REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

STALNA SLUŽBA U DUGOM SELU

Dugo Selo, Ul. biskupa Augustina Kažotića 13

Poslovni broj: 32 P-187/2022-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama, Stalna služba u Dugom Selu, po sucu toga suda Lovri Tomičić, u pravnoj stvari tužitelja B. I., d.d., OIB …, kojeg zastupa punomoćnica N. O., odvjetnica iz Odvjetničkog društva O., H. i P. d.o.o., Z., protiv tužene Republika H., OIB …, koju zastupa Općinsko građansko državno odvjetništvo u Zagrebu, Stalna služba u Sesvetama, radi utvrđenja prava vlasništva na nekretnini, nakon glavne i javne rasprave zaključene 20. siječnja 2022. u prisutnosti punomoćnice tužitelja, i zastupnika po zakonu tužene, s danom objave 28. veljače 2023.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan predmetni tužbeni zahtjev u odnosu na tuženu Republiku H., koji glasi:

„Utvrđuje se kako je tužitelj vlasnik nekretnine k.č.br. 558, oranica L., od 3378 m2,upisana u zk. ul. br. 2527 k.o. P. u cijelosti., pa je tužena Republika H. dužna izdati tužitelju tabularnu ispravu podobnu za uknjižbu tužiteljeva prava vlasništva na navedenoj nekretnini i to u roku od 15 (petnaest) dana, jer će u protivnom takvu ispravu zamijeniti ova presuda.“

II. Nalaže se tužitelju da u roku od 15 (petnaest) dana naknadi tuženoj Republici H. troškove parničnog postupka u iznosu od 1.264,99 eur/9.531,07 kn[1] .

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 31. ožujka 2010. podnio tužbu protiv 1.tuženika D. J.,

2.tuženice D. K., 3.tuženice M. K., 4.tuženice Z. B. i 5.tužene Repulike H. U bitnome navodi da je kao pravni slijednik Instituta i proizvodnju bilja P. fakulteta u Z., ekonomska jedinica R. kao kupac i S. K., kao prodavatelj, sklopili su dana 24. ožujka 1969. Kupoprodajni ugovor za nekretnine upisane u zk. ul. br. 128 k.o. P. i to dio k.č.br. 1347, dio k.č.br. 1348 i dio k.č.br. 1349 i temeljem kojeg je upisan kao korisnik u posjedovnom listu 1022 k.o. P. – stari premjer. Ističe kako k.č.br. 1349 k.o. P. i dijelovi k.č.br. 1346, 1347 i 1348 k.o. P. prema novoj izmjeri odgovaraju k.č.br. 558 k.o. P. Nadalje, navodi kako su u postupku preoblikovanja zemljišne knjige poslovni broj Z-1688/2005 tuženici odnosno prednici tuženika upisani kao suvlasnici k.č.br. 558 k.o. P., dok su nekadašnji suvlasnici I. K., V. V., M. K. i Lj. K. brisani iz suvlasništva novostvorene k.č.br. 558 k.o. P. Ističe kako tužitelj nije upisan kao suvlasnik navedene čestice iz razloga što do završetka izlaganja nije dostavio dokaz o načinu stjecanja vlasništva predmetne nekretnine. Navodi, kako je A. P. na predmetnoj nekretnini označio međe i kompletirao dokumentaciju. Ističe da je temeljem pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju prvotuženik proglašen nasljednikom iza pok. J., r. K. iz D.

2. 1., 2.,3. i 4. tuženici nisu osporavali predmetni tužbeni zahtjev, dok je jedino 5.tužena Republika H. osporavala isti.

