Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 54 Gž-3629/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marijana Vugića kao predsjednika vijeća, Vande Senta kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Renate Đaković Vranković kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. d.o.o., OIB: …, Z., kojeg zastupa punomoćnik F. G., odvjetnik u Odvjetničkom društvu Š. i G. j.t.d. u Z., protiv tuženice A. R., OIB: …, Z., koju zastupa punomoćnica M. B., odvjetnica u Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv dijela presude Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj P-144/2018-43 od 15. srpnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 28. veljače 2023.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj P-144/2018-43 od 15. srpnja 2022. u dijelu pod toč. I. i II izreke.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška postupka povodom pravnog lijeka.

III Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„ I. Nalaže se tuženici da u roku od 15 dana isplati tužitelju iznos od 107.701,15 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na taj iznos od 19. lipnja 2015. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

II. Nalaže se tuženici podmiriti tužitelju prouzročeni trošak parničnog postupka sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude pa do isplate postopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena. ”

II. Nalaže se tužitelju da tuženici naknadi parnične troškove u iznosu od 26.562,50 kn (slovima: dvadesetšesttisućapetstošezdesetdvije kune i pedeset lipa), sa zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od 15. srpnja 2022. do isplate, a sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se preostali zahtjev tuženice za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 9.687,50 kn (slovima: devettisućašestoosamdesetsedam kuna i pedeset lipa), kao neosnovan.

2. Tužitelj je podnio žalbu protiv toč. I. i II. izreke prvostupanjske presude zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353 st. 1 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/ 08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 144/22 – dalje: ZPP), te predlaže u pobijanom dijelu presudu preinačiti, podredno ukinuti, uz naknadu troška sastava žalbe.

3. Tuženica je podnijela odgovor na žalbu tužitelja, u kojem poriče navode žalbe i predlaže istu odbiti kao neosnovanu, uz naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev kojim tužitelji od tuženice kao nasljednice pok. L. M. potražuje isplatu naknade štete u iznosu od 107.701,15 kn. Šteta je nastala jer tužitelj tvrdi da je na plinovodu na nekretnini prednika tuženice morao izvršiti nužne radove u rujnu 2014., ali zbog toga što nije imao odobrenje prednika tuženice za ulazak na njegovu nekretninu, radove je izvršio tek u lipnju 2015., uslijed čega je nastala šteta.

6. Nije sporno da je tuženica nasljednica pok. L. M., da je na nekretnini z.k.č.br. 266/5 k.o. V. T. koja je u vrijeme podnošenja tužbe bila u suvlasništvu tuženice u 7/8 dijela položen dio magistralnog plinovoda B.-K. I. … koji je u vlasništvu tužitelja, da radovi na plinovodu nisu izvršeni u rujnu 2014. već 2015. godine.

7. U ovoj fazi postupka sporni su nastanak štetnog događaja i štete.

8. Prilikom donošenja prvostupanjske presude nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2 toč. 11 ZPP na koju ukazuje žalitelj, jer je izreka presude razumljiva i ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, presuda ima dostatne razloge o odlučnim činjenicama, te su ti razlozi jasni i neproturječni, te o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, radi čega presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

9. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud pravilno je odbio prijedlog tužitelja za provođenje novog vještačenja. Prvostupanjski sud prihvatio je nalaz i mišljenje sa očitovanjem vještaka, jer su isti dani detaljno, obrazloženo i uvjerljivo, a izrađeni su u skladu s pravilima struke, te su utemeljeni na dokumentaciji koja prileži spisu i važećim propisima. Vještaci su se usmeno očitovali na sve primjedbe tužitelja, koje su vrlo jasno i precizno obrazložili, te u njihovom mišljenju nema proturječnosti niti nedostataka, niti se pojavila sumnja u pravilnost njihovog mišljenja, radi čega nije bilo potrebno provoditi novo vještačenje, pa time što je odbijen prijedlog tužitelja za provođenjem novog vještačenja nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 1 u vezi čl. 220 st. 2 i čl. 261 st. 3 ZPP.

10. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 1 u vezi čl. 8 ZPP na koju svojim žalbenim navodima ukazuje tužitelj, jer je prvostupanjski sud valjano utvrdio činjenično stanje na temelju brižljive i savjesne ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, te je za svoju ocjenu dao logične i uvjerljive razloge, koje u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, dok je tuženikova ocjena dokaza iznesena u žalbi subjektivna i neprihvatljiva.

