Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 12 Gž-538/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda mr. sc. Iris Gović Penić, kao predsjednika vijeća, Sanje Joka Umićević, kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Ines Kovačević, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. M. iz S. B., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica L. H., odvjetnica u Z., protiv tužene Republike Hrvatske, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Z., Građansko-upravni odjel, OIB: …, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-4053/14-27 od 4. ožujka 2019., u sjednici vijeća 28.veljače 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-4053/14-27 od 4. ožujka 2019. u točki I.1. kojom je odbijen tužbeni zahtjev u iznosu od 30.000,00 kuna/3.981,68 eura.

II. Preinačuje se navedena presuda u dijelu točke I.1. kojim je odbijen tužbeni zahtjev u iznosu od 40.000,00 kuna/5.308,91 eura te u točki I.2. i točki II. izreke i sudi:

1. Tuženik je dužan tužitelju platiti iznos od 5.308,91 eura/40.000,00 kuna sa zateznom kamatom tekućom od 18. travnja 2014. do 31. srpnja 2015. određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena te od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana.

2. Tuženik je dužan tužiteljici naknaditi parnični trošak u iznosu od 995,42 eura/7.500,00 kuna sa zateznom kamatom tekućom od 28. veljače 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

" I./ Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev, koji glasi:

"1. Nalaže se tuženoj REPUBLICI HRVATSKOJ, zastupanoj po Općinskom državnom odvjetništvu u Z., OIB: …, da isplati tužitelju M. M., iz S. B., OIB: … iznos od 70.000,00 kuna, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od podnošenja zahtjeva Općinskom državnom odvjetništvu u Z. dana 18. travnja 2014. godine pa do isplate, prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5% poena.

2. Nalaže se tuženoj nadoknaditi tužitelju parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5% poena, sve u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude."

II./ Nalaže se tužitelju M. M. iz S. B., OIB: ., naknaditi tuženoj Republici Hrvatskoj OIB: 52634238587 parnične troškove u iznosu od 5.000,00 kuna, u roku od 15 dana."

2. Protiv te presude žali se tužitelj iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22– dalje: ZPP) uz prijedlog da se prvostupanjska presuda preinači prema žalbenim navodima odnosno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio nije utvrđeno da su ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, a nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP koju žalitelj ističe jer su u prvostupanjskoj presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama pa presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Isto tako nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u svezi čl. 8. ZPP.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženica naknadi štetu u iznosu od 70.000,00 kuna (neimovinska šteta).

6. U provedenom postupku utvrđene su sve činjenice odlučne za donošenje zakonite i pravilne presude te je na osnovu izvedenih dokaza i njihove ocjene u potpunosti i pravilno utvrđeno činjenično stanje.

7. Tako je prvostupanjski sud utvrdio da se tužitelj nalazio na izdržavanju kazne zatvora u Okružnom zatvoru u P. u razdoblju od 23. siječnja 2011. do 9. rujna 2011., nakon čega je premješten u Okružni zatvor u R. u Z., do 5. listopada 2011., te je potom "vraćen" na izdržavanje kazne zatvora u P. od 5. listopada 2011. do 23. svibnja 2015.; da je tijekom boravka u zatvorskim ustanovama tužitelj boravio u sobama koje imaju dnevno svjetlo, prozore, koje su suhe i prozračne; da mu je bilo omogućeno održavanje osobne higijene, sanitarne prostorije bile su redovito održavane i uredne, imao je dostupnu hladnu i toplu vodu, adekvatnu dostupnost liječnika i lijekova, na raspolaganju sredstva za održavanje čistoće zatvorske sobe, pristup sanitarnom čvoru; da mu je omogućena bila svakodnevna šetnja zatvorskim dvorištem i boravak na svježem zraku, društvene sportske aktivnosti i radno osposobljavanje; da tužitelju nije bilo osigurano korištenje najmanje 4 m2 ili 10 m3 zraka.

8. Prema odredbi čl. 14. st. 1. toč. 1. Zakona o izvršavanju kazne zatvora ("Narodne novine" broj 128/99, 55/00, 59/00, 129/00, 59/01, 67/01, 11/02, 190/03, 76/07, 27/08, 83/09 i 18/11 – dalje: ZIKZ) svaki zatvorenik ima pod uvjetima predviđenim tim Zakonom pravo na smještaj i primjenu ljudskog dostojanstva i zdravstvenim standardima.

9. Prema odredbi čl. 74. st. 1. ZIKZ smještaj zatvorenika treba odgovarati zdravstvenim, higijenskim i prostornim zahtjevima te klimatskim prilikama.

10. Prema odredbi stavka 3. tog članka prostorije u kojima borave zatvorenici moraju biti čiste, suhe i dovoljno prostrane. Za svakog zatvorenika u spavaonici mora biti najmanje 4 m2 i 10 m2 prostora.

11. Prema odredbi stavka 5. tog članka kaznionice i zatvori moraju imati sanitarne uređaje koji omogućuju obavljanje fizioloških potreba u čistim i primjerenim uvjetima kad god to zatvorenici žele.

12. Tužitelj je, kako je to prethodno rečeno smješten u zatvorskim sobama ukupne površine 12,8 m2 odnosno 21,10 m2 te 38,52 m3 odnosno 49,80 m3 uz koje postoji zidom pregrađen prostor sanitarnog čvora površine 1,47 m2, a kako uz svakog od tužitelja u takvoj zatvorskoj sobi borave još četiri osobe, to znači da na svakog od zatvorenika u tim osobama otpada više od 4 m2.