3. 5.tužena Republika H. je u odgovoru na tužbu u bitnome istaknula kako je predmet ovog postupka utvrđenje prava vlasništva na nekretnini k.č.br. 558 oranica L. površine 3378 m2 upisana u zk. ul. br. 2527 k.o. P., koja je u suvlasništvu tuženika. Nadalje, je istaknula kako je predmetna nekretnina formirana u postupku nove izmjere katastarske općine P., odnosno nastala je od k.č.br. 1349 i dijelova k.č.br. 1346, prije upisane u zk.ul. 2992, k.č.br. 1347 i 1348 prije upisane u zk. ul. 1199 k.o. P. Navodi kako tužitelj kao osnov za sjecanje vlasništva predmetne nekretnine navodi Kupoprodajni ugovor od 24. ožujka 1969, koji je sklopljen između Instituta Z. kao kupca i S. K. kao prodavaoca. Ističe kako je iz tog kupoprodajnog ugovora vidljivo da su upravo stare čestice iz kojih je formirana sada nova čestica k.č.br. 558 k.o. P. bile predmet kupoprodaje, kao i da je prodavatelj predmetnih nekretnina bila fizička osoba S. K. Ističe kako je uvidom u povijesni izvadak za predmetne stare nekretnine, 5.tužena utvrdila da u trenutku sklapanja navedenog kupoprodajnog ugovora nekretnina stare oznake 1346 nije bila u vlasništvu fizičke osobe, odnosno prodavatelja S. K. Navodi kako je ta nekretnina u zemljišnim knjigama od 1947. bila upisana kao općenarodna imovina i to sve do 2006. Kada je uknjiženo pravo vlasništva u korist Republike H. Navodi, kako je slijedom navedenoga vidljivo da je predmet kupoprodaje bio i dio nekretnine 1346 koja nije bila u vlasništvu prodavatelja S. K. Navodi kako su u trenutku sklapanja predmetnog kupoprodajnog ugovora bila na snazi pravna pravila Općeg građanskog zakonika prema kojima se vlasništvo nekretnine nije moglo steći od ne vlasnika. Ističe kako i danas vrijedi opće poznato načelo da nitko na drugoga ne može prenijeti više prava nego što ga sam ima.

4. 5.tužena je u nastavku postupka istaknula i da se protivi utvrđenju prava vlasništva u korist tužitelja na predmetnoj nekretnini, jer nekretnine koje su predmet ovog postupka nisu u skladu s odredbom čl. 390 A Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ušle u temeljni kapital tužitelja kao trgovačkog društva. Nadalje, je 5.tužena istaknula i da je čitava površina predmetne nekretnine bila društveno vlasništvo te je u času donošenja Zakona o poljoprivrednom zemljištu 24. srpnja 1991. i to temeljem odredbe čl. 3. Tog zakona ta društvena imovina, odnosno poljoprivredno zemljište postalo vlasništvo Republike H.

5. U ovoj pravnoj stvari donesena je prvostupanjska presuda dana 8. veljače 2013. kojom je prihvaćen predmetni tužbeni zahtjev i utvrđeno je da je tužitelj vlasnik predmetne nekretnine u cijelosti.

6. Ovdje je bitno istaknuti da je prvostupanjski sud ocijenio kako je tužitelj u odnosu na 5.tuženu Republiku H. postao vlasnikom predmetne nekretnine temeljem dosjelosti.

7. Protiv te presude žalbu je podnijela 5.tužena Republika H.

8. Potom, je Županijski sud u Zagrebu presudom poslovni broj Gž-5876/13-2 od 28. listopada 2014. preinačio raniju prvostupanjsku presudu te je odbio predmetni tužbeni zahtjev u odnosu na sve tužene iz razloga što je ocijenio kako u odnosu na 5.tuženu Republiku H. nisu ispunjene zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva temeljem dosjelosti, a s obzirom da je nadalje ocijenio kako tuženici imaju status jedinstvenih i nužnih suparničara zaključio je kako nedostatak pravne osnove i za jednog od tuženika sprječava prihvaćanje tužbenog zahtjeva prema svim tuženicima.

9. Protiv te drugostupanjske presude reviziju je izjavio tužitelj te je Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem poslovni broj Rev-808/15-2 od 19. ožujka 2019. ukinuo prethodno opisanu drugostupanjsku presudu i vratio predmet tom sudu na ponovno suđenje.

10. Vrhovni sud u toj odluci iznosi pravno shvaćanje kako suvlasnici nekretnine u parnicama radi utvrđenja prava vlasništva nisu jedinstveni i nužni suparničari, pri tom se poziva i na svoju raniju odluku Rev-1287/1993 od 7. rujna 1994.

11. Nakon toga, je Županijski sud u Zagrebu, svojim rješenjem poslovni broj Gž-1824/2019-5 od 29. rujna 2020. ukinuo ranije opisanu prvostupanjsku presudu ovog suda, poslovni broj P-620/10 od 8. veljače 2013. u odnosu na 5.tuženu Republiku H. te u odnosu na parnični trošak te je predmet vratio ovome sudu na ponovno suđenje.