11. Također nisu počinjene ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2 ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365 st. 2 ZPP).

12. U provedenom postupku prvostupanjski sud utvrdio je sve činjenice odlučne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom sporu i navedene u pobijanoj presudi, pa nije ostvaren žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 355 ZPP kojeg navodi tužitelj.

13. U prvostupanjskom postupku utvrđeno je da je tužitelj u smislu Zakona o energiji ("Narodne novine", br. 68/01, 177/04, 76/07, 152/08 i 127/10, dalje: ZOE) energetski subjekt i da je plinovod energetski objekt, te da prema čl. 30 ZOE tužitelj ima pravo koristiti nekretnine koje nisu u njegovom vlasništvu za izgradnju i održavanje mreže, odnosno sustava koji služe za prijenos, transport i distribuciju energije u skladu s posebnim propisima. Pravne i fizičke osobe dužne su energetskom subjektu omogućiti pristup na njihove nekretnine na kojima su izgrađeni objekti, uređaji, mreža, odnosno sustav energetskog subjekta radi njihovog pregleda i održavanja te sječe drveća i drugog raslinja koje ugrožava ove objekte, uređaje, mrežu ili sustav. Pravne i fizičke osobe dužne su energetskom subjektu omogućiti pristup mjernim uređajima koji se nalaze na njihovim nekretninama te ne smiju sprječavati energetskog subjekta da isključi mjerne uređaje ili druge uređaje energetskog sustava.

14. Također je utvrđeno da je tužitelj na predmetnoj nekretnini zakazao izvođenje radova na plinovodu za 2.9.2014., radi spuštanja tlaka u plinovodu. Punomoćnik tužitelja uputio je predniku tuženice dopis kojim ga upozorava na rok postupanja do 29. kolovoza 2014. do 14,00 sati odnosno rok za davanje pisane suglasnosti kojom dozvoljava pristup svojoj nekretnini, a navedeni dopis prednik tuženice primio je isti dan tj. 29. kolovoza 2014., iz čega proizlazi da se nije radilo o primjerenom roku za davanje pisane suglasnosti, dok iz dopisa punomoćnika prednika tuženice od 1.9.2014. upućenom tužitelju proizlazi da je prednik tuženice u primjerenom roku od zaprimanja dopisa od 29. kolovoza 2014. poslao pisanu suglasnost za izvođenje radova. Dakle, utvrđeno je da prednik tuženice nije bio pravovremeno obaviješten o davanju suglasnosti za izvođenje radova u rujnu 2014., te da se on nije protivio izvođenju radova niti ih ometao, već se samo protivio rezanju drveća i piljenju bez prethodne obavijesti.

15. Nadalje, na temelju nalaza i mišljenja s očitovanjem vještaka utvrđeno je da su ranije tijekom 2014. izvršeni radovi čišćenja i sječe stabala johe na trasi plinovoda, te da je trasa koja prolazi kroz nekretninu tuženice označena kao dionica na kojoj se trebalo izvršiti radove spuštanja plinovoda na nižu kvotu i to: zemljane, instalaterske i zavarivačke radove. Radovi koje je tužitelj htio izvesti do 2. rujna 2014. nisu bili hitni i nužni, tj. nisu rezultat hitnosti zbog kvara zbog kojeg bi bilo nužno izvesti radove odmah. Radovi su izvedeni u lipnju 2015., a osim na predmetnoj nekretnini, izvedeni su i na tridesetak drugih lokacija. Troškovi izvođenja ponovnih radova u 2015. uključuju opetovano odzračivanje plinovoda, a neovisno o radovima koje je tužitelj izvodio na nekretnini tuženice. Ukupni troškovi ispuštanja plina iznose 49.846,05 kn. Radovi na nekretnini tuženice izvodili su se jedan dan iz čega proizlazi da se količina materijala i drugih opisanih usluga ne odnosi na radove izvedene na nekretnini tuženice. Uslijed toga što su se radovi na predmetnoj nekretnini izvodili u lipnju 2015., a ne u rujnu 2014., nema razlike u troškovima izvođenja radova na plinovodu jer su nastali zbog tehnoloških razloga, neovisno o terminu izvođenja radova. U odnosu na troškove ponovne inertizacije plinovoda i protupožarnog osiguranja, ističe se da su se navedeni radovi morali izvesti neovisno o zahvatu na nekretnini tuženice i to zbog drugih zahvata na trasi istog plinovoda, a koji zahvati su bili planirani i izvedeni u 2015. Ističu da se radi o periodičkom, propisanom održavanju koje uključuje ukopavanje cijevi plinovoda koje su s vremenom zbog erodiranja tla izvirile iz zemlje i uklanjanja raslinja na trasi i oko cjevovoda. Radovi su u startu bili predviđeni da se izvode na pojedinačnim česticama gdje se anomalija dogodila te je odmah bilo planirano kako će se dio odraditi u jednoj godini, a dio u drugoj. Iz ovog je evidentno da se plinovod nije u sljedećoj godini praznio i ozračivao samo zbog radova na predmetnoj nekretnini, pa stoga trošak ispuštanja plina u 2015. nikako nije uzrokovan stanjem kako tužitelj navodi u tužbi. Svi troškovi na izvođenju radova na plinovodu nastali iz tehničko – tehnoloških razloga osiguranja iskopavanja, rezanja i premještanja (dubljeg ukopavanja), te ponovnog zavarivanja cijevi plinovoda, a na koji način vrijednost radova izvedenih u lipnju 2015. nije ništa veća ili manja no što bi bila 2014. Iste radove, koje tužitelj nije izveo u rujnu 2014., tužitelj je izveo u lipnju 2015.

