REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

ex. Vojarna Sveti Križ

Dračevac, Split

P 5525/19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Sandi Petričić, u pravnoj stvari tužiteljice A. Ž., OIB:…., iz S, zastupane

po pun. D. M., odvj. u S. protiv tužene M. M. S., OIB: …, iz S., zastupane po pun. D. D., odvj. u

S., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 8. studenog 2022. g. u prisutnosti pun. tužiteljice i pun. tužene, dana 1. ožujka 2023. g.,

p r e s u d i o  j e

I.Dužna je tužena M. M. S., OIB:…, u roku od 15

dana isplatiti tužiteljici A. Ž., OIB: … , iznos od 700

EUR/5.274,15 kn[1] sa zateznom kamatom propisanom zakonom koja teče od 16. lipnja 2019. g. do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. g. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunat za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. g. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena,

dok se u preostalom dijelu, za isplatu iznosa od 26.800 EUR/201.924,60 kn s pripadajućim kamatama, tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II.Dužna je tužiteljica u roku od 15 dana isplatiti tuženoj na ime parničnog troška iznos od 2.364,13 EUR/17.812,50 kn.

Obrazloženje

U tužbi podnesenoj ovom sudu dana 23. listopada 2019. g. tužiteljica je navela da je dana 15. siječnja 2019. g. sklopljen Ugovor o kupoporodaji nekretnina kojim je tužiteljica, kao prodavateljica, prodala tuženoj, kako kupcu, nekretninu označenu kao posebni dio zgrade sagrađene na čest. zem. 4910/4 z.u. 14627 i to

11. suvlsnički dio od 65/581 neodvojivo povezan sa stanom u stambenom potkrovlju oznake S6-SP ukupne neto površine 51,28 m² s pripatkom balkonom površine 11,15

m², ukupne neto površine 62,43 m². U čl. 3. Ugovora utvrđena je kupoprodajna cijena stana u iznosu od 45.000 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju

HNB na dan zaključenja Ugovora te je definirana i dinamika isplate kupoprodajne cijene s obvezom kupca isplate najkasnije do 15. lipnja 2019. g. Tužena da je odmah nakon sklapanja Ugovora izvršila uknjižbu prava vlasništva na svoje ime u zemljišnim knjigama ovog suda. Tužena da do dana podnošenja tužbe nije isplatila kupoprodajnu cijenu u cijelosti jer je u više obroka isplatila ukupno 17.500 EUR, pri čemu su stranke vodile evidenciju na ispravi koju su nazvale Tekući zapisnik gdje su isplatu odnosno primitak svakog pojedinog obroka obje potvrdile svojim potpisima. Tako da proizlazi da je ostao neisplaćen iznos od 27.500 EUR u kunskoj protuvrijednosti. Stranke da su se poznavale jer je tužena bila prije kupoprodaje podstanar u tom stanu. Ugovor je sklopljen tako da je tužena pripremila tekst Ugovora te odvela tužiteljicu u javnog bilježnika ovjeriti potpis u vremenu kad tu nije bila njena sestra koja o svemu vodi računa i brine se o tužiteljici koja je slabog zdravstvenog stanja. Da se tužiteljca mogla s nekim konzultirati sigurno takav Ugovor nikad ne bi zaključila. Tužena je imala bezuvjetnu klauzulu intabulandi u vrijeme kad ni jedan dio kupoprodajne cijene nije bio isplaćen, a sama ugovorena cijena je daleko ispod tržišne vrijednosti. Međutim, tužiteljica da se nije odlučila za pobijanje Ugovora već je prihvatila isplatu obroka kupoprodajne cijene uvažavajući tešku materijalnu situaciju tužene i vjerujući da će tako niska kupoprodajna cijena biti isplaćena. Tužena da je u više navrata obećavala kako će izvršiti isplatu preostalog dijela kupoprodajne cijene u roku, ali nakon proteka označenog roka da je prestala i kontaktirati tužiteljicu. Kako tužena nije ni nakon opomena isplatila preostali iznos predloženo je donošenje presude kojom će se tuženoj naložiti isplatiti tužiteljici iznos od 27.500 EUR u kunskoj protuvrijednosti s pripadajućim kamatama.

U odgovoru na tužbu tužena je navela da je kupoprodajna cijena u cijelosti isplaćena.

U postupku su izvedeni dokazi pregledom isprave nazvane Tekući zapisnik dostavljene uz tužbu, Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 15. siječnja 2019. g., zemljišnoknjižnog izvatka za z.u. 14627 k.o. S., isprave nazvane Tekući zapisnik dostavljene uz odgovor na tužbu, rješenja ovog suda broj Z-1972/18 od 9. veljače 2018. g. i izjave tužiteljice od 15. lipnja 2019. g. Sud je saslušao parnične stranke i svjedoke M. S., D. G., A. B. i T. Č..

Stranke su popisale parnični trošak.

Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

Predmet ovog postupka je zahtjev za isplatu preostalog dijela kupoprodajne cijene za stan u S., temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnina zaključenog dana 15. siječnja 2018. g. između tužiteljice, kao prodavateljice, i tužene, kao kupca, i to za ukupnu kupoprodajnu cijenu od 45.000 EUR u kunskoj protuvrijednosti koju je tužena trebala isplatiti najkasnije do 15. lipnja 2019. g. U odredbi čl. Ugovora, naime, navedeno je da je kupoprodajna cijena za stan opisan u čl. 1. Ugovora 45.000 EUR, da se kupac obvezuje isplatiti tu cijenu u ratama i to prvu ratu u iznosu od 7.000 EUR u rokuo d 6 mjeseci od dana potpisivanja Ugovora, a preostali iznos od 38.000 EUR u daljnjem roku od godine dana od dana isplate prve rate odnosno najkasnije do 15. lipnja 2019. g.

Prema navodima tužiteljice iz tužbe tužena je od dogovorene kupoprodajne cijene isplatila dio od 17.500 EUR, tako da je dužna tužiteljici isplatiti još iznos od 27.500 EUR u kunskoj protuvrijednosti. Tužiteljica je uz tužbu dostavila ispravu nazvanu Tekući zapisnik u koji su stranke upisivale uplaćene iznose od strane tužene kao dokaz da iznos od 27.500 EUR nije isplaćen.

Tužena je u odgovoru na tužbu vrlo kratko navela da je cijeli iznos kupoprodajne cijene isplatila tužiteljici te je kao dokaz predložila pregled iste isprave koju je dostavila tužiteljca uz tužbu: Tekućeg zapisnika, s tim da primjerak koji je u spis u kopiji dostavila tužena ima i drugu stranicu s upalatama koje primjerak tužiteljice nema - radi se o uplatama od:

-3. svibnja 2019. g. u visini od 9.600 EUR,

-2. lipnja 2019. g. u visini od 7.200 EUR i

-12. lipnja 2019. g. u visini od 10.000 EUR.

Tužena je uz odgovor na tužbu u spis dostavila još jednu ispravu: potpisanu

Izjavu tužiteljice od 15. lipnja 2019. g. u kojoj je navedno da tužiteljica potvrđuje i izjavljuje da tužena nema obveza niti dugovanja prema tužiteljici za stan u S.

Sud je, na spornu okolnost da li je ugovorena kupoprodajna cijena stana isplaćena u cijelosti ili djelomično i koliki je eventualno dug tužene te radi objašnjenja kako se dogodilo da stranke imaju u posjedu Tekući zapisnik koji se razlikuje na način da primjerak koji ima tužena ima i drugu ispisanu stranicu ispitao stranke pa je:

-tužiteljica navela da su se stranke prilikom isplate dijelova cijene za stan zajedno potpisivale se na komadu papira te je potvrdila da se radi o ispravi koju je dostavila sudu: Tekućem zapisniku. Što se tiče druge stranice koju ima primjerak Tekućeg zapisnika koji je tužena priložila uz odgovor na tužbu navela je da tu stranicu nije potpisala i da je to falsifikat. Na interesiranje suda zna li čitati i pisati tužiteljica je odgovorila da slabo zna čitati i pisati i da se jedva potpisuje, i to polako. Navela je i da nije potpisala Izjavu od 15. lipnja 2019. g. Prije zaključenja Ugovora tužena da je bila podstanarka u istom stanu te da je bila ugovorena najamnina od 2.000,00 kn mjesečno koju je tužena rijetko plaćala, a da se na prodaju stana odlučila jer je mislila da će tužena stan u protivnom uništiti. Kazala je i da joj tužena nikad nije donosila novac, a da tome nije bila prisutna sestra tužiteljice i susjeda D. G.,