12. U toj odluci drugostupanjski sud zaključuje kako u prvostupanjskoj presudi nedostaju razlozi koje je materijalno pravo primijenio prvostupanjski sud kada je odlučio da je rok potreban za dosjelost 10 godina, imajući u vidu da je jedna od tuženih i Republika H. Nadalje, utvrđuje kako će u ponovnom postupku prvostupanjski sud pored svih navedenih razloga u pobijanoj prvostupanjskoj presudi, dati i razloge, a sukladno i shvaćanju revizijskog suda o statusu predmetne nekretnine u odnosu na postojeći upis vlasništva, zatim navesti materijalno pravo i rokove dosjedanja te će nakon toga donijeti novu i na zakonu osnovanu odluku.

13. Sud je izvršio uvid u Kupoprodajni ugovor od 24. ožujka 1969. (str. 3 i 4 spisa), Katastarski plan (str. 5 spisa), Potvrdu Trgovačkog suda u Zagrebu R3- 25504/08 (str. 6 i 7 spisa), Uvjerenje o identifikaciji Državne geodetske uprave, Ispostave D. S. od 8. siječnja 2010. (str. 8 spisa), Popis katastarskih čestica sa posjednicima u k.o. P.-stari premjer od 19. veljače 2010. (str. 9-11 spisa), Izvadak iz zemljišne knjige za kčbr. 558, k.o. P. (str. 12 spisa), Katastarski plan (str. 13 spisa), Izvješće A. P., stalnog sudskog vještaka od 21. svibnja 2010. sa kopijom Katastarskog plana (str. 18-20 spisa), Posjedovni list 1022 (str. 21 spisa), Izvadak iz zemljišne knjige od 8. srpnja 2010. (str. 30 spisa), Povijesni izvadak iz zemljišne knjige (str. 31-36 spisa), Uvjerenje o povijesti promjene u Katastru (str. 38 i 39 spisa), Popis katastarskih čestica sa posjednicima u k.o. P. od 10. rujna 2010. (str. 40 spisa), Uvjerenje Upravnog odjela za prostorno uređenje, gradnju i zaštitu okoliša Z. županije, Ispostave D. S., KLASA: 350-07/10-01/30 od 1. prosinca 2010. (str. 47 spisa), Izvatke iz zemljišne knjige (str. 53 i 54 spisa), Rješenje o nasljeđivanju iza pokojne J. J., rođene K. Općinskog suda u Dugom Selu, poslovni broj O-66/85 od 7. ožujka 1986. (str. 57 i 58 spisa), Rješenje o naknadno pronađenoj imovini Općinskog suda u Dugom Selu, poslovni broj O-66/85 od 1. srpnja 1991. (str. 59 i 60 spisa), Rješenje o naknadno pronađenoj imovini Općinskog suda u Dugom Selu, poslovni broj O-66/85 od 25. ožujka 2002. (str. 61 i 62 spisa), izveden je dokaz saslušanjem svjedoka V. K. (str. 136 spisa), izveden je dokaz saslušanjem svjedoka A. P. (str. 142 i 143 spisa), Skicu geodeta A. P.-stanje prije nove izmjere (str. 145 spisa), Skicu geodeta A. P.-stanje nakon nove izmjere (str. 146 spisa) i Skicu geodeta A. P.-razlike u površini nakon izmjere (str. 147 spisa).

14. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje u tekstu: ZPP), ovaj sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev u odnosu na tuženu Republiku Hrvatsku u cijelosti neosnovan.

15. Predmet spora u ovom ponovljenom postupku je tužiteljev zahtjev za utvrđenje prava vlasništva na predmetnoj nekretnini upisanoj u zk.ul. 2527, k.o. P., kčbr.558 u naravi L., oranica ukupne površine 3378 m2 i to u odnosu na Republiku H.

16. Naime, ranija prvostupanjska presuda ovog suda poslovni broj P-620/10 od 8. veljače 2013. postala je pravomoćna u odnosu na 1. do 4.tužene i u međuvremenu se tužitelj temeljem te presude upisao kao suvlasnik s neodređenim omjerom, dok je pored njega i nadalje upisana Republika H., također s neodređenim omjerom, budući da je u odnosu na tuženu Republiku H., ranija prvostupanjska presuda ovog suda ukinuta i predmet je vraćen ovome sudu na ponovni postupak.

17. U ovoj pravnoj stvari od početka postupka nije sporno da je predmetna nekretnina formirana u postupku nove izmjere katastarske općine P., odnosno da je ista nastala od kčbr. 1349 i dijelova kčbr. 1346, 1347 i 1348, k.o. P., koje sada po novoj izmjeri odgovaraju današnjoj kčbr. 558, k.o. P.

