REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: 15 Gž-306/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, po sucu toga suda Berislavu Devčiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja M. K., V. P., OIB …, zastupanog po punomoćniku T. M., odvjetniku iz Z., protiv tuženika, E. osiguranje d.d., Z., OIB …, zastupanog po punomoćniku I. G., odvjetniku iz O. društva G. i partneri iz Z., radi naknade štete, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-1440/20-11 od 24. veljače 2022., dana 1. ožujka 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-1440/20-11 od 24. veljače 2022., u cijelosti.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova drugostupanjskog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

Tuženik E. osiguranje d.d., Z., OIB … dužan je platiti tužitelju M. K., V. P., OIB …, iznos od 5.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekućom od 27.11.2019. do plateža, kao i naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka uz iznosu od 3.112,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekućom od 24.2.2022. do plateža, sve to u roku od 15 dana.

2. Pravodobno izjavljenom žalbom prvostupanjsku presudu pobija tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže da se ista preinači u smislu žalbenih navoda i obveže tužitelja na naknadu parničnih troškova tuženiku ili podredno da istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Vrijednost predmeta spora u ovom predmetu je 5.000,00 kuna, pa ovaj spor spada u sporove male vrijednosti u smislu članka 458. Zakona o parničnom postupku (NN 148/11 pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14,70/19 i 80/22 dalje u tekstu: ZPP). Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti sukladno članku 467. ZPP-a može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavak 2. točka 3. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, pa žalbene navode koji se odnose na pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje drugostupanjski sud nije razmatrao.

6. Nije osnovano isticanje žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, budući je pobijana presuda jasna i razumljiva, može se ispitati i sud, suprotno žalbenim navodima za svoje stajalište daje valjane i detaljne razloge. Nadalje ovaj sud pazeći po službenoj dužnosti sukladno članku 365. stavka 2. ZPP-a na bitne povrede odredaba parničnog postupka, nije našao da bi bila počinjena koja od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, pa je ovaj žalbeni razlog utvrđen neosnovanim.

7. Bitne činjenice koje je prvostupanjski sud utvrdio su da je vozač traktora osiguranog kod tuženika prilikom korištenja traktora kao radnog stroja, odnosno prilikom oranja njive doživio infarkt te nakon toga i umro s tim što točan trenutak njegove smrti nije u spisu utvrđen, pri čemu se traktor nastavio nekontrolirano kretati te je prilikom ulaska i potom izlaska iz dvorišta tužitelja oštetio ogradu, koja šteta je nesporno utvrđena u visini od 5.000,00 kuna.

8. Tijekom prvostupanjskog postupka i u žalbenom postupku sporno je pravno pitanje postojanja odgovornosti tuženika za naknadu štete tužitelju, temeljem zaključenog ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti. Tuženik otklanja svoju odgovornost tvrdeći da je osigurano vozilo-traktor u trenutku nastanka štetnog događaja bilo korišteno kao radni stroj, koji događaj stoga nije obuhvaćen odgovornošću tuženika po polici osiguranja, tako da ne postoji ni njegova odgovornost za naknadu materijalne štete koja se potražuje podnesenom tužbom. Tuženik se poziva na presudu Velikog vijeća Europskog suda od 28. studenog 2017. u predmetu oznake C-514/2016 u kojoj je taj sud stajališta da štete koje počini traktor kao radni stroj, ukoliko tada ne obavlja funkciju prijevoznog sredstva, nisu pokrivene obveznim osiguranjem od automobilske odgovornosti, kakvo je osiguranje bilo zaključeno za predmetni traktor.

9. Prvostupanjski sud je zaključio da postoji odgovornost tuženika za nastalu štetu te je usvojio tužbeni zahtjev tužitelja uz obrazloženje i pozivanje na dosadašnju domaću i europsku sudsku praksu, što u cijelosti prihvaća ovaj drugostupanjski sud. Naime, tuženik pogrešno upire na činjenicu da je u trenutku nastanka štetnog događaja traktor korišten kao radni stroj, iako iz činjenica utvrđenih u postupku proizlazi da je traktor napustio oranicu koju je priključenim plugom orao, te se kretao prema dvorištu tužitelja u koje je i ušao te nakon toga i izašao pričinivši tada štetu na dvorišnoj ogradi tužitelja. Dakle u vrijeme nastanka štete traktor nije korišten kao radni stroj, jer se u to vrijeme nije ni nalazio na mjestu gdje je prethodno kao radni stroj obavljao posao oranja poljoprivrednog zemljišta.

