Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 76 Gž-447/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Darije Horvat, kao predsjednice vijeća, Lidije Bošnjaković, kao članice vijeća – sutkinje izvjestiteljice te Josipa Grubišića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. Č., OIB: …, M., kojeg zastupa punomoćnik M. V., odvjetnik u M., protiv tuženika A. B. d.d., Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica M. R., odvjetnica u Odvjetničkom društvu K. i P. d.o.o., Z., radi utvrđenja ništetnosti dijela ugovornih odredbi i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Metkoviću posl. br. P-619/2019 od 23. prosinca 2022., na sjednici vijeća održanoj dana 28. veljače 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika A. B. d.d. kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Metkoviću posl. br. P-619/2019 od 23. prosinca 2022.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška sastava žalbe kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka odredba o jednostranoj promjeni kamatne stope sadržana u čl. 6. Ugovora o kreditu br. …, kojeg su tužitelj, kao korisnik kredita, i tuženik, kao banka, sklopili dana 20. prosinca 2004. god. koji je solemniziran od strane javnog bilježnika V. N. iz M., br. OU- 266/2004.

II. Utvrđuje se da su ništetne i bez pravnog učinka odredbe sadržane u čl. 2. i čl. 3. Ugovora o kreditu br. …, kojeg su tužitelj, kao korisnik kredita, i tuženik, kao banka, sklopili dana sklopili dana 20. prosinca 2004. god. koji je solemniziran od strane javnog bilježnika V. N. iz M., br. OU-266/2004 u dijelu u kojem je određeno da se isplata kredita (glavnica kredita) i otplata anuiteta vežu za valutu švicarskog franka (CHF).

III. Nalaže se tuženiku A. b. d.d., Z., OIB: …, da tužitelju P. Č. iz M., OIB: …, a na ime povrata preplaćenih iznosa razlike anuiteta zbog valutne klauzule i promjene kamatne stope, isplati novčani iznos od 97.627,54 kuna/ 12.957,36 EUR[1] , uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od uplate svakog pojedinog anuiteta pa do isplate, a koje se od 1. siječnja 2008. god. do 31. srpnja 2015. god. određuju po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. god. pa nadalje po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koje teku:

- na iznos od 25,12 kn / 3,33 EUR od 01. travnja 2008. god. pa do isplate

- na iznos od 238,17 kn / 31,61 EUR od 01. studenog 2008. god. pa do isplate

- na iznos od 108,08 kn / 14,34 EUR od 01. prosinca 2008 god. pa do isplate

- na iznos od 273,40 kn / 36,29 EUR od 01. siječnja 2009. god. pa do isplate

- na iznos od 298,81 kn / 39,66 EUR od 01. veljače 2009. god. pa do isplate

- na iznos od 310,29 kn / 41,18 EUR od 03. ožujka 2009. god. pa do isplate

- na iznos od 278,64 kn / 36,98 EUR od 01. travnja 2009. god. pa do isplate

- na iznos od 284,68 kn / 37,78 EUR od 01. svibnja 2009. god. pa do isplate

- na iznos od 236,31 kn / 31,36 EUR od 01. lipnja 2009. god. pa do isplate

- na iznos od 200,68 kn / 26,63 EUR od 01. srpnja 2009. god. pa do isplate

- na iznos od 210,15 kn / 27,89 EUR od 01. kolovoza 2009. god. pa do isplate

- na iznos od 228,92 kn / 30,38 EUR od 01. rujna 2009. god. pa do isplate

- na iznos od 227,30 kn / 30,17 EUR od 01. listopada 2009. god. pa do isplate - na iznos od 208,31 kn / 27,65 EUR od 01. studenoga 2009. god. pa do isplate - na iznos od 243,93 kn / 32,38 EUR od 01. prosinca 2009. god. pa do isplate