18. Nadalje, nije sporno da je pravni prednik tužitelja Kupoprodajnim ugovorom sklopljenim sa S. K. 24. ožujka 1969. kupio predmetnu nekretninu, ali sa ranijim oznakama katastarskih čestica.

19. U tom Ugovoru navedeno je kako pravni prednik tužitelja, između ostalog, kupuje i nekretninu označenu kao kčbr. 1346, k.o. P.

20. Međutim, iz Povijesnog izvatka iz zemljišne knjige i to Vlastovnice (str. 35 spisa) razvidno je kako ta čestica 1346 nije bila u vlasništvu prodavatelja S. K., već je ista bila općenarodna imovina.

21. Slijedom navedenoga, u odnosu na tuženu Republiku H., tužitelji traže da se utvrde vlasnicima predmetne nekretnine temeljem instituta dosjelosti, budući da nikako ne mogu biti vlasnici predmetne nekretnine u odnosu na Republiku H. temeljem predmetnog Kupoprodajnog ugovora, kada S. K., pravnom predniku tužitelja nije niti mogao prodati nekretninu koja je tada bila označena kao kčbr. 1346, k.o. P., budući da je ista u to vrijeme bila općenarodna imovina.

22. Dakle, u ovoj pravnoj stvari odlučno je pitanje da li su ispunjene zakonom propisane pretpostavke za stjecanje prava vlasništva u odnosu na Republiku H. temeljem instituta dosjelosti.

23. U odnosu na to odlučno pitanje, ovdje najprije treba istaknuti kako iz Uvjerenja Upravnog odjela za prostorno uređenje, gradnju i zaštitu okoliša Z. županije, Ispostave Dugo Selo, KLASA: 350-07/10-01/30 od 1. prosinca 2010., proizlazi da su se zemljišne parcele kčbr. 1346, 1347,1348 i 1349, koje po novoj izmjeri odgovaraju današnjoj kčbr. 558, k.o. P., na dan 24. srpnja 1991. nalazile izvan građevinskog područja prema tada važećem prostornom planu.

24. Posljedično, ovaj sud zaključuje kako je predmetna nekretnina poljoprivredno zemljište i bila je poljoprivredno zemljište na dan 24. srpnja 1991. kada je na snagu stupio Zakon o poljoprivrednom zemljištu ("Narodne Novine", broj 34/91).

25. Tim Zakonom je u čl. 3. st. 1. bilo propisano da na poljoprivrednom zemljištu u društvenom vlasništvu na teritoriju Republike postaje nositelj vlasničkih prava Republika H.

26. Dakle, s obzirom na činjenicu da je dio današnje nekretnine kčbr. 558, k.o. P. i to kčbr. 1346 bio prije 24. srpnja 1991. tzv. općenarodna imovina, odnosno taj dio današnje nekretnine bio je u društvenom vlasništvu, onda je po pravnom shvaćanju ovog suda tužena Republika H. dana 24. srpnja 1991. po samom Zakonu (ex lege) postala vlasnikom tog dijela današnje nekretnine kčbr. 558, k.o. P.

27. S obzirom na prethodno utvrđenje, da je Republika H. po samom Zakonu postala vlasnikom predmetne nekretnine 24. srpnja 1991., po pravnom shvaćanju ovog suda tužitelj bi mogao postati vlasnikom predmetne nekretnine u odnosu na Republiku H. ako je sukladno odredbi čl. 159. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne Novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09, dalje: ZV) bio samostalni posjednik predmetne nekretnine, s time da je njegov posjed zakonit, istinit i pošten ili barem pošten u neprekidnom trajanju od 20 godina.

28. S time da je po važećoj sudskoj praksi odlučan trenutak podnošenja tužbe, odnosno na dan podnošenja tužbe, tužitelj je trebao biti 20 godina u neprekidnom samostalnom posjedu predmetne nekretnine i to u posjedu koji je barem pošten. 29. Međutim, s obzirom na to da je predmetna tužba podnesena ovome sudu 31. ožujka 2010., nije protekao 20-godišnji rok za stjecanje prava vlasništva u odnosu na Republiku H., budući da je Republika H. po samom Zakonu dana 24. srpnja 1991. postala vlasnicom ranije nekretnine označene kao kčbr. 1346 koja je ušla u sastav novoformirane nekretnine kčbr. 558, k.o. P.