13. Potpuno je jasno da takva površina bitno odstupa od one, odredbom čl. 74. st. 3. ZIKZ propisane kao minimalni prostor, a koji bi se mogao smatrati smještajem primjerenom ljudskom dostojanstvu i zdravstvenim standardima propisanog odredbom čl. 14. st. 1. ZIKZ. Kada se ovome doda činjenica da je takvoj skučenoj zatvorskoj sobi pridodan prostor sanitarnog čvora, a koji je od sobe zidom samo odijeljen, onda je suvišno govoriti u kakvim uvjetima tužitelji kao zatvorenici izdržavaju kaznu zatvora u Kaznionici u L. Ovakav neprimjereni smještaj tužitelja ne može se smatrati kompenziranom činjenicom da u okviru propisanog vremena oni mogu boraviti u zajedničkim prostorijama tj. izlaziti na zrak.

14. To da je ovakav smještaj tužitelja krajnje neprimjeren govori činjenica da je samica – zatvorska soba namijenjena za smještaj zatvorenika koji su pod stegovnom mjerom, ima površinu od 7,62 m2, dakle daleko veću površinu od one koja je na raspolaganju tužiteljima koji izdržavaju kaznu zatvora.

15. Tužitelju je zbog kaznenog djela koja je počinio, presuđeno i izdržavanjem kazne koja im je pravomoćno izrečena "odrađuju" dug prema društvu i oštećenom, uz nastojanje i vjeru da će prilikom izdržavanja kazne zatvora, uz ostalo on postići resocijalizaciju potrebnu za nastavak života na slobodi.

16. Neprimjerenim i nehumanim odnosom prema tužitelju kao zatvoreniku se njihova resocijalizacija sasvim sigurno neće postići.

17. Iz naprijed navedenog proizlazi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja kojim tužitelj traži naknadu štete, a smatrajući da činjenica nezadovoljavajućih prostora ne predstavlja niti oblik poniženja niti nečovječnog postupanja od strane tuženice prema tužitelju kao zatvoreniku u konkretnom slučaju kojim bi bilo povrijeđeno njegovo dostojanstvo odnosno pravo osobnosti pa da stoga tužitelj nije trpio duševne boli tj. neimovinsku štetu zbog toga.

18. Prema ocjeni suda ovog suda drugog stupnja tužitelju je njegovo pravo osobnosti povrijeđeno, a kao što je već naprijed navedeno, te težina povrede i okolnosti konkretnog slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu u iznosu od 5.308,91 eura/40.000,00 kuna sukladno čl. 1100. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08 i 125/11 – dalje: ZOO).

19. Također treba reći da tuženik neosnovano ističe prigovor zastare u ovom predmetu, a to stoga što je tužitelj bio na izdržavanju kazne u dvije zatvorske ustanove te se radilo o trajnom stanju koje je trpio zbog neadekvatnog smještaja u tim ustanovama, a koje je za njega završilo tek nakon izdržavanja zatvorske kazne te su tek tada za tužitelja postali konačno poznati i opseg i visina štetnih posljedica zbog neadekvatnog smještaja u zatvorskim ustanovama. Obzirom je tužba u ovom predmetu podnesena 11. prosinca 2014., a tužitelj je bio na izdržavanju kazne zatvora do 23. svibnja 2015., to proizlazi da se prigovor zastare ukazuje neosnovanim te potraživanje tužitelja nije zastarjelo.

20. Tužitelju su dosuđene zatezne kamate na naprijed navedeni iznos neimovinske štete sukladno odredbi čl. 1103. ZOO od dana podnošenja pisanog zahtjeva tuženiku za naknadu štete, a o stopi zateznih kamata odlučeno je temeljem odredbe čl. 29. st. 2. ZOO.

21. Trošak tužitelja kojeg zastupa punomoćnik – odvjetnik sastoji se od troška zastupanja – sastav tužbe 100 bodova, sastav zahtjeva za mirno rješenje spora 100 bodova, pristup ročištu 4.11.2015., 19.1.2017., 17.12.2018. i 20.2.2019. svaki po 100 bodova odnosno 600 bodova ili 6.000,00 kuna što uvećano za iznos PDV-a daje iznos od 7.500,00 kuna tj. iznos od 995,42 eura, a sukladno čl. 155. st. 1. ZPP te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15, dalje - Tarifa), a sve to cijeneći pri tome da je tuženik država koju je zastupalo državno odvjetništvo, a ne izabrani punomoćnik te bi obvezivanje tužitelja naknaditi makar i djelomice tuženiku parnični trošak rezultiralo ograničenjem koje bi naštetilo samoj biti tužiteljevog prava na dostupnost sudu.

22. O zateznim kamatama na parnični trošak odlučeno je temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP.

23. Iz iznesenih razloga valjalo je odbiti žalbu tužitelja kao djelomično neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu točke I.1. kojim je odbijen tužbeni zahtjev u iznosu od 30.000,00 kuna/3.981,68 eura (čl. 368. st. 1. ZPP) te preinačiti prvostupanjsku presudu u dijelu točke I.1. kojim je odbijen tužbeni zahtjev u iznosu od 40.000,00 kuna/5.308,91 eura te u točki I.2. i II. izreke i naložiti tuženiku tužitelju platiti iznos od 5.308,91 eura/40.000,00 kuna sa zateznim kamatama te naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 995,42 eura/7.500,00 kuna sa zateznim kamatama (čl. 373. toč. 3. ZPP).

U Zagrebu 28. veljače 2023.

Predsjednik vijeća:

mr. sc. Iris Gović Penić, v.r.