REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: 81 Pž-482/2021-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Kamelija Parać, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, OIB 84397956623, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, protiv tuženika HŽ PUTNIČKI PRIJEVOZ d.o.o., OIB 80572192786, Zagreb, Strojarska cesta 11, radi isplate iznosa od 2.362,90 EUR / 17.803,26 kn, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2785/16 od 30. studenog 2020., 28. veljače 2023.
p r e s u d i o j e
Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana, potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2785/16 od 30. studenog 2020.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom naloženo je tuženiku platiti tužitelju iznos od 27.004,57 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (točka I. izreke), te je odbio zahtjev tuženika za naknadu parničnih troškova (točka II. izreke).
2. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da se tužiteljevo potraživanje odnosi na zahtjev za naknadu štete na ime isplaćenih invalidskih mirovina osiguraniku tužitelja, za razdoblje od 1. studenog 2013. do 28. veljače 2018. u ukupnom iznosu od 27.004,57 kn. Prvostupanjski sud je ocijenio da iz dokaza u spisu proizlazi osnova i visina tužiteljeva potraživanja, pa je na temelju odredaba Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj: 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18 i 115/18; dalje: ZOMO/13) prihvatio tužbeni zahtjev.
3. Protiv te presude žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnom je naveo da je počinjena bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a te da nije pasivno legitimiran u ovome postupku. Prema odredbi čl. 161. ZOMO-a tužitelj ima pravo potraživati naknadu štete od osobe koja je štetu prouzročila što nije i ne može biti tuženik, već osoba koja je u vrijeme štetnog događaja bila dužna održavati vlak u ispravnom stanju, odnosno HŽ Vuča vlakova d.o.o. kao vlasnik predmetnog vlaka, a što ukazuje na osnovanost prigovora pasivne legitimacije. Istaknuo je da se u ovome predmetu treba primijeniti zakon koji je bio na snazi u vrijeme štetnog događaja, odnosno Zakon o mirovinskom osiguranju/98. Predložio je uvažiti žalbu, preinačiti pobijanu odluku i odbiti tužbeni zahtjev, podredno, ukinuti pobijanu odluku i predmet vratiti na ponovno suđenje.
4. Tuženikova žalba nije osnovana.
5. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredbe čl. 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.
6. U postupku koji je prethodio donošenju pobijane presude ni u pobijanoj presudi, nema bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, pa tako nije počinjena ni povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju tuženik upire u žalbi.
7. Iz spisa proizlazi da je tužiteljev osiguranik Nediljka Mandić teško ozlijeđena u nesreći 7. siječnja 2010. koja se dogodila prilikom izlaska iz vlaka kada je osiguranica tužitelja stala na zaleđenu stepenicu vlaka, poskliznula se i pala te zadobila tjelesne ozljede, a koja nesreća je priznata kao ozljeda na radu jer se dogodila prilikom odlaska na posao. Tužitelj je svom osiguraniku priznao pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad uzrokovane ozljedom na radu 30% i bolešću 70%, rješenjem od 29. rujna 2011., pa sada potražuje naknadu štete na ime razmjernog dijela isplaćene invalidske mirovine koju je isplaćivao svom osiguraniku u razdoblju od 1. studenog 2013. do 31. prosinca 2013. u omjeru od 30%, (iznos od 351,47 kn), te puni iznos mirovine koji je isplaćivao osiguraniku u razdoblju od 1. siječnja 2014. do 28. veljače 2018. u omjeru od 30% (iznos od 26.653,10 kn). Prvostupanjski sud je ocijenio osnovanim tužbeni zahtjev navodeći u bitnom da iz cjelokupnog dokaznog postupka proizlazi uzročno- posljedična veza između nezgode i nastanka invalidnosti zbog profesionalne nesposobnosti za rad kod tužiteljevog osiguranika kao i omjera uzroka koji su utjecali na nastanak invalidnosti, te osnova i visina tužbenog zahtjeva.
8. U ovoj pravnoj stvari nije sporan nastanak štetnog događaja, zatim da je tužiteljev osiguranik ostvario pravo na invalidsku mirovinu uzrokovanu ozljedom na radu u omjeru od 30%. Sporno je u ovome predmetu je li tuženik pasivno legitimiran i postoji li uzročno-posljedična veza između zadobivenih ozljeda i umirovljenja pri čemu je profesionalna nesposobnost za rad uzrokovana ozljedom na radu u omjeru od 30%.
9. Prema odredbi čl. 161. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj: 102/98, 71/99, 127/00, 59/01, 109/01, 147/02, 117/03, 30/04, 177/04, 92/05, 43/07, 79/07, 35/08, 94/09, 40/10, 121/10, 139/10, 61/11, 114/11, 76/12, 112/13, 133/13 i 157/13; dalje: ZOMO/98) Zavod ima pravo na naknadu štete od osobe koja je uzrokovala invalidnost ili smrt osigurane osobe.