9.1. Prema tome u trenutku nastanka štete traktor je korišten kao prijevozno sredstvo, jer je dvorište seoskog domaćinstva uobičajeno mjesto za parkiranje poljoprivrednih vozila ili prolazak od garažnog ili parkirališnog mjesta prema javnim prometnim površinama ili površinama gdje se to vozilo koristi kao radni stroj. Zbog toga je prvostupanjski sud izveo pravilne činjenične zaključke i pravilno primijenio materijalno pravo kada je obvezao tuženika na plaćanje pričinjene materijalne štete, a iz istih razloga je i podnesena žalba tuženika neosnovana u cijelosti, jer kao što je prvostupanjski sud naveo u obrazloženju svoje odluke osnovanost tužbenog zahtjeva tužitelja proizlazi i iz odluka Suda Europske unije, a po mišljenju drugostupanjskog suda tako i iz one na koju se u žalbi poziva tuženik.

9.2. Naime, iz zaključka navedenog suda u predmetu C-514/2016 proizlazi da taj sud smatra da s obzirom na članak 3. stavak 1. Direktive Vijeća 72/166/EEZ od 24. travnja 1972. o usklađivanju zakona država članica u odnosu na osiguranje od građanskopravne odgovornosti u pogledu upotrebe motornih vozila i izvršenje obveze osiguranja od takve odgovornosti, treba tumačiti na način da pojam upotreba vozila sadržan u toj odredbi, ne obuhvaća situaciju u kojoj je poljoprivredni traktor sudjelovao u nezgodi ako je njegova glavna funkcija u trenutku nastanka te nezgode nije bila funkcija prijevoznog sredstva. Dakle, u tom zaključku se pravi izričita distinkcija da li je traktor korišten kao radni stroj ili prijevozno sredstvo prema vremenu štetnog događaja, a ovaj sud smatra da je s istim usko vezano i mjesto štetnog događaja, pa kako je utvrđeno u predmetnom slučaju da je traktor napustio mjesto gdje je korišten kao radni stroj i korišten je kao prijevozno sredstvo za vozača traktora koji je napustio oranicu na kojoj je traktor korišten kao radni stroj i analizom presude suda EU, na koju se poziva tuženik došlo bi se također do zaključka da za konkretan slučaj postoji odgovornost tuženika za nastalu štetu.

10. Na osnovu naprijed navedenog sud drugog stupnja je odlučio odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu te potvrditi prvostupanjsku presudu u odluci o glavnoj stvari, a također i u pobijanoj odluci o troškovima postupka, pošto tuženik neosnovano osporava pravilnost primjene Tbr 7. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, dalje: OT) pri izračunu visine nagrade za zastupanje tužitelja po punomoćniku pogrešno ističući da je vrijednost predmeta spora u spisu iznos od 5.000,00 kn, iako je tužbeni zahtjev bio postavljen na iznos od 5.500,00 kn, a smanjen je povlačenjem dijela tužbenog zahtjeva u iznosu od 500,00 kn neposredno prije zaključenja glavne rasprave, bez utvrđivanja nove vrijednosti spora. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio vrijednost zastupanja po punomoćniku za svaku procesnu radnju iznosom od 750,00 kn s PDV-om što sa plaćenim sudskim pristojbama iznosi ukupno 3.112,50 kn. Odluka o naknadi parničnih troškova je pravilno donesena primjenom članka 155. ZPP-a, te bez obzira što prvostupanjski sud navodi odredbu članka 154. stavak 1. ZPP-a ne uzimajući u obzir da je dio tužbenog zahtjeva povučen, te se smatra da u tom dijelu tužitelj nije uspio u sporu, odluka o naknadi parničnih troškova je po mišljenju ovoga drugostupanjskog suda osnovana na temelju odredbe članka 154. stavak 5. ZPP-a, jer u pogledu dijela tužbenog zahtjeva koji je povučen nisu nastali nikakvi posebni troškovi.

11. Zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka je temeljem odredbe članka 166. stavak 1. ZPP-a odbijen kao neosnovan iz razloga što tuženik nije uspio sa svojim zahtjevima u drugostupanjskom postupku.

12. Sud drugog stupnja je na osnovu svega iznesenog na temelju odredbe članka 368. ZPP-a odlučio kao u izreci ove presude.

U Požegi, 1. ožujka 2023.

Sudac

Berislav Devčić