REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 4916/2022-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Viktorije Lovrić, Marine Paulić i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SV, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koga zastupa punomoćnik Velimir Galić, odvjetnik u Požegi, protiv tuženika Addiko Bank d.d. Zagreb, OIB 14036333877, Slavonska avenija 6, koga zastupa punomoćnica Marija Radelja, odvjetnica u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu Gž-808/2022-3 od 7. srpnja 2022. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Požegi broj P-207/2019-15 od 29. ožujka 2022., u sjednici održanoj 28. veljače 2023.,
r i j e š i o j e:
Dopušta se tuženiku podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-808/2022-3 od 7. srpnja 2022. u odnosu na sljedeće pravno pitanje:
„Protivi li se članku 81. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/2003), odluka suda kojom je utvrđeno da je odredba potrošačkog ugovora (u konkretnom slučaju dio odredbe o načinu promjene kamatne stope jednostranom odlukom tuženika ugovora o kreditu denominiranog u CHF ili denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF) nepoštena, odnosno ništetna, bez izvođenja dokaza saslušanjem svjedoka kojega je trgovac predložio na okolnost pojedinačnog pregovaranja i obaviještenosti potrošača o značenju navedene odredbe prije sklapanja ugovora?“
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-808/2022-3 od 7. srpnja 2022. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Požegi broj P-207/2019-15 od 29. ožujka 2022.
2. Tuženik je naznačio sljedeća pravna pitanja u odnosu na koja predlaže da mu se dopusti podnošenje revizije:
„1.Protivi li se članku 81. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/2003), odluka suda kojom je utvrđeno da je odredba potrošačkog ugovora (u konkretnom slučaju dio odredbe o načinu promjene kamatne stope jednostranom odlukom tuženika ugovora o kreditu denominiranog u CHF ili denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF) nepoštena, odnosno ništetna, bez izvođenja dokaza saslušanjem svjedoka kojega je trgovac predložio na okolnost pojedinačnog pregovaranja i obaviještenosti potrošača o značenju navedene odredbe prije sklapanja ugovora?
2. Je li tužba tužitelja Potrošač - Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača (''Udruga Potrošač''), podnesena Trgovačkom sudu u Zagrebu, pod poslovnim brojem P-1401/12 od 4. travnja 2012., radnja vjerovnika poduzeta protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, u smislu odredbe čl. 241. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/1991, 73/1991, 3/1994, 111/1993, 107/1995, 7/1996, 91/1996, 112/1999, 88/2001, 35/05)?
3. Pripada li tužitelju, korisniku kredita po osnovi ništetnosti ugovorne odredbe o načinu promjene stope ugovorne kamate sadržane u ugovoru o kreditu denominiranom u kunama s valutnom klauzulom u CHF, isplata razlike između iznosa kamate po kamatnoj stopi koja bi bila utvrđena objektivnim referentnim parametrima za utvrđivanje visine kamatne stope i iznosa kamata koji bi bila obračunata po stopi određenoj odlukom tuženika kao banke, ili isplata razlike između iznosa koji je korisnik kredita platio i iznosa izračunata na temelju početno ugovorene kamatne stope?
4. Pripadaju li korisniku kredita kao posljedica ništetnosti ugovorne odredbe o načinu promjene kamatne stope jednostranom odlukom, sadržane u ugovoru o kreditu denominiranom u kunama s valutnom klauzulom u CHF, zakonske zatezne kamate od dana stjecanja svakog pojedinačnog iznosa primljenog na temelju ništetne ugovorne odredbe?
5. Protivi li se odredbi čl. 186. b st. 2. i 3. u vezi s čl. 325. a st. 3. i 4. Zakona o parničnom postupku (Narodne Novine broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019), izvođenje dokaza vještačenjem radi utvrđenja visine novčanog zahtjeva tužitelja prije nego tužitelj odredi svoj zahtjev, ako je tuženik nesporno udovoljio manifestacijskom zahtjevu sadržanom u stupnjevitoj tužbi?“
3. Tužitelj nije odgovorio na prijedlog.
4. Postupajući sukladno odredbama čl. 385., 385.a i 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da su ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. alineje 4. ZPP-a u odnosu na prvo pitanje iz prijedloga za dopuštenje revizije, jer je riječ o pravnom pitanju koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, te za razvoj prava kroz sudsku praksu, budući da bi – osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnoga prvostupanjskog i žalbenog postupka, a zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III- 5458/21 od 30. lipnja 2022. – trebalo preispitati sudsku praksu.
5. Drugo pitanje koje se odnosi na prekid zastare nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer pobijana presuda ne odstupa od pravnog shvaćanja iz odluke revizijskog suda broj Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018., a nije riječ o pravnom pitanju u pogledu kojeg bi trebalo preispitati sudsku praksu.
6. Treće pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, jer se pobijana odluka temelji na pravnom shvaćanju koje ne odstupa od pravnog shvaćanja revizijskog suda izraženog u odlukama broj Rev- 308/22 od 19. travnja 2022. i Rev-708/22 od 29. lipnja 2022.
7. Četvrto naznačeno pitanje, a koje se odnosi na početak tijeka zatezne kamate, nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, jer pobijana odluka ne odstupa od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske prema kojoj su banke dužne vratiti stečeno zajedno s kamatama od dana stjecanja (tako i u odluci revizijskog suda broj Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018.).
8. Za peto pravno pitanje tuženik nije određeno izložio razloge zbog kojih smatra da je to pitanje važno u smislu odredaba čl. 385.a st. 1. ZPP-a, pa glede tog pitanja nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 387. st. 3. ZPP-a.
9. Budući da su u ovoj pravnoj stvari, u odnosu na pravno pitanje navedeno u izreci ovog rješenja ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 387. st. 6. ZPP-a odlučeno kao u izreci.
Zagreb, 28. veljače 2023.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
