REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 986/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Viktorije Lovrić, Marine Paulić i Darka Milkovića članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŠĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Jasmina Brkić Kristanić odvjetnica u Karlovcu, protiv tuženika Š. [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Roberta Hajdarović odvjetnica u Zagrebu, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-478/2022-3 od 3. svibnja 2022., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-2061/2021-5 od 17. prosinca 2021., u sjednici održanoj 28. veljače 2023.,

p r e s u d i o  j e :

Revizija se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Presudom suda drugoga stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja na utvrđenje da nije dopušten otkaz ugovora o radu uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika, koji je tuženik dao tužitelju, odlukom o redovitom otkazu od 22. svibnja 2020. i da radni odnos tužitelja kod tuženika na poslovima organizatora transporta nije prestao, kao i da se naloži tuženiku da tužitelja vrati na navedene poslove (točka I. izreke) i naloženo je tužitelju da tuženiku naknadi parnične troškove u iznosu od 5.000,00 kn (točka II. izreke).

2. Presudom suda drugoga stupnja prihvaćena je žalba tužitelja i preinačena je presuda suda prvog stupnja na način da je prihvaćen tužbeni zahtjev koji glasi: "Utvrđuje se da nije dopušten otkaz Ugovora o radu uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika, koji je tuženik Š. [adresa], dao tužitelju ŠĆ iz [adresa], svojom Odlukom o redovitom otkazu od 22.05.2020.godine, i da radni odnos tužitelja kod tuženika na poslovima Organizatora transporta nije prestao, te se nalaže tuženiku da tužitelja vrati na navedene poslove, u roku od 8 dana.„, te je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi troškove postupka u iznosu od 2.500,00 kn sa zateznim kamatama od 17. prosinca 2021. do isplate i troškove žalbenog postupka u iznosu od 750,00 kn.

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju iz čl. 382.a st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) izjavio je tuženik, navodeći da istu pobija u cijelosti, s prijedlogom da revizijski sud preinači drugostupanjsku presudu, a podredno da ju ukine i predmet vrati drugostupanjskom odnosno prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, postavljajući pri tome pitanja:

„a) Da li, u zakonom propisanom postupku utvrđena koncentracija alkohola u krvi u vrijednosti od 1,25 g/kg kod radnika, na radnom mjestu za vrijeme radnog vremena, predstavlja opravdani razlog za redovan otkaz ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika?

b) Je li skrivljeno ponašanje radnika samo ono ponašanje koje predstavlja ustrajnije neizvršavanje obveza ili se skrivljenim ponašanjem radnika može smatrati i jednokratno kršenje radnih obveza ukoliko isto dovede do mogućnosti ugroze ljudskih života ili poremećaja procesa rada?“.

4. U konkretnom slučaju, s obzirom na to da je pobijana drugostupanjska presuda donesena 3. svibnja 2022., za podnošenje pravnih lijekova protiv drugostupanjskih odluka mjerodavne se odredbe Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP).

4.1. Prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP-a stranke mogu podnijeti reviziju protiv presude donesene u drugom stupnju, ako je Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio podnošenje revizije.

4.2. Odredbom čl. 382.a st. 1. ZPP-a propisano je da iznimno, stranke mogu podnijeti reviziju protiv presude donesene u drugom stupnju, bez dopuštenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, između ostalog u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa.

4.3. Kako je u ovom parničnom postupku tužbeni zahtjev usmjeren na utvrđenje nedopuštenosti tuženikove odluke o redovitom otkazu ugovora o radu, pa primjenjujući citiranu odredbu čl. 382.a st. 1. alineja 1. ZPP-a na konkretan slučaj, proizlazi da je protiv drugostupanjske presude dopušteno podnijeti redovnu reviziju.

4.4. Slijedom iznesenog revizija tuženika razmatrana je kao revizija iz čl. 382.a st. 1. ZPP-a.

5. Na reviziju nije odgovoreno.

6. Revizija nije osnovana.

7. Prema odredbi čl. 391. st. 2. i st. 3. ZPP-a u povodu revizije iz čl. 382.a ZPP-a revizijski sud ispituje presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji. U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.

