodu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.