- na iznos od 272,50 kn / 36,17 EUR od 01. siječnja 2010. god. pa do isplate

- na iznos od 313,13 kn / 41,56 EUR od 01. veljače 2010. god. pa do isplate

- na iznos od 303,81 kn / 40,32 EUR od 01. ožujka 2010. god. pa do isplate

- na iznos od 358,97 kn / 47,64 EUR od 01. travnja 2010. god. pa do isplate

- na iznos od 348,50 kn / 46,25 EUR od 01. svibnja 2010. god. pa do isplate

- na iznos od 368,88 kn / 48,96 EUR od 01. lipnja 2010. god. pa do isplate

- na iznos od 545,18 kn / 72,36 EUR od 01. srpnja 2010. god. pa do isplate

- na iznos od 509,20 kn / 67,58 EUR od 01. kolovoza 2010. god. pa do isplate

- na iznos od 620,02 kn / 82,29 EUR od 01. rujna 2010. god. pa do isplate

- na iznos od 581,67 kn / 77,20 EUR od 01. listopada 2010. god. pa do isplate - na iznos od 519,98 kn / 69,01 EUR od 03. studenoga 2010. god. pa do isplate

- na iznos od 650,13 kn / 86,29 EUR od 02. prosinca 2010. god. pa do isplate

- na iznos od 768,94 kn / 102,06 EUR od 04. siječnja 2011. god. pa do isplate - na iznos od 653,45 kn / 86,73 EUR od 02. veljače 2011. god. pa do isplate

- na iznos od 697,88 kn / 92,62 EUR od 02. ožujka 2011. god. pa do isplate

- na iznos od 646,31 kn / 85,78 EUR od 03. travnja 2011. god. pa do isplate

- na iznos od 655,70 kn / 87,03 EUR od 01. svibnja 2011. god. pa do isplate

- na iznos od 873,97 kn / 116 EUR od 01. lipnja 2011. god. pa do isplate

- na iznos od 895,24 kn / 118,82 EUR od 02. srpnja 2011. god. pa do isplate

- na iznos od 1.077,61 kn / 143,02 EUR od 02. kolovoza 2011. god. pa do isplate - na iznos od 983,93 kn / 130,59 EUR od 02. rujna 2011. god. pa do isplate

- na iznos od 881,37 kn / 116,98 EUR od 04. listopada 2011. god. pa do isplate

- na iznos od 833,88 kn / 110,67 EUR od 01. studenoga 2011. god. pa do isplate

- na iznos od 826,07 kn / 109,64 EUR od 01. prosinca 2011. god. pa do isplate

- na iznos od 874,43 kn / 116,06 EUR od 01. siječnja 2012. god. pa do isplate

- na iznos od 916,58 kn / 121,65 EUR od 01. veljače 2012. god. pa do isplate

- na iznos od 922,24 kn / 122,40 EUR od 01. ožujka 2012. god. pa do isplate

- na iznos od 893,07 kn / 118,53 EUR od 01. travnja 2012. god. pa do isplate

- na iznos od 912,76 kn / 121,14 EUR od 01. svibnja 2012. god. pa do isplate

- na iznos od 926,23 kn / 122,93 EUR od 05. lipnja 2012. god. pa do isplate

- na iznos od 903,57 kn / 119,92 EUR od 06. srpnja 2012. god. pa do isplate

- na iznos od 72.719,55 kn / 9.651,54 EUR od 21. srpnja 2012. god. pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovog postupka u iznosu od 11.737,50 kn, uvećano za zakonsku zateznu kamatu koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate - po stopi koja se, za svako polugodište, određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

2. Citiranu presudu u cijelosti žalbom pobija tuženik iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1. – 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 70/19,80/22 – dalje: ZPP), s prijedlogom da ovaj sud preinači pobijanu presudu, podredno istu ukine i vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu, sve uz naknadu troškova sastava žalbe.

3. Žalba je neosnovana.

4. U donošenju pobijane presude nije počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju ukazuje tuženik, jer je po ocjeni ovog žalbenog suda izreka jasna i neproturječna, a obrazloženje sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama, neproturječne sadržaju dokaza u spisu.