8. Podnositelj revizije ne obrazlaže postojanje revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka pa ovaj sud ispitujući pobijanu presudu u smislu čl. 391. st. 2. i st. 3. ZPP-a nije našao postojanje revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka.

9. Sporna je u revizijskom stadiju postupka pravilnost primjene odredbe čl. 135. st. 3. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14, 127/17 i 98/19. - dalje: ZR) na koju opisno ukazuje tuženik.

10. U postupku pred prvostupanjskim sudom utvrđeno je:

- da je tužitelj bio u radnom odnosu kod tuženika od 1. travnja 1998.; - da je prema ugovoru o radu na neodređeno vrijeme od 20. svibnja 2015. tužitelj bio zaposlen na radnom mjestu organizatora transporta, a tužitelju je otkazan ugovor o radu odlukom od 22. svibnja 2020.;

- da je tuženik otkaz ugovora o radu tužitelju donio pozivom na odredbu čl. 115. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14, 127/17 i 98/19 - dalje: ZR), odnosno da se radi o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika;

- da je kod tuženika bilo utemeljeno radničko vijeće koje je 22. svibnja 2020. dalo suglasnost za davanje otkaza tužitelju;

- da iz odluke o otkazu ugovora o radu od 22. svibnja 2020. proizlazi da je tuženik otkazao tužitelju ugovor o radu zbog tri teške povrede radnih obveza, i to: da je bio pod utjecajem alkohola za vrijeme radnog vremena, da je svjesno uputio objektivno nesposobnog radnika na izvršavanje poslova dostave i da kroz dulji period i neovisno o prethodnoj pisanoj opomeni poslodavca nije izvršavao u potpunosti ili djelomično te nije pravovremeno obavijestio poslodavca o nemogućnosti izvršavanja radne obveze beskontaktnog mjerenja temperature radnicima, a čime da je doveo u opasnost svoj život, život radnika te sigurnost proizvodnih procesa poslodavca;

- da iz odluke o rasporedu radnog vremena od 1. siječnja 2020. i dodatka odluci o rasporedu radnog vremena zbog COVID-19 od 21. ožujka 2020. koji se primjenjuje od 1. travnja 2020., proizlazi da je radno vrijeme za organizatora transporta: ponedjeljkom i utorkom od 4:00 h do 10:00 h, a srijeda-subota od 4:00 h do 11:00 h, s time što je organizator rada sukladno uputi o ponašanju zbog COVID- 19 dužan pored redovnog radnog vremena, u vrijeme proizašlo iz dogovora s pretpostavljenim (direktorom) redovno provoditi, ili na drugi način organizirati kada osobno nije u mogućnosti, beskontaktno mjerenje temperature vozačima;

- da je tužitelj imao dvokratno radno vrijeme, s time što je rano ujutro mjerio temperature vozačima zbog COVID-19;

- da iz evidencije o radnom vremenu proizlazi da je tužitelj na posao u subotu 9. svibnja 2020. došao u 3:09 h, ali nije evidentiran njegov odlazak s posla; - da se tužitelj te subote nije nalazio na godišnjem odmoru već da je trebao odraditi dvokratno radno vrijeme jer se nakon mjerenja temperature do 5 h ujutro, trebao ponovno vratiti u firmu u jutarnju smjenu;

- da je alkotestiranjem 9. svibnja 2020. u 8,45 h, za vrijeme trajanja tužiteljevog radnog vremena u jutarnjoj smjeni, utvrđeno da je tužitelj imao 1,25 g/kg koncentracije alkohola u krvi u izdahnutom zraku;

- da je toga dana tužitelj bio u alkoholiziranom stanju na radnom mjestu i da je zbog takvog stanja prouzročio poremećaj u procesu rada poslodavca jer zbog alkoholiziranosti nije ispravno procijenio sposobnost vozača HĆ, koji mu se požalio da se ne osjeća dobro, kada ga je odlučio poslati na dostavu u ABC, a time da je tužitelj ugrozio ne samo vozača i proces rada, nego i druge sudionike u prometu, a što predstavlja opravdane razloge za otkaz ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja tužitelja;

- da je tužitelj, a nakon što je 10. travnja 2020. bio upozoren na propust u izvršavanju radne obveze beskontaktnog mjerenja temperature vozačima u odjelu transporta zbog pandemije COVID-a, ponovio istu povredu radne obveze "barem" u dane 20. travnja 2020. i 8. svibnja 2002. pa je imajući na umu sve navedene povrede iste predstavljaju opravdane razloge za redovni otkaza ugovora o radu tužitelju, te je odbio tužbeni zahtjev.