30. Vezano uz prethodno utvrđenje, ovdje treba istaknuti kako nije relevantno za prosuđivanje da li je protekao zakonom propisani rok za stjecanje prava vlasništva u odnosu na Republiku H. temeljem dosjelosti to što se Republika H. nesporno kao vlasnica dijela današnje nekretnine kčbr. 558, k.o. P., uknjižila tek 2006. godine.

31. Naime, kod stjecanja prava vlasništva temeljem zakona, upis u zemljišnu knjigu samo je deklaratorne naravi pa je Republika H. postala vlasnikom nekretnine označene kao kčbr. 1346, a koja je danas u sastavu nekretnine kčbr. 558, k.o. P., još 24. srpnja 1991.

32. Dakle, po pravnom shvaćanju ovog suda, iz provedenog postupka nedvojbeno proizlazi da do dana podnošenja predmetne tužbe 31. ožujka 2010. nije protekao 20-godišnji rok za stjecanje prava vlasništva temeljem dosjelosti u odnosu na tuženu Republiku H.

33. Radi potpunog razjašnjenja činjeničnog stanja u ovoj pravnoj stvari, ovaj sud je neovisno o tome što je ovdje prvenstveno riječ o pravnom prijeporu između stranaka, u ponovljenom postupku izveo dokaz saslušanjem svjedoka V. K. i A. P.

34. Na ročištu 11. studenog 2022. svjedok V. K. u bitnome je izjavio da je on već 20 godina konzultant kod tužitelja i da je današnji Institut pravni slijednik Instituta za oplemenjivanje poljoprivrednih kultura u okviru A. fakulteta i da je to proizvodno- istraživačka institucija, odnosno da je društvo tako registrirano. Istaknuo je da je cilj uvijek bio da se kupe i nađu zemljišta za istraživački rad, odnosno u krajnjoj liniji i proizvodnju. Nadalje je naveo, da je tako došlo i do njihovog angažmana, te da je to bilo 2005. godine kada su u P. našli jednu česticu koja je obećavala da se daljnjom kupnjom može povećati i da bi služila kao područje, odnosno zemljište za znanstveni rad. Naveo je da u tom trenutku uopće nisu znali za promjene koje su nastale izgradnjom puta, odnosno kanala. Navodi da tužitelja niti put, niti kanal nisu uopće interesirali. Prema tome, ističe kako se predmetni postupak vodi bez ikakve potrebe, jer zemljište koje je za tužitelja bilo interesantno, je bilo zemljište koje je opisano u podnesku tužitelja od 7. lipnja 2019., a tabularna isprava koja je njima potrebna nema nikakve veze sa kanalom i putom koji je u vlasništvu Republike H. Zaključuje kako oni žele tabularnu ispravu da se ono zemljište koje je pogodno za poljoprivrednu proizvodnju i koje bi htjeli da je upisano, jer su ga kupili od osoba upisanih u dokumentaciji, da se upiše kao vlasništvo tužitelja te da ga obrade i privedu odgovarajućoj svrsi i namjeni. Nadalje, je na poseban upit pojasnio da kanal o kojem je govorio prolazi upravo uz predmetnu kčbr. 558 i dodatno je ispravio svoj iskaz na način da je istaknuo da su mnogo ranije od 2005. kupili predmetnu zemlju, ali se s obzirom na protek vremena ne sjeća svih detalja.

35. Na ročištu 20. siječnja 2023. svjedok A. P. je u bitnome izjavio kako je on kao geodet napravio tri skice koje predaje sudu i strankama. Pojašnjava da je prva skica stanje prije nove izmjere, druga skica nakon nove izmjere i vidljivo je da je napravljen nasip rijeke Z. koji prolazi kroz predmetne parcele i treća skica je grafički prikaz razlike površine iz koje je razvidno koliku površinu je dobila tužena Republika H., a koliku tužitelj, odnosno razvidno je da je tužitelj ušao u novu izmjeru sa površinom od 4312 m2, a izašao iz nove izmjere sa površinom od 3378 m2. Istaknuo je kako se u gornjem dijelu nalazi rijeka Z. te da je taj dio pripao tuženoj Republici H. i to zbog izgradnje nasipa, dok je u donjem dijelu suženje puta tužitelju pripao manji dio. Zaključio je kako je nova izmjera napravljena prema stvarnom stanju uživanja, a da je tužitelj izašao sa manje kvadrata, nego što je imao prije nove izmjere i to zbog regulacije rijeke Z. na kojoj je izgrađen nasip. Konačno, ističe da cijelu česticu kčbr. 558 po novoj izmjeri uživa tužitelj.