-tužena navela da je točno da je u stanu koji je kasnije bio predmet kupoprodaje živjela kao podstanar još od 2014. g. i da je s tužiteljicom bila u odličnim odnosima, da je za najam plaćala 200 EUR mjesečno, da se s tužiteljicom dogovorila da sve dok konačno ne isplati punu kupoprodajnu cijenu, nastavi plaćati i najam stana od 200 EUR mjesečno pa da se na kraju taj iznos uračuna u kupoprodajnu cijenu. Uplaćene iznose mjesečne najamnine stranke da nisu nigdje bilježile. Što se tiče druge stranice Tekućeg zapisnika koju tužiteljica nema, objasnila je sudu da se radilo o tome da je tužiteljica molila da joj slijedeći put kad bude dolazila platiti dio kupoprodajne cijene, novac donese kada bude sama, što da je bilo rijetko jer su s njom uvijek bile neke susjede, susjed ili sestra M. koja je nikad nije ostavljala bez kontrole. Dakle, ta tri puta koja su zabilježena na drugoj stranici zapisnika da je donijela novac kad joj je tužiteljica javila da je sama, svaki put da je donijela svoj primjerak Tekućeg zapisnika, stranke bi zabilježile uplatu, a to bi bile učinile i na tužiteljičinom primjerku da su ga uspjele pronaći. Međutim, kao i svu drugu dokumentaciju, da je i zapisnik držala sestra tužiteljice radi čega ga nisu mogle pronaći. Stoga su potpisale, navele iznose i ubilježile datume samo na primjerku tužene. Radilo se o tri značajna iznosa koje je tužiteljici, kako je to ona uvijek inzistirala, predala u EUR. Na primjedbu suda da su iznosi najamnine koji su plaćeni u periodu od zaključenja Ugovora do konačne otplate (3.400 EUR) daleko veći od duga koji proizlazi iz njenog primjerka Tekućeg zapisnika s ukupnim uplatama od 44.300 EUR, što ukazuje na preostali dug od 700 EUR, objasnila je sudu da nije bila sigurna hoće li se ispoštovati ono što se dogovorilo s tužiteljicom vezano za najam jer da je ''danas bilo jedno, a sutra drugo''. Sva tri puta nakon plaćanja da se u stan vratila tužiteljičina sestra koja nije znala da li je došlo do predaje novca, a tužiteljica da bi sestri to skrivala. Što se tiče Izjave od 15. lipnja 2019. g. da je tužiteljica vrlo rado potpisala uz blagoslov. Napomenula je da bi joj više odgovaralo da je tužiteljici mogla iznose uplaćivati na račun jer da tada ne bi bilo nikakvih nedoumica, ali da je tužiteljica inzistirala da tu ne bude njena sestra i da joj novac da ''na ruke''.

Sud je radi rasvjetljavanja spornih okolnosti, nadalje, saslušao sestru tužiteljice M. S., izvanbračnog partnera tužene T. Č., susjedu

tužiteljice D. G., nećaka tužiteljice A. B. i prodavačicu u

dućanu blizu stana tužiteljice S. Ž..

Tužiteljičina sestra M. S. skrenula je sudu pažnju da dogovoreni iznos akontacije od 7.000 EUR nije bio plaćen na vrijeme te da je tužena i obroke od ukupno 17.500 EUR donosila sa zakašnjenjem te je nakon tih uplata prestala donositi pare. Na poziv suda osvrnuti se na upise o isplatama na drugoj stranici

Tekućeg zapisnika odgovorila je da je netočno da je tužena nosila tužiteljici te iznose jer da osim iznosa koji su navedeni u tužbi tužena više ništa nije platila te tužiteljica sigurno nije potpisala da je primila iznose s te druge stranice. Tužiteljicu da namjerno nije ostavljala samu jer je znala što smjeraju tužena i njen partner. Nakon što su prošli rokovi za isplatu tužena da se dolazila svađati i govoriti da nema preostali iznos kupoprodajne cijene. Svaki put kad bi se tužena najavila da će donijeti novac da bi Tekući zapisnik pripremila susjeda D. G. koja je inače pomagala tužiteljici jer ni tužiteljica ni svjedokinja-njena sestra ne vide dobro. Tužena da je gotovo svaki put kad bi došla donijela i bocu konjaka da njih dvije popiju pa bi ona i tužiteljica poprilično popile. Kad je jednom tu bocu uzela da se tužiteljica ljutila, a tuženoj da je rekla da više ne nosi alkohol. Za tužiteljicu je kazala da voli povremeno popiti.

Svjedokinja G. potvrdila je pripremanje Tekućeg zapisnika nakon najave

da će tužena doći s novcema, ali je kazala da isplatama novca nije bila prisutna nego da je tu uvijek bila tužiteljičina sestra M.. Sjetila se da joj je tužiteljica u srpnju 2019. g. kazala da pripremi taj papir jer da tužena ima donijeti zadnju uplatu od 27.500 EUR koliko još duguje ali da je sutradan, kad je obično spremala taj popunjeni papir, primijetila da je papir prazan pa su joj tužiteljica i sestra M. rekle da se tužena nije pojavila niti da je od tada više dolazila.

Svjedok B. sudu je kazao samo ono što mu je ispričala tužiteljica,

njegova tetka: da je približavanjem roka za konačnu otplatu cijele kupoprodajne cijene za stan (1. srpnja 2019. g.) tužena govorila da nema para i da neće platiti nego da će platiti kad bude imala. Naveo je i da je bio prisutan kad je tužena jedne prilike rekla da nema novaca. I svjedokinja Ž. čula je od tužiteljice u njenom stanu gdje je došla posjetiti da nije došlo do isplate dogovorenog iznosa za stan i da ne zna što će napraviti jer da je tužena samohrana majka. Potvrdila je da je dva puta zatekla u stanu stranke ovog postupka kako zajedno piju alkohol koji je donijela tužena.

I konačno, saslušani svjedok T. Č., očekivano, potvrdio je navod tužene,

svoje izvanbračne supruge, da je preostalo dugovanje u iznosu od 700 EUR, naveo je da je većina isplaćenog novca ''došla iz njegovog džepa'' jer da živi i radi u N., a bilo mu je poznato i da je tužena uz pomoć prijateljice digla kredit u visini od 10.000 EUR i to baš za isplatiti preostali iznos duga. Kazao je da je više puta bio prisutan kad se novac predavao, te da bi tužiteljica sama izvadila jedan papir i zapisala uplatu. Do ''gungule'' da je došlo jer je obitelj tužiteljice procijenila da je stan prodan za prenisku cijenu, a pogotovo kad je sestra tužiteljice M. vidjela njegov automobil Mercedes. Htio je navesti sudu da je potrebno sagledati i odnos stranaka od ranije: tužena da je dugo živjela kao podstanar u istom stanu, uvijek je bila tužiteljici pri ruci i bile su u odličnim odnosima. Tužiteljica da se htjela riješiti stana, a nije htjela tuženoj ''zapapriti'' s kupoprodajnom cijenom nego da to tuženoj isto odgovora i zato je određena takva cijena. Nakon što se počela miješat obitelj tužiteljice da se zapravo počelo tražiti više od ugovorene cijene. Od početnog blagonaklonog stava tužiteljice koja je govorila tuženoj: ''Dite moje, platit ćeš kad i kako budeš mogla!'' da je došlo do traženja isplate doslovno u mjesec dana, na

''paniku''. Tužiteljica da je od sestre krila posjete tužene i uvijek preferirala da tužena dođe kad joj sestre nema. Pri takvim posjetima da se nikada nije neumjereno pio alkohol.

Ovdje treba navesti da je tužiteljica u tužbi predložila provesti dokaz grafološkim vještačenjem svojih potpisa na drugoj stranici Tekućeg zapisnika i na Izjavi od 15. lipnja 2019. g., ali je u podnesku od 18. srpnja 2022. g. odustala od tog prijedloga navodeći da potpisi nisu ovjereni, da tužiteljica loše vidi te se ne može reći ni da je pismena jer se samo naučila potpisivati, pa da, sve da se i radi o njenim potpisima, nema dokaza da je znala što potpisuje.

Razriješiti dilemu: da li je tužena zaista predala tužiteljici iznose koji su ubilježeni na drugoj stranici Tekućeg zapisnika, a koju stranicu nema primjerak zapisnika koji pripada tužiteljici, nije bilo moguće tumačenjem iskaza svjedoka, jer niti jedan svjedok nije bio prisutan kad je tužena navodno vršila isplatu te su samo sudu govorili što su čuli od tužiteljice/tužene odnosno što su pretpostavljali: sestra tužiteljice da je tužiteljica vrlo rijetko ostajala sama bez nadzora pa da se te uplate nisu dogodile, a izvanbračni partner tužene da je sam davao vlastiti novac za uplate i da je tužena konačno morala i podignuti kredit radi konačnog podmirenja dugovanja.