16. Na temelju navedenog, prvostupanjski sud pravilno zaključuje da je odgovornost za izvođenje spornih radova u 2015. godini bila na strani tužitelja, a rok koji je tužitelj postavio kao krajnji rok za izvođenje radova u 2014. pokazao se kao rok koji je tužitelj mogao promijeniti i koji nije bio postavljen zbog hitnih i nužnih radova. Tužitelj je pustio u rad plin sa 2. rujna 2014., bez da je obavio predviđene radove, iz čega je razvidno da je sam tužitelj procijenio da ti radovi nisu hitni, odnosno radovi koje je kasnije tužitelj izveo jasno ukazuju da je sam procijenio da zbog sigurnosnih razloga to nije bilo nužno raditi 2014. Trošak ispuštanja plina i drugi troškovi redovitog održavanja plinovoda u 2015. nisu uzrokovani stanjem kako tužitelj navodi u tužbi, već se radi se o periodičkom propisanom održavanju, a što podrazumijeva ukopavanje cijevi plinovod koje su vremenom zbog erodiranja tla izvirile iz zemlje, te uklanjanje raslinja. Samim time, svi troškovi na izvođenju radova na plinovodu su nastali iz tehničko-tehnoloških razloga osiguranja iskopavanja, rezanja i premještanja (dubljeg ukopavanja), te ponovnog zavarivanja cijevi plinovoda.

17. Prvostupanjski sud stoga na temelju izvedenih dokaza utemeljeno nalazi da tužitelj nije dokazao da je prednik tuženice uskratio tužitelju izvođenje radova na predmetnoj nekretnini, o čemu se očitovao tužitelju u primjerenom roku od zaprimanja dopisa punomoćnika tužitelja za davanje suglasnosti do 28. rujna 2014. do 14 sati. Nadalje, da tužitelj nije dokazao da se radilo o nužnim i hitnim radovima koji se nisu mogli odgoditi, kao i da nije dokazao da je pretrpio štetu uslijed toga što su radovi izvedeni u lipnju 2015. a ne do 2. rujna 2014., jer su radovi samo odgođeni i njihova vrijednost u 2015. godini je ista kao što bi bila u 2014. godini.

18. Suprotno navodima žalbe, pravilno su ocijenjeni iskazi saslušanih svjedoka, pri čemu je prvostupanjski sud pravilno prihvatio iskaze svjedoka koji su iskazivali da se prednik tuženice nije protivio provođenju radova u 2014. (osim provedenoj nenajavljenoj košnji stabala), jer su ti iskazi suglasni, dok pravilno nije prihvatio iskaze svjedoka D. Č., S. F., I. F.,i L. D. te D. Ž. u dijelu u kojem su iskazivali o saznanjima o protivljenju prednika tuženice o izvođenju spornih radova, s obzirom da su isti iskazivali prema posrednim saznanjima odnosno nisu bili sigurni je li se prednik tuženice protivio. Uostalom, valja reći da ova činjenica nije niti odlučna, s obzirom da je utvrđeno da time što je tužitelj radove predviđene za 2104. izveo u 2015., nije pretrpio štetu.

19. Također je pravilno utvrđeno da radovi predviđeni za rujan 2014. nisu bili hitni i neodgodivi, a kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka, kao i pravnih propisa navedenih u prvostupanjskoj presudi koji reguliraju ovu materiju. Što se tiče žalbenih navoda kojima tužitelj tumači odredbe Zakona o tržištu plina (Narodne novine br. 28/13, 14/14) i Mrežna pravila transportnog ustava od 29. 5. 2014. (dalje: Mrežna pravila) odnosno ukazuje na pogrešnu primjenu ovih propisa, valja reći da se radi o subjektivnom tumačenju od strane tužitelja, koje nije od utjecaja na pravilnost pobijane presude. Kod toga, ukazuje se da je čl. 134. Mrežnih pravila propisano jedino ograničenje tj. da se u vremenskom periodu od 1. listopada tekuće do 31.ožujka naredne godine isporuka plina ne smije obustaviti zaštićenim kupcima dulje od 6 sati. Cjelokupno ostalo razdoblje tekuće godine ne podliježe nikakvih ograničenjima, a isto tako prema Mrežnim pravilima tužitelj je dužan najmanje mjesec dana prije početka radova obavijestiti sve subjekte. No, i ovdje valja reći da, sve da su točni navodi tužitelja da su se sporni radovi morali izvesti u 2014. zbog hitnosti, time što su ti isti radovi izvedeni u 2015. godini, tužitelj nije time pretrpio štetu zbog naprijed navedenih razloga.

20. Neosnovani su i žalbeni navodi kojima tužitelj prigovara utvrđenjima iz nalaza i mišljenja vještaka. Naime, u ovom predmetu provedeno je kombinirano geološko- naftno, strojarsko i građevinsko vještačenje po sudskim vještacima G. M., dipl. ing. geologije-hidrogeologije, rudarstva (vještak za područje naftnog rudarstva, geologije, geotehnike i dr.), dr. A. Š., dipl. inž. strojarstva (vještak za područje strojarstva) i E. M., dipl.inž. građevinarstva (vještak za područje građevinarstva). Radi se, dakle, o stručnim osobama sa posebnim znanjima za područje predmetnog vještačenja, te je nalaz i mišljenje jasan i određen, izrađen u skladu s pravilima struke te važećim propisima i pravilima, bez proturječnosti i nedostataka odnosno razloga zbog kojih bi sud posumnjao u pravilnost danog mišljenja, a u usmenom očitovanju vještaci su se detaljno i okolnosno očitovali na sve primjedbe tužitelja i iste na taj način otklonili. Nasuprot tome, navodi žalbe kojima tužitelj pobija utvrđenja iz vještva predstavljaju njegovo subjektivno i neutemeljeno viđenje spornih činjenica i okolnosti, kao i tumačenje propisa.

21. Radi navedenog, tužbeni zahtjev pravilno je odbijen (čl. 1045 st. 1, čl. 1089 st. 1 Zakona o obveznim odnosima, "Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22).

22. Nasuprot tome, žalbenim razlozima kojima tužitelj iznosi svoje zaključke u pogledu utvrđenja činjenica i postojanju štete uslijed subjektivnog i neodgovarajućeg tumačenja propisa i ocjene dokaza, nije uspješno dovedena u sumnju pravilnost presude u pobijanom dijelu.

23. O troškovima postupka odlučeno je pravilno temeljem čl. 154 st. 1 ZPP te sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

24. Slijedom svega izloženog, na temelju odredbe čl. 368 st. 1 ZPP odlučeno je kao u toč. I izreke ove drugostupanjske presude.

25. Zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbe valjalo je odbiti temeljem odredbe čl. 166 st. 1 ZPP jer isti nije uspio u žalbenom postupku (toč. II izreke ove drugostupanjske presude).

26. Zahtjev tuženice za naknadu troška sastava odgovora na žalbu valjalo je odbiti kao neosnovan i riješiti kao pod toč. III izreke izreke ove drugostupanjske presude jer taj trošak nije bio potreban (čl. 155 st. 1 ZPP).

U Zagrebu, 28. veljače 2023.

Predsjednik vijeća:

Marijan Vugić, v.r.