5. Također u donošenju pobijane presude prvostupanjski sud nije počinio ni jednu drugu apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, na koju ovaj žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje djelomične ništetnosti Ugovora o kreditu koji su tužitelj i tuženik sklopili 20. prosinca 2004. na iznos od 71.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a na dan korištenja kredita, uz promjenjivu kamatnu stopu koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 5,25 % dekurzivno godišnje, kao i zahtjev za isplatom iznosa od 97.627,54 kn/12.957,36 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na ime preplaćenih iznosa kamate i na ime razlike tečaja valute CHF u odnosu na dan zaključenja ugovora o kreditu i isplaćenih iznosa.

7. Suprotno žalbenim navodima, pravilno se prvostupanjski sud pozvao na učinke presude iz spora za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz odluka Visokog trgovačkog suda broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i broj Pž-6621/2017 od 14. lipnja 2018. kojima je potvrđeno, između ostalih, i odnosu na tuženika da je u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03) u razdoblju od 1.siječnja 2004. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008., protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

8. S obzirom na žalbene navode, valja navesti da u predmetnom postupku kao pojedinačnom, nije bilo potrebno provoditi dokazni postupak, a što je pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u odluci broj Rev-3142/2018 od 19. ožujka 2019. Navedeno stoga što sukladno odredbi čl. 502.a. st. 1. ZPP-a udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu, kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određene djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povređuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava.

9. Sukladno odredbi čl. 502.b. ZPP-a propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP-a, a čl. 502.v. ZPP-a propisan je učinak presude donijete po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom je odredbom propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ovoga Zakona, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

10. Tako označene odredbe propisuju izravan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozivati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen tužbom iz čl. 502.a. st. 1. ZPP-a te nije bilo potrebe ponovno provoditi dokazni postupak jer bi u suprotnom drugačije postupanje bilo nesvrsishodno, neekonomično i previše tegobno za potrošača te stoga žalbeni razlog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja istaknut u žalbi nije osnovan.

11. U postupku za zaštitu kolektivnih interesa utvrđuje se je li osporena odredba jasna, razumljiva i lako uočljiva, je li došlo do znatne neravnoteže u pravima i obvezama potrošača i trgovaca u potrošačkom ugovoru na štetu potrošača i je li to suprotno načelu savjesnosti i poštenja, te pozitivna odluka iz tog postupka ima učinak prema svim potrošačima koji su s trgovcem protiv kojeg se vodi postupak kolektivne zaštite sklopili ugovor s nepoštenom ugovornom odredbom. Posljedično se potrošač u individualnom sporu može pozivati na utvrđenje da je ugovorna odredba nepoštena i u odnosu na njega ta odredba ga ne obvezuje. Sud je vezan tom odlukom i na to pazi po službenoj dužnosti te sud nije dužan to ponovno utvrđivati u individualnom sporu.

12. Žalbeni navodi tuženika da se na njegova prednika – S. b. d.d. ne odnose utvrđenja iz kolektivne tužbe, jer navedena banka nije bila stranka u tom postupku, odnosno tuženik u tom postupku, nisu osnovani iz razloga što je S. b. d.d. u veljači 2009. bila pripojena H. A. A. B. d.d., koja je bila jedan od tuženika u kolektivnom sporu, a njezin slijednik je sadašnji tuženik.

13. Kako je tužba za zaštitu kolektivnih interesa potrošača podnesena tek 2012., S. b. d.d., dakle, nije niti mogla biti tuženik u tom postupku, već H. A. A. B. d.d., pod kojim nazivom je tuženik poslovao u vrijeme pokretanja spora.

14. Suprotno žalbenim navodima, da nisu utvrđene sve relevantne činjenice potrebne za donošenje zakonite sudske odluke, jer da prvostupanjski sud nije proveo sve predložene dokaze, prvostupanjski sud je u postupku utvrdio sve činjenice odlučne za zakonito presuđenje ovog spora i na temelju rezultata cjelokupnog postupka valjano utvrdio potrebno činjenično stanje izloživši ga u obrazloženju pobijane presude, pa nije ostvaren žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz odredbe čl. 355. ZPP-a.

15. U odnosu na žalbene navode da sud nije proveo dokaz saslušanjem predloženih svjedoka, valja reći da sud prema odredbi čl. 220. st. 2. ZPP-a odlučuje koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica, a prvostupanjski sud je upravo postupajući u smislu te odredbe ocijenio nepotrebnim izvođenje navedenih predloženih dokaza. Pri tome valja dodati da tuženik nije ni tvrdio niti predlagao dokaze na okolnost da bi tužitelju kao potrošaču dao odgovarajuće obavijesti o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba, a što je temeljni preduvjet da bi potrošač uopće mogao informirano pregovarati s bankom o sadržaju ugovora.

16. Nadalje tuženik u žalbi ukazuje na primjenu pogrešne metodologije pri izradi nalaza i mišljenja vještaka. Po ocjeni ovog suda, to što je predložio tuženik ne predstavlja prigovor na izrađeni nalaz i mišljenje, već sadržajno predstavlja prijedlog za vještačenje na druge okolnosti koje nisu predmet spora, jer je sud utvrdio da su ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi odlukom banke i o ugovorenoj valutnoj klauzuli ništetne, slijedom čega takav prijedlog tuženika nije odlučan za rješenje ove pravne stvari.

17. Prema odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe pravno se smatra zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove iz čl. 1111. ZOO-a. Sudsko utvrđenje ništetnosti odredbe mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da takve odredbe nije bilo. Utvrđenjem ugovornih odredbi ništetnima, potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora, neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba ništetna. Kako je provedenim vještačenjem utvrđeno da je tužitelj temeljem ništetnih odredbi ugovora koje se odnose na promjenjivost kamatne stope i na ugovorenu valutnu klauzulu, preplatio iznos od ukupno 58.361,75 kn, sud je pravilnom primjenom materijalnog prava obvezao tuženika isplatiti tužitelju taj iznos sa zateznom kamatom na pojedinačne iznose navedene u izreci presude od plaćanja do isplate, pa je, suprotno žalbenim navodima, glede opsega vraćanja stečenog bez osnove pravilno primijenio odredbu čl. 1115. ZOO-a koja propisuje da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten, od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

18. Pravilno je prvostupanjski sud prihvatio tužbeni zahtjev i to uz pripadajuću zateznu kamatu od dana stjecanja svakog pojedinog preplaćenog iznosa pa do isplate, jer je tuženik utuženi iznos primio na temelju ništetnih ugovornih odredbi, tj. bez valjane pravne osnove, pa se isti ne može smatrati savjesnim stjecateljem preplaćenog iznosa.

19. U odnosu na žalbene navode kojima tuženik ustraje na prigovoru zastare, valja reći da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO-a, kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Takav stav je izražen u pravnom shvaćanju sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. S obzirom na to da se tužitelj pozvao na naprijed navedene pravomoćne presude povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača te da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 3. lipnja 2019., suprotno žalbenim navodima, nije nastupila zastara potraživanja.

20. Odluka o troškovima postupka također je pravilna i zakonita u smislu čl. 154. st. 1. i čl. 155 ZPP-a.

21. Pritom u pogledu žalbenih navoda koji se odnose na ročište za objavu presude, valja reći da su isti neosnovani budući da je tužitelju za isto ročište pravilno dosuđena nagrada u visini od 50 % nagrade iz Tbr. 9. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, br. 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15. – dalje: Tarifa) kako je to i obrazloženo po prvostupanjskom sudu. Također je tužitelju pravilno dosuđena naknada za trošak pristupa na ročište za glavnu raspravu održano 30. studenog 2022. (pogrešno označeno kao ročište od 21.11. 2022.).

22. Nadalje, suprotno žalbenim navodima tuženika, tužitelju pripada pravo na naknadu za trošak sudske pristojbe budući da je isti u smislu čl. 3. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine, br. 118/18) obveznik plaćanja iste. Slijedom iznesenog pobijanu presudu valjalo je potvrditi kao pravilnu i zakonitu temeljem čl. 368. st. 1. ZPP-a u cijelosti.

U Zagrebu 28. veljače 2023.

Predsjednica vijeća:

Darija Horvat, v.r.