11. Drugostupanjski sud preinačio je prvostupanjsku presudu u bitnomu s obrazloženjem:

- da iz izvedenih dokaza proizlazi da je tužitelj već u 2,00 h noću krenuo obavljati radne zadatke, odnosno da je u 3,09 h bio na poslu i da je potom izmjerio svim vozačima temperature pa tako i vozaču HĆ;

- da je tužitelj nakon toga otišao s posla oko 5,00 ujutro, jer je tada radio dvokratno zbog pandemije izazvane virusom COVID-19 i da njegovo radno vrijeme nije bilo točno određeno, kako to proizlazi i iz iskaza direktora tuženika, da bi se po pozivu portira ponovno vratio u krug firme, kada ga je direktor tuženika pozvao da izvrši mjerenje alkohola u 8,45 h i kada je utvrđeno da je bio pod utjecajem alkohola;

- da se ni u odluci o otkazu ugovora o radu ne navodi da bi tužitelj zbog alkoholiziranosti pogrešno procijenio kada je poslao vozača HĆ na dostavu, jer iz izvedenih dokaza proizlazi da tužitelj vozača nije uputio na dostavu već da je isti sam odlučio pokušati izvršiti dostavu;

- da to što je kod tužitelja navedeni dan utvrđena koncentracija alkohola samo po sebi ne znači da se radi o osobito teškoj povredi obveze koja bi imala za posljedicu otkaz ugovora o radu, jer iz stanja spisa kao i pobijane odluke proizlazi da je taj radni dan tužitelj počeo već u 2,00 h i da tuženik nije dokazao da je tužitelj bio pod utjecajem alkohola kada je dovezao na posao vozača HĆ i da ga je svjesno uputio kao objektivno nesposobnog radnika na izvršenje poslova dostave budući da je svjedok HĆ iskazao da o tužiteljevoj alkoholiziranosti ne zna ništa;

- da iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi da je tužitelj dobar radnik, odnosno da s njim na poslu u vezi s alkoholom i izvršavanjem njegovih poslova nije bilo problema kroz njegov dugogodišnji radni odnos kod tuženika (22 godine) i da je kod njega prvi put utvrđena alkoholiziranost 9. svibnja 2020., to zbog tih okolnosti, nisu bile ispunjene zakonske pretpostavke za otkaz ugovora o radu tužitelju prema čl. 115. st. 1. alineji 3. ZR-a, jer činjenica što je jednog dana kod istog utvrđena koncentracija alkohola, i to u vrijeme za koje je mislio da ne treba raditi, prema mišljenju suda ne bi bilo takvo skrivljeno ponašanje radnika koje bi trebao imati za posljedicu otkazivanje ugovora o radu;

- da je tuženik bez detaljne provjere svih podataka naveo da tužitelj navedene dane nije mjerio temperature vozačima jer sam navod da to nije učinio 12. travnja 2020. kada je bio Uskrs i kad se kod tuženika nije radilo, znači, nije ni bilo potrebe mjeriti temperature vozačima, a što upućuje na zaključak da tuženik nije odgovorno postupio kada je tužitelju stavio na teret da je počinio povredu na taj dan, kao i na dane kada je izmjerio temperature i kada je bio opravdano privremeno spriječen za rad;

- da tuženik nije dokazao dopuštenost sporne odluke o otkazu ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem tužitelja, pa je na temelju odredbe čl. 124. st. 1. ZR-a, valjalo utvrditi i da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao i naložiti tuženiku da ga vrati na posao.