U takvoj situaciji i kod postojanja urednog Ugovora o kupoprodaji nekretnina koji odražava pravu volju obje ugovorne strane te kod postojanja potvrde o uplatama s druge stranice Tekućeg zapisnika koje su potpisale obje ugovorne strane, ovaj sud je donio zaključak da je tužena predala tužiteljici nasamo ''na ruke'' i iznose navedene na drugoj stranici Tekućeg zapisnika. Tužiteljica je u svom iskazu, naime,

ponavljala da je riječ o krivotvorini, a nije uopće spomenula da se radi o njenim potpisima ali da nije imala svijest o tome što potpisuje, a što predstavlja sadržaj njenih navoda iz podneska od 18. srpnja 2022. g. Stoga je sud ove navode tužiteljice ocijenio kontradiktornima jer jedno i drugo ne može opstati odnosno kasnija tvrdnja pobija tvrdnje iz iskaza same tužiteljice te je tuženoj, čiji je iskaz bio suvisao i potvrđen ispravom dostavljenom u spis, u cijelosti poklonio vjeru i taj iskaz ocijenio vjerodostojnijim od iskaza tužiteljice.

Kako je tužena priznala da je ostala dužna tužiteljici iznos od 700 EUR, a to je upravo razlika između ugovorene kupoprodajne cijene za stan i zbroja svih uplata s prve i druge stranice Tekućeg zapisnika, sud je djelomično prihvatio tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 700 EUR, a u preostalom dijelu, za isplatu iznosa od 26.800 EUR s pripadajućim kamatama, tužbeni zahtjev trebalo je odbiti kao neosnovan. S obzirom da tužena nije uopće ustrajala u tome da se u ukupan iznos dugovanja uračunaju uplate koje je od zaključenja Ugovora pa do 15. lipnja 2019. g. platila na ime najamnine, sud se s tim nije bavio.

Na dosuđeni iznos glavnice tužiteljica je zatražila isplatu zatezne kamate koja teče od 16. lipnja 2019. g. do isplate, a kako se radi o slijedećem danu nakon dana kad je trebala uslijediti konačna isplata, sud je i u ovom dijelu prihvatio zahtjev tužiteljice, pozivom na odredbu čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje ZOO).

Sud je u izreci presude odredio i stopu zatezne kamate propisane zakonom po stopi koja se do 31. prosinca 2022. g. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023.

g. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a.

Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje ZPP), jer je tužiteljica uspjela samo u neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi, odnosno jer tužena nije uspjela samo za taj razmjerno neznatni dio zahtjeva tužiteljice. Stoga je trebalo obvezati tužiteljicu u cijelosti nadoknaditi trošak kojem je bila izložena tužena.

Tuženoj je, tako, trebalo priznati trošak sastava odgovora na tužbu i zastupanja na ročištima od 23. travnja i 27. rujna 2021. g. i 30. ožujka 2022. g. po 250 bodova (ukupno 1000 bodova) i trošak zastupanja na ročištima od 6. listopada i

17. studenog 2020. g. i 8. studenog 2022. g. po 62,5 bodova (ukupno 187,5

bodova).

Ukupan broj bodova od 1187,5 trebalo je pomnožiti s vrijednošću boda iz Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22) i tako dobiti iznos od 17.812,50 kn, kako je trebala glasiti odluka o troškovima postupka izrađena u točki II. izreke ove presude.

Tuženoj nije priznat trošak sudske pristojbe presude jer se ne radi o trošku koji je dužna podmiriti tužena.

Svi iznosi iz izreke presude izraženi su, osim u zatraženoj valuti EUR, i u kn s fiksnim tečajem konverzije 7,5345, a u skladu s odredbom čl. 43. st. 1. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine broj 57/22 i 88/22) i Odluke Vlade RH o objavi uvođenja eura kao službene valute u RH iz Narodnih novina broj 85/22, prema kojima razdoblje obveznog dvojnog iskazivanja traje do 31. prosinca 2023. g. Valuta EUR, a kao uvedeno službeno sredstvo plaćanja u RH od 1. siječnja 2023. g., navedena je prva u dvojnom iskazivanju.

Zahtjev tužiteljice da se tuženu obveže na isplatu kunske protuvrijednosti iznosa u EUR prema srednjem tečaju HNB, a budući da je od 1. siječnja 2023. g. EUR službena valuta u RH, trebalo je protumačiti kao zahtjev za isplatu u EUR. U Splitu, 1. ožujka 2023. g.

S U D A C:

SANDI PETRIČIĆ, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana prijema pisanog otpravka. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u 3 primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu na koje nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka (čl. 335. st. 7., 8., 9. i 11. ZPP-a).