36. Ovaj sud ocjenjuje kao vjerodostojne i životno logične iskaze svjedoka V. K. i A. P.

37. Iz tih iskaza jasno je o čemu se radi u predmetnoj pravnoj stvari.

38. Naime, radi se o situaciji da tužitelj danas, a i u proteklom razdoblju uživa cijelu nekretninu kčbr. 558, k.o. P. i razumljivo je nastojanje tužitelja da riješi zemljišnoknjižno stanje predmetne nekretnine na način da se na istoj u cijelosti uknjiži kao vlasnik. Međutim, pravno gledajući jednostavno nisu ispunjene zakonom propisane pretpostavke da bi se moglo utvrditi da je tužitelj vlasnik predmetne nekretnine u odnosu na Republiku H. temeljem instituta dosjelosti.

39. Zato je ovaj sud u ponovljenom postupku, a sukladno ovlaštenjima koje mu daje ZPP, pokušao potaknuti stranke da ovaj spor riješe mirnim putem te je na ročištu 21. siječnja 2022. određen zastoj predmetnog postupka radi pokušaja mirnog rješenja spora u trajanju od 60 dana.

40. Međutim, stranke nisu uspjele mirno riješiti ovaj spor i na neki način regulirati svoje odnose, odnosno pravno stanje na predmetnoj nekretnini uskladiti sa stanjem koje u stvarnosti postoji na terenu.

41. Posljedično, ovaj spor mora se riješiti donošenjem presude, a gledajući pozitivnopravne propise, ovaj sud ocjenjuje kako do dana podnošenja predmetne tužbe 31. ožujka 2010. nije protekao 20-godišnji rok koji je potreban da bi se moglo utvrditi da je tužitelj stekao vlasništvo predmetne nekretnine u odnosu na Republiku H.

42. Pored prethodno opisanog, u ovoj pravnoj stvari postoji još jedan pravni nedostatak zbog kojeg ovaj sud ocjenjuje da se ne može prihvatiti predmetni tužbeni zahtjev u odnosu na Republiku H.

43. Naime, između stranaka nije sporno da vrijednost predmetne nekretnine nije bila procijenjena u kapital društva i po nadležnom tijelu iskazana u kapital društva prilikom pretvorbe pravnog prednika tužitelja kao društvenog poduzeća u trgovačko društvo, a što je kao zakonska obveza za stjecanje vlasništva na nekretnini koje su na dan procjene vrijednosti temeljnog kapitala u postupku pretvorbe i privatizacije bile društveno vlasništvo propisano odredbom čl. 390.a ZV-a.

44. Dakle, po pravnom shvaćanju ovog suda, s obzirom da tužitelj niti ne spori da vrijednost predmetne nekretnine nije bila procijenjena u kapital društva, ovaj sud ocjenjuje da nije ispunjena niti ta zakonom propisana pretpostavka pa s obzirom na činjenicu da je tužitelj trgovačko društvo, ovaj sud ocjenjuje da niti iz tog razloga nisu ispunjeni uvjeti da se utvrdi da je tužitelj vlasnik predmetne nekretnine u odnosu na tuženu Republiku H.

45. Slijedom navedenoga, temeljem provedenog postupka, za ovaj sud nedvojbeno proizlazi da je predmetni tužbeni zahtjev neosnovan u odnosu na tuženu Republiku H. i to prvenstveno iz razloga što nisu ispunjene zakonom propisane pretpostavke za stjecanje prava vlasništva temeljem dosjelosti u odnosu na Republiku H., a podredno i iz razloga što vrijednost predmetne nekretnine, zemljišta nije bila procijenjena u kapital tužitelja prilikom pretvorbe iz društvenog poduzeća u današnje trgovačko društvo.

46. Posljedično, odbijen je kao neosnovan predmetni tužbeni zahtjev u odnosu na tuženu Republiku H. (točka I. izreke presude).