12. Osporavajući pravilnost takve ocjene drugostupanjskog suda, tuženik u reviziji ustraje u shvaćanju da je odluka o otkazu ugovora o radu uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika i to u odnosu na razloge da je bio pod utjecajem alkohola za vrijeme radnog vremena i da je svjesno uputio objektivno nesposobnog radnika na izvršavanje poslova dostave dopuštena, jer da utvrđena koncentracija alkohola u krvi od 1,25 g/kg predstavlja osobito tešku povredu radne obveze.

13. Navodi tuženika kojima dovodi u pitanje utvrđenja na temelju kojih je drugostupanjski sud zaključio da tuženik tijekom postupka nije dokazao dopuštenost sporne odluke o otkazu ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem tužitelja s obzirom da je, kako tvrdi, trebalo zaključiti suprotno, u biti su samo prigovori činjenične naravi kojima iznosi svoju ocjenu izvedenih dokaza, koja je različita od ocjene na kojoj je pobijana odluka zasnovana te sugerira prihvatiti činjenično stanje koje on nalazi pravilnim, a kako se drugostupanjska presuda ne može pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 386. st. 1. ZPP) te navode ne može razmatrati ni ovaj sud.

14. Prema odredbi čl. 115. st. 1. toč. 1. ZR-a poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog koji postoji u slučaju ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika). Pritom kod ocjene postoje li razlozi za redoviti otkaz ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika valja imati na umu ukupno ponašanje radnika za vrijeme trajanja ugovorenog radnog odnosa, i to ponašanje u odnosu na obveze koje proizlaze iz naravi posla kojeg je morao obavljati. Imajući na umu da svaki otkaz ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika valja individualizirati i da odluka o dopuštenosti takvog otkaza ovisi o okolnostima konkretnog slučaja, neosnovano je pozivanje tuženika na odluke ovog suda Revr- 525/2018 i Rev-3538/2018, jer su donesene u sasvim drugačijoj činjeničnoj situaciji.

15. Suprotno navodima revidenta pravilno je drugostupanjski sud ocijenio da tuženik nije dokazao da je tužitelj bio pod utjecajem alkohola za vrijeme radnog vremena i da je svjesno uputio objektivno nesposobnog radnika na izvršavanje poslova dostave.

16. Naime, rezultati provedenog postupka ukazuju na to da je taj radni dan tužitelj počeo u specifičnim okolnostima, jer je već u 2,00 h noću krenuo obavljati radne zadatke, da je u 3,09 h bio na poslu i da je potom izmjerio temperature svim vozačima pa tako i vozaču JĆ i nakon toga otišao s posla oko 5,00 ujutro (a tada je radio dvokratno zbog pandemije izazvane virusom COVID-19, njegovo radno vrijeme nije bilo točno određeno i mislio je da taj dan više neće trebati raditi), da bi se po pozivu portira ponovno vratio firmu i bio izvan kruga firme, kada ga je direktor tuženika pozvao da izvrši mjerenje alkohola u 8,45 h i kada je utvrđeno da je bio pod utjecajem alkohola.

17. Zbog svih tih okolnosti, drugostupanjski sud je ocijenio, a to prihvaća i ovaj sud, da nisu bile ispunjene zakonske pretpostavke za otkaz ugovora o radu tužitelju prema čl. 115. st. 1. alineji 3. ZR-a, jer kako pravilno zaključuje drugostupanjski sud, činjenica što je jednog dana kod tužitelja utvrđena koncentracija alkohola, i to u vrijeme za koje je mislio da ne treba raditi, ne bi bilo takvo skrivljeno ponašanje radnika koje bi trebao imati za posljedicu otkazivanje ugovora o radu, imajući u vidu da je skrivljeno ponašanje radnika svako ono ponašanje koje predstavlja ustrajnije neizvršavanje obveza poput opetovanog kašnjenja na posao, neizvršavanje radnih zadataka, nanošenje materijalne štete i sl., a o čemu se prema stanju u spisa ne radi u ovom slučaju.

18. Ne postoji stoga ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

19. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena valjalo je reviziju tuženika odbiti kao neosnovanu na temelju odredbe čl. 393. st. 2. ZPP-a.

Zagreb, 28. veljače 2023.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil