Poslovni broj: UsI-3250/21-13
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Avenija Dubrovnik 6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda, Tamari Bogdanović, uz sudjelovanje Valentine Pergar, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja I. S. iz M. B., OIB: …, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Z., OIB: …, radi nepripadne isplate, nakon usmene i javne rasprave, zaključene istog dana 28. veljače 2023.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 141-02/21-01/03370321147, URBROJ: 341-99-05/3-21-005415, broj spisa: 734649 od 17. rujna 2021.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 141-02/21-01/03370321147, URBROJ: 341-99-05/3- 21-005415, broj spisa: 734649 od 17. rujna 2021. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja zavoda, Područne službe u Z., KLASA: 141-02/21-01/03370321147, URBROJ: 341-25-05/3-21-026698, broj: 720637 od 2. ožujka 2021. kojim je utvrđena nepripadna isplata invalidske mirovine zbog potpunog gubitka radne sposobnosti za razdoblje od 1. kolovoza 2018. do 30. rujna 2019. u svoti od ukupno 40.094,40 kn, te je tužitelju naloženo da navedenu svotu nepripadno isplaćenih mirovinskih primanja uplati u roku od 15 dana računajući od dana primitka rješenja u korist žiro računa Državnog proračuna navedenog u Uputi za plaćanje nepripadno isplaćenih mirovinskih primanja u prilogu rješenja, a navedeno rješenje doneseno je u izvršenju rješenja tuženika od 13. srpnja 2020.
2. Tužitelj u tužbi ističe da je činjenično stanje u upravnom postupku pogrešno utvrđeno, jer je zbog opće nesposobnosti za rad uslijed moždanog udara, s danom 1. kolovoza 2018. otišao u invalidsku mirovinu i od tada više nije mogao obavljati dužnost direktora trgovačkog društva, koje je bilo u blokadi i nad kojim je pokrenut stečajni postupak, te je još u žalbi prvostupanjskom tijelu naveo da je kao hrvatski dragovoljac iz Domovinskog rata mogao s pola radnog vremena raditi, a što nije, ali iz njemu nepoznatog razloga taj žalbeni razlog nije uvažen.
3. Iz tužbenih navoda proizlazi da predlaže sudu da poništi osporavano rješenje i oslobodi ga od vraćanja invalidske mirovine.
Iz navedenog proizlazi da predlaže sudu da poništi osporavano rješenje tuženika.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ostaje kod razloga navedenih u osporavanom rješenju.
5. Napominje da je tužitelj u razdoblju od 1. kolovoza 2018. do 30. rujna 2019. bio osiguran kao član uprave trgovačkog društva, što se ne smatra radnim odnosom, već se članu uprave trgovačkog društva, kao samostalnom obvezniku plaćanja doprinosa, utvrđuje fiksna osnovica za uplatu doprinosa sukladno članku 92. Zakona o doprinosima, dakle neovisno o vremenu provedenom na radu.
6. Tuženik se poziva na sadržaj odredbe članka 29. stavka 1. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji, kojom je izričito propisano kojim korisnicima se ne obustavlja mirovina u slučaju da se zaposle ili počnu obavljati djelatnost na temelju koje postoji obveza na osiguranje.
7. Kako je tužitelj korisnik invalidske mirovine zbog potpunog gubitka radne sposobnosti nastalog prema članku 39. stavku 4. Zakona o mirovinskom osiguranju i koja mu je priznata prema općem propisu, odnosno prema odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju uz primjenu odredbi Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji, koje se odnose na izračun mirovine s obzirom na činjenicu da ima utvrđen status hrvatskog branitelja – dragovoljca iz Domovinskog rata, ne ulazi u kategoriju korisnika mirovina navedenih u citiranim zakonskim odredbama kojima se mirovina ne obustavlja, a dokazi koje je tužitelj priložio uz tužbu nisu od utjecaja na drugačije rješenje ove upravne stvari.
8. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev.
9. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
10. Sud je održao usmenu i javnu raspravu u prisutnosti tužitelja i opunomoćenice tuženika te je time strankama dana mogućnost izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora sukladno odredbi članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10., 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21)
11. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika, priložen uz odgovor na tužbu.
12. Prema podacima spisa predmeta, tužitelju je rješenjem tuženika od 17. rujna 2021. odbijena žalba izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja od 2. ožujka 2021., kojim je tužitelju korisniku invalidske mirovine zbog potpunog gubitka radne sposobnosti, za razdoblje od 1. kolovoza 2018. do 30. rujna 2019. u svoti od 40.094,40 kn i obveza vraćanja iste, pozivom na odredbu članka 166. stavku 1., 2., 3. i 4. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj: 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18 i 115/18).
13. Odredbom članka 166. stavka 1. Zakona o mirovinskom osiguranju propisano je da osoba koja primi mirovinu ili neko drugo primanje iz mirovinskog osiguranja koje joj ne pripada dužna ga je vratiti Zavodu zbog stjecanja bez osnove. Stavkom 2. točkom 1. navedenog članka Zakona propisano je da obveza vraćanja davanja stečenog bez osnove (u daljnjem tekstu: nepripadna isplata) postoji kada je pravo iz mirovinskog osiguranja ostvareno protivno ovome Zakonu, točkom 2. kada je mirovina ili drugo primanje isplaćeno u većoj svoti od pripadajuće, a točkom 3. kada je mirovina ili drugo primanje isplaćeno pravnoj ili fizičkoj osobi kojoj ne pripada.
Stavkom 3. navedenog članka Zakona propisano je da Zavod rješenjem u upravnom postupku po službenoj dužnosti utvrđuje visinu nepripadno isplaćenih sredstava stečenih bez osnove prema ovome članku.
Stavkom 4. navedenog članka Zakona propisano je da Zavod može potraživanje s osnove nepripadne isplate iz stavaka 1. i 2. ovoga članka namiriti prijebojem iz mirovinskih primanja korisnika.
14. Prema ocjeni suda, osporavanim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice.
15. Nesporno je da je tužitelju prvostupanjskim rješenjem od 10. kolovoza 2018. priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti, počevši od 22. svibnja 2018., te mu je određena isplata predujma sukladno članku 131. Zakona o mirovinskom osiguranju, te da je prvostupanjskim rješenjem od 1. travnja 2019. tužitelju priznato svojstvo osiguranika kao direktora trgovačkog društva K. P. j.d.o.o. s danom 1. kolovoza 2018., da je tužitelju prvostupanjskim rješenjem od 25. srpnja 2019. prestalo svojstvo osiguranika s danom 25. travnja 2019., te da mu je prvostupanjskim rješenjem od 16. listopada 2019. priznato svojstvo osiguranika s iste osnove s danom 26. travnja 2019., te da mu je status osiguranika po osnovi direktora trgovačkog društva prestao 30. rujna 2019..
16. Prema mišljenju suda, u konkretnom slučaju bilo je osnove da se za razdoblje od 1. kolovoza 2018. do 30. rujna 2019. kada je tužitelj bio osiguran kao direktor primjeni prethodno citirani članak 166. Zakona o mirovinskom osiguranju, a obzirom da je tužitelj bio dužan nakon priznanja prava na invalidsku mirovinu prijaviti svaku nastalu promjenu tuženiku sukladno članku 102. Zakona o mirovinskom osiguranju, te da tužitelj načelno istovremeno ne može biti u osiguranju po dvije osnove, osim u iznimnim slučajevima propisanim zakonom, a koji nisu primjenjivi na činjenično stanje kakvo je utvrđeno u tužiteljevom slučaju.
17. Stoga je sud na temelju članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, presudio kao u izreci.
U Zagrebu 28. veljače 2023.
Sutkinja:
Tamara Bogdanović, v.r.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