47. U odnosu na odluku o troškovima parničnog postupka, ovdje treba najprije istaknuti kako je drugostupanjskom presudom određeno da se ovaj predmet vraća ovome sudu u odnosu na 5.tuženu Republiku H. te u odnosu na odluku o parničnom trošku. Međutim, u odnosu na 1. do 4. tužene, ovaj spor je pravomoćno okončan, a i oni nisu niti podnijeli zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka, tako da ovdje treba isključivo odlučiti o zahtjevu za naknadu troškova parničnog postupka ranije 5.tužene Republike H, odnosno sada tužene Republike H.

48. S obzirom na to da je odbijen tužbeni zahtjev u odnosu na Republiku H, sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a u vezi sa čl. 155. i čl. 163. ZPP-a , Republika H ima pravo na naknadu troškova ovog parničnog postupka, jer je u cijelosti uspjela u ovom sporu.

49. Tužena Republika H. ima pravo na naknadu troška sastava odgovora na tužbu od 9. travnja 2010. u iznosu od 149,31 eur prema Tbr. 8. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22, dalje: OT), zastupanja na ročištu za glavnu raspravu 5. svibnja 2010. u iznosu od 74,66 eur (Tbr. 9. t. 2. OT-a), sastava obrazloženog podneska od 9. rujna 2010. u iznosu od 149,31 eur (Tbr. 8. t. 1. OT-a), zastupanja na ročištu za glavnu raspravu od 10. rujna 2010. u iznosu od 74,66 eur (Tbr. 9. t. 2. OT- a), zastupanja na ročištu za glavnu raspravu od 26. studenog 2010. u iznosu od 149,31 eur (Tbr. 9. t. 1. OT-a), zastupanja na ročištu za glavnu raspravu od 6. rujna 2011. u iznosu od 149,31 eur (Tbr. 9. t. 1. OT-a), zastupanja na ročištu za glavnu raspravu od 29. ožujka 2012. u iznosu od 149,31 eur (Tbr. 9. t. 1. OT-a), zastupanja na ročištu za glavnu raspravu 28. siječnja 2013. u iznosu od 149,31 eur (Tbr. 9. t. 1. OT-a), sastava žalbe protiv ranije prvostupanjske presude od 20. ožujka 2013. u iznosu od 186,64 eur (Tbr. 10. t. 1. OT-a), zastupanja na ročištu za glavnu raspravu u ponovljenom postupku od 21. siječnja 2022. u iznosu od 149,31 eur (Tbr. 9. t. 1. OT- a), zastupanja na ročištu za glavnu raspravu u ponovljenom postupku od 12. rujna 2022. u iznosu od 149,31 eur (Tbr. 9. t. 1. OT-a), zastupanja na ročištu za glavnu raspravu u ponovljenom postupku od 11. studenog 2022. u iznosu od 149,31 eur (Tbr. 9. t. 1. OT-a) i zastupanja na ročištu za glavnu raspravu u ponovljenom postupku od 20. siječnja 2023. u iznosu od 149,31 eur (Tbr. 9. t. 1. OT-a). Dakle, tužena Republika H. ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka u sveukupnom iznosu od 1.829,06 eur. Međutim, stranke su na ročištu za glavnu raspravu učinile nespornim da je tužitelj tuženoj Republici H. u ranijem tijeku postupka platio iznos od 4.250,00 kn, odnosno 564,07 eur.

50. Slijedom navedenoga, valja umanjiti iznos od 1.829,06 eur za već ranije plaćeni iznos troškova parničnog postupka od 564,07 eur, tako da tužena Republika H. ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka u sveukupnom iznosu od 1.264,99 eur (točka II. izreke presude).

51. U izreci presude nije trebalo odlučivati o zahtjevu tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka, budući da je isti odbijen kao neosnovan u odnosu na Republiku H., a ranijom prvostupanjskom presudom dosuđeni su troškovi parničnog postupka tužitelju u odnosu na 1. do 4.tužene.

52. Sukladno odredbi čl. 48. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici H. ("Narodne Novine", broj 57/22) u vezi s čl. 43. istog Zakona, u izreci presude dvojno je iskazan iznos troškova parničnog postupka, odnosno iznos u eurima iskazan je i u kunama uz primjenu fiksnog tečaja konverzije 7,53450.

U Dugom Selu 28. veljače 2023.

Sudac

Lovro Tomičić, v.r. puta o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Županijskom sudu u roku 15 dana od dana ročišta za objavu presude (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u dva istovjetna primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.

DNA:

- tužitelju po odvjetnici N. O.

- tuženoj po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, Stalna služba u Sesvetama