10. Odredbom čl. 162. st. 1. ZOMO/13 propisano je da Zavod ima pravo na naknadu šteta od osobe koja je prouzročila smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičan ili potpuni gubitak radne sposobnosti, tjelesno oštećenje ili smrt osigurane osobe.
11. Prema odredbi čl. 16. Zakona o ugovorima o prijevozu u željezničkom prometu („Narodne novine“ broj 87/96) prijevoznik ili osoba koja po njegovu nalogu radi na prijevozu odgovaraju za štetu koja nastane zbog smrti, tjelesne ozljede ili duševne boli putnika prouzrokovane nezgodom od početka do završetka putovanja željeznicom te za štetu nastalu zbog kašnjenja vlaka ili prekida prometa. Za štetu koja nastane zbog smrti, oštećenja zdravlja ili ozljeda putnika, prijevoznik odgovara po općim propisima o odgovornosti za štetu (čl. 19.).
12. Nadalje, prema odredbi čl. 697. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08 i 125/11; dalje: ZOO) prijevoznik odgovara za sigurnost putnika od početka do završetka prijevoza, uključujući vrijeme ulaženja i izlaženja iz vozila, kako u slučaju naplatnog, tako i u slučaju besplatnog prijevoza, te je dužan naknaditi imovinsku i neimovinsku štetu koja nastane oštećenjem zdravlja, ozljedom ili smrću putnika, osim ako je prouzročena radnjom putnika ili stranim uzrokom koji se nije mogao predvidjeti, ni izbjeći ili otkloniti.
13. U konkretnom slučaju do nezgode je došlo prilikom iskrcaja tužiteljeva osiguranika s vlaka, a za koji segment prijevoza je, sukladno citiranim zakonskim odredbama, dužan brinuti prijevoznik, slijedom čega postoji odgovornost prijevoznika - ovdje tuženika za štetni događaj u smislu odredbe čl. 1063. ZOO-a, a koje odgovornosti se tuženik može osloboditi ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti, odnosno ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti (odredba čl. 1067. st. 1. i. 2. ZOO-a). Iz navedenog razloga neosnovan je tuženikov žalbeni navod kojim upire na osnovanost prigovora promašene pasivne legitimacije.
14. Radi utvrđenja odlučne činjenice – postojanja uzročno-posljedične veze između predmetne ozljede, odnosno predmetnog štetnog događaja i prava na invalidsku mirovinu tužiteljevog osiguranika prvostupanjski sud je izveo dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku, specijalisti medicine rada dr. Damiru Vodopivecu, dr. med. koji je u nalazu i mišljenju naveo da je osiguranik tužitelja zadobio ozljede padom iz vlaka, da je posljedica zadobivenih ozljeda smanjenje životne aktivnosti 10%, te da nepobitno postoji uzročno-posljedična veza između štetnog događaja i umirovljenja osiguranika tužitelja pri čemu je omjer utjecaja bolesti i ozljede na radu 70%:30%. Prvostupanjski sud je pravilno prihvatio nalaz i mišljenje vještaka jer ga je izradila stručna osoba, objektivno i sukladno pravilima struke.
15. Nije u pravu žalitelj ni kada ističe da je u konkretnom slučaju trebalo primijeniti zakon koji je bio na snazi u vrijeme štetnog događaja. Naime, ovaj sud, kao i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama poslovni broj Rev-552/08 od 8. travnja 2010., Rev 550/10 od 9. siječnja 2013. i Rev-x 1262/11 od 22. listopada 2014. smatra da tužitelju šteta nastaje sukcesivno svakom mjesečnom isplatom mirovine, pa svaka tužiteljeva isplata invalidske mirovine njegovu osiguraniku predstavlja novu štetu. Zbog toga su u odnosu na naknadu štete koja je nastala tužitelju isplatom invalidskih mirovina u razdoblju od 1. studenog 2013. do 31. prosinca 2013. mjerodavne odredbe ZOMO/98, dok su za razdoblje od 1. siječnja 2014. do 28. veljače 2018., mjerodavne odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju koji je stupio na snagu 1. siječnja 2014.
16. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je pravilno ocijenio osnovanost tužiteljeva potraživanja, pravilnost kojih zaključaka žalitelj nije s uspjehom osporio svojim žalbenim navodima.
17. Slijedom svega navedenog, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a tuženikova žalba je odbijena kao neosnovana i pobijana odluka potvrđena.
Zagreb, 28. veljače 2023.
Sutkinja
Kamelija Parać,
v.r.
